Damir Nikšić: Ja sam za politiku bratstva i jedinstva, ako se to smije reći!

Konceptualni umjetnik, koji se na minulim izborima kandidirao za načelnika Općine Centar, u otvorenom razgovoru demistificira političke, mafijaške i izborne mehanizme.

NEDŽAD I JA: “Nedžad Ajnadžić je ponudio 118 projekata. Uglavnom su raspravljali oko toga kako će koristiti budžet, hoće li biti vode, pa su skontali da je vodovod kantonalna nadležnost. Ja sam se bavio Statutom Općine, u kojem piše da vijeće i načelnik moraju osigurati visoku razinu građanskih sloboda i prava, pa javni red i mir, što znači da bukvalno imam pravo naređivati policiji”

Na proteklim lokalnim izborima, sarajevski umjetnik Damir Nikšić kandidirao se kao nezavisni kandidat za načelnika Općine Centar, ali nije uspio. Građanima je, kaže, želio pokazati kako čitav sistem izgleda izvana i iznutra. Iz partija koje vladaju decenijama rekli su mu da je cirkusant, iako je imao ozbiljne namjere. Najprije da od Centra napravi građansku, urbanu zajednicu koja donosi progres, a ne skup poslovnih subjekata.

INTERVIEW.BA: Gospodine Nikšiću, prvi put ste učestvovali na izborima i to sa kandidaturom za načelnika Općine Centar u Sarajevu. Kako biste opisali to iskustvo?

NIKŠIĆ: Ja nisam bio nečiji kandidat, kao što su bili neki sportisti iza kojih stoji partija koja ih pakuje i servira javnosti. Meni je bilo interesantno vidjeti taj svijet, šta se vidi ispred, a šta iza paravana. Tome sam svjedočio. Htio sam da budem građanski insajder u tom sistemu, da snimam svaki korak kampanje, da edukujem ljude o tome kako se kandiduje kao nezavisni kandidat. I onda u jednom momentu shvatiš da postoji ne samo zadana tema nego i zadani stil, kako treba da govoriš. Govorili su da trebam učiti govor tijela, naprimjer. Oni svi to profesionalno shvataju. Otud naši profesionalni političari, profesionalna politika. Ja sam namjerno ulijetao da razbijem taj stil, te kanone, da probam nešto što je drugačije.

INTERVIEW.BA: Koliko su vas ljudi ozbiljno shvatili s obzirom na ono čime se bavite?

NIKŠIĆ: Neki su mi govorili kako bih trebao više da se šalim, a neki da sam previše ozbiljan. Moja misija je bila da relaksiram politiku, da ne bude preozbiljna. Jer kod nas politika nije ozbiljna, ona je morbidna. Pogotovo su predizborne kampanje pune priče o Srebrenici, genocidu, raspadu Jugoslavije, ratovima, klanjima. To je morbidno. Onda su mi rekli da sam cirkusant u politici. Ja ne mogu da vjerujem da neko 20 godina gleda šta ovi rade, kakav su cirkus napravili od države i društva, i onda kaže da sam ja cirkusant. A samo sam želio relaksiraniji stil, što ne znači da su mi poruke bile neozbiljne. Svi oni koji su pročitali šta sam napisao, shvatili su da sam ozbiljan.

INTERVIEW.BA: U Općini Centar lijeva opcija je izgubila, a desna, s jasno nacionalnom orijentacijom, pobijedila. Kako komentarišete taj zaokret?

