Irfan Ribić je student glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu koji se prije dvije godine borio protiv opake bolesti multiple skleroze. Tradicionalni medicinski tretmani nisu davali očekivane rezultate, ali ilegalni kanabis jeste. Irfan je ozdravio, ustao iz kolica i istrčao četiri polumaratona. Za Interview.ba govori o tome kako je nabavljao ilegalno ulje kanabisa i šta su ljekari mislili o tome. Irfan Ribić bori se za legalizaciju kanabisa u BiH, a svoje udruženje „KanaBiH“ predstavit će danas u Sarajevu.
LEGALIZACIJA KANABISA U BIH TEK KAD SE NEKI POLITIČAR ZAZBOLI!? „Kad skontaju Bake, Dodik, Čović, Novalić i sve te malo utjecajnije ličnosti koliku bi lovu zemlja zaradila od toga i koliko bi BDP ove države skočio od legalizacije kanabisa. Koliko bi pokrpili nekih rupa u budžetu…“
INTERVIEW.BA: Prije samo dvije godine bili ste u kolicima od posljedica multiple skleroze, a onda ste nedavno istrčali Polumaraton u Splitu. Kako?
RIBIĆ: To je moj četvrti polumaraton. Ja sam bio u kolicima jedno vrijeme i prognozirali su da ću u ovom trenutku biti u kolicima i da neću moći hodati. A evo sad mjesečno pređem do 400 kilometara. Atletika je sad postala velika ljubav, poslije glume, nešto s čim sam se počeo buditi. Trke su postale zanimljive zbog druženja. Kao što moj trener kaže da imam potencijal, postane se gladan tih nekih rezultata. Tako da idem u tom pravcu. Sve je krenulo iz proste potrebe da se ja osjećam bolje, da imam neku fizičku aktivnost i samo to me vodilo i uvuklo u svijet sporta.
INTERVIEW.BA: Kanabis je Vama pomogao da se, kako kažete, izvučete iz „kandži opake bolesti.“ Šta je Vaš ljekar mislio o Vašim metodama?
RIBIĆ: Bilo je različitih mišljenja, podijeljenih iskustava i teorija. Od ljekara koji su prišli, zagrlili me i rekli: „E, super, bravo. Ja tebe želim vidjeti tako dobrog i zdravog i sretnog, na nogama naravno.“ A drugi bi me istjerali iz ordinacije. Često se vraćam na onu staru izreku „Sto ljudi, sto ćudi.“ Toga je uvijek bilo i uvijek će biti. Meni nije bila potrebna ova kampanja da shvatim gdje ja živim. Davno negdje sam apsolvirao i pomirio se s tim. Mene ne moraju svi voljeti i ne mogu me svi podržavati. Neko će biti protiv toga. To nije razlog da bih odustao. Valjda čovjek ide s tim nekim pretpostavkama da, ako postoji rješenje vi ćete uraditi šta god po tom pitanju. Na kraju krajeva i taj famozni kanabis.
Nema tog zakona, policajca i ne postoji to nešto što će biti važnije od ljudskog života. Samo kad to ljudi shvate mislim da će svima biti razjašnjena misterija kanabisa.
INTERVIEW.BA: Uvijek se pričalo o legalizaciji marihuane u medicinske svrhe, ali Vaša kampanja je otišla korak dalje, ozbiljnija je. Kako to objašnjavate? Osnovali ste i udruženje „KanaBiH“ koje će raditi na mijenjanju zakonske regulative kanabisa u BiH?
RIBIĆ: Moja ideja u svemu ovome bila je isključivo da se pomogne oboljelima i da, zapravo, ljudi dobiju ono što trebaju. To je moja misija u svemu ovome. Zašto? Ja sam prošao vrlo težak put, a to znači da sam na malo teži način došao do pravog kontakta čovjeka gdje sam kupovao ulje kanabisa. Cijela ta procedura bila je malo mučna jer sam preko granice prenosio nešto što je potpuno ilegalno. Upravo to me potaklo da pokušam učiniti nešto za sve te ljude zato što sam znao kako se svi oni osjećaju i šta moraju da prođu u svemu tome. To su moji osnovni motivi. Moj jedini motiv za legalizaciju biljke marihuane je zdravstveni, ništa drugo.
INTERVIEW.BA: „Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav“, „Šutnja je zločin.„ Ovo su poruke kampanje. Možete li ih malo pojasniti iz vlastitog primjera, iz ugla nekoga kome je dijagnosticirana opaka dijagnoza multiple skleroze?
RIBIĆ: Moj prvi slogan po kome sam, kako ljudi kažu, postao prepoznatljiv je „Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav“. Mislim da će me ovaj slogan pratiti dok god kanabis ne bude legalan u potpunosti. Zašto? Zato što sam između zatvora na nogama i slobode u kolicima, uvijek birao zatvor na nogama. Ako je ovo još jedan od motiva da bi ja trebao biti uhapšen, neka me odmah sutra uhapse. To nije nikakav problem. Tu negdje leži i opis, objašnjenje za oba citata koja mi u toj nekoj kampanji sad provlačimo. Krenulo je iz čiste potrebe da se progovori o nečemu što je za mene potpuno normalna stvar. Tu nema nekih skrivenih motiva, filozofije i pametovanja. Za sebe kažem da sam potpuno jednostavna osoba.
