Novinarka koja piše o nauci i tehnologiji iza sebe ima završene studije biologije, ruskog jezika i književnosti. Autorica je popularnog bloga Quantum of Science. Za interview.ba govori o novinarstvu i utrci za lajkovima, o lošim udžbenicima i budućnosti planete.
“Često me greškom predstavljaju kao naučnika. Međutim, ja nemam nikavo pravo da se tako nazivam – ne bavim se naučnim radom i istraživanjem, niti sam uposlenik neke institucije koja se time bavi. Ja sam novinarka koja je završila studij jedne egzaktne nauke, a to znači da se bavim izvještavanjem iz oblasti nauke i tehnologije. Zadatak mi je nešto jednostavnijim jezikom široj publici objasniti značaj nekog istraživanja”, kaže na početku razgovora za interview.ba Jelena Kalinić, diplomirani biolog, bakalaureat ruskog jezika i književnosti te magistar komparativne književnosti, koja planira i doktorski studij.
Jelena je u blogerskoj zajednici poznata i po naučnopopularnom blogu Quantum of Science, na kojem piše o različitim temama, ali svima im je zajednički imenitelj – nauka. Produžena ruka ovog bloga su Jelenina predavanja iz popularne nauke u osnovnim i srednjim školama širom BiH, a te aktivnosti sponzorira Fond otvoreno društvo BiH koji je, kako kaže, zaslužan što je blog opstao i što postoje predavanja. Usto, angažirana je i na animiranim videolekcijama iz biologije, hemije i fizike za obrazovnu platformu Bookvar, koja je “posestrima” Academy 387 i HUB-a, a autorica je i tekstova o nauci na portalu Analiziraj.ba i u rubrici KUN u Oslobođenju.
INTERVIEW.BA: Otkud fascinacija naukom, i to mnogostruka? Na jednom od portala za koje pišete ovako stoji: “Bavi se prevođenjem, teorijom književnosti, lingvistikom, historijom prirodnih nauka i ilustracijom iz oblasti prirodoslovlja.”
KALINIĆ: Rođena sam u porodici u kojoj se obrazovanje izuzetno cijenilo, a u kući praktično nije bilo drugih dragocjenosti osim knjiga. Pradjedovi su mi bili inženjeri, djed prorektor UNSA. Odmalena su me roditelji i djed poticali da se interesujem za nauku i umjetnost. Htjela sam studirati književnost, grafiku, biologiju i hemiju, a biologija mi se od svega toga učinila najperspektivnijom. Međutim, nakon studija biologije nisam mogla naći posao iako sam bila student generacije, niti otići u inostranstvo, pa sam upisala studij ruskog jezika, što je bilo, na neki način, moje traženje identiteta – naime, pradjedovi su mi bili ruski emigranti.
INTERVIEW.BA: Kako je moguće da niste angažirani na nekoj od ovdašnjih akademskih institucija?
KALINIĆ: Kada sam završila studij biologije u roku, sa prosjekom 9,25, konkurirala sam za mjesto asistenta. Međutim, moji bivši profesori, ljudi kojima sam vjerovala i voljela ih, “škartirali” su me i za asistenta uzeli studenticu kojoj sam ja objašnjavala osnovne biološke koncepte regulacije genske aktivnosti i koja je studij završila s nižim prosjekom od mog, sve pod izlikom da ja ne mogu biti asistent jer nisam završila nastavnički smjer. Tačno je da to u Statutu fakulteta piše, ali je i tačno da su asistenti postajali i ljudi koji nisu studirali nastavnički.
