Politički analitičar i urednik u agenciji Anadolija nije politički korektan, pogotovo kada su bh. narodi u pitanju. Oni su, kako kaže Terzić, glavni krivci zašto je stanje u BiH takvo kakvo jeste. S obzirom na nezainteresiranost za izborni proces, predviđa da se ništa neće mijenjati- na vlasti ostaju iste stranke, Sarajevo će i dalje imati redukcije vode, a čitava zemlja će nastaviti ići ka prošlosti. Sve dotle dok ljudi ne počnu željeti da djecu rađaju u inostranstvu.
ISTI ĆE NASTAVITI VLADATI “Zašto je sve to tako, odgovore treba tražiti i u armiji državnih službenika i namještenika, odnosno njihovih porodica koji su privrženi i glasaju za vladajuće strukture. Ako uzmete da na izbore izađe 55 posto birača onda je stvar jasna. Možda bi se nešto moglo napraviti kada bi taj procenat bio 75-80 posto. Ali, teško. Jer, baš na dan izbora nezaposleni, mladi, penzioneri i svi drugi za koje mi govorimo da su ugroženi imaju preča posla nego biti na biračkom mjestu“.
INTERVIEW.BA: Kad će doći voda u Sarajevo i ko je kriv što glavni grad države, olimpijski grad okružen izvorima, ima redukcije?
TERZIĆ: Možda ste očekivali da kažem da su glavni krivci za stanje u glavnom gradu Bosne i Hercegovine političari, ali mislim da nisu. Glavni krivci su građani, ali ja bih ispravnije rekao narodi, jer smo mi po međunarodnim propisima taoci tri konstitutivna naroda. Oni ostali dođu kao usput.
Zašto narodi? Zašto što jednostavno ne žele sebi dobro. Vlast je promjenjiva kategorija, građani-narodi su trajna. No, uloge su izgleda zamijenjene, bar kada je u pitanju BiH. Građani-narodi su izabrali da oni budu promjenjiva kategorija pa svoju sudbinu umjesto u BiH traže u Njemačkoj, Švedskoj… a vlasti u BiH su omogućili da budu trajna kategorija. Mislim da smo mi gotovo endemska sredina u svijetu, demokratskom, kojem težimo i kojim se hvalimo.
A, problem sa snabdijevanjem vode nije od jučer. On traje godinama. Jednako tako kao što loš gradski saobraćaj u Sarajevu nije od jučer. I on je, više od deceniju takav. Zdravstvo, školstvo, sve gotovo identična situacija, slična kao jaje jajetu.
To što mi imamo izvore vode ne znači da njima znamo upravljati. Mi smo veoma loši u tome, upravljanju. Sjećam se da smo nekada pili vodu sa izvorišta Vrela Bosne. Sada stoji tabla kako nije za piće. Bojim se da će u budućnosti stajati – ovdje je nekada bilo izvorište.
Imamo i šumsko bogatstvo pa smo upropastili sve i jedan bh. brend drvne industrije i proizvodnje, pa namještaj od svog drveta uvozimo preko inostranstva u BiH. Mislim da je to primjer za vrisak do neba.
A, sve će ovako biti dok ne proradi građanska-narodna svijest da su oni ti na kojima počiva demokratija, institucije, država. Oni treba da štite državu i institucije od političara, a ne suprotno. Kod nas je sve okrenuto za 360 stepeni.
Do toga će teško doći jer je gotovo razoreno civilno društvo koje uz građane trebaju biti nositelji demokratskih procesa i promjena, mediji koji se bave nebitnim stvarima, a ne suštinom, jer umjesto da oni nameću političarima teme, i u ovom slučaju je obrnuta slika. Političari to rade medijima.
Nemamo opozicije, nemamo alternative što je najgore. Zato će biti redukcija vode, lošeg gradskog saobraćaja, lošeg života…
INTERVIEW.BA: Vlasti u našoj zemlji za nerad, nepotizam, stranačko zapošljavanje uvijek nalaze krivca na nekoj drugoj strani. A uvijek isti vladaju. Do kada?
