Samra Filipović-Hadžiabdić: Tokom izbora žene su nevidljive

Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović-Hadžiabdić vrlo precizno dijagnosticira probleme kada je u pitanju politička predstavljenost žena – izborni sistem im jednostavno nije naklonjen. To se odražava i na stanje u političkim partijama kojima je već tradicija da ženama ne daju moć i pozicije na kojima mogu odlučivati. One su samo brojke za popunjavanje izbornih kvota. Da bi se ovo promijenilo treba vremena, a mali koraci su već napravljeni, naprimjer u redovima Ministarstva odbrane.

DRŽAVA NE PODRŽAVA ŽENE “U političkim strankama nemamo potpuno izražen demokratski sistem, što svakako ne pogoduje niti demokratiji niti ženama. Problem je i servisa. Država ne omogućuje servise koji će podržati žene. Nažalost, još uvijek su žene te koje najviše brinu o porodici, starim osobama, djeci, a nemamo dovoljno razvijenu ekonomiju brige. U ratu su ti servisi uništeni, došla je i tranzicija, nikad se nisu potpuno oporavili  servisi koji bi dali podršku porodici i ženama.”

INTERVIEW.BA: Izborni zakon i izborni sistem u BiH je kompliciran i ne ide u prilog ženama, jer im se dodjeljuju mjesta gdje nemaju veliku političku moć. Na koji način žene mogu ovo preokrenuti u svoju korist?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Naš sistem nije uopšte prijateljski naklonjen ženama, kao što ste i naznačili u pitanju. Naime, mora se imati u vidu da je u samom Izbornom zakonu BiH u nekoliko navrata došlo do unaprijeđenja zakonodavstva  vezanog za unaprijeđenje položaja žena na liste kandidata/kinja. Izborni zakon u BiH propisuje obavezu da  da na svakoj listi kandidata/kinja osobe manje zastupljenog spola moraju biti zastupljene najmanje u 40%, ovom odredbom također se propisuje pozicioniranje osoba manje zastupljenog spola na kandidatskim listama, te u konačnici Centralna izborna komisija BiH ima pravo da odbije kandidatske liste koje ne ispunjavaju ove kriterije.

Na međunarodnim konferencijama kada se upoređuju izborni rezultati,  izborni rezultati koji mi imamo su oko 22 posto izabranih žena na svim nivoima vlasti, što predstavlja prosjek zastupljenosti žena u političkom životu u Europi. . Ženama kandidatkinjama u BiH svakako u prilog idu otvorene kandidatske liste što predstavlja mnogo  veći uspjeh za naše žene nego u onim državama u kojima su kandidatskeliste zatvorene.

Automatski kad prođe određena kandidatska lista, prolazi i žena. Kod nas ne samo što su kandidatske liste otvorene i otvaraju mogućnost kalkulacije, nego imamo i preferencijski izborni sistem. Tako da i sa tim dodatnim sistemom žene apsolutno gube na izborima, kao i zbog ponašanja političkih stranaka i političkih lidera, jer žene – kandidatkinje na adekvatan način nisu predstavljene u izbornim kampanjama u predizbornom periodu.

Za pred prošle izbore  smo radili analizu naziva “Žene, to je slika koje nema”, međutim stanje vezano za učešće žena u političkom životu BiH se još uvijek nije popravilo. Nadalje, 2014. godine smo u saradnji sa Misijom OSCE-a u BiH  političkim partijama u BiH ponudilina potpisivanje Izjavu o opredjeljenosti političkih partija o opredjeljenosti za ravnopravnost spolova, čime smo postigili da se političke partije direktno opredjele za   za implementaciju Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, te je 7 političkih partija potpisalo ovu izjavu. Međutim, potrebna je veća opredjeljenost   političkih partija da učine žene vidljivim, a ne samo da zadovolje zakonsku regulativu.

