Nakon izuzetno energičnog i hrabrog angažmana u sedmičniku “Dani”, Vildana Selimbegović preuzela je uredničku poziciju najstarijeg bh. dnevnika “Oslobođenje”. Od tada se ovaj list stalno mijenja, kako u štampanom tako i online izdanju – podmlađuje, dobija novu snagu. Gđa Selimbegović u intervjuu za interview.ba govori upravo o Oslobođenju, bolesnom bh. društvu, korpuciji, nepotizmu, nezajažljivim političarima. Našim čitaocima prenosi uvjerenje da novine neće izumrijeti i da je upravo “Oslobođenje” jedna od njih čije vrijeme ponovo dolazi.
TEŠKO BOLESNO DRUŠTVO “Toliko smo oboljeli da danas one političare koji to ne rade i njihova okolina gleda s podozrenjem. Čak sumnja u njihove sposobnosti jer zaboga – ako neće zaposliti svoje, kako će ostale? To je valjda metastaza, no bojim se da će biti i gore dok se kao društvo, jer to ne mogu pojedinci, ne počnemo boriti protiv te rak-rane.”
INTERVIEW.BA: Vi ste glavna urednica najstarijeg dnevnog lista u BiH, koji je uprkos izuzetno turbulentnom periodu ipak opstao. Šta Vama profesionalno predstavlja voditi “Oslobođenje”, pogotovo u kontekstu degradacije novinarske profesije koja kod nas traje predugo?
SELIMBEGOVIĆ: Izazov, i to novi izazov svakoga dana. Dnevna novina je u današnjem printu vjerovatno najzahtjevniji posao: njezina se uloga višestruko umnožila, treba kvalitetno informirati čitatelja koji već prati portale, treba ponuditi profesionalnu i angažiranu temu koja će problem rasvijetliti s više strana, treba pronaći sugovornike koji će imati šta da kažu, analizirati neki događaj, komentirati ga. Praktično, dnevna novina danas ima, recimo, nekadašnju ulogu sedmične – da istovremeno bude i aktuelna i ekskluzivna i da oko sebe okuplja i autore i sugovornike sa kičmom.
INTERVIEW.BA: Vaša funkcija nosi i određeno breme, pored odgovornosti prema čitateljima, uposlenicima. Šta ste to promijenili kad je konkretno “Oslobođenje” u pitanju otkad ste preuzeli uredničku poziciju?
SELIMBEGOVIĆ: “Oslobođenje” se stalno mijenja i mislim da se to vidi i prepoznaje u novini. Svakoga dana našim čitateljima nudimo po jedan prilog, kada smo prošle godine izdali 25.000. broj promijenili smo, modernizirali dizajn novine i hrabro vratili tekst na našu naslovnicu. Imamo portal koji je ovih dana također dobio novo ruho i čija posjećenost stabilno raste. Naš izdavač je prepoznao potrebu za novim sistemom integrirane redakcije tako da sada imamo vrlo suvremeni način za upravljanje multimedijalnim sadržajem koji znatno olakšava rad i istovremeno ubrzava procese pripreme teksta za štampu.
No, ono na što sam posebno ponosna jeste podatak da kad sam došla u “Oslobođenje” zatekla sam kolegij u kome sam bila najmlađa a danas sam na čelu ekipe u kojoj su i urednici godišta moga sina.
Pa ipak, “Oslobođenje” nije samo podmlađeno: naši novinari su prepoznatljiva imena, i oni znatno mlađi od mene kao i oni stariji, a ima naravno i njih, svojim angažmanom svakodnevno ostavljaju osebujan pečat u našoj profesiji. Nekako hoću da mislim da u svemu tome ima i moje zasluge.
INTERVIEW.BA: Digitalni mediji preuzimaju vodstvo u odnosu na print. Gase se pojedina izdanja ili izlaze samo na webu. Da li će štampana izdanja izumrijeti u BiH?
SELIMBEGOVIĆ: Potpuno sam pogrešna osoba za to pitanje: ja se, naime, i odmaram čitajući. Zato ću posegnuti za objektivnim izvorima koji tvrde da se tržište štampe u SAD-u i Evropi oporavlja. Isti izvori kažu da vjerodostojna dnevna novina i periodična štampa imaju budućnost i svoju publiku. “Oslobođenje” je upravo takva novina.
INTERVIEW.BA: Ko danas kupuje dnevne novine, onaj ko želi biti informisan ili onaj ko je naučio započeti jutro uz kafu i listanje novina? Koliko se novine uopšte kupuju?
SELIMBEGOVIĆ: Onaj ko je naučio započeti jutro s kafom i novinama želi biti informisan, ali mnogo je i onih koji i bez kafe žele biti u toku, žele znati u kom pravcu se kreće domaća stvarnost, šta se iza brda valja, šta nas čeka. Novine su jedina stabilna adresa za sve one koji žele biti korak ispred, koji ne žele tek puku informaciju već i znanje o njezinim posljedicama.
INTERVIEW.BA: Činjenica je da je manje žena na rukovodećim pozicijama općenito u našoj zemlji. Možete li se prisjetiti početaka u svojoj karijeri i sa kakvim problemima ili iskušenjima ste se susretali? Koliko su Vas ona osnažila kao ženu, novinarku i danas glavnu i odgovornu urednicu?
