Elmedin Škrebo: S 30 maraka možete stipendirati jedno dijete u Burkini Faso

U jednoj od pet najsiromašnijih zemalja svijeta uslovi života su teški, školovanja još teži. Mnogima je problem završiti i četiri razreda osnovne škole. S minimalnom donacijom može se dramatično olakšati nečiji život.

TUGA I SIROMAŠTVO:Bez vode, struje i zdravstvene zaštite živi većina stanovništva Burkine Faso. Zarazne bolesti iznenada odnesu mnoge živote, a najčešće dječije. Žene rađaju u nehumanim uslovima. Nešto bolja situacija je u glavnom gradu Ouagadouguu, gdje je vidljiv napredak, ali svega 30 kilometara dalje, i tako do granice sa susjednim zemljama, sve je tuga i siromaštvo”

Iako smo navikli da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj se najčešće provode humanitarne akcije, postoje i slučajevi u kojima Bosanci i Hercegovci pomažu drugima. Već se tri godine u Srebreniku i Doboj Istoku prikuplja pomoć za djecu Burkine Faso. Naime, za svega 30 KM može se finansirati njihovo jednogodišnje školovanje. Ove godine, organizacija Međunarodni forum solidarnosti Emmaus obradovat će 500 djece, riječi su njenog rukovodica za razvoj i saradnju Elmedina Škrebe.

INTERVIEW.BA: Vaša organizacija MFS Emmaus pokrenula je akciju prikupljanja pomoći za djecu Burkine Faso. Šta je cilj ovog angažmana?

ŠKREBO: Naša akcija nije samo kratkoročna intervencija ili sezonska aktivnost, već je riječ o jednoj smišljenoj ideji koju realizujemo i razvijamo već treću godinu uzastopno. Zahvaljujući saradnji našeg udruženja s partnerima iz Francuske, troje naših uposlenika, među njima i ja, posjetili smo tu zemlju i uvjerili se u katastrofalne uvjete življenja tamošnjeg stanovništva. Burkina Faso je jedna od pet najsiromašnijih zemalja svijeta. Naše udruženje, kao jedna od članica mreže Emmaus Internationala iz Francuske, u postratnom periodu imalo je pomoć drugih članica. Sada kada BiH više nije krizno područje kao tokom i poslije rata, došlo je vrijeme da se i mi solidarišemo s nekim ko je u teškoj situaciji. A stanovnici Burkine Faso to definitivno jesu! Po povratku u BiH, dok smo još bili pod jakim emocijama zbog viđenog, puni ideja i želja, ali i s jakim osjećajem moralne i duhovne obaveze, te potrebe da pomognemo toj djeci, menadžment je podržao svaku našu ideju. Naravno da je najveća korist, između ostalog, bila ulaganje u obrazovanje djece, jer ona su budućnost.

INTERVIEW.BA: Na kakav je odziv naišla inicijativa? Kako ljudi reaguju i koliko su spremni pomoći onima koji imaju manje od nas?

ŠKREBO: Da bi uopšte krenulo u školu, jednom djetetu je svake godine potrebno 30 KM za upis i korištenje skromne školske kantine. Škola im je veoma udaljena, a do nje moraju pješačiti kroz pustinju, tako da jedan skroman obrok imaju u školi. Nekima je to i jedini obrok u toku dana. Rijetki sretnici imaju bicikl, na kojem ih po dvoje, čak i troje voze do škole. Uvjeti su ispod svih normi obrazovanja, djeca nemaju udžbenike i sveske, već znanje usvajaju preko malih tabli “piši-briši”, kakve su se nekada koristile. Većina djece ne završi ni četiri razreda osnovne škole, a rijetki su oni koji nastave školovanje do osmog razreda i dalje.  

