Renesansi genije Leonardo da Vinci bio je daleko ispred svog vremena i kada je promišljao o hrani koju jede, tako da je govorio: „doći će vrijeme kada će ljudi ubijanje životinja promatrati istim očima kao i ubistvo čovjeka“, dok je nekoliko stoljeća poslije, drugi genije, Nikola Tesla, smatrao: „da je vegetarijanstvo preporučljiva polazna točka za odricanje od uvriježenih barbarskih navika“. Danas je Međunarodni dan vegetarijanstva, a ovaj povod iskoristili smo da razgovaramo sa predsjednikom Udruženja za svjesnost Krišne u BiH Samirom Vejom (duhovnog imena Sri Niketau das). Sa nama je ovaj duhovni učitelj podijelio znanje i detalje o vegetarijanskoj ishrani, prednostima vegetarijanstva i nekonzumiranja životinjskog mesa, povezanosti vegetarijanstva sa vedskim učenjem, vjerovanju i posvećenosti Krišni i Bhagavad Giti, bolestima koje nastaju zbog prekomjerne konzumacije životinjskog mesa i perspektivama praktikovanja zdravih životnih stilova i navika.
LJUDSKI ROD JE BLIŽI BILJOJEDIMA: „Dužina crijeva čovjeka su 11 puta dužina njegovog tijela, kod mesojeda četiri do pet puta duže. Kada tigar ili druga životinja koja jede meso, pojede drugu životinju, pošto to meso počinje vrlo brzo da trune, ona mora vrlo brzo da to svari i izbaci, tako su crijeva napravljena te životinje. Kod čovjeka su crijeva tri puta duža nego crijeva mesojeda i sve te štetne i otrovne materije ostaju u crijevima čovjeka“.
INTERVIEW.BA: Koje su prednosti vegetarijanstva i zbog čega je takvo opredjeljenje bolji izbor od pojedinih drugih koji nam se svakodnevno nude?
VEJO: Ako se zapitamo šta je to što vidimo u mesu koje jedemo, onda je to meso koje počinje da trune. Zatim slijedi i pitanje zašto bismo jeli nešto što trune? Ovi koji nam to prodaju naravno to prepakuju i stavljaju tu mnoštvo antibiotika kako to meso ne bi istrunulo, pocrnilo i dobilo taj miris koji zaista treba imati. Ja ne kritikujem nikoga, svako ima svoj izbor u životu, ali ljudi imaju inteligenciju u odnosu na životinje da mogu da razmišljaju. Psi, mačke, svinje, konji nemaju religiju u svom društvu. Jedino čovjek u ljudskom društvu posjeduje sistem vjerovanja kao religiju, što znači da ljudska bića imaju višu inteligenciju koju mogu iskoristiti za spoznaju viših stvari i razmišljanja o svom životu. I ljudi i životinje imaju ista četiri principa- spavanje, branjenje, hranjenje, razmnožavanje. Dakle, ukoliko čovjek ne koristi svoju inteligenciju za više stvari, u čemu se onda razlikuje od ostalih živih bića?
INTERVIEW.BA: Koja je osnovna predrasuda ljudi kada je u pitanju vegetarijanska ishrana?
VEJO: Ljudi u BiH postaju sve više zainteresovani za vegetarijansku ishranu i za zdrav način života. Prije nego što probaju vegetarijansku hranu, ljudi često misle da se neće od toga moći dovoljno nahraniti, ali kada probaju, njihova razmišljanja se sto na sat promijene. Kada sam ja prije nekih 30 godina pokušavao u Sarajevu postati vegetarijanac, bilo je neko razmišljanje da ćete umrijeti ako ne jedete meso, umrijećete dakle od gladi ili od čega god. U Vedama stoji ta izjava da je jedno živo biće hrana za drugo živo biće. Tigar je za tigra hrana da pojede drugu životinju – antilopu i šta god da je dostupno u okruženju u kojem živi. Po našem metafizičkom lancu, mi kao ljudi imamo više srodnosti sa biljojedima. Dužina crijeva čovjeka su 11 puta dužina njegovog tijela, kod mesojeda četiri do pet puta duže. Kada tigar ili druga životinja koja jede meso, pojede drugu životinju, pošto to meso počinje vrlo brzo da trune, ona mora vrlo brzo da to svari i izbaci, tako su crijeva napravljena te životinje. Kod čovjeka su crijeva tri puta duža nego crijeva mesojeda i sve te štetne i otrovne materije ostaju u crijevima čovjeka. Druga stvar koja je suptilna, to je da u trenutku kada se ubija životinja, ona to osjeti. Ona onda luči adrenalin jer osjeća strah, osjeća da će biti ubijena, i taj strah ostaje suptilno u njenom mesu. Tako i osoba koja duže vremena jede meso i samo meso, postaje agresivna, ima strah. To je u kineskoj medicini dokazano, ali je takvo i naše vjerovanje.
INTERVIEW.BA: Predsjednik ste Udruženja za svjesnost Krišne. U čemu se ogleda povezanost Bhagavad Gite i vedske filozofije sa vegetarijanstvom ?
VEJO: U Bhagavad Giti, knjizi koja znači božanska pjesma navodi se da : „Onaj ko mi sa ljubavlju i devocijom ponudi list, vodu, cvijet, voćku, ja ću to prihvatiti“. Sama svevišnja božanska ličnost traži od nas da joj ponudimo voće, povrće, žitarice, mliječne proizvode, med i toga ima dovoljno za sva živa bića. Bog je stvorio dovoljno za sve, samo ljudi zbog svoje pohlepe i neorganizovanog i menadžmenta koji i nije baš najpraktičniji, izgledaju kao da nam fali, da je nestašica. U svijetu ima dovoljno za sva živa bića, samo što mi zbog našeg života koji nije uvijek u skladu sa Božijim željama i instrukcijama za nas, dođemo do pogrešnih i za nas loših rezultata.
