Profesorica fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Lejla Turčilo, za interview.ba kroz Pet (5) pitanja analizira medije, medijske sadržaje i novinarske prakse u današnjoj Bosni i Hercegovini.
NOVINARI KAO DRŽAČI MIKROFONA “Želim vidjeti novinarstvo koje je zasnovano na javnom interesu. Novinare koji postavljaju pitanja, a ne služe samo kao ovlašteni držači mikrofona za svakog ko poželi nešto reći za medije i tako dobiti svojih pet minuta slave.”
INTERVIEW.BA: Kada ujutro pročitate naslove tekstova, šta prvo pomislite?
TURČILO: Prvo pomislim: “Dakle, ni danas u medijima nema ni vijesti ni nade”. Red “zapaljivih” izjava političara, red skandaloznih fotografija kvazi-celebrityja, sve sa negativnim predznakom i naslovima: “Strašno”, “Horor”, “Užasno”, “Skandalozno” i to je medijski sadržaj danas. Rijetko zabljesne neka smislena vijest i neka ozbiljna analiza, većinu sadržaja gotovo da je bolje ni ne čitati.
INTERVIEW.BA: Predajete na fakultetu na kojem se obrazuju budući novinari. Možemo li očekivati novu generaciju profesionalaca koja će izmijeniti sadašnju medijsku sliku?
TURČILO: Ja želim vjerovati da možemo, jer u suprotnom niti moj angažman i rad s tim mladim ljudima ne bi imao smisla. No, da bi se to dogodilo moramo te buduće profesionalce vratiti temeljnim vrijednostima profesije, i mi koji ih njima učimo, ali i oni kod kojih će sutra raditi. A te temeljne vrijednosti su: istina prije senzacije, provjera prije objave i etika prije klikova i likeova. Nažalost, bojim se da većina ove vrijednosti smatra anahronim i prevaziđenim.
INTERVIEW.BA: Kako zaustaviti govor mržnje koji već godinama razdire BiH?
TURČILO: Prije svega, smislenijom primjenom postojeće normativne regulative i snažnijim angažmanom regulatora, kao i donošenjem nove regulative, usklađene s evropskim standardima, što je, naravno, kratkoročna mjera. Dugoročno, samo i isključivo snažnijim insistiranjem na medijskoj pismenosti građana, koji će prepoznavati govor mržnje, ne pristajati na sudjelovanje u njemu i imati nultu toleranciju na njega.
INTERVIEW.BA: Kada biste vodili svoj medij, šta biste afirmisali kao uredničku politiku?
TURČILO: Vraćanje vijestima i fact-checking-u (provjeravanje ne samo činjenica, nego, još važnije, onoga što sudionici u javnom dijalogu govore, a što nerijetko nema veze sa stvarnošću). Novinarstvo koje je zasnovano na javnom interesu. Novinare koji postavljaju pitanja, a ne služe samo kao ovlašteni držači mikrofona za svakog ko poželi nešto reći za medije i tako dobiti svojih pet minuta slave. No, nisam sigurna da bi u današnjem vremenu takva uređivačka politika bila dobra podloga za uspješan biznis model medija.
INTERVIEW.BA: Od čega se najčešće naježite kada pratite domaće medije?
TURČILO: Od copy-paste metoda, kojim se čak i bez elementarne provjere činjenica, nastoji tek popuniti prostor u mediju, a ne biti društveno odgovoran. I od nedostatka lijepe riječi (često i temeljne nepismenosti) i ozbiljne misli u medijskom prostoru. Površnost je jedan od najvećih neprijatelja, kako medija, tako i društva. A imamo je i previše u našem društvu i sistemu. Mediji su, nažalost, samo jedno od ogledala u kojem to tako direktno vidimo.
