U jednoj od pet najsiromašnijih zemalja svijeta uslovi života su teški, školovanja još teži. Mnogima je problem završiti i četiri razreda osnovne škole. S minimalnom donacijom može se dramatično olakšati nečiji život.
TUGA I SIROMAŠTVO: “Bez vode, struje i zdravstvene zaštite živi većina stanovništva Burkine Faso. Zarazne bolesti iznenada odnesu mnoge živote, a najčešće dječije. Žene rađaju u nehumanim uslovima. Nešto bolja situacija je u glavnom gradu Ouagadouguu, gdje je vidljiv napredak, ali svega 30 kilometara dalje, i tako do granice sa susjednim zemljama, sve je tuga i siromaštvo”
Iako smo navikli da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj se najčešće provode humanitarne akcije, postoje i slučajevi u kojima Bosanci i Hercegovci pomažu drugima. Već se tri godine u Srebreniku i Doboj Istoku prikuplja pomoć za djecu Burkine Faso. Naime, za svega 30 KM može se finansirati njihovo jednogodišnje školovanje. Ove godine, organizacija Međunarodni forum solidarnosti – Emmaus obradovat će 500 djece, riječi su njenog rukovodica za razvoj i saradnju Elmedina Škrebe.
INTERVIEW.BA: Vaša organizacija MFS – Emmaus pokrenula je akciju prikupljanja pomoći za djecu Burkine Faso. Šta je cilj ovog angažmana?
ŠKREBO: Naša akcija nije samo kratkoročna intervencija ili sezonska aktivnost, već je riječ o jednoj smišljenoj ideji koju realizujemo i razvijamo već treću godinu uzastopno. Zahvaljujući saradnji našeg udruženja s partnerima iz Francuske, troje naših uposlenika, među njima i ja, posjetili smo tu zemlju i uvjerili se u katastrofalne uvjete življenja tamošnjeg stanovništva. Burkina Faso je jedna od pet najsiromašnijih zemalja svijeta. Naše udruženje, kao jedna od članica mreže Emmaus Internationala iz Francuske, u postratnom periodu imalo je pomoć drugih članica. Sada kada BiH više nije krizno područje kao tokom i poslije rata, došlo je vrijeme da se i mi solidarišemo s nekim ko je u teškoj situaciji. A stanovnici Burkine Faso to definitivno jesu! Po povratku u BiH, dok smo još bili pod jakim emocijama zbog viđenog, puni ideja i želja, ali i s jakim osjećajem moralne i duhovne obaveze, te potrebe da pomognemo toj djeci, menadžment je podržao svaku našu ideju. Naravno da je najveća korist, između ostalog, bila ulaganje u obrazovanje djece, jer ona su budućnost.
INTERVIEW.BA: Na kakav je odziv naišla inicijativa? Kako ljudi reaguju i koliko su spremni pomoći onima koji imaju manje od nas?
ŠKREBO: Da bi uopšte krenulo u školu, jednom djetetu je svake godine potrebno 30 KM za upis i korištenje skromne školske kantine. Škola im je veoma udaljena, a do nje moraju pješačiti kroz pustinju, tako da jedan skroman obrok imaju u školi. Nekima je to i jedini obrok u toku dana. Rijetki sretnici imaju bicikl, na kojem ih po dvoje, čak i troje voze do škole. Uvjeti su ispod svih normi obrazovanja, djeca nemaju udžbenike i sveske, već znanje usvajaju preko malih tabli “piši-briši”, kakve su se nekada koristile. Većina djece ne završi ni četiri razreda osnovne škole, a rijetki su oni koji nastave školovanje do osmog razreda i dalje.