INTERVIEW.BA: Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH predviđa najmanje 40% političke zastupljenosti žena na svim nivoima vlasti. Po Vašoj procjeni, kada bi se ova brojka mogla ostvariti? Šta je to što bh. ženama ne dozvoljava da se ozbiljnije počnu baviti politikom?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Ova zakonska odredba je vezana za 40% manje zastupljenog spola, a budući da su žene manje zastupljen spol u BiH onda govorimo o ženama. Tu ima niz faktora. Kao prvo, vođenje politike u  demokratskom smislu vrlo je bitno da postoji poštivanje vladavine prava. Dalje, bitno je da imamo poštivanje institucija i vođenje politike u okvirima institucija, a ne van institucija. To su tereni koji nisu baš ugodni za žene. Nadalje, jako je bitno da se uspostavi  određeni sistem. Vidimo da i u političkim strankama nemamo potpuno izražen demokratski proces, što svakako ne pogoduje niti demokratiji niti ženama.

Problem je i servisa. Država ne omogućuje servise koji će podržati žene. Nažalost, žene su još uvijek te  koje najviše brinu o porodici, starim osobama, djeci, a nemamo dovoljno razvijenu ekonomiju brige. U ratu su ti servisi uništeni, došla je i tranzicija, nikad se nisu potpuno oporavili servisi koji bi dali podršku porodici i ženama. Nema dovoljno mjesta u obdaništima, a da ne govorimo o nekim dodatnim servisima.

INTERVIEW.BA: Da li mi u BiH dovoljno radimo na promociji i implementaciji aktivnosti u oblasti ravnopravnosti spolova i prava LGBT osoba? Npr. činjenica je da se u zemljama regiona ova populacija okuplja na pride-ovima, a kod to nas to još nije slučaj?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Vezano za promocije ravnopravnosti spolova mislim da je dosta aktivnosti koje nevladine organizacije koje se bave zaštitom i promocijom ovih pitanja rade u saradnji sa nama, gender institucionalnim mehanizmima u BiH, ako neko hoće i želi da prati ove aktivnosti na raspolaganju im  je naša web stranica kao i web stranice gender centara. Zahvalnost dugujemo i medijima.Imamo zadovoljavajuću medijsku pažnju kada organizujemo određene događaje, što ne znači da mediji sami ne bi mogli možda određene teme malo više uopšteno obrađivati, pridavati pažnju ovim temama kako bi se širila svijest građana i kako bi se javnost u širem kontekstu informisala.   

Vezano za prava i vidljivost LGBT populacije, to je sad stvar pristupa. Tek nedavno je Beogradu  organiziran pride bez problema. Jako dobro sarađujemo sa Sarajevskim otvorenim centrom i mislim da smo krenuli laganim, ali sigurnim putem uključivanja ove teme. Izradili smo i uključili ih u akcione i operativne i gender akcionog plana, a i u akcioni plan za ljudska prava. Planiramo raditi jedan poseban akcioni plan, a određenim temama napraviti mehanizam kontinuirane edukacije za službena lica u institucijama ali i za donositelje odluka.Po mom mišljenju, edukacija o pitanjima,problemima i potrebama  koji muče ovu populaciju je veoma bitna. Na neki način, uvesti priču i u insitucije i društvo uvođenjem praktičnih saznanja o tim pitanjima.

Kod nas postoji puno predrasuda i nedovoljno empatije za drugog i drugačijeg, a naročito za LGBT populaciju, prosto iz nekog neznanja. Mislim da je razvijanje empatije kompletnog društva prema pitanjima i specifičnosti ove populacije veoma bitna, rekla bih bitnija čak i od prajda, što naravno ne osporava pravo grupe ljudi ili organizacija da organizuju jedan ovakav događaj.

INTERVIEW.BA: Šta je tu glavni problem u bh. društvu, kako ga mijenjati, kao da samo nevladin sektor ukazuje na problematiku sa kojima se susreće LGBT populacija?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Ne bih rekla da je samo nevladin sektor. Razgovarajući sa kolegama iz SOC-a, rekla sam da pitanja koja mijenjaju svijest ljudi su pitanja koja se ne mogu preko noći uvesti i preko noći desiti. Za pitanja rodne ravnopravnosti prije nekoliko godina tu je bilo šala i pošalica, neznanja, smijeha iz neznanja. Međutim, vremenom i upornim radom ova pitanja su jednostavno postala prepoznatljiva i u institucijama. Nama je cilj da zajedno sa SOC-om, prvo na jedan edukativan način, pristupimo  institucijama i, kao što sam rekla, da prevaziđemo to neznanje, pa će se to sigurno odraziti i na cjelokupno društvo. Otvaranje određenih tema traži određeno vrijeme i strpljenje. Na papir možete staviti liste želja prema praksama EU zemalja ali ako sistematski ne radite i ne djelujete, nećete imati neke rezultate.

