Besim Spahić o izborima 2018: Smrt narodu, sloboda fašizmu

Kada govorimo o tome šta nam mogu donijeti izbori 2018., ne možemo a da se ne osvrnemo na dosadašnje demokratsko iskustvo. Kao prvo demokratski izbori se odvijaju u DRŽAVI. I to u vrijeme predviđeno za predizborne kampanje.

Piše: Besim Spahić

Kakva je BiH država? Nikakva!

Obični eksperiment osuđen na propast. Ne zove se Bosna i u njoj zakonski ne postoje Bosanci.

Otkud onda bosanski jezik? Ko njime govori? Jedna etničko-vjerska skupina. Hercegovina je uvijek bila sastavni dio i banovine i kraljevine Bosne, te republike i ponovo države Bosne. Ima li ijedna država sa dvojnim i trojnim predsjedništvom? Nema. Ima li ijedna država u kojoj je isti jezik trojno denominiran? Nema. Ima li ijedna država u kojoj je centrifugalni nacionalizam i religijski ekskluzivizam Ustavom definiran? Nema. Ima li ijedna država bez izgrađenog ikakvog državotvornog identiteta? Nema.

Ima li ijedna država da za himnu bez teksta ima špicu filma Životinjska farma iz 1974. godine? Nema. Ima li ijedna država podijeljena na dva entiteta i tri etno-religijske skupine? Nema. Ima li ijedna država u kojoj predizborne kampanje traju permanentno, punih 27 godina? Ima li ijedna tromilionska država sa više od 160 stranaka, od kojih je u jednom periodu bilo 5 socijaldemokratskih? Nema. Ima li ijedna država koja nema nacionalne (DRŽAVNE) ekonomije, nacionalne (DRŽAVNE) vanjske i unutarnje politike? Nacionalnog (DRŽAVNOG) ministarstva obrazovanja i kulture? Nema!

I da dalje ne nabrajamo.

Ko nam je to sve skupa stvorio i legalizirao? Pa Daytonski sporazum, koji nema alternative, kako kažu svjetski moćnici, a na veliku radost domaćih kriminogenih klanova (tzv. političkih stranaka). Čiji lideri su se enormno obogatili pod egidom zaštite vitalnih nacionalnih interesa. Sve tri nacio-vjerske oligarhije su primarno opljačkale svoj narod i pripadnike svojih vjerskih zajednica. I više od četvrtinu stoljeća do danas bivale nagrađivane novim mandatima. Bez ikakve odgovornosti, osim unutarstranačkih obračuna. Šta je cijelo vrijeme radila tzv. lijeva opozicija?

I šta nam mogu donijeti novi izbori?

Ništa novo i ništa dobro.

Demokratski neizobražen narod će i dalje davati glasove samo prividno mediokritetima (jer ti mediokriteti su itekako inteligentni u osobnom bogaćenju), ne znajući uopće šta time (ne)dobivaju. Jer u poremećenom vrijednosnom sistemu, gdje je religija važnija i od nacije i države, gdje su Zagreb, Beograd i Ankara važniji od Sarajeva, gdje legalno izabrani lideri (na kakvom – takvom legalitetu jada od DRŽAVE BiH) rade na destrukciji sopstvene Domovine na račun njenih susjeda i azijskih mecena, država uopće ne može funkcionisati. Zaboravljamo da su odgojene (de)generacije koje su u potpunosti prihvatile nakaradni i nenaučni pojmovno-kategorijalni aparat u političkom životu, koji nigdje u svijetu, niti u naučnim krugovima »ne pije vode«.

BiH, jednostvno nema nikakvog sopstvenog i čvrsto izgrađenog političkog subjetiviteta, gdje bi inicijative (najprije usmjerene na vraćanje Ustava Republike BiH, na bazi kojeg je i primljena u UN) za normalizaciju stanja krenule iznutra. Sarajevo ne smije dodijeliti diplomu Turčinu koji je napravio nekoliko univerziteta, niti primiti nobelovca Orhana Pamuka, jer to ne da Erdogan, kojemu je Babo Alija ostavio u amanet Bosnu (bez Hercegovine i bez da bi pitao o tome bh. Srbe i bh. Hrvate).

Odgovor je u pitanju: ima li ijedna stranka koja o ovdje navedenim pitanjima ima jasno programsko opredjeljenje? Nema. Ali ljevica ima kandidate za hrvatskog člana predsjedništva, što je neukusno. Narod ima politiku kakvu zaslužuje.

Bez pravih naziva/pojmova o narodu, naciji, državi, državotvornosti GRAĐANA, nema napretka. Sve se ponovo mora uklopiti u nakaradne Daytonske sheme. Smrt narodu, sloboda fašizmu, koji tzv. Međunarodna zajednica blagonaklono gleda i sluša. Sejdićima, Fincijima, Vilićima i (za)Ostalim mjesta nema u nakaradnoj bh. DRŽAVI???

Dotle će jedno stado tješiti Vučići, drugo Kolinde, treće  Erdogani. A Incko će i dalje praviti izvještaje i konstatovati da se domaći lideri (kojima je destruktivna samobogateća neodgovornost prolongirana do 2025. godine) o svemu moraju usaglasiti sami??! A to je Status Qvo, po onoj sve teče i sve se mijenja, i sve u nekadašnjoj Kraljevini i Republici BiH ostaje isto.

Daj Bože da ni u čemu nisam u pravu….    

Prethodna vijest

PSIHOLOGIJA & DEMOKRATIJA VAHIDA DJEDOVIĆ: Narod glasa za idiote koji pojedinačno predstavljaju svoje ideološke klanove

Naredna vijest

Mirjana Karanović: Bilo bi lepo da smo ratnu priču ostavili iza sebe ali to bi onda značilo da se desilo to što se desilo