Dobro, sad nam ovi stranci ne daju da se igramo logora, jer je ko fol neka demokratija. Ali, prebacićemo mi njih u Federaciju teheransku, balijsku autobusima. Organizovano. Bar smo dobri u razvoženju i izmiještanju nesrba, slava Gospodu!
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
Povodom obilježavanja krsne slave grada, Filozofski fakultet Banjaluka, raspisao je konkurs za najbolji esejski rad na temu “Pravoslavna Banjaluka”.
Pogledah to i eto mi prilike da se obogatim. Naime, u konkursu stoji kako se od studenata očekuju radovi esejsko-istraživačkog karaktera. Studenti se mogu bazirati na istoriju, ličnosti, događaje, književnost, ali i pravo, te pisati o položaju crkve u zakonodavstvu.
Radovi mogu biti i iz arhitekture, te se ticati hramova u gradu na Vrbasu, a najbolji će biti nagrađeni. Student koji svojim radom, posvećenim Banjaluci osvoji prvo mjesto, osvojiće i 300 KM.
Od Saliha do Saše
300KM, opaa!
Evo teme, evo rada, evo para, mila moja pravoslavna Banjaluko! Najprije, zašto bih ja trebao dobiti nagradu, a ne tamo neki Uroš, Simeon, Stefan, Tara, Drina ili ostala pravoslavno-zilotska dječica sa nju ejdž -srednjevjekovnim imenima? Pa prvo i osnovno, ja se zovem Saša. To mi je kršteno ime. Znam reći će mnogi, pored ovih gore pobrojanih, pitanje je i kako mogu ući u konkurenciju za prestižnu velikosrBsku nagradu.
Mogu itekako. Moje nekadašnje ime je Salih, ali jaka vjera u našeg boga, oca, svetog duha i pripadajuće svece, natjerala me je da se duhovno izvrnem i u pravoslavlje okrenem. I šta je onaj Kusturica bolji od mene? Kad je mogao on od Emira postati Nemanja, e pa mogu i ja Saša. Skromo i u krugu porodice. Pravoslavne. I još smo bolji od Emira, jer je on bio po bijelom svijetu dok sam ja gledao moju familiju kako se «uzdiže» u pravoslavlju u Banjaluci. Pravoslavniji sam od njega! No, dosta sad o letećim viljuškama, automobilima, magarcima i ostalim čudesima Nemanjinim.
Elem, Banjaluka je najpravoslavniji od svih pravoslavnih gradova na svijetu. Pravoslavnija je od Moskve, Atine i Sofije zajedno. Zapravo, nama je to meko pravoslavlje. Mi ne priznajemo ništa ispod Svete Gore i isturenih ruskih teritorija Krima, Donjecka, Južne Osetije i Abhazije. Etiposki čuvari svetog kovčega su za nas pero-laka kategorija pravoslavlja. Sad nisam baš siguran koliko su ove potonje teritorije pravoslavne, ali biće, ne zvao se ja Salih. A i ne zovem se više tako.
Igramo se logora
Nego, na stvar. Kako smo Banjaluku učinili najpravoslavnijim mjestom pod suncem nebeskim? Mali mi je ovaj, esej, ako me razumijete, pa ću preći na stvar. Za početak smo uspjeli u periodu 1992-95, protjerati oko 70 hiljada nesrba iz «ljepotice na Vrbasu». Pitam ja vas, koji je grad sam sebe u ratu tako opljevio i očistio? Ni jedan!
I, molim lijepo, mi smo to radili transparentno, još u junu 1992. godine smo osnovali Agenciju za preseljenje stanovništva i razmjenu materijalnih dobara i pukli reklamu preko čitave strane «Glasa». Kulturno, evropski. Pravoslavno.
U sklopu podrške i motivisanja onih koji se nisu «humano isleli» iz Banjaluke, u junu 1992. osnovali smo edukativo-sportski centar na Manjači, sa ciljem podizanja svijesti o neophodnosti života nesrba u zapadnim zemljama. Oni koji nisu poumirali od gladi ili nisu pobijeni, mogli su tu npr. sticati nova prijateljstva sa ostalim Bošnjacima i Hrvatima, koja su im glave mogla valjati u Švedskoj i Norveškoj. I na tome bi nam trebalo biti zahvalno najmanje 4000 nekadašnjih Banjalučana. I to nepravoslavnih!
