Nusret Mamela Mašo: Glumcima mogu obećati samo burek

Nusret Mamela poznatiji po nadimku Mašo, brezanski je slikar, ekolog, radio voditelj, ali i scenarista, režiser, producent i kostimograf. Trenutno je penzionisan, stoga je sve slobodno vrijeme usmjerio na snimanje filmova, koji su nekad bili samo neostvareni san. Devet filmova označilo je karijeru Maše, ali on se tu ne zaustavlja, jer kako kaže za Interview.ba, dok se jedan sprema za promociju, drugi je već u planu za 2018. godinu.

ZABILJEŽEN USPJEH I NA YOU TUBE “Jedan od mojih filmova “Došo dedo iz Njemačke” na You tube je za dva dana dostigao 600.000 pregleda, a samo jedna scena iz tog filma “Šljunkare” dostigla je 450.000 pregleda. Zbog ove scene, dugo su djevojke iz Breze nosile ovaj nadimak, vjerujte mi ni sam ne znam zašto, to je bila samo scena filma.” 

INTERVIEW.BA: Kako je došlo do ideja da se počnete baviti filmom, s obzirom na to da znamo da radite u ekološkom udruženju i da niste prije imali susreta s radom na filmovima? 

MAŠO: Želja za filmom i glumom postojala je još od malih nogu, međutim životni putevi su me odveli malo dalje od onoga  o čemu sam maštao. Preokret u mom životu napravila je knjiga “Kako snimiti film”, koju sam kupio za svega jednu marku na pijaci. Iščitao sam o tome kako napisati scenarij, snimati kamerom, postavljati kadar i mnoge druge stvari. Čudno je bilo da u tako maloj knjizi možete pronaći toliko korisnih stvari! Od tog trenutka kreće uspon moje filmske karijere. Prvi scenarij koji sam napisao bio je “Put smrti”, gdje sam govorio o svim dešavanjima u Srebrenici. Film sam snimio s budžetom od 3.000 maraka, a premijeri filma je prisustvovalo više od 600 osoba. 

INTERVIEW.BA: Šta označava termin Brezawood? Za jedan medij ste izjavili “kada može Hollywood i Bollywood, zašto ne bi mogao i Brezawood”, šta ste pod tim mislili? 

MAŠO: Što se tiče termina Brezawood to mi je onako palo na pamet. Pomislio sam kada može Hollywood i Bollywood, zašto ne bi mogao i Brezawood. Kasnije su to ovi s Federalne televizije u njihovom dokumenatrcu predstavili na jedan svojstven način, tako što su na brdu u Brezi zvanom Srh u photoshopu ispisali “Brezawood”. 

INTERVIEW.BA: Za sebe kažete da ste producent, reditelj, scenarista, kostimograf, ali i glumac, koja Vam uloga najviše odgovara i zašto?

MAŠO: Najviše mi odgovara uloga glumca. Obično bude da sam ja taj koji uvijek prvi pogine, pa se glumci i okolina često pitaju zašto je to tako. Ja sam se još u srednjoj školi bavio glumom. Glumio sam u Pozorištu i bila mi je čast da učim od jednog našeg jako dobrog glumca Božidara Bunjevca. 

INTERVIEW.BA: Gdje nalazite glumce, te da li su to profesionalci ili amateri?

MAŠO: Glumci su čisti amateri. Ja raspišem kasting i ko god je voljan može se prijaviti. Obično se prijavljuju djevojke, koje vjerovatno žele da se okušaju u vodama glume. Muškarce je teško animirati, ali su nam zaista nekad potrebni. Mi imao standardnu postavu glumaca i glumica za skoro sve filmove, ovi drugi se konstantno mijenjaju. Ono što je interesantno jeste da dolaze mladi iz Visokog, Vogošće, pa čak i Konjica. Ja njima ništa ne obećavam, osim da će imati burek i prijevoz, to je ono što ja mogu obećati, a sve ostalo je na bazi volontiranja. 

INTERVIEW.BA: U filmu “Otete godine” govorite poslijeratnim profiterima i narkomaniji, šta Vas je potaknulo da baš o tome snimate film?

