f7b9be29873ad525695063e6e748eae3
f7b9be29873ad525695063e6e748eae3

Muamer Ćoralić: Od patriotizma i ljubavi prema domovini se ne živi

12.11.2017.

Bosanska krajina je sve dalje od Sarajeva, ali i sve dalje od Bosne. Krajišnici hrle ka zemljama Zapadne Evrope kako bi pronašli ono što se naziva “bolji život”. I to izaziva jezu, kaže za interview.ba cazinski novinar Muamer Ćoralić. On kaže da su ljudi nezadovoljni kompletnim stanjem u društvu i da se priča ne svodi samo na novac. Pitanje je, kaže on, gdje ovo sve vodi.

RATNA TEMATIKA ZA OSTANAK NA VLASTI “Podjele i rat su teme na kojima se zasniva politički koncept ostanka na vlasti vladajućih garnitura koje nas vode još od ’95 pa do današnjih dana, a mediji, kojima je u opisu posla da izvještavaju o aktuelnim događajima i temama, u principu samo rade svoj posao – prenose ono što političari govore. Naravno da to ne amnestira medije od odgovornosti, no mislim da nam je medijska scena, kao uostalom i sve drugo, tek refleksija općeg stanja u društvu.”

INTERVIEW.BA: Krajina je već decenijama mjesto iz kojeg ljudi odlaze da rade u inozemstvo zbog blizine Austrije i drugih zemalja koja su danas u EU. Jesu li ovi trendovi pojačani posljednjih godina?

ĆORALIĆ: Činjenica je da su Krajišnici oduvijek odlazili iz svoje države zbog blizine Zapada i to nikad nije bilo sporno. Međutim, postoji ogromna razlika. Nekad su nezaposleni muškarci, kao glave porodice, odlazili i ukućanima u Bosni obezbjeđivali egzistenciju i novac. S druge strane, danas odlaze čak i zaposleni muškarci, a sa sobom odvode žene i djecu. O odlasku mladih i nezaposlenih bespredmetno je i razgovarati. Nadalje, ljudi sve češće štede novac pa kupuju kuće i stanove tamo negdje na Zapadu, a sve manje ulažu u Bosni. Lično znam za nekoliko takvih primjera.

Na pitanje jesu li trendovi odlaska pojačani posljednjih godina, navest ću vam konkretan primjer. Prije otprilike tri godine, kada sam se vratio iz Sarajeva, igrao sam termin fudbala sa desetak prijatelja iz djetinjstva i komšiluka. Ne mogu se sjetiti da je ijedan od njih ostao u Bosni. Svi su otišli trbuhom za kruhom.

Nisam siguran gdje ovo tačno vodi, no počinje me hvatati jeza kada počnem razmišljati o tome.  

INTERVIEW.BA: Šta ljude najviše tjera da odlaze? Je li samo nedostatak posla?

ĆORALIĆ: Koliko god zvučalo nevjerovatno, ima posla. Privatnici, i to je sve prisutnija praksa, ne mogu pronaći adekvatnu radnu snagu za svoje firme. Čak niti bilo kakvu radnu snagu. Ljudi naprosto ne žele raditi “za siću”, jer je malo privatnih firma u kojima su radnici zadovoljni primanjima. No, ne odlaze ljudi samo zbog finansija. Poznajem mnogo ljudi koji su otišli u Njemačku i Austriju iako su radili u državnim firmama i imali stalne poslove. Rekao bih da je ključni razlog odlaska ljudi nepravda koja se ukorijenila u svaki segment društva, a paralelno s tim i izostanak bilo kakve nade da se nešto može promijeniti. Ljudi jednostavno ne vjeruju da će ovdje, bar uskoro, biti bolje. Najbolje je to nedavno ilustrovao Izet Perviz, kada je zapisao: “Pobjegoše ljudi, gospodo od vlasti. Džaba vam sva priča”.

INTERVIEW.BA: I Vi ste se nakon rata ponovo bavili ratom. U maju 2016. godine objavili ste knjigu “Ratno izvještavanje: Bosna i Hercegovina vs. Sirija”. Zbog čega ova tema nakon toliko godina?

ĆORALIĆ: Knjiga je produkt mog magistarskog rada kojeg sam započeo još 2011. godine, a tema je inicirana dešavanjima u arapskom svijetu i fenomenu poznatijem kao “arapsko projeće”. Iako su ratni sukobi buktili u brojnim zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, a do danas u većini i završili, iz nekog razloga ja sam tada odabrao Siriju, što se ispostavilo kao ogroman zalogaj, ali i izazov s kojim ću se kasnije susresti, s obzirom da taj sukob traje i danas, a u međuvremenu je ostavio traga i u globalnim okvirima. Bosna i Hercegovina mi je, s druge strane, poslužila kao odličan primjer za komparaciju, budući da sukobi u Siriji i Bosni i Hercegovini, sa aspekta medijskog izvještavanja, imaju dosta dodirnih tačaka.

