Elvis J. Kurtović (Mirko Srdić) je jedna od nekadašnjih najvećih r’n’r zvijezda bivše Jugoslavije, bh. tekstopisac, kompozitor, jedan od osnivača pokreta Novi primitivizam (New Primitivism), vođa i osnivač grupe Elvis J. Kurtović & His Meteors, a danas muzički urednik na Radiju Sarajevo. Rijetko razgovara sa medijima, a za interview.ba pričao je otvoreno o tome zašto novi primitivizam još živi, kako to da živimo ono o čemu su pričali Nadrealisti, daje savjete ženama o finim muškarcima i kaže da bi vrlo rado upoznao jednu radi zajedničkog života (kod nje). Na Eurosong bi da pošalje Kalesijske zvuke u pratnji seksi pjevačice.
FINE CIPELE NE ČINE DOBROG MUŠKARCA: “Pokušavam ženama da otvorim oči, jer su u duši jako dobre. One puno pate zato što griješe u svom životu i druže se sa ženama, što nije dobro. Trebaju više da se druže sa muškarcima. Pokušavam da im dam i savjet da ne cijene muškarce po nekim svojim ženskim kriterijima već čim on ima dobre cipele i fin je, bježi od njega. Prave muškarce baš briga za cipele.”
INTERVIEW.BA: Sad već davnih 80-ih nastaje Elvis J. Kurtović & His Meteors i duh “Novog primitivizma”. Novi primitivizan je aktuelan i poslije 20 godina – zašto i čemu?
KURTOVIĆ: Na žalost zato što se ništa bitno novo nije pojavilo. Baš sam danas na svom Facebook profilu postavio utakmicu koje se sjećam. Danas je tačno 50 godina kako su “Sarajevo” i “Manchester United” igrali u osmini finala Kupa šampiona. George Best i Bobby Charlton su došli na Koševo i bilo je puno. Sarajevo tada uopšte nije imalo televiziju pa su reportažna kola došla iz Zagreba. Tada sam kao mali mislio da će to biti standard i da će “Sarajevo” stalno igrati protiv “Manchestera” : “E, ovaj put su pobijedili, a idući put će “Sarajevo” njih da dobije”. Problem je što se nije pojavilo nove dobre muzike, tako da se stara muzika sluša. Sama činjenica da Audicija puni dvoranu nakon 35 godina govori da se nije pojavilo ništa, osim par iznimki. Svuda u svijetu sve puca od novih albuma, filmova, a kod nas – skoro ništa. To je tužna istina.
INTERVIEW.BA: Kako objašnjavate da danas praktično živimo scenarije koje su Nadrealisti obrađivali ranih 90-ih?
KURTOVIĆ: Izgleda da je svijet luđi od onoga što smo zamišljali. Doktor Karajlić se uvijek predstavljao kao dr. psihohemije s univerziteta na Sokocu. Znaš, danas koliko ima tih univerziteta, to je postalo upiš! Mislim da samo Bijeljina ima jedno 20 ekonomskih fakulteta (smijeh). Tolika pohlepa i ljudska glupost da ne možeš uopšte da vjeruješ. Ljudi su još luđi nego što mislimo. Vidite šta se sve dešava i šta ljude u svijetu interesuje i šta oni gledaju. Ne znam koliko je ljudi gledalo onaj najgledaniji film na našim prostorima “Severinin pornić” – šta bi neko trebao da se interesuje šta dvoje ljudi rade u svojoj spavaćoj sobi? Zašto je to toliko interesantno meni nije jasno, a svi su ga vidjeli. Mi smo znači lupili neku glupost, a ljudi su još gluplji i pokvareniji nego što bilo ko može da pretpostavi.
INTERVIEW.BA: Rock’n’roll se sad mnogo manje sluša… Da li je “crk’o rock’n’roll”?
