Jedan od dokaza da Bosna i Hercegovina nije država sa sivom svakodnevnicom jeste i dvadesetogodišnja Ilma Kazazić, bh. skijašica i čak dva puta predstavnica BiH na Zimskim Paraolimpijskim igrama, i to 2014. godine u Sochiju, te 2018. godine u Pyeongcgangu u Južnoj Koreji gdje je osvojila 12. mjesto. Ilma je sa samo četiri godine prvi put stala na skije, a ljubav prema ovom sportu nije mogao da zaustavi ni urođeni blaži oblik celebralne paralize, za koji tvrdi da joj nikad nije bio prepreka. Danas je najpoznatija bh. paraskijašica sa svjetskom karijerom, a pored svega navedenog Kazazić je i studentica Fakulteta informacijskih tehnologija u Mostaru. Za Interview.ba Ilma govori o svom životu, borbi, istrajnosti i uspjesima.
PRVA BH. PARAOLIMPIJKA „Moj potencijal je jednog dana primjetio, kako ja s ponosom volim reći „ Otac alpskog skijanja za osobe sa invaliditetomu BiH“ rahmetli prof. dr. Senad Turković. Zahvaljujući njemu, BiH nije dugo čekala da dobije prvu predstavnicu na Paraolimpijskim igrama u Sochiju 2014. godine, a čast da budem prva žena u historiji BiH pripala je baš meni!“
INTERVIEW.BA: Kada je krenula tvoja sportska priča, odakle se rodila ljubav prema skijanju?
KAZAZIĆ: Kao mala djevojčica, pokazivala sam želju i ljubav prema sportu. S društvom sam uživala u vožnji bicikla, rolanju i klizanju, a sa roditeljima sam često išla i na terapijsko jahanje. Dugo sam kao mala djevojčica trenirala ritmičku gimnastiku i plivanje, a pored toga rekreativno sam se bavila skijanjem. Mogu reći da je moj otac „krivac“, što mi je fokus ostao na skijanju, jer je on tu ljubav prenio na mene. Zajedno smo skijali, kada god smo imali priliku. On nije bio profesionalni skijaš, ali smo zajedno pokušavali da imitiramo stilove skijanja vrhunskih skijaša. Ponekad smiješno, a ponekad komično, ali kad napravite prvi pravi zavoj, sreći kraja nema.
INTERVIEW.BA: U djetinjstvu ti je dijagnosticiran blaži oblik cerebralne paralize, a aktivno se baviš sportom… Na koji način si se izborila s tim, koja je tvoja motivacija?
KAZAZIĆ: Moja najveća motivacija i uzor su moji roditelji. Bez njihove podrške teško da bih mogla išta postići. Cerebralna paraliza za mene nikad nije bila prepreka i nikad nisam gledala na to kao poteškoću. Sve što sam mogla zamisliti sam i ostvarivala, nadam se da ću i u budućnosti nizati uspjehe.
INTERVIEW.BA: Ti si prva predstavnica BiH na Paraolimpijskim igrama. Kako se osjećaš povodm toga?
KAZAZIĆ: Učestvovati na jednom takvom takmičenju, gdje se takmiče najbolji protiv najboljih, zaista je neopisiv osjećaj. Samo otvaranje igara je spektakl koji ću zasigurno pamtiti čitav svoj život. Zaista je neopisivo. Uvijek kažem da se to jednostavno mora doživjeti, toliko različitih kultura, ljudi, smijeha i suza. Velika čast je biti dio svega toga. Staze su zahtjevne, što se i očekuje na jednom takvom takmičanju, ali to predstavlja samo izazov, posebno za nas paraolimpijce. Naša pravila su ista kao i u olimpijskom alpskom skijanju, broj kapija, staze, oprema, norme, samo što mi imamo još jedno dodatnu prepreku, a to je naš fizički nedostatak. Posebno sam ponosna na igre u Pjončangu u Južnoj Koreji, što sam Bosnu i Hercegovinu na ovo najveće prestižno takmičenje, odvela zasluženo sa ostvarenom A normom, što do sada nijednom paraskijašu iz BiH nije pošlo za rukom. Naravno tu su mukotrpne četiri godine treninga, putovanja, takmičenja i odricanja mnogih vrijednosti,koje upražnjava moja generacija.
INTERVIEW.BA: Koliko se ulaže u paraolimpijski sport u našoj zemlji? Da li si zadovoljna podrškom države?