Evo, 7. maja 1993. smo srušili zlu balijsku Ferhadiju. Ove godine će biti četvrt vijeka od slavne detonacije. Kad se samo sjetim mirisa baruta, cike, vriske, oduševljenja..Istina, zli stranci, teroristi, soroševci i ostali su je obnovili, al džaba im, kad nema svijeta da dolazi i Bogu se moli. Mogu je samo slikati da prostite. Ako to nije gest za poštovanje, ne znam šta je. O tome mogu samo sanjati ostali nacionalisti i vjerski fanatici.
Promijenili smo imena ulica, dodali naše četničke heroje. Pa tako danas u Banjaluci, namjesto 81 ulice koje su nosile imena vezana za Bošnjake i 55 sa imenima vezanim za Hrvate, danas imamo 3 sa bošnjačkim imenima i 2 sa hrvatskim. Objektivno ne znam šta će nam i tih 5, ali idu izbori, idu izbori, mijenaćemo i to. I to nije sve!
Promijenili smo mi i imena čitavih naselja. Budžak u Obilićevo, Mejdan u Lazarevo, Šehitluci u Banj Brdo, Gornji Šeher u Srpske toplice… (ovih nekoliko podataka sam uzeo od srBskog izdajnika i soroševskog plaćenika Srđana Puhala, ali i njega ćemo protjerati). Javno propagira ateizam i odriče se pravoslavlja. Pod mač, bato!
Drugarice posadimo crkve
I zar nije ljepše Lazarevo, Obilićevo, Srpske toplice. Nekako je čistije, pravoslavnije, duhovnije i ukazuje strancu neznancu po kojem tlu kroči. Da se na previše ne opusti i ne odomaći. Nego, kad smo kod Budžaka, ovaj Obilićeva, ovih dana su primijećeni neki sirijski kako se smucaju i unose nemir među lokalnu bogougodnu pastvu. A, to su vam balije najgore, odmah da vam kažem. Svaki drugi je opasan prslukom i detonatorom. Mi ćemo njih u logore…Dobro, sad nam ovi stranci ne daju da se igramo logora, jer je ko fol neka demokratija. Ali, prebacićemo mi njih u Federaciju teheransku balijsku autobusima. Organizovano. Bar smo dobri u razvoženju i izmiještanju nesrba, slava Gospodu!
O, najnovijim uspjesima pravoslavne Banjaluke, uvođenju cjeloživotnog izučavanja vjeronauke, planova za izgradnju kapelice u kampusu Univerziteta, novoj najsrBskijoj istoriji druge polovine dvadesetog vijeka, koju će djeca učiti, ne treba trošiti ni riječi. A, ti stranče, ako ne vjeruješ da smo najpravoslaniji grad na svijetu, dođi u kancelarije naših profesora, ljekara, sudija, uđi u stranačke prostorije, ma uđi u Opštinu…to se sve puši bukvalno od kandila, freski svetaca, crkvenih kalendara, brojanica, krstova, krstina, krstača…pa i Atos na Svetoj Gori, pored ovog našeg sjaja izgleda kao komunistička kancelarija društvenog knjigovodstva, gluvo bilo, pu, pu, pu.
O crkvama, koje kao svete i čarobne gljive nakon kiše niču na potezu Lazarevo-Obilićevo, sve u kućnim dvorištima ne treba trošiti niti riječi.
Ako ja za ovaj esej nisam zaslužio 300KM, ne znam ko je zaslužio. Draga bogougodna komisijio, primijetićeš, da sam ispoštovao i erhitektonske i sociološke i religijske i što je najvažnije istorijske stavke u pisanju istog
I zato, sretna nam slava grada Spasovdan. Zlobnici inače kažu da je to svaki dan kad stigne penzija i da je to 12. oktobar 1995. kad je naređeno Atifu Dudakoviću da obustavi ofanzivu. Ali, to su zlobnici i nećemo o njima.
P.S.
Dragi striče Dušane, je l’ de sam dobro ovo sastavio? Sam se sebi divim, kako sam izmislio Saliha. Doduše bilo je njih koji su se od muke pokrstili, ali jebo sad to. Nego, šalji ti meni papire i domovnicu, pa da ja idem voziti kombi po Istri, a ja se mogu zvati i Domagoj i Hrvoje. Ovdje se, striče moj izbudali, jad bijeda i čemer, ubi nas pravoslavlje, kao onomad nesrbe promaja.
Ovih 300 maraka nikad neću dobiti jer nisam u podmlatku SNSD-a, ali vrijedi pokušati.
Tvoj Aleksandar iz najpravoslavnijeg grada na svijetu, Banjaluke.
