Samir Beharić iz Jajca je mogao odabrati da bude žrtva sistema “dvije škole pod jednim krovom”, ali nije. Umjesto toga odabrao je da se bori protiv tog sistema i to vlastitim aktivizmom i obrazovanjem. Ovaj student FPN-a u Sarajevu, odlučio je iskoristiti sve pogodnosti koje nudi EU, te je studirao i studira na nekoliko evropskih univerziteta. Iz Rima za interview.ba pojašnjava kako se političke stranke bave proizvodnjom segregacije te šta mladi u BiH kao izuzetna snaga mogu uraditi po tom pitanju.
PROIZVODNJA NACIONALNIH ZOMBIJA “U komšiluku sam rastao sa Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, te sam na osnovu svoga iskustva mogao razbiti neke od klasičnih nacionalističkih mitova kojima neki nastavnici i profesori vole pribjegavati kako bi opisali zbog čega je jedna grupa posebna u odnosu na drugu. Upravo iz razloga što je sistem od mene zahtijevao da se povinujem etničkoj podjeli, u meni se probudio društveni bunt koji raste i danas, kada SDA-ovi i HDZ-ovi političari u pobačaju pokušavaju napraviti zombi srednjoškolsko obrazovanje dok istovremeno već dvije decenije odbijamo učiti na greškama etničkih podjela iz osnovnih škola”.
INTERVIEW.BA: Vi ste prošli kroz mašineriju “dvije škole pod jednim krovom” u Jajcu i umjetno kreiranu segregaciju. Šta je lekcija tog iskustava iz današnje perspektive?
BEHARIĆ: Za “dvije škole pod jednim krovom”, sistem obrazovanja koji sam pohađao tokom osnovne škole u Jajcu, već sada znam da će oblikovati moj život i sistem mišljenja. Moja velika sreća je bila da sam živio u etnički heterogenom gradskom naselju, te mi od prvih dana segregacije nije bilo prihvatljivo da idem u odvojenu učionicu od svog komšije i prijatelja Dragana, s kojim sam ispred kuće igrao klikera ili fudbala. U komšiluku sam rastao sa Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, te sam na osnovu svoga iskustva mogao razbiti neke od klasičnih nacionalističkih mitova kojima neki nastavnici i profesori vole pribjegavati kako bi opisali zbog čega je jedna grupa posebna u odnosu na drugu. Upravo iz razloga što je sistem od mene zahtijevao da se povinujem etničkoj podjeli, u meni se probudio društveni bunt koji raste i danas, kada SDA-ovi i HDZ-ovi političari u pobačaju pokušavaju napraviti zombi srednjoškolsko obrazovanje dok istovremeno već dvije decenije odbijamo učiti na greškama etničkih podjela iz osnovnih škola.
Činjenica da se veliki broj mojih vršnjaka i vršnjakinja nisu nikad upoznali, sprijateljili i zajedno pokušali graditi društvo samo jer su se drugačije zvali predstavlja korak nazad za društvo i državu iz koje baš oni rapidno odlaze. Ništa ih drugo nije otjeralo, nego loše razvojne politike istih onih stranaka za koje su im roditelji glasali i koje su ih dijelile u školskim klupama. Takvo nešto je protivno mome ideološkom uvjerenju o univerzalnom dobru, prijateljstvu, saradnji i izgradnji društva.
I danas se sjećam školskih tuča iz osnovne škole, krvavih hrvatskih i bošnjačkih glava učenika sedmih i osmih razreda i rahmetli nastavnice Mubere koja ih rastavlja u školskom dvorištu Osnovne škole “Berta Kučera”. Ta škola i danas radi po principu “dvije škole pod jednim krovom”, čemu se više niko ne protivi i što više niko i ne preispituje. Ako političarima pođe za rukom da podijele i srednje škole, njihovu podjelu ćemo za nekoliko godina normalizovati baš kao što smo to uradili i sa segregacijom u jajačkim osnovnim školama. Budemo li pasivni u borbi protiv podjela, automatski otvaramo mogućnost za ponavljanje scena iz školskih dvorišta koje sam gledao kao osnovac. Zbog svega toga sam uporno protiv razdvajanja učenika po etničkoj liniji, te dok sam živ, biću glasan u borbi protiv segregacije i svih oblika društvene, umjetno izazvane podjele od koje korist ima samo probrana politička elita. Ovo nije samo puka borba za srednjoškolce, već borba za našu zajedničku budućnost, oslobođenu od umjetno izazvanih etno-nacionalnih kriza.
