Nikad do sad njena kolumna nije izašla na neki vjerski praznik. A posebno muslimanski (ili bošnjački kako joj često pišu čitaoci zabrinuti što koristi arhaične termine). Vidjevši kako se proveo Boris Dežulović što je spomenuo Beee i Eeee tokom Ramazana, čemu naša kolumnistica da se nada? Ne zna Alađuz da je potpuno sigurna. Naime, ko još čita njene tekstove a posebno iz redakcije Oslobođenja?
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Bajram se kod muslimana čestita riječima ”Bajram šerif mubarek olsun” što u prevodu na bosanski jezik znači ”Neka je plemeniti Bajram blagoslovljen”. Odgovor je: Allah razi olsun (Neka je Allah zadovoljan tobom).
Svima nama koji smo imali zadovoljstvo pročitati intervju sa Sebijom Sekom Izetbegović, objavljen na posljednju noć Ramazana na jednom sarajevskom portalu, ne treba čestitati uopšte.
Naime mi smo u stalnom blagoslovu, a ne samo za Bajram, ovih 35 godina kako su Seka i Braco skupa. Posebnu težinu blagoslovu daje činjenica da ga ona podržava u politici iako je ispočetka bila protiv. Ali tako treba biti, jer su u nju usađena osnovna životna načela, prilično starinska, ali neosporno ispravna. Uostalom sadašnje stanje na KSCU koji je procvjetao zajedno sa osobljem i pacijentima najbolji je pokazatelj da ona zna kako se to radi. Sad kad podržava svesrdno i Džaferovića možemo očekivati da i on počne davati tisuće cvjetova.
Ako nije sa nama, a znam za sebe, Allah je sigurno zadovoljan sa prvom damom bošnjačke politike. Iako ne voli tako da je zovu. Kako da On ne bude zadovoljan ovom običnom ženom koja mnogo radi i iznimno je skromna? Pohvale joj prijaju ali izazivaju nelagodu. Osnovane kritike? Previše je pametna da bi ih ignorisala i ako joj date čvrste argumente spremna je promijeniti mišljenje. Iako se to još nije desilo, nema razloga sumnjati da Njegova milost neće u ovom mileniju i to omogućiti.
Sad sve, ali sve, mogu lakše podnijeti ovog Ramazanskog Bajrama. I preskupo gorivo, i nedostatak lijekova na KSCU, i pokvarene aparate, i krađe glasova, i njihovo zimovanje u Austriji, i trotoar od 300.000 KM i 0 KM za autističnu djecu …sve dok je ona zadovoljna. “Ljudi su ljubazni prema meni gdje god dođem. Hvala Bogu dragom.”
Uze mi riječ iz usta! Jer ona priča o običnoj ženi, o meni. Čitam ovaj intervju ko da čitam svoj život!
Iako nisam došla iz Podgorice, a budući muž nije crtao moju porodičnu kuću za ispit, te rijetko, cinici bi rekli nikad, ne pravim iftar od samo jednog jela, jer me nisu vaspitali strogo ali pravedno. Iako se ja pravdam svakom živom ako kupim nešto skupo, i nemam prijatelje s kojim idem na skijanje, i stalno prigovaram mužu dok ga pratim na javnim nastupima never. Iako je moja svakodnevnica sve samo ne rutina…vidim, čak i sa dioptrijom -10, da smo nas dvije jednostavno iste, dvije žene na brdovitom Balkanu, tako različite a tako slične!
