Prof. Damir Marjanović uvjeren je da je socijaldemokratija budućnost Bosne i Hercegovine i da će ljevica, prije ili kasnije, ponovo zauzeti mjesto koje je prirodno pripada. Zato i vjeruje da će nova građanska inicijativa pod nazivom „Socijaldemokratija“ donijeti istinsku promjenu. Za to će trebati trčati politički ultramaraton, kaže on za interview.ba
POLITIČKO DJELOVANJE „U trakavici u kojoj su svi odbijali moju ostavku, od premijera do skupštinske komisije, koju je tada vodio današnji kantonalni premijer, prošlo je još par mjeseci, da bih na kraju uradio jedino što se moglo uraditi – nisam se pojavio na poslu pet dana i otpustili su me! Kada sve saberem i oduzmem, to se nikako ne bi moglo nazvati političkim djelovanjem, barem ne u smislu koji se podrazumijeva u Bosni i Hercegovini!“
INTERVIEW.BA: Dva puta ste pokušali da djelujete politički, kao ministar Vlade Kantona Sarajevo i kroz Demokratsku frontu, i odstupili ste. Zašto?
MARJANOVIĆ: Mala korekcija, samo jednom sam, kako Vi kažete, pokušao da djelujem politički i to kada smo formirali Demokratsku frontu. Naime, moj prvi izlet u “političke vode” bio je sve samo ne političko djelovanje. Krajem 2012. promijenila se skupštinska većina u Sarajevu i odlučila da formira ekspertsku vladu u kojoj su uglavnom bili, ili trebali biti, eksperti i nestranački ljudi. Tada su meni, kao univerzitetskom profesoru i naučniku i osobi koja nikada nije bila niti u jednoj stranci, ponudili da obnašam dužnost ministra obrazovanja i znanosti. Na toj poziciji sam bio šest mjeseci aktivno i još četiri mjeseca u tehničkom mandatu.
Ostavku sam podnio u aprilu 2013. jer tadašnji premijer nije potpisao u predviđenom roku dogovor o izjednačavanju osnovice sa sindikatima koji sam prethodno dogovorio. Uslijedili su protesti i ja podnio ostavku, jer sam smatrao da trebam preuzeti odgovornost za činjenicu da su prosvjetni radnici morali izaći na ulicu da bi ostvarili svoja prava, koja sam u potpunosti podržavao. Satisfakciju sam doživio mjesec dana poslije kada je ovaj dogovor i zvanično potpisan, ali nisam odustao od svoje ostavke. Podnesena je iz principijelnih razloga, zato što nisam osoba koja lako daje obećanja, a posebno nisam osoba koja ih ne ispunjava. U trakavici u kojoj su svi odbijali moju ostavku, od premijera do skupštinske komisije, koju je tada vodio današnji kantonalni premijer, prošlo je još par mjeseci da bih na kraju uradio jedino što se moglo uraditi – nisam se pojavio na poslu pet dana i otpustili su me! Kada sve saberem i oduzmem, to se nikako ne bi moglo nazvati političkim djelovanjem, barem ne u smislu koji se podrazumijeva u Bosni i Hercegovini!
INTERVIEW.BA: Dobro, a šta je bilo sa Demokratskom frontom?
MARJANOVIĆ: E to je bilo političko djelovanje. Ohrabren činjenicom i iskustvom da se u par mjeseci mogu pokrenuti stvari sa mrtve tačke, te da se, kada se ne traže kojekakvi izgovori, stanje u obrazovanju i znanosti može unaprijediti, odlučio sam postati dio ekipe koju je tada formirao i pokrenuo pokret koji se zove Demokratska fronta. S obzirom da moja ubjeđenja pripadaju lijevom dijelu političkoga spektra, pomislio sam i poželio da kroz taj pokret pokušamo uspostaviti nove modele političkoga djelovanja, pravednije, iskrenije, otvorenije i neopterećene dnevno političkim smicalicama i borbama pojedinaca za fotelje i pozicije. Nažalost, vrlo brzo sam primijetio da lideri te stranke stupaju u razne dogovore i pregovore sa onima koji su već dugo, i po meni jako loše, vladali ovom zemljom, te da i prije izbora dijele plijen koji su trebali osvojiti. To se nije podudaralo sa onim što se pričalo ljudima, a posebno što je prezentirano mladim članovima stranke koji su iskreno i bez imalo zadrške vjerovali u koncept koji se predstavljao u javnosti.