INTERVIEW.BA: Zbog čega SDA i HDZ insistiraju na podjelama djece?
BEHARIĆ: Evidentno je da u jajačkim srednjim školama postoje problemi u izučavanju pojedinih predmeta, prije svih historije i geografije, čiji narativi u jajačkim srednjim školama odgovaraju hrvatskom narodu u BiH, te se kao takvi i ne preispituju. Zbog toga mladi Jajčani više uče o hrvatskom kralju Tomislavu, nego o kraljevskoj dinastiji Kotromanića čiju tvrđavu gimnazijalci vide iz svojih učionica. Problematično je i štampanje grba hrvatskog naroda u BiH, odnosno tzv. Herceg-Bosne, na školska uvjerenja koja na kraju svake školske godine dobije podjednak broj učenika Hrvata i Bošnjaka. To očigledno vrijeđa nacionalni sentiment učenika Bošnjaka i njihovih roditelja. Uz sve to, kantonalno ministarstvo obrazovanja već tradicionalno pripada skoro pa fašističkim strujama HDZ-a, čije su ministrice znale tvrditi kako se “kruške i jabuke ne trebaju miješati”, aludirajući na Bošnjake i Hrvate. Ipak, politički predstavnici Bošnjaka su imali i više nego dovoljno vremena da se ozbiljno pozabave ovim nesuglasicama i uz, također inertnu, međunarodnu zajednicu na čelu sa OSCE-om, spriječe problem davno prije nego što je eskalirao do ovog stadija, što je zapravo bilo i za očekivati.
SDA ni prije dvije godine nije ponudila pravnu pomoć učenici Halimi Hodžić koja je odbila primiti svedočanstvo sa grbom Herceg-Bosne. Tada je Halima zajedno sa svojim ocem i bez SDA vodila bitku protiv kantonalne mašinerije. SDA je do sada bila tiha u rješavanju ovog problema jer je nikad nisu zaista ni interesovali “obični” Bošnjaci, kao što ni HDZ nikad nisu interesovali “obični” Hrvati. Ni sada ih ne interesuje školstvo koje podjelama neće postati kvalitetnije, već baš suprotno. Ono što ih interesuje je zbrinjavanje svojih političkih kadrova, a borba za nacionalni identitet je dobar mamac na koji se narod peca još od rata.SDA i HDZ se ne bore za Bošnjake i Hrvate, već za svoje poslušnike, članove stranke, dužnike, sve one koji su od SDA imali bilo kakvu korist i koji će kasnije bez pogovora izvršavati ono što stranka od njih zatraži. Uprava nove srednje škole je već odabrana. Radi se o Bošnjacima, mahom članovima SDA, što pokazuje da će ta stranka i raditi po istom receptu po kojem u srednjim školama radi i HDZ, na čemu im je SDA do sada i zamjerala.
INTERVIEW.BA: S obzirom da ste studirali i još uvijek studirate na univerzitetima u nekoliko zemalja EU, šta je to ključna razlika u kvalitetu i šta to nedostaje našem obrazovnom sistemu da se priključi aktuelnim evropskim tokovima?
