Po svemu sudeći, u BiH je vrlo lako kršiti zakon i provoditi koruptivne radnje, a da za to nikada ne odgovarate. Ovakav je približno zaključak Udruženja Justicia iz Srebrenika koje je u ime Mreže ACCOUNT provelo monitoring sistema javnih nabavki kroz koji se u našoj zemlji godišnje ukrade dvije milijarde KM. Damir Šabanić, predstavnik ovog udruženja, za interview.ba govori o mentalitetu koji je ovo omogućio te činjenici da pravosuđe nije zainteresirano da procesuira ovoliki kriminal.
NEMA SANKCIJA ZA KORUPCIJU “Kada razgovaramo sa predstavnicima pravosudnih institucija zbog čega se niko ne sankcioniše, onda dobijemo odgovor tipa da to nije tako lako i da procesuiranje u slučajevima zloupotrebe službenog položaja je teško dokazivo jer se traži direktni umišljaj. Potrebno je dokazati da je službeno lice prekršilo zakon iz loše namjere, a to je teško dokazivo, jer postoji mogućnost da je nenamjerno napravio grešku u proceduri javnih nabavki.”
INTERVIEW.BA: Udruženje Justicia je nedavno uradilo monitoring javnih nabavki u BiH u okviru Mreže ACCOUNT. Utvrdili ste da čak 44% ugovornih organa to ne radi transparentno. Da li ste imali reakcije ovih ispitanika ili nekih drugih organa na vaše nalaze?
ŠABANIĆ: Procenat od 44 % se odnosi na ugovorne organe koji nemaju donesen ili objavljen plan javnih nabavki, a plan javnih nabavki je, prema Zakonu o javnim nabavkama, propisan kao jedan od prvih uslova za pokretanje postupka javne nabavke. Iz tih rezultata je jasno vidljivo da skoro 50% ugovornih organa na samom početku postupka javnih nabavki rade na netransparentan način. Ako smo utvrdili da pri samom početku procesa skoro 50% ugovornih organa provodi postupke javnih nabavki na netransparentan način, onda zamislite šta se sve dešava prilikom provođenja postupaka javnih nabavki od početka do kraja. Prilikom praćenja postupaka javnih nabavki u BiH dolazimo do saznanja da ugovorni organi u BiH uglavnom koriste manjkavosti i propuste samog Zakona, ali da veliki broj njih svjesno i bez bojazni krši i one članove zakona koji su dobro definisani u cilju sprečavanja koruptivnih radnji.
Što se tiče reakcija od strane ugovornih organa na naša istraživanja, slobodno možemo reći da tako nešto i ne postoji, ali to nas i ne iznenađuje. Ovo iz razloga što nam šutnja od strane ugovornih organa jasno pokazuje da se oni baš i ne zamaraju previše ovakvim statistikama koje ukazuju na njihovo netransparetno poslovanje, jer znaju unaprijed da neće snositi nikakve posljedice zbog toga.
Ono što nas zabrinjava jeste to da nema reakcije od strane organa gonjenja, a generalno i javnost u BiH nije previše zainteresovana za problematiku visokog stepena korupcije u javnim nabavkama, kao i općenito za pojavu korupcije u našem društvu. Očigledno je da smo postali društvo koje je jako tolerantno na spoznaju da izabrani predstavnici svih nivoa vlasti na nelegalan način povećavaju svoje lične finansijske doprinose na štetu građana, i to onih građana koji su ih birali i koji im daju platu kako bi radili u njihovom interesu. Možda se građani oslanjaju na “pravnu državu”, i trebaju se oslanjati ukoliko takva postoji, ali ako ne postoji potrebno ju je stvoriti i to što prije.
INTERVIEW.BA: Da Ii su, po vašim saznanjima, ikad izrečene sankcije organima i preduzećima/ rukovoditeljima koji ne poštuju zakon o javnim nabavkama? Koliko netransparetne javne nabavke koštaju građane BiH?
ŠABANIĆ: Ne. Da je tako nešto često u praksi, situacija bi bila sasvim drugačija kada su u pitanju javne nabavke. Upravo nedostatak sankcionisanja i procesuiranja odgovornih lica koja vrše zloupotrebe pri procesima javnih nabavki jeste i najveći problem kada govorimo o korupciji u javnim nabavkama. Postoje možda pojedinačni slučajevi, ali takvi slučajevi su uglavnom obračuni unutar stranačkog neslaganja, i nisu za primjer i opomena drugim licima kako ne bi zloupotrijebili svoj položaj, jer ne zaboravimo da većina zlupotreba i koruptivnih radnji u javnim nabavkama se dešava po instrukcijama političkih stranaka u vlasti preko ugovornih organa na koje su te iste političke stranke postavile svoje stranačke podanike.
Kada ugovorni organ prekrši Zakon i za to ne bude sankcionisan onda je jasno da imamo ozbiljan problem u društvu, a taj problem se ogleda u tome da organi gonjenja ne rade svoj posao i kao posljedicu toga imamo stanje da se kroz procese javnih nabavki ukrade oko 2 milijarde konvertibilnih maraka na godišnjem nivou.
