Vijest kaže, u Sarajevskom i Zeničko-dobojskom kantonu opozicione stranke potpisale koaliciju i odgurale dosadašnje neprikosnovene pobjednike iz SDA u opoziciju. Pobjedničku kompoziciju u Sarajevu sačinjavaju Naša stranka, SDP, Narod i pravda, SBB, DF i NBL a u Zenici isto osim što je umjesto Konakovićeve stranke Narod i pravda, unutra Nezavisni blok, a umjesto A-SDA, Hadžibajrićev NBL.
Piše: Zlatko Dizdarević za Interview.ba
Eto, desilo se. Dobro i zanimljivo. I neka je. Ako je tačno da su dosadašnji uljuljkani vlasnici svega doista dozlogrdili i bogu i ljudima, a jeste, a vazda uz to nezadovoljstvo glasalo na isti način, onda ovakav rezultat pokazuje da se bumerang ipak vratio. Hoće li to značiti da je i ona druga, narodna, potaman u ovakvim situacijama a kaže da je “šejtan došao po svoje” – vidjet će se.
Iz niza razloga je dobro što se ovo desilo. Promjena je bila neophodna. Frontalni neuspjeh bezobrazno prikazivan godinama kao uspjeh morao je biti zaustavljen. Mnogi su već izgubili nadu da je drugačije uopšte moguće. Dokaz da jeste, kapitalan je sam po sebi. I šutljiva masa, ma kolika bila, sada ima dokaz da se i povodom drugih stvari, realnost izborima može mijenjati. Još bitnije, za razliku od promjena na većini mjesta i u okruženju i po svijetu, ovaj je izbor – ma koliko bio lokalni, izveo na površinu lijevi centar, a ne rigidniju desnicu u odnosu na već postojeće. Ni to nije malo. Logična bi bila pretpostavka, ako logika uopšte još stanuje ovdje, da će ovaj rezultata propuhati kapilarno zakrečenje društvenog i državnog krvotoka koje je ozbiljno.
O svim psihološkim i još više praktičnim dobicima ovog ujedinjavanja u ime zajedničkog cilja – što je u Sarajevu na porazan način propušteno još na minulim lokalnim izborima – prave stvari kazat će oni što se stručno bave našom političkom stvarnošću. Ono što promatraču građaninu koji jeste unutra a ne razmišlja logikom baš svih među pobjednicima, ipak pada na pamet i opasnosti što se nadvijaju nad cijelom storijom. Ako ništa drugo, ono zato što je današnja realnost uzgajana od prvog dana stvaranja nove Bosne i Hercegovine. Opasnost se zove Vlast ! I kao smisao temeljito formiran i pretočen u svakodnevnicu. Kao prakticiranje vlasti koje je postalo normalno a zapravo je pogubno po građanina. Kao matematika vlasti koja ne poznaje ništa više do vlastitog, ličnog ili usko-kolektivnog interesa. Kao vlast što je sila do brutalnosti, kao gubitak i same šanse da bude bolje…
Sve ovo naslijedili su novi pobjednici. I sasvim je moguće da će mnogima među njima biti veoma teško, ako ne i nemoguće, da se preko noći pelcuju od ovakvog poimanja vlasti, ma koliki im bio otklon od dosadašnjih vlastodržaca poimenice. Uostalom, legitimno je pitanje zašto ovakve koalicije nisu bile programske i u susret izborima, već su evo matematičke u korist osvajanja vlasti naknadno. I zašto to pitanje nije čudno koliko bi, možda, bilo u uređenim državama. Jednostavno zato što nove vlasti te države ne mijenjaju sistemski već eventualno mijenjaju neke načine rukovođenja postojećim sistemima. Razne matematike i koaliciona povezivanja čak i neistomišljenika zato su uobičajena. Kod nas je u pitanju raspad sistema, a vlast je isključivo profiter tog raspada. Uz ciljane blokade mogućih popravki svake vrste, od vladavine prava do institucija i institucionalizma generalno. Permanentna kriza je dobitak za vlastodršce i zato će obećani put velike promjene za nove dobitnike biti mukotrpan posao, uz mnogo odricanja i samožrtvovanja. U pitanju je put izgradnje države drugačijih vrijednosti, principa i organizacije.
Ukratko, ove dvije koalicije uz izglednu šansu da ne budu jedine od kantona do vrha, dobile su Vlast kao najveći i najopasniji izazov po njih same. Izazov je kako će tu činjenicu pročitati, prepoznati i za šta upotrijebiti. Opasnost je da ako pomisle da je instaliranje nove vlasti prije svega kadrovska matematika koju će se trpati u vlastite džepove poput prethodnika – onda ih više neće biti ne samo na narednim izborima, već zadugo pa možda i nikad više.
I još nešto, onako sa strane: Samo je malo manje od polovice glasača, u sredinama gdje su pobijedile nove koalicije, od sada u opoziciji. I većina njih su još uvijek, prema dosadašnjoj logici kadroviranja, objektivna vladajuća struktura u svim institucijama u kojima se pojedinačna egzistencija obezbjeđuje iz budžeta na raznim nivoima. Ako je projekat dobitnika doista dugoročna izgradnja nove države i njenih institucija, a ne samo uhljebljene “pobjednika” u jednom mandatu, onda baza tog projekta mora da bude svaki pojedinac koji ima volju i sposobnost da učestvuje u izgradnji zajedničke i moderne države BiH. Ma kako se zvao i ma gdje do sada bio. Paradigma je druga u odnosu na dosadašnju. Novi je zato i drugačiji mandat. Sa svim obavezama i pravima iz tog mandata. Vlast napadana iz opozicije, i vlast kao dobijena obaveza dvije su potpuno različite stvari. Ova prva može nekome biti čak i samo zanimacija. Ova duga je ogromna muka raznih vrsta ako se hoće pretvoriti u dobitak ne samo za sebe. I zato je pripadajuća vlast kroz šarolike kolacije kojima se dolazi do nje kao istinske šanse, ali i velikog rizika, doista opasnost na tek otvorenom putu. Treba za vožnju njime biti veoma, veoma dobar i pažljiv vozač.