KURTOVIĆ: Ne samo muzika, nego i dramska umjetnost, film i tv serije. Nema više obrazovnog programa, programa za djecu, nema više ni kvizova. Sve je to izumrlo. Ostali su samo ovi reality show programi gdje nema ni scenarija, nego ubaciš par ljudi gdje se nešto svađaju i paparazzo televizija. Problem je u tome što se društvo raspalo. U nekoj Švedskoj ili Holandiji su zabranjene sapunice. Nema tamo španskih serija. Ova mala od moje rodice kad je došla, gleda ove serije i kaže: “Ovu vidjela u “Gloriji”. Ovo je Roberto, on je jako zao.” Mama sad konta da li da joj to zabrani da gleda, ali kad se ona vrati u Švedsku, ona će to sve zaboraviti. Oni i Holanđani su zaključili da ljudi zaglupljuju ako to gledaju i zato to ne daju. Lupam, da bi u Švedskoj otišao na koncert,recimo, Ace Lukasa u Zetru, oni bi vjerovatno natjerali tu omladinu da prođe kroz muzej da se upišu na kontrolnim tačkama, možda bi ih čak i nešto ispitali. Ako bi to uradili, onda bi im pri izlasku iz muzeja dali pravo da kupe kartu za koncert Ace Lukasa…
INTERVIEW.BA: U ratnim godinama je postojala alternativna muzička scena koja je bila bogatija u odnosu na ovo što sad imamo (Rock Under Siege). Šta se desilo?
KURTOVIĆ: Desilo se to da je Bosna i Hercegovina izolovana. Mi muzičari smo prije rata živjeli od ostalih dijelova bivše Jugoslavije. Išli smo u Beograd, Zagreb, Ljubljanu i Skoplje i tu smo svirali koncerte. Ovdje u BiH imaš možda samo dva, tri grada gdje možeš svirati. Premala je država da bi ti mogao profesionalno time da se baviš. Ljudi kad se ožene i dobiju djecu, kad ih uhvati ovaj kapitalizam, oni nemaju snage naveče da sviraju. Bave se djecom, gledaju kako da prehrane svoje familije i nemaju vremena više da sviraju. Osim ako hoće da pobjegnu od žena… Vidite i naš sport propada. Nekadašnji prvak u košarci “Bosna” neki dan je izgubila od prvaka Njemačke sa 53 razlike.
Ova vlast ne dozvoljava ljudima, privatnicima, da pomažu umjetnike i sportiste, da im se to odbije od poreza. Oni hoće sve pare sebi. Daj ti prvo plati porez, a oni određuju ko će dobiti pare. Što kaže jedan moj prijatelj kad je išao da traži neke pare za svoj jazz bend kod tadašnjeg ministra za kulturu: “Ljudi, sad su mi bili karataši, morao sam im dati pare.” Znači, morao je karatašima dati pare, oni su jači od muzičara…
Kako bih rekao…imaš jednu državu koja je sama sebi svrha, gdje se ništa ne proizvodi, privatnici su ugušeni, ne postoji kultura, ne postoji sport, ne postoji ništa. Postoje samo ljudi koji rade u tim državnim firmama, u tim predsjedništvima i kantonima, sjede i uzimaju lovu.
A ljudi koji uplaćuju porez i koji stvarno pokušavaju nešto da privređuju, njima je jako teško.
Vratimo se na sport. Kad sam bio mali, kad sam trenirao rukomet, mi bi dobili od “Sofke” neke tene, džaba opremu, išli u kamp u Zaostrogu 15 dana džaba. Danas roditelji moraju da plaćaju 100, 200 maraka da im djeca treniraju neke sportove. Sad se sve bazira na novcu i otimanju para od ljudi. Doduše – i ja bih otimao – ali sam preslab…
INTERVIEW.BA: Kažete da ste “prvi poslijeratni spiker”, imate svoju radio emisiju. Šta održava radio u eri interneta i društvenih mreža?
