Mogao bi Mićo reći, hvala ti Jasmika što si nam ostavila svoga Avdu i Pašu da ih čuvamo. Ni dlaka im sa glave nije falila. Doduše, fale im glave, ali nećemo sad o sitnicama.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
Vlasenica je lijepo i pitoreskno mjesto u ….
Manimo se zajebancije!
Jebeš bilbord bez Mladića
Kada prođete danas kroz Vlasenicu dočeka vas veeliki, onako baš veeeliki bilbord sa koga se keze dobro poznate face. Maskirni “Jurišnici”, poznatiji kao “Mićini” smješkaju se nesrećnom putniku namjerniku, koga je sreća trefila u Vlasenici.
A “Jurišnici”, nije mala stvar, dali su maloj Vlasenici 26 godina slobode, barem tako stoji na bilbordu, pa im se narod ovako spontano vizuelno zahvaljuje.
I naravno, jebeš bilbord bez Ratka Mladića, tog “herojaanezločinca”, koji krasi svaku srBsku vukojebinicu i vukojebinu zapadno od Drine. Neko na čemu je vlasenički narod “zahvalan” svojim i Mićinim Jurišnicima. I ko je Mićo, bestraga mu bilbord?
Samo polako, Mićo na koncu, kao šlag na jagodu ili kao kidnapovani čovjek u gepek.
Hajmo po redu:
Narod se izgleda zahvaljuje, prema dostupnim podacima, za etničko čišćenje koje su izvršili “Jurišnici”, kada su, dajući sve od sebe iz Vlasenice protjerali 17 hiljada ljudi, a usput onako pride, pobili su oko 3 hiljade ljudi. E, al’ nisu to obični ljudi! To su smrdljive balije, današnji Bošnjaci, koje su “Jurišnici” onako herojski determinisali. Jer nema ništa slađe, nego kad dobro naoružan upucaš na smrt muslimana. Pa tako jedno 3 hiljade puta, zar ne?
Logorčić maleni
U tom bolesnom piru, “Jurišnici” su imali i jedan svoj koncentracion logorčić. Onako, čisto da im se nađe. Sušica se zove. A, šta niste čuli za Sušicu?
Kroz njega je prošlo 8.000 hiljada nesrba. U tom prostoru zla i njegovim čvorištima u okolini Vlasenice, ubijeno je 1.600 ljudi. Treba li reći da su “Jurišnici” Mićini konstruktori i arhitekte logora? Ne treba.
Ali ovo treba:
Silovanja, zlostavljanja, premlaćivanja, robovlasništvo… bile su to svakodnevne pojave logorske. Sušica je, zapravo, bio regionalni logor, kroz koji su prošli Bošnjaci Kalesije, Bratunca Srebrenice, Rogatice, Višegrada, Zvornika… te brojnih drugih opšina ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Sušica je bio najveći logor za LJUDE u istočnoj Bosni, a sa bilborda vam se smiju osnivači istog. Danas, krajem septembra mjeseca 2018.
Mićina furka
A sad Mićo. Mićo je bio načelnik Vlasenice, Mićo jeste načelnik Vlasenice, Mićo će biti, kako sada stvari stoje načelnik Vlasenice još dugo, dugo. Mićo Kraljević. E, zato onaj bilbord na početku grada, na početku priče. Tako je! To je predizborni bilbord, a duhovi i bogme žive ubice će pomoći Mići da njegov SNSD odnese još jednu izbornu pobjedu. Jer nema slađe pobjede, do one začinjene ratnim zločincima pod svevidećim okom i šapkom Ratka Mladića.
Pravo je pitanje, kako je jedan jastreb Srpske demokratske stranke, komandant interventnog voda Vojske RS-a sa svojim Jurišnicima dogurao do uspješnog kadra Saveza nezavisnih socijaldemokrata i načelnika opštine koju je tako zorno i temeljito očistio od nesrba? Pitajte sudstvo i tužilašvo nakaradno. oni su se sjetili prośle godine da pitaju Miću za zdravlje. A Mićo je, hvala na pitanju vrlo dobro, odlično čak.
I tako se na pomen Mićinih specijalaca, jurišnika, ledila se krv u žilama bošnjačkom stanovništvu Vlasenice i okolnih mjesta. “Specijalnost” im je bila odvođenje u logore ili negdje na egzekuciju, u vlaseničkim brdima, ili odmah u gradu. Nekažnjeno, dabome. Tada i sada.
Ali nije to sve, reklo bi zabezeknuto dijete. Kraljević je stigao i da se bavi zločinačkim krasopisom, pa je svojim specijalcima naredio da na bošnjačkim kućama pišu parole. Bez puno kreativnosti, a sa puno mržnje na kućama Bošnjaka su tako nicali supismeni grafiti “Smrt muslimanima”…
A Mićin odred je u međuvremenu sistematski silovao djevojčice od 10 godina i žene od 50 godina. Mićin odred je mučki pobio na stotine Bošnjaka. Mićin odred je te kosti rasturio i ispremještao na sve strane, pa se danas može reći da je “srećna” ona porodica koja nađe 60 posto kostiju svojih najbližih. Svašta se stiglo u vrijeme rata.
Mićin odred je odlučio, primjerice, da poznati mladi jugoslovenski košarkaš Edin Salaharević ne može izaći iz Vlasenice autobusom za Kladanj. Pa je Edinove ostatke našao njegov brat Nedim u nekoliko grobnica. Rasturene i izmiješane sa drugima. Pa je sve što je našao Nedim od svoga oca jedna jedina kost.
A Miroslav – Mićo Kraljević? On je danas načelnik Opštine Vlasenica. U ratu gospodar smrti, u miru gospodar života i ugledni građanin. I dok ga štiti presumpcija nevinosti, valja se zapitati kako se jedan čovjek nakon svega što stoji u njegovom životu uopšte usudio ne da bude vidljiv svima, nego da bude i politički aktivan? Šta aktivan, smiješi nam se sa bilborda.
Presuđeni ratni zločinci na političkoj sceni – teško svarljivo, ali nam se desilo. Nesuđeni, a aktivni, e to je posve novi domet, da ne kažem sunovrat.
Hvala na pitanju, a vi?
Nego, između brojnih porodica, koje je zavio u crno, mogao bi Mićo da izabere porodicu, šta znam, recimo Jasminke Hadžić i da joj se zahvali što joj je pobio roditelje. Jer, da nije bilo ovoliko ubistava, ovih silnih srBskih heroja, ne bi bilo danas još jedne uspješne predizborne bilbord-kampanje.
Mogao bi Mićo reći, hvala ti Jasmika što si nam ostavila svoga Avdu i svoju Pašu da ih čuvamo. Ni dlaka im sa glave nije falila. Doduše, fale im glave, ali nećemo sad o sitnicama. Hvala ti Jasmika što na tvojim mrtvim roditeljima ja pravim predizbornu kampanju SNSD-a. A, gle, simbolično, baš ovdje preko puta bilborda, baš tu gdje ti stojiš pobili smo ti roditelje. Kako prikladno! Hvala ti što si ti sa svojom porodicom učestvovala kao pogonsko gorivo za našu predizbornu kampanju koja traje od ljeta ’92.
Nego, ko je ono rekao da se (masovni) zločin ne isplati???