INTERVIEW.BA: Šta su neki glavni nalazi Vaše knjige kroz poređenje izvještavanja iz BiH i Sirije? Za čitatelje koji je nisu imali priliku pročitati.

ĆORALIĆ: Poenta knjige je bila, ustvari, naučno dokazati i primjerima pokazati da su mediji u ratu najčešće produžena ruka svojih nalogodavaca. Mediji u ratnim okolnostima, u pravilu, slušaju nadređene i izvještavaju u skladu sa interesima zaraćene strane kojoj pripadaju. Svakako, tu su prisutni i mediji “globalnih igrača” koji u svakom sukobu imaju svoje interese. Takvo nešto bilo je moguće pronaći u medijskim izvještajima iz sukoba u Bosni i Hercegovini, a još više u Siriji. Mislim da sam u knjizi ponudio mnoštvo primjera koji argumentiraju takvo stajalište. Recimo u sukobu u Siriji predsjednik Bashar al-Assad ima svoje medije, podršku mu daju ruski i iranski medijski igrači. Pobunjenici imaju medije pod svojom kontrolom, a podršku im daju i arapski medijski kanali poput Al Jazeere i Al Arabiye. Povrh svega, mislim da samo postojanje BBC Arabic, Russia al Yawm ili Russia Today, iranskog Al Alam News, Sky News Arabic, France 24 Arabic, Deutsche Welle Arabic i kineskog CCTV in Arabic govori samo za sebe.

INTERVIEW.BA: Prateći domaće medije, imate li utisak da se tematikom nisu puno odmakli od ratnih pozicija? U fokusu su i dalje podjele i ratna tematika.

ĆORALIĆ: Podjele i rat su teme na kojima se zasniva politički koncept ostanka na vlasti vladajućih garnitura koje nas vode još od ’95 pa do današnjih dana, a mediji, kojima je u opisu posla da izvještavaju o aktuelnim događajima i temama, u principu samo rade svoj posao – prenose ono što političari govore. Naravno da to ne amnestira medije od odgovornosti, no mislim da nam je medijska scena, kao uostalom i sve drugo, tek refleksija općeg stanja u društvu.

INTERVIEW.BA: Kakve teme preovladavaju u krajiškim općinama? Je li ljudi i dalje gledaju više ka prošlosti ili pokušavaju vrlo konstruktivno izgraditi budućnost?

ĆORALIĆ: U Krajini se sve manje gleda u prošlost i mislim da već odavno ratne tematike nisu predmet rasprave, iako je to donekle poljuljano povratkom na scenu aktuelnog načelnika Velike Kladuše Fikreta Abdića. Ipak, građanima je sve bitnija kvalitetna egzistencija i pogled u budućnost, što je, po meni, ogroman napredak, iako on, nažalost, rezultira sve češćim odlascima iz zemlje.

INTERVIEW.BA: Dio karijere ste proveli u Sarajevu, nakon studija, pa ste se vratili nazad kući. Siti ste sarajevskog  haosa ili je ipak izazovnije izvještavati iz manjih sredina?   

ĆORALIĆ: Život u Sarajevu, gdje sam proveo skoro osam godina, pamtim samo po najboljem. Tamo sam stekao neprocjenjiva životna iskustva, upoznao ogroman broj divnih ljudi i zasnovao svoju porodicu. No, vremenom, ubrzan način života i nemogućnost kvalitetnog planiranja aktivnosti, počeli su me umarati, tako da sam se krajem 2014. godine odlučio vratiti u rodnu Krajinu. Nisam se pokajao, ni najmanje.

Čak i u periodu dok sam radio u Sarajevu, odlazak na terene širom naše prelijepe države bila su mi najbolja medijska iskustva, a činjenica da sada imam priliku, radeći kao dopisnik za medije iz Sarajeva, izvještavati o svojoj Krajini predstavlja mi dodatan izazov i motiv kojeg  iznova pronalazim. Mislim da će se brojne kolege novinari složiti da su najbolje novinarske priče negdje tamo u daljini, iza brda, preko rijeke, na selu, daleko od očiju javnosti i dosadnih gradskih gužvi. Uvjeren sam da Krajina ima mnoštvo takvih priča. Na nama je samo da ih pronađemo i ispričamo. 

Idi naVrh

Don't Miss