Bend “Dede Putra” dolazi iz Bihaća i Cazina, a svira isključivo autorsku muziku bez određenog žanra tj.oni su rock&roll bend sa primjesama svega i svačega. Osnivač i frontmen benda Kemal Delalić, aktivista i muzičar, na specifične načine, koristeći sva dozvoljena medijska i druga sredstva ukazuje na loše stvari u našem društvu. Početkom ove godine izazvao je reakcije na društvenim mrežama skečom o čudnim stvarima koje se dešavaju u Unsko-sanskom kantonu, gdje je zavladala panika nakon saznanja da bi bilo ko od građana mogao biti ministar u vladi, pomoćnik ministara ili direktor neke kantonalne ustanove. O svemu i svačemu govori za interview.ba
JAGMA ZA BOŠNJAČKU FOTELJU “Platićemo. Plaćali smo. Za Bosnu je. Navikli smo. Evo bliže nam se izbori. Ko će biti predsjednik ispred bošnjačkog reda naroda!? Jagma! I Krajina će izgleda imati svog predstavnika. Vidim ga tu. Šeće se po Krajini. Reklamira. Al’ sa vlastitim obezbjeđenjem. Kontam, došao si među svoje ljude, raju, šta će ti obezbjeđenje!?”
INTERVIEW.BA: Šta znači ime benda Dede Putra, mislim znam šta znači ali vjerovatno ima neki kontekst koji je geografski vezan za Krajinu?
DELALIĆ: Ime Dede Putra se desilo slučajno. Ali mi je odmah “zazvonilo”, tj. bilo zvučno kad sam naletio na njega na društvenoj mreži. Pomislio sam u sebi: “To je to!” Jer, mi u Krajini imamo tu uzrečiču “Dede”’ koju svakodnevno koristimo. Pa znamo reći pri hranjenju djece naprimjer:”’Dede malo ovoga, dede malo onoga, pa ćeš biti veliki”.’ Vrijeme je pokazalo da sam pogodio s imenom, jer je specifično, privuče pažnju “na prvu” i što je najbitnije ljudi ga upamte.
INTERVIEW.BA: Pored muzike, angažovan si i u drugim sferama, po onome što čujem, vidim i čitam rekao bih da si prilično ljut situacijom u BiH?
DELALIĆ: Kada ne sviram i ne pravim pjesme, onda ta energija mora da iscirkuliše nekim drugim putem. Tako da se onda u posljednje vrijeme puno baziram na društvene mreže, gdje iznosim neke svoje ideje, promišljanja i zaključke. Pored toga, počeo sam da radim i skečeve s osvrtom najviše na ekonomsko-političku situaciju kod nas, a i šire. Sve više ljudi prati moj rad i na tom polju i to me, moram priznati, raduje.
INTERVIEW.BA: Šta te zapravo najviše ljuti?
DELALIĆ: Ljuti me mentalitet. Ljuti me taj neki podanički stav, kako nas u Krajini, tako i u komplet BiH. Kroz prošlost se pokazalo da smo uglavnom uvijek bili nečiji. Na vjetrometini. Prejahao nas je ko god je stigao. I onda smo izgleda kroz godine mi prihvatili da je to normalno. I danas nas jašu. Kako tuđini, tako i ovi naši domicilni. Patriote okrenute prošlosti sa lažnom težnjom ka budućnosti i prosperitetu, a sve u cilju vlastitog interesa i koristi.
Puno je stvari kod nas koje nerviraju. Ja mogu ovako na preskok pomenuti neke, ali najviše svakako nervira inertnost mase, koja čeka sigurnu smrt naviknuta da proživi život onako kako su ga njihovi stariji proživljavali, bez imalo težnje da se taj život svakoga od njih proživi i za nijansu inovativnije, kvalitetnije, bolje, te u skladu sa nekim normalnim parametrima življenja danas u svijetu.
INTERVIEW.BA: Misliš li da je Krajina zapostavljena od strane politike generalno, da ste prepušteni na milost i nemilost lokalnim političarima i kako se to zapravo ogleda u svakodnevnom životu?
DELALIĆ: Od završetka državnih izbora pa sve do početka kampanje narednih izbora, mi u Krajini ne postojimo. Slijepo crijevo Federacije. Ako bi u međuvremenu nešto iskrslo, pa se mora skrenuti pažnja sa nekog problema, ode se malo do Krajine da se “zakuha”. Platićemo. Plaćali smo. Za Bosnu je. Navikli smo. Evo bliže nam se izbori. Ko će biti predsjednik ispred bošnjačkog reda naroda!? Jagma! I Krajina će izgleda imati svog predstavnika. Vidim ga tu. Šeće se po Krajini. Reklamira. Al’ sa vlastitim obezbjeđenjem. Kontam, došao si među svoje ljude, raju, šta će ti obezbjeđenje!?