TERZIĆ: Sve dok se ne primijeni recept kao u Sloveniji. Sjećam se da je u jednom mandatu politička partija tadašnjeg premijera Andreja Bajuka bila vladajuća, u drugom opozicija, u trećem više niko ne pominje ime tog čovjeka, ali ni partije. Glasači su se rukovodili samo time kako žive, bez bilo kakvih drugih primjesa. Kod nas ima svega drugog osim da nam glavna referenca bude – gledaj od čega živiš. Uopšte me ne zanima ko je na vlasti, ako loše vlada. Ne, u BiH je to «neka je moj, pa makar bio i najgori».
Primjenili smo najgori mogući recept, a to je da smo osigurali da vlast bude konstanta. Doduše, uz neke minimalne korekcije. Nikada nismo imali baš posve istinske promjene vlasti, jer su pojedini činioci bili sastavni dio nje. Doduše, i kada smo nešto mijenjali, odnosno uvodili nove subjekte pokazali su se veoma lošim. I tu je ta naša nesreća.
Ali, vlast treba mijenjati i kada je najbolja. Jer, svaka naredna će se bojati da ne bude zamijenjena, pa će se truditi. Ovako smo upali u letargiju. Vlast u BiH se više oglušuje na bilo kakve reakcije javnosti. Opet, je do naroda. Nema nam naprijed dok građani-narodi kao reakciju budu imali poziv Bogu da na ove prostore baci nešto da nas «satare». Bog im je dao pamet, ruke i noge da se sami bore za svoja prava. Samo to treba znati iskoristiti. Mislim da se to nedovoljno čini.
INTERVIEW.BA: Kuda ide Bosna i Hercegovina?
TERZIĆ: Unazad. Opterećeni smo prošlošću. Nikako da izađemo iz začaranog kruga. Niko ne kaže da možemo i smijemo zaboraviti, ali ne možemo živjeti 92-u dvije i po decenije nakon nje. Strah me je što sve manje ljudi govori o Bosni i Hercegovini. O svemu se više govori. Mislim da bi nam trebalo nešto poput novog ZAVNOBiH-a, nešto što će državu staviti na prvo mjesto. Niko i ništa ne smije biti iznad BiH, a mnogi su se stavili.
BiH će biti, ali bojim se kakve i u kom obliku. Ako bude pusta, opljačkana, ekonomski razorena ko će od budućih generacija uopšte vidjeti perspektivu u njoj. Bojim se da će mnogi ne odlaziti da studiraju ili rade u inostranstvo, nego da se tamo i rode.
INTERVIEW.BA: Da li će idući izbori nešto promijeniti – dajte nam ako možete prognozu?
TERZIĆ: Mislim da sa ovakvom svijesti, ako se ništa ne desi revolucionarno, u šta sumnjam, neće biti značajnijih promjena političke strukture vlasti. Opozicija je suviše slaba, razdijeljena, što su najbolje pokazali lokalni izbori 2016. godine. HDZ BiH nema nikakvu alternativu i sigurno je da će to biti partija koja će i dalje vladati. Mislim da dok je Dodika i DNS-a, aktuelna vlast teško da bude poražena u smislu da izgubi kontrolu nad glavnim polugama odlučivanja u RS-u. Slično je i sa SDA. Mislim kako će to ostati vladajuća stranka u bošnjačkom korpusu.
Zašto je sve to tako, odgovore treba tražiti i u armiji državnih službenika i namještenika, odnosno njihovih porodica koji su privrženi i glasaju za vladajuće strukture. Ako uzmete da na izbore izađe 55 posto birača onda je stvar jasna. Možda bi se nešto moglo napraviti kada bi taj procenat bio 75-80 posto. Ali, teško. Jer, baš na dan izbora nezaposleni, mladi, penzioneri i svi drugi za koje mi govorimo da su ugroženi imaju preča posla nego biti na biračkom mjestu.
INTERVIEW.BA: Često idete na krstarenja. Zašto se vraćate? (smijeh)
TERZIĆ: Vraćam se da bi opet otišao. Nije da nisam poželio ostati, posebno na nekom ostrvu kao što je bajkovita Madeira, Sicilija ili Santorini. Jesam. Ali, zadovoljio bi se kada bi se i na nekom otoku na Jadranu, na primjer, Visu ili Korčuli, bavio stočarstvom i poljoprivredom. Možda se i to desi, ko zna.
