Poznato je da bh. političari često obećavaju, a malo ispunjavaju. Argumenti za to su vrlo lahko provjerljivi, a potrebno je samo da se vratimo dva-tri koraka unazad do predizbornih obećanja, pa da uočimo šta su sve to „zaboravili“ ispuniti, odnosno gdje su nam lagali. Dok nam jedni pričaju o nikada ispunjenih 100.000 radnih mjesta, drugi kopaju po prošlosti i pobijaju svoje davno izrečene rečenice, treći nas obmanjuju EU putem i našem približavanju u ovu tzv. „sui generis“ zajednicu. Poznati politički analitičar i psiholog Srđan Puhalo rekao je za Interview.ba da nas svi lažu, krenuvši od političara, preko institucija, pa sve do medija. Široko nebo laži prima sve u svoje okrilje, a građani se ne bune, već godinama gledaju na sve to kao da je u potpunosti normalno, baš kao što naš sagovornik Puhalo kaže, nama je postala tradicija da nas lažu, a da mi to prihvatamo kao normalno.
INTERVIEW.BA: Zašto političari lažu?
PUHALO: Zato što im mi dozvoljavamo. Mada, mislim da političari svugdje lažu ili barem pokušavaju da lažu, od Norveške do Australije. Samo je problem šta se dešava kada ih uhvate u laži? Kada se to desi daju ostavke, gube izbore i to je nešto što je sasvim normalno u politici. Oni pokušavaju da te obmanu, ali ako ih uhvatiš postoje pravila igre koja znaju za njih biti vrlo surova, dok kod nas toga uopće nema. Jednostavno rečeno, kad slažu posljedice po njih su vrlo male ili bolje reći nikakve. Tako da oni lažu što im se isplati, jer ništa se neće desiti ako ih uhvatimo u laži, a ako ih ne uhvatimo mogu profitirati.
INTERVIEW.BA: Psihološke studije su pokazale da što čovjek više laže, u budućnosti mu postaje sve lakše dok ponavlja taj proces. Jesu li bh. političari prevazišli sami sebe?
PUHALO: Imamo problem zato što sve teže razaznajemo šta je laž, a šta istina, jer ne lažu samo političari, već svi oko njih. Laže javni servis, portali, članovi političkih partija, institucije… a kada je tako onda živite u društvu u kojem običan čovjek može teško razaznati šta je istina, a šta laž. Laže se i na zapadu, ali postoje mediji koji se trude da prenose i pišu istinu, postoje ljudi koji prozivaju političare kada ih uhvate u laži. Nije problem što se laže, već je problem kada ih uhvatimo u laži, jer nemaju nikakve posljedice, a oni koji su ih uhvatili u laži onda imaju problem sa posljedicama, jer onda ide osveta. Oni vrlo teško praštaju i prelaze preko bilo čega što im ne ide u korist.Imamo društvo u kojem političar kad nešto slaže, mediji su sredstvo da se ta laž proširi, a ne da bude korektivni faktor. Kada neko obeća 100.000 radnih mjesta mi znamo da je to nemoguće, ali to nije laž, to je samo suludo političko obećanje za koje znamo da nije realno. Međutim, ne možemo reći da je laž jer će političar svoj neuspjeh opravdati na hiljadu načina.
S druge strane postavlja se pitanje da li političari trebaju da snose posljedice i kakve posljedice za ono što je obećao ili mediji i javno mnijenje trebaju biti korektivni faktor koji će takva nebulozna obećanja sankcionisati?
Nisam mišljenja da oni lažu zato što je to patologija, već zato što nemaju nikakve sankcije. Laž se u BiH opaža kao sastavni dio politike. Davanje obećanja je nešto što je naša tradicija, što ne preispitujemo, već vjerujemo u to zdravo za gotovo.
INTERVIEW.BA: Koje predispozicije treba imati neka osoba da bi “dobro” lagala?
PUHALO: Trebate biti neka vrsta psihopate i narcisa. To je neka čarobna formula. Trebate biti inteligentni, jer nije lako lagati. Međutim, s druge strane trebate imati na umu da vi kada lažete imate neki cilj, ne lažete samo da biste lagali. Morate lagati tako da ljudi vrlo lako povjeruju i što lakše progutaju. Trebate da lažete, a da nemate grižnju savjest zbog toga, zato kažem da trebate biti psihopata. Morate biti slatkorječiv, ubjedljiv i inteligentan i morate mirno spavati poslije izrečene laži, jer to nisu laži kojima obmanjujete četiri-pet osoba, vi obmanjujete skoro sve ljude, zavisi dokle će ta laž doprijeti. Međutim, to ne znači da ste patološki lažov. Mislim da je to laž koja ima svoju svrhu i koja nema nikakve konsekvence, a to se vježba i trenira. Malo je onih koji su odmah došli na čelo partije i krenuli da lažu, to se prosto uči od malih nogu, od podmlatka, da bi došao na vrh.