NIKŠIĆ: To nije zaokret. To je bilo neminovno, zbog toga što takozvana lijeva opcija, odnosno SDP nije vodio previše računa ni o radničkim ni o ljudskim pravima, više je govorio na neoliberalni način. Često kažem da je jedina razlika u boji kravata: ovi imaju crvenu, a ovi zelenu. A isti je govor – ko će više kilometara puta napraviti. To mene ne interesuje. To je nekakav ekonomski razvoj države koji bi trebao da bude bez obzira ko je na vlasti. Imamo projekte za deset, dvadeset godina i bilo ko da je na vlasti mora ih ispoštovati. Nisam bio zadovoljan načinom na koji se vodi ova opština, a vodila je ljevica, vodio je Bećirović, koji je SDP, pa je prešao u DF, pa postao nezavisan. Zatim, u općinskom vijeću je bilo mnogo SDP-a. Ja nisam vidio da se to vijeće, ta vlast, brine za mlade, za umjetnike, za sadržaj u Centru. Za njihovog vladanja nastale su kladionice, banke, postali smo jedna neoliberalna zajednica gdje su mnogi prostori zatvoreni, gdje općina pravi profit na prostorima koje iznajmljuje za grdne pare, umjesto da ih iznajmi nekome ko nudi lijep, pismen i urban sadržaj. Kad prolazimo ulicom da nisu samo velike firme, kladionice, banke, već da ima i nešto interesantno i korisno za zajednicu. SDP u zadnjih 17 godina nije izgradio takva mjesta i nije bilo razloga da vjerujemo da će i 18. godine nešto napraviti.

INTERVIEW.BA: Koja je razlika u onome što je ponudio Nedžad Ajnadžić i što je obećavao Damir Nikšić građanima Općine Centar?

NIKŠIĆ: Nedžad Ajnadžić je ponudio 118 projekata. Uglavnom su raspravljali oko toga kako će koristiti budžet, hoće li biti vode i tome slično, pa su onda skontali da je vodovod kantonalna nadležnost, pa da je ovo nešto drugo kantonalna nadležnost. Ja sam se bavio Statutom Općine, u kojem piše da općinsko vijeće i načelnik moraju osigurati visoku razinu građanskih sloboda i prava, da moramo osigurati javni red i mir, što znači da ja bukvalno imam pravo da zapovijedam policiji šta da radi, gdje da stavi ljude. I tu dolazimo do onoga što su oni u kantonalnoj skupštini shvatili nakon izbora, da ne postoje nadležnosti, da niko nikome nije nadležan, da policija ne zna koga da sluša. Rekao sam da policija ima da sluša predstavnika građana i građane, a ne kanton. Dakle, išao sam u jezgro problema.  Ova država je decentralizovana, ali partije je interpretiraju kao centralizovanu, da naredba treba da stiže odozgo. To po Ustavu nije tačno. Načelnik policije u Centru treba da sluša mene, meni da podnosi izvještaj, to sve u Statutu piše. Mi građani to ne znamo.

INTERVIEW.BA: Bakir Izetbegović je rekao da je Općina Centar važnija od deset drugih općina. Uslijedile su žestoke reakcije, tvrdnje da je Sarajevo postalo najvažnije, i to Sarajevo do Marindvora.

NIKŠIĆ: Pa, jeste, fildžan država. Sam taj komentar pokazuje koliko im voda na usta ide zbog budžeta. Općina Centar ima do 48 miliona KM godišnjeg budžeta. Općine u Sarajevu generiraju mnogo poreza, više nego kompletna Republika Srpska. Tom izjavom je precizno razotkrio koji su motivi partijskog vladanja. I ne samo SDA, da se razumijemo.

INTERVIEW.BA: Da je Damir Nikšić pobijedio na izborima, šta bi to bilo vidljivo u Općini Centar kao promjena?

NIKŠIĆ: Prvo sam mislio promijeniti politiku i ideologiju koju Sarajevo živi 20 godina. Prioritet ne bi imali borci, boračka populacija, šehidske porodice i njihova djeca, nego studenti, naučnici, umjetnici, ljudi s diplomama. Dvadeset godina je bilo ovako, a možemo četiri godine probati da vidimo šta će biti. Znači, da damo onima koji su korak do uspjeha, a ne na dnu. Stanove bih dao miješanim brakovima, djeci iz miješanih brakova. Totalno bih obrnuo prioritete. Pošto ovi imaju ideološke prioritete, poslijeratne ili vezane za rat, ja bih napravio druge, prioritete budućnosti. Ne možeš izgraditi državu bez miješanih brakova, možeš je samo razgraditi. Dakle, jedna politika bratstva i jedinstva, ako se smije to reći, politika suživota i zajedništva, internacionalizma i progresivnosti. I to bi se promijenilo.