INTERVIEW.BA: Jučer ste otvorili svoj vegetarijanski restoran. Zbog čega ovakav restoran nije postojao ranije, podržava li država ovakve projekte?
VEJO: Restoran nije iznenadno došao, jer sam ja već prethodno radio dostavu ručkova na adrese i većina mojih mušterija nisu vegetarijanci. Uglavnom sve uspijevamo svojim radom i kvalitetom. Kada sam prošle godine to želio preko države bilo je ograničeno starosnom dobi do 35 godina, a ja imam 46-47. godina sada. Nekad država daje stimulacije. Recimo preko kantonalnog Zavoda za zapošljavanje smo mi uspjeli dobiti ta neka sredstva kroz par mjeseci, ali Inače, sve uspijevamo svojim radom i kvalitetom. Trudimo da nudimo prvoklasne namirnice, i nastojimo da to bude kvalitet na bilo kojem nivou. Govinda vegetarijanski catering koji je do sada funkcionisao na bazi kućne dostave sada će u novootvorenom prostoru posjetiocima nuditi raznovrsna jela iz bogate ponude vegetarijanske kuhinje poput povrća, riže, salata, žitarica i poslastica. Ovo je čisto vegetarijanski restoran. Imamo npr. glavno jelo- jelo od povrća, rižu, salatu u velikoj i manjoj varijanti odnosno porciji, imamo sendviče, pohovani karfiol, tikvice, patlidžane i drugo povrće, slatkiš, salatu koja može biti uz meni i posebno, sokove, čajeve i kafe.
INTERVIEW.BA: Živjeli ste u Njemačkoj i putovali u druge zemlje. Možete li uporediti situaciju u BiH sa onom kakva je vani kada je u pitanju pripadnost zajednici za svjesnost Krišne, kao i vegetarijanstvu (koje se kao načelo neubijanja životinja usko vezuje s ovim prvim). Da li su ljudi kod nas po tom pitanju dovoljno osviješteni?
VEJO: Živio sam u Hajdelbergu u hramu četiri godine. Neznanje je najveća prepreka ne samo kod nas nego i svugdje u svijetu, ali moja iskustva s ljudima su generalno pozitivna i većina ljudi koji će dolaziti u ovaj restoran i kojima sam dostavljao hranu, znaju da sam ja član Hare Krišne i da sam vegetarijanac. Iskustva s njima s te strane su stoposto pozitivna, jer mnogi među njima i nisu članovi ove zajednice, ali vole našu kuhinju i druženja. Ljudi u zavisnosti od njihovih kvalifikacija, toga da li su završili ili nisu fakultet, ostvaruju ono materijalno, ali sve opet zavisi i od njihovih potreba, motivacije. Recimo, kad je rat počeo, ja sam bio na mašinstvu na prvoj godini, i sticajem okolnosti sam izašao iz Sarajeva, sestra i ja smo izašli i ne znajući da će rat biti. Moja baba je inače iz Makedonije, pa smo išli prvo u Makedoniju, Hrvatsku, pa u Njemačku. Počeci moga duhovnog života vezani su za Sarajevo, ali kako sam došao u Njemačku, shvatio sam da želim da se posvetim svom duhovnom životu. Nisam bio zainteresovan da imam neki posao, zarađujem i da mi to bude prioritet, htio sam da se bavim duhovnošću i da posvetim svoje vrijeme izgrađivanju sebe i razvijanju svog duhovnog oblika.
INTERVIEW.BA: Koje su s tim u vezi onda perspektive Krišna pokreta i vegetarijanstva, gdje ih vidite u budućnosti?
VEJO: Ljudi su i ovdje kod nas dosta zainteresovani za takve ideje, ali dosta naših članova iz Hare Krišna pokreta su zbog ekonomske situacije u BiH napustili zemlju, sigurno par stotina njih. To se osjeti u društvu gdje je stara krilatica „Trbuhom za kruhom“ doživjela svoj procvat zbog osnovne materijalne potrebe i nemogućnosti da se zadovolje osnovni egzistencijalni preduslovi. Čovjek ako nema barem minimalne materijalne uslove, ne može biti ni sretan. Također, ako imate previše, osoba opet nije sretna, jer poslije želi još nešto više, a kao živa bića, mi smo duhovne prirode i nas jedino mogu zadovoljiti duhovne aktivnosti, ne materijalne. Osoba koliko god bila materijalno bogata, nikada neće biti potpuno sretna, jer sreća ne zavisi od materijalnih okolnosti, već od duhovnih koje nam pomažu da pronađemo istinsku sreću. Na Zapadu su ljudi malo svjesniji okoline i onoga što jedu, kako jedu jer kada neko umre, kaže se da osoba poslije dva sata postane leš i ako malo razmislimo šta to znači riječ meso, onda ćemo zaključiti da je meso zapravo leš neke životinje, dakle, odatle proizlazi i konstatacija: „Ja jedem leš“. U Sarajevu imamo naš Centar koji se nalazi na Pofalićima, i svake nedjelje imamo za goste slobodan ulaz i program, prezentaciju duhovne muzike, predavanja iz Bhagavad Gite, ples i vegetarijanske specijalitete na kraju. To počinje svake nedjelje u 16 sati i otvoreno je za sve posjetioce koji žele da dobiju jedno novo duhovno iskustvo, iskustvo duhovnosti.