INTERVIEW.BA: Da li postoji način da se političari zaustave kada je u pitanju laganje?
PUHALO: Najbolja brana protiv toga je sistem, koji će biti maksimalno transparentan i ljudi koji rade u javnom sektoru, koji će biti odgovorni prema državi i narodu, a ne prema političarima. Kada političar obeća 100.000 radnih mjesta treba se neko zapitati je li to moguće ili ne? Tada imate stručnu javnost koja prati šta se priča i reaguje ako misli da je nešto pogrešno ili laž. Trebalo bi da svako radi svoj posao od javnih službenika, od medija, pa do visokog obrazovanja, koji bi na takve stvari reagovali, a onda bi se napravio pritisak ili jedna atmosfera da se ne isplati lagati, odnosno da znaš ako te uhvate u laži da ćeš za to odgovarati. Nije sad u pitanju samo sudsko odgovaranje, već i ono moralno.
INTERVIEW.BA: Da li bi poligraf izdržao bh. političare?
PUHALO: Ne! Zato što poligraf kontrolišu političari. Oni se ne plaše poligrafa, a trebali bi da se plaše građana. Nama treba jedna ozbiljna i odgovorna javnost koja bi bila poligraf. Bilo bi apsurdno kada bi svaki političar imao priključen po jedan mobilni poligraf. Međutim, kada imate na umu kakve vas sankcije čekaju kada lažete, to vam je mnogo bolje od poligrafa. Zato vam treba ozbiljno javno mnijenje, mediji, institucije i partije koji će imati zajedničke interese, a ne pojedinačne.
INTERVIEW.BA: Poznato je da se političari mijenjaju, a samim tim i njihove laži postaju savremenije. Dodik je nekada govorio da Mladić i Karadžić trebaju u Hag, dok ih danas oslovljava kao herojima. Izetbegović je obećao 100.000 radnih mjesta, dok Čović već obećava tri godine nestvarne korake prema EU. Istraživanja pokazuju da se laganje dovodi u vezu s pojedinačnim, specifičnim interesima, je li to slučaj na primjeru Dodika, Izetbegovića i Čovića?
PUHALO: Dodik to vrlo lako objasni… Vrijeme protječe, ljudi se mijenjaju! Problem je što se olako prelazi preko tih još lakše izgovorenih riječi. On nas ubjeđuje da ne laže, već da je promijenio mišljenje, a ti tu ništa ne možeš. Međutim, ako je to tako, postavlja se pitanje da li mi išta možemo konzistentno očekivati od domaćih političara? Da li će političar za deset godina imati približno jednake rezone? Imamo sad situacije kada socijaldemokrata prelazi u nacionalistu. Dolazimo opet do odgovornosti, ono što si obećao treba da postoji odgovornost za to, a tu odgovornost može samo javnost da traži. Teško je za očekivati da će neko unutar partije prozvati nekog svog ko danas priča jedno, a sutra drugo. Ni to što Čović priča nije problem, već što na tome ne radi. Onda se postavlja pitanja, kolika će to moći trpjeti Hrvati i bh. javnost na tom putu ka EU? Postavlja se još jedno pitanje, da li oni jedno pričaju na TV-u i konferencijama, a drugo pričaju unutar stranke? Međutim, možda ne lažu, već samo obmanjuju javnost, govoreći jedno javno, a ono što rade je u potpunosti konzistentno sa onim što planiraju unutar svoje političke partije.
INTERVIEW.BA: Jesu li izmjene Izbornog zakona najveća laž u 2018. godini?
PUHALO: To nije laž. Oni će u svakom momentu reći da su pokušali naći neko rješenje, tako da to nije laž.Pitanje je da li je njima bio interes da bilo šta mijenjaju ili je to bio interes međunarodne zajednice ili bilo koga. Mislim da su oni kada se radi o Izbornom zakonu BiH svjesno manipulisali iz raznih razloga. S jedne strane da pokažu da je BiH neozbiljna država, da se ništa ne mogu dogovoriti, a s druge strane da se pokaže da su Hrvati žrtve, da ih niko ne uvažava, te s treće strane da se pokaže kako nacionalizam ne dozvoljava BiH da ide dalje.
