Da je Darwin danas živ, ne bi uopšte morao ići po kornjače na Galapagos da traži dokaze porijekla vrste. Kod nas bi našao ne samo poznate vrste, već i neke nove koje se opiru naučnoj klasifikaciji.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Da sam ja neko….
Ne bi imali tročlano predsjedništvo.
A posebno ne u ovom sastavu. Vrijeđaju me i na emotivnom i na intelektualnom i na svakom postojećem nivou. Stid me je što spadamo u istu kategoriju primata a kamoli šta drugo.
Da sam ja neko…
Svaka osoba koja nije iskoristila glasačko pravo (osim ako je na samrtničkoj postelji) nikad više ne bi mogla da glasa ni za koga drugog osim za ultranacionalističku stranku. I to javno uz zabranu da pomisle a kamoli kažu “glasao/la sam za Ante Markovića / Našu stranku.”
Ne postoji osoba na planeti koja ne zna da u BiH neiskorišten glas znači glas za babine sinove i očeve nacija koji nas sišu već 27 godina. Dok se oni goje od demokratije našu djecu liječimo sms-ovima. Apstinirati mogu samo sretni ljudi u sretnoj zemlji visoke ekološke svijesti i još višeg suficita.
Da sam ja neko…
Znam da ovo nije demokratski, da ne govorim politički korektno, vjerovatno ću sutra reći ajme kud ovo napisah ali danas me je stvarno stid što živim u zemlji gdje svaki wannabipremijer ili načelnik ili ulizica ili nedovršeni sanjar ili pjevačnarodnemuzike ili glumac ili kriminalac, može Ga uzeti u ruku i promiješati ovaj naš etnonacionalistički bosanski lonac u kojem samo kosti vriju… I prodati se kao vođa naroda.
Da sam ja neko…ma ko? Ko sam ja? Jer i pored svega što znam, vidim, osjećam – upisujem djecu u njihove škole. Kad me neko prepadne, pozovem njihovu policiju. Nasilnicima prijetim njihovim tužilaštvom. Skidam kapu njihovom gospodinu sucu. Ljubim ruke milostivoj doktorici. I redovno plaćam porez, od kojeg ni ja, ni moja djeca, a ni unuci, nikakve koristi nećemo imati…
Ma ko sam ja? Neka manjina, ostali. Bolje reći zaostali.