Moji bivši profesori su mene i moju porodicu osudili na to da živimo na ivici egzistencije, bili smo praktično gladni, živjeli od očeve penzije nešto manje od 400 KM jer mi je majka dobila otkaz u Energoinvestu te tako nisam imala sredstava upisati magistarski, niti otići na studij u inostranstvo. Jedina šansa mi je bila postati asistent, pisati naučne radove i od plate isfinansirati magisterij. Nisam se mogla čak ni priključiti fantastičnom INGEB-u jer ni oni nisu imali sredstava za nove ljude. Jedan od mojih bivših profesora je čak govorio kako će me “uhljebiti”, valjda da spere svoju nečistu savjest, ne znajući da meni “uhljebljenje” ne znači ništa, da mi je stalo samo do bavljenja naučno-istraživačkim radom. Moji bivši profesori su upropastili moju naučnu karijeru i omogućili da budem danas to što jesam. Hvala im.
INTERVIEW.BA: Šta je za vas nauka?
KALINIĆ: Nauka je sistem razmišljanja. Sistem koji vas tjera da istražujete, pokrepljujete svoje stavove validnim argumentima, provjeravate teze, mislite racionalno i induktivno, a ne dogmatski, slijepo i neutemeljeno. Takav način razmišljanja vodi akumulaciji znanja, pa je nauka ujedno i skup znanja. Istovremeno, nauka je, uz umjetnost, najuzvišeniji vid ljudskog djelovanja i odraz ljudima inherentne potrebe za spoznavanjem svijeta oko sebe i samog čovjeka.
INTERVIEW.BA: Već dugo pišete na blogu Quantum of Science. Kakvim se temama bavite, kakav profil čitatelja imate i kakve reakcije dobijate?
KALINIĆ: Blog nije visokospecijaliziran, te pokriva teme širokog raspona: od molekularne biologije do kvantne fizike i astrofizike. Čitatelji su uglavnom ljudi koji već posjeduju inklinaciju ka racionalnom načinu razmišljanja i preziru pseudonauku. Blog nema ciljanu publiku. Međutim, kada radite boost posta, onda taj post dolazi do mnogo šire publike, pa tako i do ljudi koji misle drugačije nego što naučno validni i provjereni argumenti tvrde. Najviše komentara – i pozitivnih i negativnih – bude na postovima u kojima se govori o genetički modificiranim organizmima ili o vakcinama.
INTERVIEW.BA: Znati toliko toga, a živjeti u svijetu i sa svijetom koji se, uglavnom, znanjem, ako ga i ima, koristi samo zarad vlastite koristi, da li je blagoslov ili prokletstvo?
KALINIĆ: Uh… Ne mislim da je moja obrazovanost na spektakularnom nivou. Zapravo, stepen moje obrazovanosti je nešto što se u razvijenom svijetu smatra pristojnim, “must have” znanjem. Ja moram još mnogo toga pročitati i naučiti. Blagoslov ili prokletstvo? Krajnosti se dodiruju; ono što je za jednog čovjeka prokletstvo, za drugog je blagoslov, a to dvoje obično idu ruku pod ruku. Međutim, ja ne mogu zamisliti drugačiju sebe i biti iole sretna sa takvom drugom “ja” te tako ni nemam pravo razmišljati o svemu tome kao o prokletstvu. Osuđena sam na sve ovo tako kako je i nimalo se ne žalim.
INTERVIEW.BA: Teme poput vakcinacije često su predmet rasprava u online svijetu. Kako staviti tačku na “i”?
KALINIĆ: Nema stavljanja tačke na “i”! Problematika vakcinacija i antivakcinalnog pokreta je nešto što postoji od vremena Edwarda Jennera. Stati s educiranjem i pomisliti kako je to kraj, pogrešan je pristup. Bar jednom godišnje treba u medijima imati specijale o vakcinaciji, u kojima će o važnosti vakcinacije, ali i o komplikacijama nakon nje, govoriti pedijatri i epidemiolozi, a ne elokventne, ali ignorantske osobe.
INTERVIEW.BA: Nerijetko proučavate sadržaj udžbenika. Šta je porazno, čemu su djeca izložena i da li vaše riječi dopiru do onih koji o tome odlučuju?