Onoga momenta kada je sklopljena zvanična predizborna koalicija sa strankama desnice u jednom dijelu BiH, te kada je poslije dogovoreno i zajedničko političko postizborno djelovanje na tajnim sastancima sa strankama desnice u FBiH, odlučio sam prije izbora da napustim taj tim. Lider Demokratske fronte je tada taj moj čin pokušao prikazati kao odgovor na neispunjene bolesne ambicije za pojedinim pozicijama, od parlamenata, ministarstava, članova predsjedništva i ko zna šta sve ne, pa sve do toga da sam, kako on reče, zbunjen u svom nacionalnom izjašnjavanju, što me je uistinu više puta slatko nasmijalo. No, sve ono što se kasnije desilo, a i dalje se dešava sa ovom strankom, pokazalo mi je da sam donio dobru odluku. Sa ove distance mogu iskreno zaključiti da gospodin Komšić, njegovi najbliži suradnici i ja u tom momentu nismo dijelili zajedničke ciljeve i vizije, a posebno ne modele političkog djelovanja.
INTERVIEW.BA: U novoj političkoj inicijativi pod nazivom Inicijativa grupe građana Socijaldemokratija, Vaše ime je u opticaju. Je li ovo preteča nove stranke i Vašeg političkog angažmana? Po čemu je ova inicijativa drugačija?
MARJANOVIĆ: U odgovoru na ovo Vaše pitanje moram biti jako oprezan i pokušati zaobići floskule kojima su nas obasipali protekla dva desetljeća poput „nove ideje“, „nove politike“ i slično. Stoga, hajde da počnem s kraja, po čemu smo drugačiji: pa možda po tome što su inicijatori i pokretači ove inicijative ljudi koji su u svojim profesijama postigli dosta toga i od politike, barem ove naše bosanskohercegovačke, ne očekuju ama baš ništa u materijalnom i statusnom smislu. Znam da je teško povjerovati, ali ne postoji ta „fotelja“ ili pozicija koja nama može ispuniti neki osobni interes ili osobnu satisfakciju koju i bez toga ne možemo postići. Drugačiji smo jer smo ovu priču pokrenili isključivo iz ideala i iz uvjerenja da se stvari u Bosni i Hercegovini mogu i moraju promijeniti nabolje i da svi oni koji misle da to mogu uraditi, nemaju taj luksuz da stoje sa strane i samo kritikuju a ništa da ne poduzimaju. Drugačiji smo jer mislimo da socijaldemokratija i sve ono što mi danas nazivamo kao ljevica jesu jedan prirodan i možda jedini mogući okvir u kojem ova država može funkcionirati za dobrobit svih državljanja, kako onih konstitutivnih, tako i onih nekonstitutivnih.