Međutim, to nije laž. Oni nisu obećali da će to riješiti, već da će se potruditi da to riješe. Evo pretpostavimo i da jeste laž, koliko je to važno običnom čovjeku u BiH? Potpuno nebitno. Malog čovjeka apsolutno ne tangira što neki Bošnjak ili Hrvat ne mogu biti predsjednik Republike Srpske ili neki Srbin ne može biti predsjednik Federacije BiH. To njih ne dotiče i mislim da uopće to ne opažaju kao laž. Oni to mogu interpretirati na hiljadu drugih načina, ali ne vjerujem da će reći da je to laž.
INTERVIEW.BA: Kako komentarišete očigledne laži, koje svi možemo primijetiti?
PUHALO: To je naša tradicija i traje od 90-ih godina. Kod nas se po tri-četiri puta jedan objekat otvara, ali se postavlja pitanje, zašto im to ne smeta? Otvara se deset, po deset kilometara puta. Otvaraju se po dva-tri puta centrale i polaže kamen-temeljac. Navikli smo na to, ne nerviramo se zbog toga. To prosto izgleda kao ha,ha, ha nastavili su da rade isto kao što su i prije i idemo dalje. Malo je onih koji su hrabri i koji kažu vidite šta nam rade. Obično takve stvari imate na vijestima, javnom servisu i to tako lako prođe. Toliko je sve apsurdno da otvaramo kontejnere, trafostanice, kružne tokove…u nedostatku nečeg boljeg. Ne isplati se buniti, jer ako ukažeš na to, slijedi neka vrsta sankcije. Ko će sad to da raskrinkava, koliko je on jak, može li parirati javnom servisu, a to se radi jer političari od toga imaju još uvijek koristi. Našim političarima je veći benefit od štete. Dokle god je tako oni će štetu praviti.
INTERVIEW.BA: Kada je u pitanju laganje hoće li građani BiH uspjeti raskrinkati?
PUHALO: Učimo se demokratiji, političkom angažovanju i političkoj kulturi. Sad je pitanje koliko će vremena proći da se to dovede u red. Neki je Švabo rekao, država se promijeni za šest mjeseci, politički sistem za šest godina, a demokratija za 60 godina. Još se učimo, treba nam vremena da naučimo kako da se ponašamo u demokratiji, kako da koristimo naše slobode i naša prava, kako da naučimo da politika nije samo izlazak na izbore. Mora se promijeniti mentalni sklop i sistem vrijednosti da bi natjerao prvo institucije da se promijene. Ja vidim pomake, ali samo je fora koliko može brže.
INTERVIEW.BA: Kako možemo prepoznati kada političari lažu?
PUHALO: Znam da mislite na neverbalnu komunikaciju, međutim, kada čitam novine ja ne znam kako se neko ponašao kada je govorio. Možda se to može na televiziji vidjeti, ali pitanje je koliko smo sigurni da je to tako, da li mi mislimo da smo super neki psiholozi koji možemo na osnovu gestikulacije da prepoznamo laž? Međutim, mislim da je tu puno važnije propitivanje onoga što rade, što su radili i obećavali da će raditi. Propitivanje toga koliko je ono što pričaju realno, koji su to argumenti kojima to što pričaju potkrepljuju. Da neko kaže, stanite ljudi! Ako je on izjavio na dnevniku da će zaposliti 100.000 ljudi, novinar treba da nađe stručnjake i dovede ih u taj dnevnik i ispita koliko je to realno. Bojim se da sve vrijeme se kreira takva atmosfera u društvu da racionalno ne možete posmatrati mnoge stvari, jer se od tebe traži da se prikloniš jedno, drugom ili trećem stadu i onda da kao takav prihvatite ono što ti se priča zbog viših ciljeva…zbog opstanka Republike Srpske, hrvatskog naroda, cjelovite Bosne i Hercegovine itd…ti si spreman da progutaš sve što ti serviraju. Zato mislim da kod nas izbori nisu fer i pošteni. Forma jeste zadovoljena, ali kad vam neko napravi takvu atmosferu da nije patriotski da propituješ ono što tvoj lider govori onda to nije demokratska atmosfera. Kada su javni servisi samo za podobne i kada imaš svoje medije koji ludački forsiraju priče koje su laž, to nam smeta da racionalno propitujemo. U BiH imate trećinu ljudi sa osnovnom školom, postavlja se pitanje da li oni imaju intelektualne kapacitete da promišljaju o tome da li se akcize trebaju povećati ili samanjiti, kako se troši budžet, da li se adekvatno troši itd. Da li oni imaju uopće vremena da to promišljaju. Suštinski imamo probleme da u jednom predratnom stanju očekujemo od nekog običnog čovjeka da racionalno promišljaš o nekim pitanjima o kojim on vrlo malo ili ništa ne zna.