SELIMBEGOVIĆ: U vrijeme kada sam postala glavna i odgovorna urednica magazina “Dani”, a to je bilo još u prošlom stoljeću, jedino je na čelu “Žene 21” bila žena. Što se mene tiče, već u tom času sve su me garniture vlasti smatrale ozbiljnim neprijateljem svojih partija. Iz tog vremena najbolnije pamtim onaj kvazipokroviteljski stav tobožnjih sveznalica, listom muškaraca, koji su mi pod krinkom dobronamjernosti nudili svoje vizije uređivačke politike “Dana”. Iskreno, i danas mi se čini da su gori od onih koji su nas progonili, a zaista nam nije manjkalo progonitelja. Koliko me je to iskustvo ojačalo? Pa sve što vas ne ubije, ojača vas i to se u mom slučaju može bukvalno shvatiti.
INTERVIEW.BA: U jednoj svojoj kolumni ste napisali da muškarci vladaju, muškarci odlučuju, muškarci su na položajima i muškarci su ti koji kroje sve ovdašnje sudbine, a tiče se političara koji su zaposlili svoje supruge na savjetničkim pozicijama. Je li ovo društvo umorno od korupcije, nepotizma, podobnosti?
SELIMBEGOVIĆ: Ne, ovo je društvo teško bolesno od korupcije, nepotizma i podobnosti. Toliko smo oboljeli da danas one političare koji to ne rade i njihova okolina gleda s podozrenjem. Čak sumnja u njihove sposobnosti jer zaboga – ako neće zaposliti svoje, kako će ostale? To je valjda metastaza, no bojim se da će biti i gore dok se kao društvo, jer to ne mogu pojedinci, ne počnemo boriti protiv te rak-rane.
INTERVIEW.BA: Radeći u “Danima” stalno ste bili izloženi pritiscima upravo zbog kritičkog i istraživačkog novinarstva. Kakva je situacija danas, ima li pritisaka političkih stranaka, na prvom mjestu?
SELIMBEGOVIĆ: U ovoj zemlji ljudima ne opraštaju ako rade svoj posao. Baviti se novinarstvom znači otvarati teške teme, znači također i kritizirati i znači da uvijek ima neko ko će se prepoznati i između redova, a da ne govorimo o onima o kojima pišemo.
Danas su pritisci na medije i novinare napredovali – više nam ne prijete tako često smrću, mnogo češće su to organizirani sistematski ekonomski nasrtaji. Jer, ne smijemo zaboraviti: i ovdašnji su političari napredovali – sada se ugrađuju u tendere, kriju iza zakonskih propisa a potpuno su ovladali svim državnim resursima koji im nerijetko služe kao batina za medije.
INTERVIEW.BA: Šta su za Vas danas izazovne teme u vrijeme kada su nam prepucavanja političara dnevna zabava i kada mediji nekako ne uspijevaju nametnuti drugačiji javni diskurs?
SELIMBEGOVIĆ: Ne mogu mediji biti mnogo bolji od društva, a još manje diktirati javni diskurs. Kod nas je i javnost podijeljena, ali su svima onima koji hoće da se bave ovim poslom teme ostale iste: korupcija, nepotizam, nepravda, sistem politički spojenih posuda koji nam jednako servira strah i mržnju, jer je to najbolji recept za njihov opstanak. Razotkrivanje i borba protiv tih domaćih pošasti ostaje svakodnevni izazov.
INTERVIEW.BA: Kako ocjenjujete stanje novinarske profesije općenito kod nas odnosno cjelokupne medijske industrije? Materijalnu situaciju, slobode, stanje na tržištu?
SELIMBEGOVIĆ: Ja sam prokleti optimista jer vjerovatno ne bih ni mogla raditi ovaj posao da je drugačije. Ima medija i medija, ali kakvi god da smo – bolji smo od onih o kojima izvještavamo. U ovoj zemlji mediji umiju i surađivati i razmišljati i izvještavati o običnom čovjeku, koji je sve veća žrtva projiciranog očaja u koji su nas dovele političke elite. Zapravo, po materijalnoj situaciji, slobodama koje uživamo i tržištu na kome opstajemo novinari i mediji su najsličniji prosječnom Bosancu i Hercegovcu. To je, recimo, nešto čime se moje kolege i ja u “Oslobođenju” ponosimo, to nam daje snagu i dodatni motiv da svakoga dana iznova prionemo na Sizifov posao bitke za bolju Bosnu i Hercegovinu.
ZAMISLI 2018!
INTERVIEW.BA: Hajmo zamisliti 2018. god. i rezultate izbora, prva slika Parlamenta BiH i Vijeća ministara. Koliko njih na slici su žene, koji procenat?
SELIMBEGOVIĆ: Zanemarljiv, ali svakako nešto veći od postojećeg.
INTERVIEW.BA: Ako biste birali tri žene za članice Predsjedništva, koga biste birali?
SELIMBEGOVIĆ: Azru Hadžiahmetović, Aleksandru Pandurević i Željanu Zovko.
INTERVIEW.BA: Dajte nam jedan razlog zašto glasati za ženu?
SELIMBEGOVIĆ: Žene su bolji dio BiH.
OVAJ INTERVU PUBLICIRAN JE UZ PODRŠKU FONDACIJE HEINRICH BOLL