INTERVIEW.BA: Osim toga, sigurne kuće u BiH uglavnom vode nevladine organizacije. Međutim, i oni stežu svoj kaiš kad su finansije u pitanju, a s druge strane, žene žrtve nasilja najčešće su ekonomski ovisne, bez posla su… i vraćaju se nasilniku. Presude u ovim slučajevima su veoma blage. Nalazimo se u jednom začaranom krugu?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Nalazimo se u začaranom krugu i tom pitanju nasilja je neophodno pristupiti sistematski. Ne kao što smo dosad imali projekte i ad hoc rješenja i gašenja nekih pitanja. Upravo uz podršku USAID-a, Agencija radi na provedbi projekta jačanja mehanizama prevencije i zaštite od nasilja nad ženama i rodno zasnovanog nasilja. Dakle, šire obuhvata i nasilje u porodici. Upravo da bi se ojačale institucije koje trebaju da reaguju na pojave nasilja u društvu, da bi se napravili standardi za sigurne kuće i da bi se na sistematski način riješilo finansiranje sigurnih kuća.

Veliki naglasak stavljamo i na prevenciju, prvo iz razloga što je bh. društvo poprilično patrijahalno i tradicionalno (ne u lošem smislu), porodica je na visokom nivou i to je jedna vrijednost koja je nama jednostavno u glavama. To ne znači da treba da ostanemo u porodici gdje postoji nasilje, ali možda postoje slučajevi gdje možemo prevenirati to nasilje,  jer bh. društvo je prolazilo kroz niz izazova, od rata i od ratnih posljedica koje trpe i muškarci i žene, kroz tranziciju jer nije lako svima se prilagoditi. Također, uzimajući u obzir i tešku svjetsku krizu koja se desetrostruko više odrazila na BiH u ekonomskom smislu, zaista je potrebno raditi i sa potencijalnim nasilnicima, kao i sa nasilnicima da bi se pokušalo prevenirati, odnosno popraviti stanje stvari bez recidiva

Upravo iz ekonomskih razloga žene u BiH se vraćaju životu sa nasilnikom i potrebno je raditi sa nasilnicima/počiniocima nasilja, jer mišljenja sam da postoji određeni procenat ljudi koji su zbog ove kompletne situacije ne znajući da traže pomoć za sebe upali u  zamku da su nasilnici.

Postoji jedan procenat koji je nepopravljiv, ali i tu treba pokušati učiniti i tako će se lakše moći pomoći tim ženama. Potrebno je pristupiti određenim programima koji već postoje, a to je ekonomsko osnaživanja žena jer jedino tim mjerama žrtava nasilja se ne vraća nasilniku.  

INTERVIEW.BA: Apelirate na medije da budu saveznik Agencije za ravnopravnost spolova u društvenoj borbi protiv seksizma i rodnih stereotipa. Kakve povratne informacije dobijate u međuvremenu, jesu li se javni mediji jasno odredili prema seksizmu i rodnim stereotipima?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Naše preporuke medijima su ustvari bile izdane u cilju korektiva medijima vezanih za seksizam i mizoginiju. Kod nas, nažalost, u medijima često je prisutna pojava seksizma i mizoginije u medijskim objavama. Imali smo prijave vezane za određene medijske članke,konkretno smo imali slučaj jedne ambasadorice,  u kojima su žene prikazivane ne u svojoj profesionalnoj ulozi, , nego isključivo u ulozi supruge. U određenom slučaju, u medijskim člancima nismo uopšte imali priliku saznati nešto više o njenim profesionalnim kvalifikacijama, , odnosno nismo bili u prilici svjedočiti objektivnim kritikama upućenim  na račun njenog profesionalnog obavljanja posla  diplomate.