KURTOVIĆ: Interesantno pitanje. Vidite, u Americi je najplaćeniji zabavljač, koji više zarađuje od Opre, radio voditelj Howard Stern koji je pobjegao na satelit. On je jednostavno pobjegao na satelit gdje može da psuje i vrijeđa sve manjine koje žive u Americi,(smijeh) uključujući i svoju. Regulatorna agencija mu ne može opaliti kazne jer to ide preko satelita, a on zarađuje stotine miliona. Sreća je da ti ne možeš u isto vrijeme čistiti kući ili kuhati ručak i buljiti u internet jer će ti zagoriti ručak. A možeš slušati radio. Radio je za ljude koji voze auto. Radio će uvijek postojati zato što fizički ne možeš tolike albume da preslušaš, mora postojati neko ko će te stvari tebi da vrti, šta je izašlo novo, šta je staro, šta je remasterirano. Radio će postojati, samo što će se promijeniti. Ali niko neće samo muziku, svako želi da čuje nešto između pjesama, jer možda nailazi nevrijeme ili je Džeko dao gol dok on sluša one stanice koje samo vrte muziku bez voditelja.
INTERVIEW.BA: Kada bi Elvis sastavljao svoj tim za “Eurosong” koga bi uzeo za izvođača? I zašto?
KURTOVIĆ: Joooj “Eurosong”. To je takmičenje koje se izopačilo tako da ja to odavno ne pratim. Kad bih mogao da predstavim svoju zemlju, ja bih uzeo ove šargije i Kalesijske zvuke. To je tipičan naš zvuk. Mnogi ljudi misle da je to seljački, ali pomoći će možda što je Brega na novom albumu počeo sa ovim Kalesija, šargija i to. U svakom slučaju, šargijaše bih uzeo. To je veselo. Kao što su Šveđani odradili Cotton Eyed Joe … uzeo bih da šargija drma iz tehno ritam. Doveo bih dvoje izvornih izvođača sa šargijom i violinom, izveo bih sexy pjevačicu koja će da pokaže prirodne ljepote naše zemlje. Ova dvojica bi svirali, a ona bi plesala, pjevala. I to bi bilo veoma atraktivno.
INTERVIEW.BA: Elvis je, kako kažete, tzv. “sveznajući kolumnista”, zašto mislite da Vaše kolumne ne čitaju žene, pa ne vole šah ili da žene o muškarcima sude na osnovu cipela?
KURTOVIĆ: Ja volim da čitam ove ženske časopise. Moja snaha kupuje “Gloriju” a ja je pogledam da vidim kako neprijatelj razmišlja (smijeh). I o čemu. Čak sam i par puta izašao u “Gloriji”. A tu ne mogu izaći ovi loši muškarci koji tuku svoje žene, samo fini muškarci izlaze u “Gloriji”. Pokušavam ženama da otvorim oči, jer su žene u duši jako dobre, one puno pate zato što griješe u svom životu i druže se sa ženama, što nije dobro. Trebaju više da se druže sa muškarcima. Pokušavam da im dam savjet da one ne cijene muškarce po nekim svojim ženskim kriterijima. Čim on ima dobre cipele i fin je, bježi od njega. Prave muškarce baš briga za cipele. Žene vole drugačiju muziku nego mi. Otiđite, recimo, na koncert Ramba Amadeusa i pogledajte sastav publike, pa otiđite na koncert Hari Mata Harija i pogledajte sastav publike. Sve će vam biti jasno. Mislim da treba davati savjete i muškarcima i ženama. Samo što me žene ne slušaju…
INTERVIEW.BA: Da li Vas danas proganjaju žene kao nekadašnju rock zvijezdu?