BEHARIĆ: Svaki od univerziteta ima svoje karakteristike, ali za onaj u Berlinu mislim da je radio kao jako dobro podmazan stroj. Sjajno je iskustvo iz prve ruke upoznati se sa obrazovnim sistemima drugih država i studirati na nekim od najboljih i najvećih svjetskih univerziteta. Tek kada odemo iz svoje države, sa svoga matičnog univerziteta, imamo priliku vidjeti koliko prostora ima za unapređenje situacije u Bosni i Hercegovini. Kvalitet studija u Bosni i Hercegovini je tema za cijeli esej, ali suštinski našim univerzitetima nedostaje kultura koja gaji i podržava kritičko mišljenje među studentima i studenticama. Od naših mladih se još od osnovne škole traži bespogovorno pokoravanje učiteljima i nastavnicima, a za preispitivanje autoriteta se često i kažnjava, kako u srednjim školama (sjajan primjer su jajački gimnazijalci koji tvrde da im je direktor škole zabranio bunt protiv odluke o podjeli škola), tako i na univerzitetima. Ako pogledamo gdje se bosanskohercegovački univerziteti nalaze na međunarodnim rang-listama svjetskih univerziteta, ne možemo biti optimistički jer su i pomaci koje činimo sitni, a ponekad čak i negativni.
Svjetlosnim godinama smo daleko od vodećih obrazovnih institucija u Europskoj uniji i regionu, ali se, istini za volju, i ne trudimo da iz EU fondova povučemo nama dostupne novce koje možemo koristiti za poboljšanje infrastrukture i “povećanje kvaliteta obrazovanja”, što je već ofucana floskula koju menadžment Univerziteta u Sarajevu svako malo spominje kada treba povećavati školarine studentima.
Ovako površne i nadasve štetne inicijative će trenutne (i buduće) studente Univerziteta u Sarajevu prije otjerati na privatne univerzitete, nego izvući na ulicu. Ne trebamo izmišljati toplu vodu, već kopirati ono što radi Srbija i naravno Hrvatska i Slovenija, te na taj način doći do sredstava koja će naše univerzitete učiniti konkurentnijima kada su u pitanju univerziteti u regionu.
INTERVIEW.BA: U jednom nedavnom intervjuu ste rekli kako je veći poduhvat ostati u BiH, nego otići iz nje. Je li mlade ljude, na osnovu vlastitog iskustva, ohrabrujete da odu ili ostanu, privremeno ili zauvijek?
BEHARIĆ: Ohrabrujem ih da ostanu, kao što ohrabrujem i sam sebe, jer mislim da će samo visokokvalitetni mladi ljudi moći izgraditi bosanskohercegovačko društvo po mjeri njih samih, bez da takva društva traže van Bosne i Hercegovine, što je nažalost slučaj. Ipak, kakve koristi ima od moga (ili bilo čijeg) ohrabrivanja, ako je, po podacima Svjetske banke, nezaposlenost mladih 64%, ako vlade na svim nivoima vlasti izdvajaju više na papir za printanje, spajalice ili zimske gume za službene automobile, nego za omladinske projekte?
Kakve koristi imaju bilo čija uvjeravavanja ako su kvalitetni mladi ljudi frustrirani činjenicom da i nakon nekoliko godina aktivizma, formalnog i neformalnog obrazovanja, ne mogu da nađu posao bez štele?
Mlade se često optužujemo da su pasivni, da ispijaju kafe, da neće da rade… Pa kako onda odmah dobiju posao u Njemačkoj kad napuste Jajce, Livno ili Bosansku Krupu? Kako ih je po onom već poznatom istraživanju Unije za održivi povratak i integracije, u protekle dvije godine 80.000 našlo posao u inostranstvu? U prosjeku, to je 110 osoba dnevno ili 4,6 osoba za jedan sat.
Sigurno u Minhenu ne sjede i piju kafu, već rade i zarađuju jer im je za to pružena prilika koju u Bosni i Hercegovini očito nemaju. Zarađeni novac sve manje šalju nazad u domovinu, jer i svoje porodice odvode u inostranstvo. Često mi se spočitava kako sam pesimista, ali ja mislim da samo realno gledam na katastrofalnu situaciju jer ovo su realni podaci i mjerljive cifre.
Ni patriotizam ne puni stomak, već samo konkretne i vidljive omladinske politike koje će smanjiti nezaposlenost mladih, ukinuti korupciju i nepotizam, te ponuditi poslovnu platformu za omladinske i start-up projekte. Mnogo možemo naučiti i proučavajući politike kako su Tajvan i Kina najprije usporili svoj odliv mozgova, a nakon toga i radili na vraćanju stručnjaka koji su napustili te zemlje.
