Vanja Solaković:: Bosanac je sam sebe osudio da bude glup

Bend Činčila nedavno je objavio prvi album, nazvan ‘Šta znam’. Tim povodom, frontmen grupe govori za Interview.ba o ključnim preokupacijama Činčile.

Bend egzotičnog naziva Činčila već nekoliko godina postoji u Sarajevu. Tek su ove godine objavili prvi album, Šta znam, kojim su pokazali izuzetan talenat i energiju. I još da itekako promišljaju našu stvarnost i da je žele mijenjati. Njihova baza je jedan adaptirani podrum, što očito nije velika prepreka da mijenjaju svijet u kojem žive. O tome za Interview.ba govori frontmen benda Vanja Solaković. 

INTERVIEW.BA: Činčila je relativno mlad bend, postojite svega nekoliko godina, ali ste za kratko vrijeme uspjeli da kroz muziku i nastupe pokažete nevjerovatnu kreativnost. Odakle vam ta energija u sveopštoj bosanskoj apatiji?

SOLAKOVIĆ: S energijom smo rođeni i ona je nepresušna. Nema šanse da na nju može okolina utjecati negativno, jer je upravo energija ta čiji je zadatak da utječe na okolinu pozitivno. Bosna je jedna mala sredina i, nažalost, mnogo je stvari utjecalo da se u njoj stvori negativna energija. Najveći problem je u odnosu među ljudima i to se jedino kroz umjetnost može mijenjati.

INTERVIEW.BA: U maju ste promovisali prvi album, nazvan Šta znam. Kakav je odjek imala promocija? Slušatelja ovakve muzike u BiH i nema baš mnogo u odnosu na, recimo, turbofolk?

SOLAKOVIĆ: Promocija albuma je iznenađujuće dobro prošla s obzirom da kod nas vladaju veliko bezumlje,  kolektivna nesvijest i opšta lijenost. Imam osjećaj da je ljudima mrsko istraživati stvari koje nisu uobičajene i nametnute od strane sistema, uopšte ne žele da svoje znanje prošire, tako kad kažu glupi Bosanac, imaju pravo. Bosanac je sam sebe osudio da živi konzervativno i da bude glupan, jer i sami znamo koliko smo se zatvorili. Da li je to stvarno samo iz lijenosti ili ima i doze straha, stvarno ne znam, ali znam da je to najveći razlog što omladina bježi iz Bosne. Onda imate doslovno debile na vrhovnim pozicijama, a obrazovani i školovani ljudi jedva preživljavaju. Logično je kad debili rade loše svoj posao da ništa ne funkcioniše kako treba, i zato nam je država pokvarena. Kad na to dodaš i korupciju, onda je najsmješnija stvar slušati narod kako kuka, a niko ništa ne čini, svi sjede u kafanama i žale se da nemaju. Turbo folk je samo ogledalo krkanluka i malograđanstva, tako da me ne čudi da je toliko rasprostranjen. Bosna pati od kolektivne gluposti.

INTERVIEW.BA: Ono što radite može se slobodno nazvati kvalitetnom umjetnošću, originalnim zvukom, izuzetnim vizualima koje pažljivo osmišljavate. Šta želite poručiti publici svojom muzikom?

SOLAKOVIĆ: Mi radimo ono što volimo, a pored toga želimo kroz svoj rad da komuniciramo s ljudima i pokušavamo im pokazati stvari iz drugačijeg ugla.

INTERVIEW.BA: Može li muzika, ova, neka druga, mijenjati stvari kod nas? Možete li vi i želite li ostvariti utjecaj u tom pogledu, biti primjer?

SOLAKOVIĆ: Mislim da je glavni cilj umjetnosti komunikacija i navođenje ljudi na pozitivne stvari, na pozitivne promjene. Siguran sam da možemo mnogo utjecati na ljude s obzirom na to da živimo u maloj sredini.

INTERVIEW.BA: Svjedočimo egzodusu mladih prema drugim evropskim zemljama. Je li to najbolje rješenje ili ostati i boriti se, raditi ono što voliš i dobiti ono što želiš kod kuće?

SOLAKOVIĆ: Glupo se ograničiti na svoju kuću, nama je kuća čitav svijet. Ne čudi me što mladi odlaze, ali isto tako mora ostati neko ko će mijenjati stvari. Nije ni loše biti u ovakvoj državi, jer je inspirativna: gdje je mnogo problema, tu je i mnogo inspiracije. Mislim da je najbolje djelovati globalno i nikad ne zanemariti Bosnu i Hercegovinu, jer upravo komunikacijom i povezivanjem  sa stranim državama i kulturama možemo donijeti osvježenje i promjene koje će pozitivno utjecati na našu sredinu.

INTERVIEW.BA: Sa svih strana stižu pohvale za vaš rad. Sada kada imate prvi album, šta ćete dalje?

SOLAKOVIĆ: Naše su ambicije da radimo što više i da širimo našu umjetnost globalno. Planovi su nam da radimo na drugom albumu, da odradimo turneje po regionu i šire. Mada mislim da je ipak glavna stvar da se obogatimo kao Dino Merlin i većina s ex-yu scene tako što ćemo pokrasti dobre melodije od svjetskih izvođača i na to staviti svoje tekstove ne bismo li napravili hitove.

Prethodna vijest

Ivica Đikić:Srebrenica je najvažnija tema našeg doba

Naredna vijest

Pierre Courtain: Dobro je biti sanjar, u Sarajevu pogotovo!