KURTOVIĆ: U principu, primijetio sam da žene vole da se druže sa popularnima. Međutim, kad vide koliko imam para, vrlo brzo se ohlade (smijeh). Nedavno je grupa Cinkuši objavila pjesmu koja se zove “Upoznao bi ženu radi zajedničkog života kod nje.čkog života kod nje”. To potpisujem i ja. Znači, rado bih upoznao neku ženu radi zajedničkog života kod nje. Vidim da danas više nije popularna ona pjesma od Đorđa Balaševića “Vasa Ladački” – nešto “voleo je lepu, al’ sirotu…”
Muškarci bi rekli, pa šta fali ovom Vasi Ladačkom, što se počeo napijati, šta mu fali, što ne nađe sebi neku švalerku zgodnu? Što ne zovne tu svoju bivšu ljubav, “tu lepu, al’sirotu” što ko fol ne uplati ženi i djeci negdje da odu ili što je ne nađe na Facobooku. Uvijek ima nade za svoju bivšu ljubav. Na kraju krajeva, danas je internet toliko porastao, na ovim web stranicama možete da se riješite svoje žene, da ženi nađete ljubavnika, da plaćate nekog mladog studenta i da vi ne morate da obavljate svoje bračne dužnosti. Ako imate para kao što je imao Vasa Ladački svi će biti zadovoljni, a ako student pošteno bude odrađivao svoj džeparac i žena će biti manje luda nego obično. “Volio je lepu, al’ sirotu” – to je stvarno passe.
INTERVIEW.BA: Na kraju, šta cijenite u današnjem Sarajevu, šta Vas drži u ovom gradu?
KURTOVIĆ: Meni je najbolji Ivica Osim koji može da živi i u Japanu, Austriji, na moru i u Sarajevu. Mudri, stari čovjek Ivica Osim je skontao da je mjesto gdje ima najviše stare raje i gdje sa ljudima može nešto normalno da progovori, da ih još uvijek ima u Sarajevu. Ako živite u inostranstvu, vi možete da se družite i imate vrlo intimnu priču, što kaže ovaj moj jedan prijatelj, samo sa ljudima iz Sarajeva. U mom gradu u Holandiji je samo jedan Sarajlija i to šupak!? Tako da je njega zapalo i mora da se druži sa ljudima potpuno druge priče nego mi, koje interesuju sasvim druge stvari. Zajebanciju kakvu mi imamo možemo imati samo sa Sarajlijama. I što sam primijetio, Sarajlije kad ostare od mjesta , osim Sarajeva, priznaju samo Dubrovnik. Znači, Sarajlije ništa ne privlači osim Dubrovnika. Jedan moj prijatelj kaže – dedo moj je pronašao svoju drugu ženu u Dubrovniku, znači stari Sarajlija. Tako, ako ima neka Sarajka radi druženja u Dubrovniku, kad odem u penziju isto, poručio bih da nije ni Dubrovnik mrzak.
TREBA PRAVITI DESETOGODIŠNJE PLANOVE
INTERVIEW.BA: U kolumnama koje pišete za Radio Sarajevo, pružate određene savjete čitateljima. Dajte nam neki savjet za nastupajuću 2018. godinu, čega da se odreknemo, a šta da zavolimo u novoj godini?
KURTOVIĆ: Treba praviti petogodišnje planove, kako predlaže Rambo.Ne može se to za godinu dana napraviti. Ko što smo mi mislili da možemo sve za godinu dana napraviti. Treba napraviti petogodišnje i desetogodišnje planove. Evo, recimo, ja kažem da ću prestati pušiti, a za pet godina bi stvarno mogao prestati pušiti. Ili fakultet. Za pet godina se mogu završiti ovi privatni univerziteti, a ne za 10 kao nekada, ili recimo da se za svaki slučaj nauči njemački, ili onaj prvi stepen koji treba. Znači da za pet godina nauče njemački. Ostale zemlje su ljubomorne na Nijemce, vidim po Sarajevu imaju kursevi norveškog, švedskog, tako da može da se nauči neki strani jezik. Lijepo je znati strane jezike.Raste konkurencija kurseva njemačkog jezika u Sarajevu. Nije samo Gete institut, sad i Austrijska ambasada kaže i mi znamo da poučavamo njemački jezik. Ko kaže da u Sarajevu ništa ne uspijeva, vidite da u Sarajevu imate sve više kurseva. To je biznis koji raste u Sarajevu.Čak je jedan moj drug išao na kurs talijanskog – samo dobre koke bile koje hoće da budu manekenke u Milanu i jedini muški osim njega,mladi fudbaler koji sanja o Seriji A. Eto ideje za biznis. Otvorite školu stranih jezika i ostanite u Sarajevu!