INTERVIEW.BA: Prokomentirajmo aktuelna dešavanja i ljude u Sarajevu. Festival MESS i pokušaj zabrane predstave?

NIKŠIĆ: Tu se radi o prijetnjama ljudi koji za sebe traže vjerske i građanske slobode, a istovremeno su spremni da prijete drugom kada traži svoju slobodu. Ovdje nema dijaloga. Stvar je u tome što mi ne živimo u zajednici, nego u više zajednica, ali je ovo i poziv ljudima koji su slobodarski, građanski raspoloženi da se prepoznaju u jednoj zajednici i traže svoj komad općine, svoj komad države, svoj komad javnog prostora koji im pripada. Trebamo reći da postoje različiti interesi, viđenja i kulture. Ako ti se ne sviđa, možeš da ne pogledaš predstavu ili da se ne baviš time.

INTERVIEW.BA: Slučaj ubistva dvije djevojke kod Zemaljskog muzeja?

NIKŠIĆ: Nezavisni policijski odbor nikad nije pričao o trkačima, a davali su najbolje ocjene tom policijskom komesaru. Vidi se da kod nas svaki segment vlasti postoji sam za sebe i sebi je dovoljan. Oni ispunjavaju forme, jedni druge hvale i primaju platu za to. Policija nema nikakav odnos prema građanima, kao da su država u državi, kao da smo s dvije različite planete, kao da ih je poslao neki okupator.

INTERVIEW.BA: Sebija Izetbegović i situacija na Kliničkom centru?

NIKŠIĆ: Nisam se mnogo bavio time. Ali kao totalni autsajder mogu reći da mi to izgleda ko Monty Python. Najviše bih volio da oni nama ponude neki plan, da vidimo đe oni ćeraju, pa ćemo mi reći može ili ne.

INTERVIEW.BA: Dino Konaković, premijer kantona? Čovjek koji sam sebe predstavlja kao uspješnog političara.

NIKŠIĆ: Ne vidim ga baš toliko. On nije tehnokrata, on je DIF-ovac, ne može se predstavljati kao ekspert za ekonomiju, vladanje, a tako se predstavlja. On bi trebao da bude demokrata, da ima više smisla za razgovor s građanima. I ne bi smio biti arogantan. Mislim da je Dino Konaković jedan od pismenijih i elokventnijih ljudi među njima. Boljeg i pismenijeg čovjeka ta partija neće i ne može dati.

Sa sinom skačem uz Clash i Sex Pistolse

OMILJENA KNJIGA: Sto godina samoće. Najviše volim Marquezov stil. I uopće, čitav latinoamerički duh mi je interesantan.

MUZIKA: Trenutno su to revolucionarne pjesme. Opet sam u Latinskoj Americi: Komandant Che Guevara i slično. I naše sa radnih akcija: Ivo Lola, Hej, haj, brigade. Divni akordi, divne pjesme. Što se tiče električne muzike, s djetetom slušam Sex Pistolse i Clash. Nas dvojica skačemo i plešemo uz to.

FILM: Imam omiljeni žanr: futuristički, svemirski filmovi. Oni pojednostave sve, politiku također. Avatar je rekao više o američkoj politici nego bilo koji drugi.

VAŠ POSAO, ŠTA JE TO? Moj posao je komunikacija. Umjetnost je komunikacija. Kad pustiš Chopina, tačno se osjećaš onako kako se on osjećao dok je komponovao i svirao. Umjetnost ima način da ti prenese stanje uma, stanje duše, i to je komunikacija na najvišem nivou. Tehnologija to još nije uspjela. Drugo je informacija, da ljudima dam uvid u pravo stanje stvari.

UŽIVATE LI U POSLU? Ja radim ono što živim, i živim ono što radim. To je življenje. Talasam frekvencije onako kako živim iznutra. 

Prethodna vijest

Dario Juričan: Balkanske gazde sa rukama punim keša

Naredna vijest

Hamdija Veladzic: I reported corruption and I would do it again!