Nedavno i Bakir dolazio u Bihać. Zove me raja da odemo do Hotela Park gdje je bila svita Bakirova, pa da postavimo gospodinu Alijinom sinu par pitanja, kad ono javljaju, ne možeš ustati i direktno njemu postaviti pitanje, nego fol napišeš na papir i daš nekom njegovom pi-aru i onda on proslijedi do predsjednika ako ampasuje.
Kontam se opet, kakvi su to predsjednici i eventualni budući predsjednici koji se boje vlastitog naroda, odnosno u kakvom ja to uređenju od države živim? Gdje to moje dijete raste? Kuda mi to idemo i šta hoćemo da postanemo?
Uglavnom svakodnevnica u Krajini nam daje odgovore da je, što se političara tiče, potrebno narod podijeliti da najmanje dva tabora i dok su sva njihova stremljenja usmjerena ka tome ko je u pravu, politika to masno naplaćuje i koristi se na račun jadnog naroda. To traje preko 20 godina.
INTERVIEW.BA: Misliš li da postoji rješenje ? Imaš li viziju, perspektivu, da poželiš da ti djeca odrastaju ovdje?
DELALIĆ: Rješenje je da pometemo svak svoju avliju i pružimo jedni drugima ruku pomirenja. Okrenemo se prema budućnosti zbog nas i naše djece, te izvučemo pouke iz prošlosti. Nisu svi Srbi krivi, nisu svi muslimani krivi. Samo što nas je većina tih koji živimo tu i koji smo takoreći taoci nacionalista i lopova koji na foru nacionalizma godinama se bogate i porobljavaju nas. U Banjaluci je, naprimjer, neki dan završen Demofest. Deseti po redu. U Banjaluku se slila komplet Krajina. Mislim da je bilo preko 10 hiljada ljudi. 10 hiljada mladih ljudi koji mogu da okrenu stvari naopačke u pozitivnom smislu.
Ovi s vrha to znaju, zato ga godinama i žele ugasiti, ali im to na sreću ne uspijeva. Ja sam izabrao da živim tu s porodicom i nadam se da ću uspjeti. Svaki dan je nova bitka, novi izazov. Trudim se da ostanem svoj. Nezavisan. Sa stavom i željom da ljudima oko tebe i tebi bude dobro i bolje. To je jako teško postići čovjeku u maloj sredini. Ja ću pokušavati cijeli život. Najljepše je kod svoje kuće, al’ bez televizora. Televizori su “njihovi” zadnjih 25 godina.
INTERVIEW.BA: Navodno je nacionalizam glavni problem u BiH ali, koliko znam, ti si muzičar koji vrlo uspješno svira širom BiH i nema problem s tim? Bar sudeći po nastupu u Prijedoru koji sam gledao. Misliš li da se takve stvari namjerno plasiraju u medijima kako bi ljudi (a posebno mladi) što manje putovali i gledali sopstvenim očima?
DELALIĆ: Prije nego što nas povežu autoputevima, što traje evo nekih 20-tak godina, treba nam utuviti u glavu da smo “ovi” i “oni” koji ne mogu i ne smiju zajedno zbog njihovih računa iz prošlosti. Ja sviram svugdje. Svugdje ima budala, ali puno manje u odnosu na dobre ljude, željne života. Ti dobri ljudi su iz oba entiteta. Što se mene tiče, moji najveći muzički uspjesi vezani su najviše za grad Banjaluku i Demofest, nakon kojeg se ozbiljno zavrtila priča vezana za Dede Putra. Demofest je oplemenio sav taj dugogodišnji trud i općenito naš muzički put.
INTERVIEW.BA: Suprotno ovome, bh. mediji obrnuto proporcionalno lažima plasiraju muziku drugih (tuđih) izvođača tako da je jako teško čuti domaće bendove i izvođače na našim medijima. Misliš da se ove dvije stvari mogu dovesti u vezu?
DELALIĆ: Sve je to ista priča sastavljena od brojnih parametara, a u cilju otupljivanja eventualne oštrice naroda. Jedan od tih parametara je i ta muzika, sumnjivog kvaliteta, bez ikakve poruke, bez ikakvog uredničkog nadzora, etike. Muzika koja je uglavnom sklona nemoralu i koja je u suštini linija najslabijeg otpora kod mlade osobe, koja je prihvata serviranu i identificira se s njom. Nema niko da upozori na opasnost u tom momentu i automatski nastaje problem.
Trenutni je problem sa Javnim servisom, koji doživljava kolaps polako. Sve to je rezultat vođenja ove države u propast, odnosno njima na vrhu najviše odgovara to status quo stanje, gdje u svakom momentu mogu napraviti eventualnu političku krizu jedni ili drugi, a sve u cilju njihovog opstanka i ostanka na vlasti. Njima ne odgovaraju mladi ljudi iz Bosne koji imaju šta da kažu. Njima u obzir dolaze samo mutanti koji su što manje vidjeli svijeta i koji misle da je ovaj trenutni život u Bosni njihov vrhunac života. A kako napraviti mutanta? Pa putem televizije.