KALINIĆ: Porazno je da univerzitetski profesori pišu udžbenike za osnovnoškolce u kojima ima niz materijalnih grešaka ili su izrazito suhoparni. Naročito su ugroženi predmeti Moja okolina, Priroda, Biologija i Fizika, dok je u Hemiji mnogo bolja situacija. Udžbenici imaju previše teksta, loše ilustracije te nevješt stil pisanja. U našim udžbenicima piše kako Sunce stoji, umjesto da je opisano kako se i ono kreće. Na ilustraciji za jegulju nalazi se murina. Ispod ilustracije bubrega i mokraćnog mjehura piše “sistem organa za razmnožavanje kod žena”. Važne stvari se ne uče, a programi se zadržavaju na ne toliko bitnim stvarima. Kao da se nastavnici u školama ništa ne pitaju kada se mijenjaju planovi i programi i stvaraju udžbenici. Nastavnici nadležnima dostavljaju svoje primjedbe, koje se nikad ne uvaže. U svijetu djeca sa 10 godina imaju neku predstavu o atomu i DNK; kod nas se djeca “štite” od novih znanja i zaostaju za vršnjacima.
INTERVIEW.BA: Koje vas naučno otkriće fascinira u modernom svijetu?
KALINIĆ: Ovih dana to je CRISPR/Cas 9 tehnologija editovanja gena. Možda će za koji mjesec biti nešto drugo.
INTERVIEW.BA: Čime se s najviše strasti bavite u svojim blogovima?
KALINIĆ: Mislim da najviše strasti uložim u borbu protiv pseudonauke, nenaučnog mišljenja i mambo-džambo ljekarija jer to nanosi mnogo štete društvu.
INTERVIEW.BA: Koja je najveća predrasuda proistekla iz neznanja?
KALINIĆ: Ne znam koliko je to predrasuda iz neznanja, koliko odraz drskosti i mizoginije, ali je uvredljivo ocjenjivati intelektualne sposobnosti žene kao osobinu obrnuto proporcionalnu fizičkoj privlačnosti. Još jedna predrasuda je dovela do toga da, kada želimo uvrijediti nekoga, nazovemo ga neandertalcem, međutim, svi ljudi bijele rase, pa tako i mi, imamo mali procenat neandertalskih gena.
INTERVIEW.BA: Koliko mediji, odnosno novinari, iz neznanja, površnosti i brzine, stvaraju štete plasirajući informacije iz nauke koje ne odgovaraju činjenicama?
KALINIĆ: Mnogo. Ali trka za senzacionalizmom i brojem pregleda i “lajkova” upropaštava i druge segmente novinarstva. Time novinari sami degradiraju svoju profesiju, umjesto da budu ono što su nekad bili – intelektualna elita ljudi koji o svemu znaju ponešto. Najveću štetu novinari su uradili u naslovima izvještavajući o populaciono-genetičkim istraživanjima našeg regiona, pri čemu su senzacionalistički pokušavali ustvrditi koja je nacija starija, ko od koga vodi porijeklo. Premda su ljudi uključeni u ta naučna istraživanja dali odvagane izjave čiji zaključci uopšte nisu govorili o nacijama, naslovi i novinarska interpretacija su potkrijepili demagoške diskurse i ideologije, umjesto da ih potkopaju.
INTERVIEW.BA: Kuda ide nauka 21. stoljeća?
KALINIĆ: To me često pitaju, a ja stvarno nemam odgovor. Imamo “krizu” u fizici i raskol oko toga da li Standardni model dobro opisuje univerzum. Vjerovatno ne, ali istovremeno nisu otkrivene ni nove čestice koje bi oborile Standardni model. Biologija napreduje ka terapijama genima, međutim, pitanje je da li će se te terapije moći efikasno koristiti na ljudima. Spremamo se na Mars, a već je prilično sigurno da ne možemo kontrolirati klimatske promjene niti ljudsku populaciju. Počeo je s radom eksperimentalni fuzioni reaktor, ali vrlo ćemo teško naći način da on bude komercijalno iskoristiv. Dakle, ima još puno posla, a tako malo vremena za ljudski rod.