Kada razgovaramo sa predstavnicima pravosudnih institucija zbog čega se niko ne sankcioniše, onda dobijemo odgovor tipa da to nije tako lako i da procesuiranje u slučajevima zloupotrebe službenog položaja je teško dokazivo jer se traži direktni umišljaj. Potrebno je dokazati da je službeno lice prekršilo zakon iz loše namjere, a to je teško dokazivo, jer postoji mogućnost da je nenamjerno napravio grešku u proceduri javnih nabavki. Uglavnom, i trenutno neuređeni sistem pravosuđa i zakona ide u korist razvoja koruptivnih mehanizama pri procesima javnih nabavki u BiH.
INTERVIEW.BA: Vi inače dolazite s druge strane spektra ove teme, da tako kažemo, umjetnik ste, jedan od rijetkih kipara u ovoj zemlji. Kako je došlo do toga da kipar radi na monitoringu javnih nabavki?
ŠABANIĆ: Umjetnici obično biju bitke na dva fronta. Jedan front je unutar njih samih, a drugi front je u vanjskom svijetu. Za bitke koje vodim sa samim sobom imam dovoljno kamena da klešem, ali za vanjski svijet nemam pa sam morao da pronađem drugi način. Taj drugi način podrazumijeva jednu vrstu društvenog aktivizma. Već dugi niz godina radim u nevladinom sektoru, a susret sa javnim nabavkama počeo je 2014. godine kada je stupio na snagu novi zakon.
Nije to bila ljubav na prvi pogled, ali u to vrijeme nije bilo velikog broja zainteresovanih da se bavi problematikom javnih nabavki, a mi iz Justicie smo smatrali da su javne nabavke u BiH jedan od većih problema društva, jer korupcija u javnim nabavkama odnese velike količine novca budžetskih korisnika, što za posljedicu ima destruktivan uticaj na socioekonomski razvoj zemlje, a samim tim i na sve druge bitne segmente jednog društva počevši od zdravstva, obrazovanja, razvoja, nauke, zapošljavanja, kulture i dr. Dakle, prije tri godine sam se upustio u tu avanturu sa javnim nabavkama i drago mi je da jesam. Iako je monitoring javnih nabavki u BiH veoma težak i kompleksan posao, lakše se podnosi kada znate da radite ispravnu stvar.
INTERVIEW.BA: Zašto je važno da umjetnici budu angažovani, posvećeni jačanju društvenih vrijednosti, čak i akteri promjena?
ŠABANIĆ: Osobe koje su sklone umjetnosti obično nisu praktične, ali su sklone maštanju, razmišljanju i njihova percepcija stvarnosti koja ih okružuje je drugačija, i uglavnom za nijansu odstupa od uobičajenih obrazaca poimanja stvari. Vrlo je važno da umjetnici budu angažovani jer većina umjetnika se ne prilagođava nijednom sistemu i oni imaju vrlo istančana čula i lako uočavaju nepravilnosti, nepravdu i spremni su o tome govoriti i upozoravati na iste ili predlagati bolja rješenja od postojećih. U svakom slučaju, oni ne miruju i ne treba ih sputavati jer oni vode ka progresu. Iz tog razloga ne treba dozvoliti da takve osobe završe negdje na margini društva ili socijalnoj izolaciji, nego im je potrebno dati šansu da se bore i iznesu svoje stavove i ideje sa ciljem donošenja pozitivnih promjena u društvu.
Baš ovih dana provodimo završne aktivnosti na jednom međunarodnom projektu koji se zove Artist@Work i njegova implementacija kreće u januaru 2018. godine. Projekat se realizuje u partnerstvu organizacija iz BiH, Italije i Francuske i okuplja 120 umjetnika iz sve tri zemlje koji će godinu dana stvarati na temu “kreativnošću protiv korupcije i socijalne nepravde” koristeći strip, fotografiju i video kao medije izražavanja i stvaranja. Sva djela nastala u ovim radionicama bit će promovisana na evropskom nivou u okviru internacionalne kampanje. Jako smo ponosni na ovaj projekat i nadamo se da će umjetnici svojim stvaralaštvom uspjeti skrenuti pažnju javnosti širom Evrope na problem pojava korupcije i socijalne nepravde.
INTERVIEW.BA: Kojeg umjetnika/koje djelo preporučujete mladima koji žele subverzivno razmišljati i djelovati?
ŠABANIĆ: Moje lično mišljenje jeste da jedno djelo ili jedan umjetnik mogu potaknuti početak procesa subverzivnog razmišljanja, ali za subverzivno djelovanje je potrebno mnogo više saznanja, promišljanja i učenja da bi mogli biti donosioci nekih novih pozitivnih promjena u društvu. Umjetnost je veliki pokretač stanja duha, razmišljanja i svijesti, i mladima bih poručio da se prepuste svim sferama umjetnosti kroz dobru muziku, knjige, film, fotografiju, slikarstvo itd. i nakon nekoliko godina konzumiranja i malo sreće shvatit će neke univerzalne ljudske vrijednosti i postati zaštitnici i provoditelji istih.
INTERVIEW.BA: Opišite Udruženje Justicia u manje od 10 riječi.
ŠABANIĆ: Nema nas puno, ali smo protiv većine J
