Prva kandidatkinja za načelnicu u historiji Općine Hadžići, po uzoru na Angelu Merkel, hrabro se bori za svoju ideju, te ističe da su kompromis i tolerancija ključni za uspjeh.
Vesna Domuz je prva kandidatkinja za načelnicu Općine Hadžići ispred Demokratske fronte. Rođena je 11. maja 1965.godine u Sarajevu, gdje je i završila školu. Govori engleski i njemački jezik. Od 1992. godine radi u MUP-u, na Odjelu za civilne poslove, kao referent za lična dokumenta. U rad i osnivanje Stranke za Bosnu i Hercegovinu bila je uključena od samog početka, od 1996., vođena željom da nastavi borbu pokojnog supruga Čedomira, koji je život dao za svoju zemlju i koji je odlikovan najvećim ratnim priznanjima.
Godine 2000. izabrana je za vijećnicu u OV-u Općine Hadžići. Učestvovala je u osnivanju Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Općine Hadžići, te Udruženja šehidskih i porodica poginulih boraca Kantona Sarajevo. Trenutno volonterski obavlja funkciju potpredsjednice skupštine Saveza udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Federacije BiH.
INTERVIEW.BA: Zašto ste se odlučili kandidirati pod okriljem političke stranke, a ne kao samostalna kandidatkinja?
DOMUZ: Osim što sam članica Demokratske fronte od samog osnivanja, i što vjerno slijedim probosansku ideju ove političke opcije, kandidaturu za načelnicu svoje općine odlučila sam da prihvatim u okviru svoje stranke, zato što je položaj žena u politici kod nas još na izrazito lošem nivou. Ženama je teško osigurati podršku i glasove, te mi je osim podrške članova mog Općinskog povjereništva DF Hadžići i ostalih građana, za uspjeh važna i podrška koju dobivam od samog vrha stranke. Mislim da je u ovom trenutku ženama ipak lakše postići uspjeh u okviru stranke, nego kao nezavisnim kandidatkinjama.
INTERVIEW.BA: Šta je temelj Vašeg političkog programa?
DOMUZ: Vratiti općinu građanima – reorganizacija i jačanje mjesnih zajednica kao ključnog faktora u komunikaciji između općine i građana. Rješavati nezaposlenost oslanjajući se na raspoložive resurse, kroz osnivanje servisa usluga, jačanje poljoprivrede, male privrede i turizma. Podrška mladim ljudima koji imaju volju, želju, znanja, ali nemaju realne šanse jer se prilike daju po principu ‘podobni a ne sposobni’.
INTERVIEW.BA: Šta Vas izdvaja od drugih kandidata i kandidatkinja? Zašto bi građani i građanke glasali baš za Vas?
DOMUZ: Budući da sam svoj izborni program pravila na osnovu razgovora i informacija koje sam sakupila na terenu, slušajući probleme običnih građana, nudim jasan i jednostavan plan u kojem nema nemogućih obećanja nego rješenja koja možemo realizovati zajednički, oslanjajući se na vlastita sredstva i resurse.
Od drugih kandidata me izdvaja i činjenica da sam prva žena kandidatkinja za načelnicu u historiji Općine Hadžići. Radni vijek provela sam radeći na svim poslovima vezanim za lične dokumente, te druga socijalno-statusna pitanja civilnog društva, dobro sam upoznata sa zakonima i načinom funkcionisanja izvršne i zakonodavne vlasti na lokalnom, ali i na višim nivoima vlasti. Radeći na ovim poslovima ostvarivala sam blisku saradnju sa svim općinskim službama koje se bave ostvarivanjem građanskih prava, kao i sa službama socijalne i zdravstvene zaštite, te sam kroz svoj rad stekla realan uvid u socijalno-statusnu sliku građana svoje Općine.
INTERVIEW.BA: Šta planirate uraditi u prvih 100 dana mandata, ako dobijete povjerenje birača?
DOMUZ: U prvih 100 dana sigurna sam da bih uspjela ‘otvoriti’ općinu građanima, uspostaviti komunikaciju između njih i vlasti, a sve preko već spomenutih mjesnih zajednica, tj. predsjednika mjesnih zajednica koji su za mene ključni ljudi za saradnju pri rješavanju svih problema, od infrastrukture, preko socijalnih, ekonomskih, ekoloških pitanja i svih drugih aspekata života.
INTERVIEW.BA: Koja su tri najveća problema u Vašem gradu?
DOMUZ: Osnovni problem koji sam identifikovala i za kojeg smatram da izjeda društvo u svim sferama jesu nepotizam i politička podobnost, kako pojedinaca kod imenovanja na određene odgovorne i značajne funkcije, tako i kod kompletnih sela, pa čak i mjesnih zajednica, prilikom rješavanja prioritetnih problema.
Tu je svakako važno riješiti i nepostojanje ozbiljnog tržišta za plasiranje poljoprivrednih proizvoda naših domaćih proizvođača, kao i sređivanje prioriteta pri dodjeli podsticaja za poljoprivrednu proizvodnju.
Oblast turizma, koja ima ogromne kapacitete na našoj općini, potpuno je zapostavljena, neorganizovana i nije prepoznata kao privredni potencijal, što je po mom mišljenju velika greška, naročito u ovo vrijeme dolaska sve većeg broja stranih turista na našu općinu. Ova općina može realizovati turističke projekte naročito u oblasti seoskog, planinskog, zimskog, kao i tzv. ratnog turizma, ali neophodno je i barem dva puta godišnje organizovati sajmove poljoprivrede i poljoprivrednih proizvoda i na taj način pružiti šansu domaćem stanovništvu za afirmaciju i zaradu.
INTERVIEW.BA: Kakav je Vaš stil liderstva? Trump, Hillary ili Merkel? Dodik, Čović ili Izetbegović?
DOMAZET: Od svih ponuđenih mogu reći da moj stil liderstva možda najviše zajedničkih karakteristika ima sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Jedan od najznačajnijih atributa Merkelove, koji ju je možda i doveo tu gdje je danas, jeste to da je nije strah da ustane i da se bori za svoju ideju, pa makar bila potpuno sama u tome, a baš ta osobina i meni je često otvarala vrata i proizvela uspjehe tamo gdje su sve činjenice bile potiv mene i gdje je sve ukazivalo na neuspjeh, kako u poslovnom tako i u privatnom životu.
Druga stvar u kojoj se mogu identificirati s ovom liderkom jeste to što ona na liderstvo gleda kao na ‘kolektivnu aktivnost’, te njena rečenica u momentima najveće krize “MI TO MOŽEMO” nešto je u čemu se ja svakako prepoznajem. I od ljudi s kojima radim uvijek očekujem maksimalni angažman i posvećenost, jer dobar tim može postići sigurno mnogo bolje i kvalitetnije rezultate od dobrog pojedinca.
Ipak za razliku od Merkelove, koja je poznata i kao misteriozna političarka koja svoje ciljeve i svoja razmišljanja uvijek drži u velikoj tajnosti, ja sam vrlo otvorena i transparentna, moje karte su uvijek na stolu, nikada i ne pokušavam sakriti svoje emocije, one su tu, dio mene, mog ponašanja i načina izražavanja, što me možda čini pristupačnijom i bližom običnim građanima. A ljudima koji rade sa mnom daje posebnu toplinu i opuštenu atmosferu u kojoj se svako osjeća slobodnim da kaže ono što misli i iznese svoje ideje, prijedloge, ali i kritike i neslaganja.