Bitno je napomenuti da je omladinska nezaposlenost relativno reverzibilan problem jer ga se može tretirati određenim ekonomskim politikama, te ga tako smanjiti. Odliv mozgova je skoro pa ireverzibilna pojava jer je jako teško vratiti mlade ljude koji su napustili svoju zemlju, posebno ako Bosna i Hercegovina ne nudi optimalne uslove za povratak mladih i kvalifikovanih profesionalaca koji su se već adaptirali na uslove rada u Europskoj uniji i tu počeli zasnivati porodicu.
INTERVIEW.BA: Kada vidite kako stvari funkcioniraju u zemljama EU, šta prvo pomislite da poručite političarima koji su još uvijek romantično vezani za ratne note i narodno-oslobodilački folklor?
INTERVIEW.BA: Političarima će najbolju poruku uputiti glasači koji ih mogu kazniti na prvim narednim izborima, te na taj način poslati poruku koja će ima efekta. Političarima koji gaje ratni sentiment je davno trebalo ostaviti u prošlost. Umjesto toga, mi im na svakim novim izborima nudimo da nas vraćaju u prošlost. Poručivati im bilo šta na individualnom nivou danas skoro da ne daje rezultat. Rezultat daje konkretna akcija na terenu.
Ne smijemo zaboraviti da je BiH demokratska država, te je iznimno bitno da koristimo sve demokratski dozvoljene metode kako bismo u svoju korist okrenuli odluke političara koji nas predstavljaju u vlasti i koje mi plaćamo. 610.000 mladih ima pravo glasa. Naši glasovi bi naglavačke okrenuli izborni rezultate.
Svim svojim vršnjacima koji misle da ne mogu donijeti promjenu ni na izborima, poručujem da proguglaju šta je stranka Laburista uradila na posljednjim vanrednim izborima u Britaniji, te kako je mobilizovala mlade ljude koji su ih masovno podržali. Na istom primjeru mogu učiti i određene političke partije u BiH koje bi se sa preotimanja već aktivnih glasača mogli fokusirati na pridobivanje i aktivaciju mladog i mahom intertnog glasačkog tijela. Pridobiti glasove mladih birača znači uložiti u stabilnu glasačku podršku u budućnosti.
Naši političari su naše sluge, ali zbog činjenice da kao glasači nismo dovoljno svjesni toga, oni su situaciju okrenuli u svoju korist i već godinama vladaju nama i našim životima. Kazniti ih na izborima, dati glas novim i mladim pojedincima i pojedinkama kojih ima u svim strankama je najbolja moguća poruka na koju se neće moći oglušiti. Mladi na izborima trebaju preuzeti uloge veće od lijepljenja plakata i formalnog popunjavanja mijesta na izbornim listama.
MESARIMA, PEKARIMA I LJEKARIMA NIJE MJESTO U POLITICI
Priča o povećanju kvaliteta obrazovanja je manipulacija i laž. Osnivanje nove škole će na godišnjem nivou osiromašiti kantonalni budžet za oko milion KM, koliko u prosjeku primaju druge dvije srednje škole u Jajcu. Od tog novca su se novom opremom mogli “osvježiti” kabineti informatike i elektrotehnike, izgraditi sportska dvorana prijeko potrebna gimnazijalcima ili opremiti jedan savremen laboratorijski kabinet koje srednjoškolci tokom školovanja vide samo na CSI Miami. Ako novca ima za podjele, ne postoji taj stranački demagog koji će me ubijediti da para nema za nešto što će suštinski poboljšati kvalitet obrazovanja u Jajcu. S druge strane, neformalna grupa “Bolja škola” je dala svoj prijedlog koji bi učenike ne bi razdvajao na način na koji je to sada predloženo. Od SDA i HDZ-a se očekuje da to usvoje, ali preduslov za to jeste da politikom upravljaju stručni i sposobni muškarci i žene s vizijom. Mesarima, pekarima i ljekarima nije mjesto u politici!