Drugačiji smo jer se svim silama trudimo da ostanemo u Bosni i Hercegovini i da je napravimo boljom nego što jeste, i što smo shvatili da to nećemo doživjeti od ovih koji se „vrzmaju“ čas lijevo, čas desno, čas nacionalno, čas liberalno na političkoj sceni već godinama. Drugačiji smo jer sve ovo želimo ostvariti samo tako što ćemo raditi svoj posao kao i do sada, punom parom i bez „fige u džepu“. Drugačiji smo jer smo neovisni, razmišljamo svojim glavama i ne očekujemo da nam neko nešto pokloni. I možda smo drugačiji jer nam je zaista stalo do ove zemlje, ali ne na onaj pseudopatriotski način, kakav možete čuti ovih dana u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Doboju, Tuzli, Bihaću i ko zna gdje. Mi ovu zemlju i sve ove gradove zovemo domovinom bez obzira na kojekakve entitetske i kantonalne podjele. Eh da, i na kraju za naš pokret možemo tvrditi da nikada nećemo postati „samo još jedna kantonalna, entitetska stranka osobnih interesa“. Gradimo ipak nešto veće i bitnije, a naše dalje političko djelovanje i njegov model će opredijeliti sve ono što se bude zbivalo na političkoj sceni BiH, posebno u njenom lijevom krilu.
INTERVIEW.BA: Zašto su stranke ljevice, ako nešto takvo još uvijek postoji kod nas, slabe i neujedinjene?
MARJANOVIĆ: Ljevica postoji i čine je ljudi, iskreni ljevičari, svi oni koji univerzalne vrijednosti ljevice, slobodu, jednakost i solidarnost, osjećaju u srcima i žive svakoga dana. U te ljude spadaju svi Bosanci i Hercegovci gdje god živjeli, kojem god Bogu se molili ili u njega nevjerovali, svi oni koji su svjesni da njihovo dobro ovisi o dobru njihovih susjeda i svih. Neki od njih su i politički angažovani i svojim djelovanjem brane ove vrijednosti. Nažalost, čini se da je ljevičara najmanje među liderima stranaka koje se tješe da su i dalje ljevica. Činjenica je da su upravo ti lideri u proteklim desetljećima te stranke bacili na koljena svojim osobnim elitizmom i interesima, udaljavanjem od univerzalnih vrijednosti i koketiranjem sa nacionalistima. Stoga, ako ćemo gledati po običnim članovima postojećih stranaka i ljudi koji su izvan tih stranaka i koji bi podržali novi uspon osnovnih socijaldemokratskih vrijednosti – ljevica u BiH nikada nije bila masovnija i budućnost joj nikada nije bila svijetlija. No, ako ćemo gledati po težnji lidera koji vode te ljevičarske stranke, njihovoj borbi za osobne interese i jedinoj težnji da što duže ostanu „na budžetskoj grbači“, ljevica nikada nije više bila ugrožena. Ipak, siguran sam da će ova prva pozitivna energija savladati ove druge koji su svakako na zalasku svog političkog djelovanja, te postaviti ljevicu tamo gdje joj i jeste mjesto!
INTERVIEW.BA: Kako vratiti socijaldemokratiju i lijevu, liberalnu ideju na političku scenu BiH?
MARJANOVIĆ: Ne morate je vraćati! Ona je tu! Kako rekoh, u ljudima koji su politički aktivni u različitim strankama (pa čak i onim koje nisu nominalno lijeve) i u ljudima koji su trenutno izvan politike i traže modele da počnu djelovati. Dakle, ne moramo je vraćati nego samo ponovo malo „prodrmati“ ujedinjavanjem oko programa, načina djelovanja i oko svega onoga što će ta lijeva ideja donijeti dobroga svima nama. Prije svega jasno treba objasniti da lijeva ideja ne pripada eksluzivno samo jednoj naciji, te da je lijeva ideja u sukobu sa nacionalnim i vjerskim osjećajima pojedinca. Socijaldemokrati su ti koji jasno znaju i poštuju različitosti i upravo te razlike koriste za dobrobit zajednice. Bit će potrebno puno rada i povratka ljevice tamo gdje pripada, radnicima, seljacima, studentima, penzionerima, Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i onima koji nisu po ovom našem ustavu konstitutivni.