KAZAZIĆ: Teško je napraviti rezultat, ako niste u stanju rasterećeno otići na takmičenje, zbog finansijskih poteškoća. Nije jednostavno opremiti takmičara ove vrste na put, uvijek ste pod stresom, kako obezbijediti novac i prevoz. Pogled u oca, u trenera, Paraolimpijski komitet i njihove prijatelje, postale su navika pred svaki odlazak, bilo na pripreme ili takmičenje. Bjeli sport je izuzetno skupa investicija. Dugo sam skijala sa opremom, koja nije bila adekvatna za jednog takmičara. Danas je situacija malo drugačija, jer kada napravite uspijeh, možete lakše doći do potpore.
Podrška države nije sistemska, zaista nedostaje puno uređenosti. Iako sam redovan student i uspješan sportista, nemam državnu stipendiju, već istu u skromnom iznosu ostvarujem zahvaljujući ljudima iz moje općine. Mislim da su i jedina lokalna zajednica, koja pored nadarenih učenika, stipendira i uspješne sportiste.
Pričamo ovdje o državi u kojoj dobijete finansijsku nagradu što ste predstavljali državu na smotri najvećih takmičara svijeta, ali da bi novac bio prebaćen na vaš račun, morate sami platiti porez, kao da ste igrali i dobili u kladionici. Mislim da se tu ništa više nema reći
INTERVIEW.BA: Obzirom da si studentica Fakulteta informacijskih tehnologija u Mostaru, kako uspijevaš uskladiti fakultetske obaveze sa skijanjem?
KAZAZIĆ: Zahvaljujući susretljivosti profesora i menadžmenta Fakulteta, sve svoje obaveze uspijevam izvršiti bez većih problema. Kad imam skijaške treninge ili takmičenja, uglavnom učim u vremenu predviđenom za odmor. Jedina poteškoća mi je nedostatak interneta u hotelima, gdje boravim, kada sam van BiH, jer mi je zaista neophodan s obzirom da sam DL student. Ali ne žalim se, zaista sam odlučna da se obrazujem i završim studij. Iako zvuči malo čudno, nije problem spremati ispite, jer mi je većina predmeta na fakultetu interesantna i pokušavam iskoristiti slobodno vrijeme za usvajanje što više znanja od svojih, veoma kvalitetnih profesora.
INTERVIEW.BA: Koje je naredno takmičenje za koje se pripremaš, kako teku pripreme?
KAZAZIĆ: Sezonu ću dočekati spremno zahvaljujući timu PFHSC pod vodstvom trenera Adnana Maljevića. Ovaj tim je u proteklom periodu vrijedno radio na mojoj fizičkoj pripremi i funkcionalnosti mog tijela. Uskoro trebam otputovati u Austriju na svoj prvi skijaški trening ove sezone. Već u januaru me očekuje veliko takmičenje i to Svjetsko prvenstvo u Kranjskoj Gori u Sloveniji.
INTERVIEW.BA: Učestovala si zaista na brojnim takmičenjima i osvojila mnogo medalja, ali šta je to na što si najviše ponosna u dosadašnjoj karijeri?
KAZAZIĆ: Svaka medalja mi je podstrek i motivacija za dalji rad. Najviše sam ponosna što sam ostvarila san svakog sportiste, učešće na paraolimpijskim igrama čak dva puta. Ali ipak mom srcu najdraža je nagrada mog grada Sarajeva, šestoaprilska nagrada „Sarajevska pahuljica“. Interesantno je da sam nadimak u BH medijima „Pahuljica“,ponijela puno prije osvajanja ove prestižne nagrade.Sretna sam zbog toga.
INTERVIEW.BA: Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
KAZAZIĆ: Kada je u toku sezona, moj dan počinje najkasnije u 6 sati ujutro, kada se spremam i odlazim na skijaški trening. Kući ili u hotelskoj sobi sam oko 13-14 sati popodne. Nakon ručka i kraćeg odmora odradim kondicioni trening. Ostatak vremena, kojeg ostane zaista malo, iskoristim za druženje sa svojim prijateljima i učenje. Nedavno sam pokrenula i svoj YouTube kanal na kojem želim ljudima prenijeti,kako to sve izgleda iz moje perspektive na takmičenjima i skijaškim treninzima, kao i pojedine detalje iz svoga života. To će mi vjerujem oduzeti slobodnog vremena, ali kad radite ono što volite, ništa ne predstavlja problem.
INTERVIEW.BA: Koji je trenutno tvoj najveći izazov u životu?
Kazazić: Najveći izazov i moj san je osvojiti olimpijsku medalju i iskreno se nadam da ću uz rad i trud, uspjeti ostvariti svoj san, jer ono najvažnije imam i ne napušta me, a to je želja.
{youtube}7BoXiioVIbU{/youtube}