Svjedoci smo da još uvijek neki mediji imaju te uklone, da kod muškaraca nećemo naći slučaj da se karakterizira samo i isključivo kroz svoju suprugu.  Prateći svjetske i domaće medije i komentare vezano za političare, nikada nisam čula niti pročitala kako je obučen i kakva je frizura nekom muškarcu, a mogu reći da znaju biti veoma neukusno i dosadno obučeni.

Međutim, to nikada nikome nije zasmetalo. Kontinuirano imamo komentare vezane za izgled žene, možemo se mi politički slagati ili ne slagati sa nekom osobom, ali to može ostati u sferi činjenja ili ne činjenja osobe kao političarke ili javne ličnosti, a da ne ulazimo u neke rodne osobine i karakteristike. Dovoljno možemo učiniti i kritizirati rad bez da kvalifikujemo jel’ neko lijep, ružan, ovakav ili onakav, star, mlad, da ne ulazimo u te karakteristike.

ZAMISLI 2018!

INTERVIEW.BA: Hajmo zamisliti 2018. godinu i rezultate izbora, prva slika Parlamenta BiH i Vijeća ministara. Koliko njih na slici su žene, koji procenat?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Da imamo usvojen Zakon o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima usaglašen sa Zakonom o ravnopravnosti spolova gdje bi došli do procenta od  40 posto žena.Zbog kompleksnog i političkog sistema i izbornog gdje zadovoljavamo entitetsku, etničku i svaku drugu ravnopravnost, mi uvijek imamo problem sa postotkom žena.

Kada sa razgovarala sa kolegama iz Ministarstva odbrane BiH 2006. godine ili 2008., povećanje učešća žena u ovom ministarstvu je bila misaona imenica, a sada svjedočimo kampanjama o ravnopravnoj zastupljenosti i muškaraca i žena u Oružanim snagama BiH, što je najbolje vidljivo iz nedavne kampanje OS BiH „Postani oficir oružanih snaga BiH“ sa bilbordima i muškaraca i žena oficira/ki OS BiH. Dakle, stvari se pomjeraju, ne možda onom brzinom kojom bismo svi željeli. Međutim, bitno je da napreduju.  

INTERVIEW.BA: Ako biste birali tri žene za članice Predsjedništva, koga biste birali?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Imamo mi žena modela u raznim političkim partijama. Mislim da ih trebamo imati još više. Postoje žene koje su vrlo vidljive i koje su iza sebe ostavile traga i reda u institucijama, koje bi na možda više sistematski način vodile ovu našu državu.

INTERVIEW.BA: Dajte nam jedan razlog zašto glasati za ženu?

FILIPOVIĆ-HADŽIABDIĆ: Ja glasam za osobu koja može donijeti boljitak društvu, državi i meni kao građanki. Profesionalno zašto se zalažem da imamo više žena na mjestima odlučivanja je taj da su muškarci i žene biološki različiti, nisu isti. Jednakost ne podrazumijeva istost. Imamo različite načine i različite uklone, i zbog dobrobiti društva, neophodno je imati predstavnike različitosti, dakle muškarci kada odlučuju postavljaju neke prioritete, žene će uvijek postaviti neke druge prioritete i upravo ta različitost vodi do kvaliteta i boljitka kompletnog društva.

To je razlog zašto se ja zalažem da se žene više uključe, jer kvantitet donosi kvalitet, da se profiliraju. Činjenica je da su žene vrlo artikulisane samo im treba dati mjesta. Kad analizirate muško-ženski odnos u braku, muž daje jedan uklon, žena drugi, a onda idu zajedničkim snagama da riješe na najbolji način pitanje koje je bitno za njihovu porodicu. E tako je i u državi.

OVAJ INTERVJU PUBLICIRAN JE UZ PODRŠKU FONDACIJE HEINRICH BOLL

Prethodna vijest

Zlatan Begić: Prvo moramo vratiti nadu, a onda pravnu državu

Naredna vijest

Razija Mujanović: Trebala bih biti na čelu Košarkaškog saveza BiH