Moramo je vratiti onima koji su religiozni i onima koji to nisu. Morat ćemo je oteti iz ruku tzv. crvene i svake drugačije obojene elite koji su svojim djelovanjem dokazali da nikada niti nisu bili socijaldemokrati, nego da su samo tu ideju zloupotrebljavali za zauzimanje pozicija, fotelja i beneficija koje nisu zaslužili. Moramo je dati onim iskrenim sindikatima i svim radnicima koji se bore za svoja prava a ne mogu ih koristiti. I to će biti najteži nivo djelovanja. Živimo u zemlji gdje je normalno da radite i nedjeljom i po 12 sati dnevno a da vas nitko za to ne plati adekvatno. Na kraju, moramo je ponovo pronaći među akademskom zajednicom koja se zadnjih desetljeća ušuškala u ugodnu hladovinu komformizma i nekritikovanja vlasti. Kada se to desi, onda će biti sasvim realno očekivati dominaciju ovih ideja na političkoj sceni BiH. No, za to će trebati godine. Ova utrka pred nama nije ni sprint ni trka na srednje pruge pa čak ni maraton – ovo je ultramaraton!
INTERVIEW.BA: Vaš znanstveni rad, posebno onaj koji ste radili sa prof. Draganom Primorcem, a tiče se genetičkog porijekla stanovnika ovih prostora, pokazuje da je više onoga što nas spaja nego razdvaja, ali se naučna istina ne uklapa u stvarnost – razdvajanja društva na svim nivoima. Zašto?
MARJANOVIĆ: Nauka je davno pokazala i dokazala da ako želite postići dobre, vrijedne i upotrebljive rezultate ne smijete se zatvarati u svoje torove. Nauka nema granica i ona je dobar pokazatelj u kojem pravcu bi i politika trebala da ide. Mislim da sve ono što su naši znanstvenici, uključujući i profesora Primorca i mene, zajedno sa našim mlađim kolegama uradili posljednjih godina u ovoj oblasti, može pokazati da bez obzira iz kako malih država dolazite, zajedničkim naporima i predanim radom možete postići značajne rezultate i na svjetskom tržištu.
INTERVIEW.BA: Zapravo taj koncept političkog upliva ovladao je gotovo cjelokupnim društvom kod nas, ali i drugim zemljama regije. Kako vratiti stvari na mjesto koje im pripada?
MARJANOVIĆ: Jednostavno, ostaviti dnevnopolitička spletkarenja sa strane, ne tražiti izgovore za svoj nerad i postaviti ljude koji znaju i žele da rade svoj posao! To je model uspjeha u svakom segmentu funkcioniranja modernog društva, pa zašto ne i u politici!
KRIVITE OKRUŽENJE I OBRAZOVNI SISTEM
INTERVIEW.BA: Građani, najčešće putem medija i društvenih mreža, direktno optužuju vlasti za koje su sami glasali. Šta je to u našoj DNK da glasamo za one koji nam ne čine dobro?
MARJANOVIĆ: Uhhh, nemojte opet po DNK i genima. Nisu geni krivi za ovo što nam se dešava. Radije okrivite okruženje, ali i obrazovni sistem koji ne stvara ljude koji razmišljaju svojom glavom. Naime, od osnovne škole do fakulteta u većini slučajeva sistem vam funkcionira po modelu u kojima su najbolji oni koji ponavljaju riječi profesora, a ne oni koji na osnovu tih činjenica grade svoje mišljenje. E to je krucijalno u izbornom procesu – glasač koji samo ponavlja tuđe mišljenje ponavljat će stalno istu grešku i zaokruživat će uvijek iste, one koji lijepo pričaju a najčešće ništa ne rade. S druge strane, onaj koji je naučen da na osnovu iskazanih riječi kreira svoje mišljenje neće ponovo birati one koji su ga prethodno iznevjerili jer ipak više vjeruje sebi nego njihovim riječima. Stoga se nemojte čuditi što se već godinama stanje u obrazovanju ne želi pomjeriti sa mrtve tačke jer elite koje su danas na vlasti ne žele glasače koji razmišljaju svojom glavom.