INTERVIEW.BA: Za legalizaciju se borite već dvije godine. Šta mislite kada će se ova ideja realizirati?
RIBIĆ: Kad skontaju Bake, Dodik, Čović, Novalić i sve te malo utjecajnije ličnosti koliku bi lovu zemlja zaradila od toga i koliko bi BDP ove države skočio od legalizacije kanabisa. Koliko bi pokrpili nekih rupa u budžetu. Ovo nisu Irfanove teorije i neke izmišljotine. To je nešto što je dokumentovano. Vrlo rado ću svima njima ako ih zanima poslati mailove da vide kako su to uredile zemlje u svijetu. Kako je Kalifornija za godinu dana dodatno napunila budžet sa 284 miliona dolara. Zamislite da neko u BiH ubrizga 280 miliona dolara gdje bi nam kraj bio? E, kad se to skonta onda ćemo legalizovati. Eventualno, ako se neko od njih razboli.
INTERVIEW.BA: Pretpostavljamo da imate podršku određenog broja ljudi, koliko je tu procentualno zdravstvenih radnika?
RIBIĆ: Tu leži jedan sasvim drugi problem koji ću probati potencirati kroz udruženje. Prvenstveno dekriminalizacija kanabisa. Mi kada govorimo o samoj toj biljci i zakonskim okvirima, dolazimo samo do jedne stavke a to je jako bitno da se to dekriminalizuje. Zato što to pravi ogromne prepreke i probleme. Na desetine doktora sam sreo koji su mi rekli da bi se i oni zalagali za to, ali zakon je takav i ne dozvoljava.
INTERVIEW.BA: U Hrvatskoj se nešto više od dvije godine koristi indijska konoplja u medicinske svrhe, u Srbiji se polemiše na skupštinskim sjednicama. Šta mislite o eventualnoj cijeni zloupotrebe od strane maloljetnika?
RIBIĆ: To je neka floskula koju ne smatram izgovorom. Šta znači zloupotrijebiti? Vi možete bilo koju namirnicu zloupotrijebiti. Popijte šest litara kafe dnevno, neće vam biti dobro. Alkohol? Jel’ dostupan svima? Zaista u svemu ovome nisam upoznao nekoga ko se do te mjere „napušio“ ili da ga je taj famozni THC toliko „opalio“ da se bacio s mosta, da je ubio nekoga. A svakodnevno sam čitao da se ljudi od 20 godina napiju i ubiju nekoga. U Hrvatskoj kažu da je kanabis legalan. Da, ali šta je legalno? Hrvati su toliko daleko od onoga šta pacijentima treba da je to strašno. Nama se kroz medije plasira neka sasvim druga priča. To je ogroman uticaj farmakopolitike i vlasti koja drži tu zemlju. Konstantno mi dolaze ljudi i kažu da u Hrvatskoj imate kupiti ulje kanabisa. Da, ali šta je to? Ulje kanabisa u kome vi imate pet posto THC-a. Našalim se i kažem nije to ni za salate. Dakle, dajete nešto ljudima na šta će trošiti enormnu količinu novca, a s druge strane nemate rezultata.
Tu se krije i vrlo jasan odgovor zašto se ovo neće legalizovati, jer nekome nije u interesu da čovjek ozdravi. Nego da ga ima na nekom balansu da kao održavamo njegovo stanje. I u tom periodu mu prodajte neku količinu proizvoda. Ja sam čovjek koji dvije godine nije ušao u apoteku. Zamislite sada kada bi bilo 10 hiljada Irfana, ili 50 hiljada pa da je to po marka, koji su to novci? A nije marka. Slušam svakodnevno u tramvaju penzionere koji mjesečno daju po 100, 200 KM za lijekove.
INTERVIEW.BA: 20. april Međunarodni je dan marihuane, ali i dan kada ćete predstaviti rad i djelovanja UG „KanaBiH“ u Kriterionu? Kakva su očekivanja?
RIBIĆ: Čovjek sam koji je uvijek imao velika očekivanja i zato radim sve ovo i vjerujem u ovo. Da imam trunku neke sumnje vjerovatno ne bi bio tu gdje jesam, vjerovatno ne bih pokrenuo toliku lavinu i bunt kod svih tih ljudi da to nešto ne valja. Mislim da sad dolazi neko vrijeme koje bi možda bilo prekretnica u mnogim stvarima. Ja sam uvijek bio optimista. Da ne vjerujem u sve ovo davno bih spakovao kofere i otišao negdje. Vjerujem da se ovdje može nešto napraviti i zato, zapravo, sve ovo radim. Dosad je bilo nekih rezultata, kad vam neko kaže da ste mu uljepšali život i izliječili, meni ne treba ništa više na svijetu. Jako je važno da ljudi shvate da mi nemamo veze s nekim građanskim buntovima u sklopu nekih političkih struktura. Naš osnovni cilj je da okupimo pravne timove i medicinske stručnjake koji će raditi na prikupljanju materijala i dokumentacije kako bismo na kraju mogli nekome otići i reći da smo sve složili, da nas ima iz Mostara, Banjaluke, Sarajeva, Brčkog , Bijeljine, Bihaća. Dat ćemo im sve to samo da nam legalizuju kanabis.