MAŠO: Svi filmovi koje ja radim obrađuju teme kriminala, droge i pljačke. Sad ovaj posljednji koji treba biti promovisan 6. aprila 2018. godine govori o dječaku čije su roditelje ubili mafijaši zbog bogatstva koje su imali i njegovom odrastanju. Za ovaj film sam se mnogo namučio da skupim finansijska sredstva. Molio sam načelnika da mi omogući novac kako bih završio film, vjerujte da on nije pristao, prodao bih vlastiti automobil da film završim. Kako bih scene u filmu učinio interesantnijim, čak i s niskim budžetom, kupio sam od nekog Roma automobili koji je u jednoj od scena trebao biti zapaljen, a koštao je svega dvije stotine maraka. Moj komšiluk se pitao otkud meni pare da kupim golfa keca, jer su mislili da sam taj automobil sebi kupio.

INTERVIEW.BA: Kakvi su komentari Vaše okoline na filmove koje ste snimali?    

MAŠO: Komentari okoline su pretežno dobri. Postoje uvijek oni koji daju negativne komentare, ali oni meni nisu važni. Kada snimamo određene scene, pogotovo one noćne, veći broj osoba se skupi i navijaju. 

Bilo je situacija kada je dolazilo do nesporazuma. U jednom filmu smo radili scenu oko ubistva, kada je žena istrčala iz zgrade i faktički čupala kosu i vikala da ljudi zovu policiju jer je čovjek ubijen. Nije povjerovala da se radi o filmu dok ubijeni nije ustao i pokazao da je to samo dio glume. Dešavalo se, kada se čuje pucnjava da komšije zovu policiju, jer ne znaju o čemu se radi, pa se uplaše.

INTERVIEW.BA: Koliko je teško napraviti film bez dovoljnih finansijskih sredstava? Kazali ste za jedan medij da krv pravite od kečapa, crne ribizle i paradajza, međutim, spomenu li ste još jedan tajni recept, hoćete li ga otkriti za naš medij?  

MAŠO: Ne bih da vam otkrijem tajni recept. Neka ipak malo kopka maštu. Većina ljudi kada gleda profesionalne filmove stvore potpuno drugačiji dojam o tome kako oni prave krv, dok kada pogledaju neke druge filmove misle da se krv pravi samo od kečapa. Morate biti kreativni ako se želite baviti ovim poslom, još pogotovo ako nemate dovoljno finansijskih sredstava. Teleću koljenicu sam koristio kako bih napravio scenu koja prikazuje nogu koju je raznijela mina, dok sam faširano meso s lojem koristio kao simbol mozga,  kako bih prikazao scenu osobe koja je bila pogođena metkom u glavu. 

INTERVIEW.BA: Kazali ste za film “Neretva” da ima više grešaka nego vaši filmovi, možete li navesti tri najveće greške tog filma?    

MAŠO: Jedna od grešaka u filmu “Neretva” jeste kada nose onog harmonikaša, a jasno se vidi kako mu drugi guraju noge. Također, kada onaj Italijan vadi pištolj, ko može još pustiti Italijana da nosi mali pištolj sa sobom i da se ubije unutra, a čuva ga čovjek s puškom, pa to nije pamet zapamtila. Ima još tu grešaka, ali se sad ne mogu sjetiti. Imate i ovaj “Boj na Kosovu”, snima se scena kako konjanici jašu, a tamo u kadru prolazi kombiji. Greške su postojane i svakom se omakne. Kada je moja ekipa u pitanju moramo griješiti zbog toga što imamo jako malo osoba s kojim radimo, a ja većinu posla obavljam sam.  

Filmove Brezawooda možete pratiti na TV Visoko i TV Vogošća. Nakon promocije devetog filma koja je, prema riječima Maše, zakazana 6. aprila 2018. godine, on će početi raditi na novom filmu koji nosi naziv “Opasna plavuša”. Mašo je kazao da jedne godine kada u Bosni i Hercegovini niko od profesionalaca nije snimio film, da je on bio taj koji je imao snimljen film.