Kada ovo ispričamo ljudima, najmanje što učine jeste da tu priču šire dalje i da nam se na osnovu toga jave drugi ljudi sa željom da učestvuju u akciji. I to nam je, kao i cijeli ovaj interes za pozitivnom pričom prije svega, neovisno o broju uplata, motiv da idemo dalje. Ovo je treća školska godina zaredom kako uspijevamo osigurati školovanje jednog broja djece u Burkini Faso. Prve školske godine smo pomogli 209 (jedna škola), prošle 547 djece (dvije škole), a ove bi taj broj trebao biti isti ili čak i veći, ovisno o uplatama. Trenutno imamo 15.000 maraka, što je otprilike dovoljno za stipendiranje oko 500 djece. Krajem mjeseca šaljemo i veliki kontejner humanitarne pomoći za djecu i mještane sela Guesna i Tasage, u kojima se nalaze škole. Pomoć se najvećim dijelom sastoji od paketića koje su pakovala i pripremala djeca s područja općina Srebrenik i Doboj Istok. U Srebreniku je akciju vodio Medžlis Islamske zajednice kroz mektebsku nastavu.

INTERVIEW.BA: Kako ljudi žive u Burkini Faso i šta je trenutno najpotrebnije djeci koja su u vašem fokusu?

ŠKREBO: Ponavljam činjenicu da je to jedna od pet najsiromašnijih zemalja svijeta. Bez vode, struje i zdravstvene zaštite živi većina stanovništva. Zarazne  bolesti iznenada odnesu mnoge živote, a najčešće dječije. Mi smo se nekoliko mjeseci prije polaska preventivno vakcinisali kako bismo se zaštitili. Žene rađaju u nehumanim uslovima. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom i stočarstvom, rijetki zanatima. Nešto bolja situacija je u glavnom gradu Ouagadouguu, gdje je vidljiv napredak, ali svega 30 kilometara dalje, i tako do granice sa susjednim zemljama, sve je tuga i siromaštvo. Pustinja je plodna, ali nedostatak vode otežava bavljenje poljoprivredom. Dodatni problem je prisustvo divljih životinja koje opustoše i pojedu i ono malo usjeva što uspije izrasti. Da ne govorim o nedostatku alata za poljoprivredni rad. Mi smo im prije dvije godine, a i ove ćemo, poslali nešto alata te nekoliko buntova žice kako bi zaštitili usjeve. I sve to je samo dio patnje tih ljudi. Ali, interesantno, djece ima na svakom koraku, a tokom osam dana provedenih tamo nisam čuo ili vidio niti jedno da plače. Svi su nasmijani, vesele se, pjevaju.

INTERVIEW.BA: Pitaju li vas da li pomažete i djeci iz Bosne i Hercegovine?

ŠKREBO: Bez imalo skromnosti, mislim da je udruženje Međunarodni forum solidarnostiEmmaus (MFSEMMAUS), kao domaća nevladina humanitarna organizacija, među onima koji najviše brinu i rade sa i za djecu Bosne i Hercegovine. S uredima u Doboj Istoku, Sarajevu i Srebrenici, te sa 220 uposlenika i preko 50 aktivnih volontera, naše udruženje realizuje niz programa i projekata koji su usmjereni ka djeci i njihovim roditeljima. Pomenut ću program Prihvatnog centra Dujeu Klokotnici, u kome skrbimo o 418 korisnika različitih sociozdravstvenih patologija, a među njima ima i manji broj djece korisnika. Tu je i stalna mjesečna finansijska pomoć za 1.340 siročadi iz cijele BiH. Za ovu djecu i njihove staratelje realizujemo i niz projekata razvoja male poljoprivrede kroz nabavku plastenika te sitne i krupne stoke. Kupujemo i školske torbe s udžbenicima i priborom za sve njih. Vršimo izgradnju i rekonstrukciju kuća za siročad… Realizujemo i projekat prevencije dječije pornografije i pedofilije i drugih oblika seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece u BiH posredstvom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, te vodimo stranicu www.sigurnodijete.ba. U Srebrenici i Zvorniku imamo naše Dnevne centre za djecu. Zatim, za 47 djece iz ruralnih područja Srebrenice besplatno pružamo uslugu smještaja u našim kapacitetima tokom cijele školske godine. Tako olakšavamo njihovo školovanje, a put do škole iz okolnih sela smanjimo sa 30-40 kilometara na svega nekoliko stotina metara.

Prethodna vijest

Srđan Šušnica: Najveća ostavština Karadžića nije RS, nego primitivni bošnjački nacionalizam

Naredna vijest

Nerin Dizdar: RJEŠENJE ZA STOLAC: Prestanak opstrukcije iz Hrvatske