Kada ovo ispričamo ljudima, najmanje što učine jeste da tu priču šire dalje i da nam se na osnovu toga jave drugi ljudi sa željom da učestvuju u akciji. I to nam je, kao i cijeli ovaj interes za pozitivnom pričom prije svega, neovisno o broju uplata, motiv da idemo dalje. Ovo je treća školska godina zaredom kako uspijevamo osigurati školovanje jednog broja djece u Burkini Faso. Prve školske godine smo pomogli 209 (jedna škola), prošle 547 djece (dvije škole), a ove bi taj broj trebao biti isti ili čak i veći, ovisno o uplatama. Trenutno imamo 15.000 maraka, što je otprilike dovoljno za stipendiranje oko 500 djece. Krajem mjeseca šaljemo i veliki kontejner humanitarne pomoći za djecu i mještane sela Guesna i Tasage, u kojima se nalaze škole. Pomoć se najvećim dijelom sastoji od paketića koje su pakovala i pripremala djeca s područja općina Srebrenik i Doboj Istok. U Srebreniku je akciju vodio Medžlis Islamske zajednice kroz mektebsku nastavu.
INTERVIEW.BA: Kako ljudi žive u Burkini Faso i šta je trenutno najpotrebnije djeci koja su u vašem fokusu?
ŠKREBO: Ponavljam činjenicu da je to jedna od pet najsiromašnijih zemalja svijeta. Bez vode, struje i zdravstvene zaštite živi većina stanovništva. Zarazne bolesti iznenada odnesu mnoge živote, a najčešće dječije. Mi smo se nekoliko mjeseci prije polaska preventivno vakcinisali kako bismo se zaštitili. Žene rađaju u nehumanim uslovima. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom i stočarstvom, rijetki zanatima. Nešto bolja situacija je u glavnom gradu Ouagadouguu, gdje je vidljiv napredak, ali svega 30 kilometara dalje, i tako do granice sa susjednim zemljama, sve je tuga i siromaštvo. Pustinja je plodna, ali nedostatak vode otežava bavljenje poljoprivredom. Dodatni problem je prisustvo divljih životinja koje opustoše i pojedu i ono malo usjeva što uspije izrasti. Da ne govorim o nedostatku alata za poljoprivredni rad. Mi smo im prije dvije godine, a i ove ćemo, poslali nešto alata te nekoliko buntova žice kako bi zaštitili usjeve. I sve to je samo dio patnje tih ljudi. Ali, interesantno, djece ima na svakom koraku, a tokom osam dana provedenih tamo nisam čuo ili vidio niti jedno da plače. Svi su nasmijani, vesele se, pjevaju.
INTERVIEW.BA: Pitaju li vas da li pomažete i djeci iz Bosne i Hercegovine?
ŠKREBO: Bez imalo skromnosti, mislim da je udruženje Međunarodni forum solidarnosti – Emmaus (MFS–EMMAUS), kao domaća nevladina humanitarna organizacija, među onima koji najviše brinu i rade sa i za djecu Bosne i Hercegovine. S uredima u Doboj Istoku, Sarajevu i Srebrenici, te sa 220 uposlenika i preko 50 aktivnih volontera, naše udruženje realizuje niz programa i projekata koji su usmjereni ka djeci i njihovim roditeljima. Pomenut ću program Prihvatnog centra “Duje” u Klokotnici, u kome skrbimo o 418 korisnika različitih socio–zdravstvenih patologija, a među njima ima i manji broj djece korisnika. Tu je i stalna mjesečna finansijska pomoć za 1.340 siročadi iz cijele BiH. Za ovu djecu i njihove staratelje realizujemo i niz projekata razvoja male poljoprivrede kroz nabavku plastenika te sitne i krupne stoke. Kupujemo i školske torbe s udžbenicima i priborom za sve njih. Vršimo izgradnju i rekonstrukciju kuća za siročad… Realizujemo i projekat prevencije dječije pornografije i pedofilije i drugih oblika seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece u BiH posredstvom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, te vodimo stranicu www.sigurnodijete.ba. U Srebrenici i Zvorniku imamo naše Dnevne centre za djecu. Zatim, za 47 djece iz ruralnih područja Srebrenice besplatno pružamo uslugu smještaja u našim kapacitetima tokom cijele školske godine. Tako olakšavamo njihovo školovanje, a put do škole iz okolnih sela smanjimo sa 30-40 kilometara na svega nekoliko stotina metara.
