Profesora zemljopisa i povijesti Gimnazije „Fran Galović“ iz Koprivnica u Hrvatskoj Zorana Pintarića upoznali smo na edukativnoj sesiji Modela međunarodnog krivičnog suda (MICC Web-a), na kojoj su sudjelovali profesori i učenici šest škola iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ova aktivnost dio je šireg projekta “Budi inspiracija” kojeg uz podršku USAID BiH implementira NDI BiH s partnerima Fondacijom INFOHOUSE i YIHR BiH. Profesor Pintarić govorio je za interview.ba o pomirenju, suočavanja mladih s prošlošću, o utiscima njegovih učenika nakon posjete BiH te kako svi mi možemo jedni drugima biti inspiracija.
DOBRE VIBRACIJE! “Priča o pomirenju meni govori o širenju dobrih vibracija. Ovi mladi ljudi sigurno mogu biti epicentar širenja takvih vibracija u svom društvu”.
INTERVIEW.BA: Koliko je važno da se mladima danas govori o pomirenju?
PINTARIĆ: Važno je ako želimo surađivati, da li na ekonomskom planu ili nekom drugom, a “osuđeni“ smo na to da moramo surađivati. Dapače, mladi i žele surađivati s različitima, sličnima, jednostavno globalizacija svoje čini. Pitanje je samo hoćemo li ih usmjeriti u jednom ili drugom smjeru.
INTERVIEW.BA: Kako model Međunarodnog krivičnog suda uopće može pomoći da se mladi suoče s prošlošću? Šta znači pomirenje u kontekstu ovog projekta?
PINTARIĆ: Može pomoći na način da se stvara multiperspektivnost, koja je zasigurno potrebna ako želimo objektivno sagledavati neke teme. Ako želimo samo iz jednog kuta, onda ovakve stvari sigurno ne prihvaćamo. Pomirenje može doći prvo ako postoji neka svađa. Među ovim mladim ljudima u biti nema svađe. Da li mladi ljudi uopće trebaju miriti starije? Mislim da ne. Trenutno pomirenje nije kod ovih mladih ljudi, više je to zbližavanje, upoznavanje, micanje stereotipa, odnosno obožavanje stereotipa, koji sigurno postoje. Pomirenje je možda tema za neke starije generacije koji će to prihvatili ili ne. Iskreno mislim da mladi neće puno razmišljati još dugo o starijim generacijama i da će krenuti svojim putem i zato je ovo dobra stvar da što prije krenu u te vode.
INTERVIEW.BA: Kada govorimo o projektu Budi inspiracija, govorimo o inspirativnim pričama, jer svako od nas ima neku svoju priču. Koja je vaša priča o pomirenju?
PINTARIĆ: Iskreno nemam priču o pomirenju, jer po meni mora prvo postojati svađa. Mi smo iz jednog dijela Hrvatske koji nije bio u ratnom području, ali naravno da je rat dotaknuo i naše područje. Priča o pomirenju meni govori o širenju dobrih vibracija. Ovi mladi ljudi sigurno mogu biti epicentar širenja takvih vibracija u svom društvu.
INTERVIEW.BA: Koliko znači druženje mladih ljudi iz različitih krajeva? Šta se desi kada se mladi s jednih ovakvih druženje vrate u Hrvatsku?
PINTARIĆ: To znači da nestaje strah. Svi oni ipak dolaze s jednom dozom straha, opreza. A na odlasku je totalno drugačija i priča i slika. Oni nisu slučajno tu, oni su na neki način odabrani da budu ti koji mogu prenijeti te pozitivne priče, vibracije.
Najbolju sliku nam daje informacija da oni kada prenesu svoje doživljaje njihove kolege žele biti dio projekta. To je zaista dobra stvar da mladi ljudi prepoznaju da je to super stvar i žele nastaviti tim putem. Naravno da neće uvijek biti idealna situacija, ali bitno je što više mladih uključiti u ovu priču. Oni čak i neke stereotipe svojih roditelja mijenjaju i to je najbolji feedback kada se mladi ljudi jave i kažu mi bi isto htjeli.
INTERVIEW.BA: Kako svi mi možemo biti inspiracija?
PINTARIĆ: Možemo na način da budemo jednostavno normalni. Pokušati stvoriti uvjete da mladi sami sagledaju situaciju kakva god ona bila, da li ona bila teška tema ili jednostavna, da sami pokušaju, a ne da im namećemo jedan način razmišljanja, jednu perspektivu. Ovaj projekt upravo čini to, širi im vidike.
