Matej Živković: ‘Panamska afera neće izazvati novu recesiju’

Šta znači objavljivanje Panamskih papira, kakve će i kome štete prouzrokovati te da li će imati posljedice po globalnu ekonomiju? Na ova pitanja za interview.ba odgovara Matej Živković, ekonomski analitičar i profesor na Sarajevo School of Science and Technology

EKONOMSKI, NE I POLITIČKI KARAKTER: “Čini se da slučaj Panamskih papira neće imati politički karakter, nego samo ekonomski, s ciljem da se minimiziraju, ako ne posve dokinu, prednosti off shore oaza i tako novci zadrže u državama u kojima su zarađeni”

DEVASTIRAJUĆI UČINAK: “Ovo neće imati ekonomske reperkusije na globalnoj razini. Ipak, bojim se da će medijski tretman tzv. Panamskih dokumenata proizvesti to da brojne kompanije i pojedinci koji imaju off shore račune povuku sredstva iz straha od daljnjih konzekvenci, što bi moglo imati devastirajući učinak”

Dr. Matej Živković ekonomski je analitičar i profesor na Sarajevo School of Science and Technology. Angažiran je i na brojnim stručnim i naučnim seminarima u BiH i inostranstvu. S dr. Živkovićem smo razgovarali o Panamskim papirima, temi koja je prethodnih dana izazvala veliku pažnju svjetske javnosti.

Interview.ba: Panamska afera pogodila je države koje uživaju poreske olakšice ili su poreski raj. Da li bi stvaranje globalnog poreskog sistema spriječilo ovakve događaje?

ŽIVKOVIĆ: Moram napomenuti kako se off shore i porezne oaze ne koriste samo u smislu porezne arbitraže, odnosno traženja načina da se porezna davanja umanje, nego i kao oblik čuvanja privatnosti, te kao način premoštavanja regulatornih nameta. Kada je u pitanju stvaranje globalnog poreznog sustava, ono je distopijskog karaktera i predstavljalo bi korak ka uspostavi globalne vlade. To u ovom trenutku nije realno. Ono što jeste moguće i čemu će se očigledno težiti, jeste viša razina transparentnosti u razmjeni podataka između država. Vrijedi, međutim, istaknuti kako je porezna politika koja je u ingerenciji suverena, dakle pojedinih država, konkurentsko oruđe u rukama tih država u privlačenju inozemnog kapitala i bojim se da bi pritisci ka ujednačavanju fiskalnih struktura i politika vodili divergenciji kada je u pitanju globalna ekonomska jednakost među državama.

Interview.ba: Jesu li Panamski dokumenti pokazali da fundamentalna razlika u poreskim politikama nije samo između država već i između bogatih, kojima su dostupni poreski rajevi, i siromašnih, koji moraju platiti svaki peni poreza?

ŽIVKOVIĆ: Uvijek smo bili svjedocima izreke kako ono što je dopušteno Jupiteru nije volovima. Bogati traže i nalaze načina da veći dio imetka zadrže za sebe služeći se tzv. rupama u zakonima. To je, u konačnici, ekonomski potpuno opravdano: tko želi zarađivati za drugoga? Pođimo od sebe: tko od privatnih poduzetnika ima poticaj i motiv raditi i stjecati, znajući da će jedan, i to značajan dio njihovog truda, mjeren zarađenim, otići, primjerice, na luksuzna vozila i visoke plaće u administraciji? U tom slučaju, svaki motiv za bavljenje privatnim biznisom splašnjava. Stoga privatni poduzetnici koriste mogućnosti da većinu onoga što su zaradili zadrže, putem instrumenata koji im stoje na raspolaganju, među inim off shore i poreznim oazama.

Interview.ba: Je li se aferom tobože transparentni svjetski poreski sistem pokazao suštinski netransparentnim? Jesu li državne strategije za promoviranje transparentnosti samo maska za enormne utaje poreza?

ŽIVKOVIĆ: Tanka je i osjetljiva crta između transparentnosti, s jedne, i zaštite privatnosti, s druge strane. Iako je nedvojbena potreba za transparentnosti, ista se nerijetko koristi kao isprika za provirivanje u tuđe džepove i narušavanje privatnosti, a zaštita privatnosti nerijetko predstavlja i sigurnosnu, odnosno, zaštitu integriteta. Uzmite informacije koje se nerijetko u javnosti puštaju u eter o tome kako postoji toliko i toliko milijunaša, i još kada objavite koji su, oglašen je otvoren poziv kriminalcima koji se služe reketom, ucjenama. Oni sada imaju informaciju koje su mete poželjne, spremne i kapacitirane platiti. Konačno, kada su u pitanju i druge društvene teme, dolazimo do zaključka da je transparentnost širom svijeta nerijetko demagoška floskula.

Interview.ba: Charlie Hebdo je ovo nazvao “fiskalnim terorizmom”. Slažete li se?

ŽIVKOVIĆ: Charlie Hebdo, kao u mnogo čemu, pretjeruje, stoga se nikako ne slažem. Držim da se treba kloniti ovakve vrste reakcija jer su financijska tržišta i gospodarstva uopće iznimno osjetljivi na informacije i ocjene koje dolaze iz okruženja. Charlie Hebdo je ogledni primjer kako je tanka granica između slobode javnog govora i potpunog izostanka odgovornosti za istu.

Interview.ba: Vladimir Putin je rekao da Panamskim dokumentima Zapad želi oslabiti Rusiju. Mislite li da će se afera politizirati ili je već u startu politička?

ŽIVKOVIĆ: Kako odmiče, čini mi se da slučaj Panamskih papira neće imati politički karakter, nego samo ekonomski, s ciljem da se minimiziraju, ako ne posve dokinu, prednosti off shore oaza i tako novci zadrže u državama u kojima su zarađeni.

Interview.ba: Kako će ovo utjecati na ono što je Varufakis označio najvećim generatorom ekonomskih kriza: na mehanizam recikliranja viška?

ŽIVKOVIĆ: Mehanizam recikliranja viškova, ideja koju Varufakis afirmira u knjizi Globalni Minotaur, izvorno je Keynesova i podrazumijeva da države koje realiziraju viškove u trgovini s drugima trebaju značajniji dio tih viškova investirati nazad u one države u kojima su viškovi ostvareni i tako dugoročno omogućiti konvergenciju među državama, a posljedično i globalnu ekonomsku stabilnost. Ipak, ideja kao takva nikada nije uzela maha, prije svega jer države s viškovima u žarište stavljaju kratkoročne interese nauštrb dugoročne stabilnosti. S druge strane, gotovo je nemoguće nametnuti globalni instrument penalizacije čak i u slučaju uspostavljanja globalnog mehanizma recikliranja viškova, koji bi sankcionirao one države koje se ne ponašaju sukladno uspostavljenim standardima. Treba istaknuti kako su države s viškom sredstava iz vanjskotrgovinske razmjene te viškove, umjesto recikliranja kroz ulaganja, plasirale putem zajmova, čime su države s deficitom stavljale u dvostruko nepovoljan položaj: s jedne strane trgovinski deficit, a s druge prezaduženost.

Interview.ba:  Neki analitičari ovim najavljuju početak nove globalne recesije.

ŽIVKOVIĆ: Mislim da ovaj slučaj neće imati ekonomske reperkusije na globalnoj razini, čak niti ako se kao sudionici pojave neke od sistemskih financijskih institucija. Ipak, bojim se da će medijski tretman tzv. Panamskih dokumenata proizvesti to da brojne kompanije i pojedinci koji imaju off shore račune povuku svoja sredstva iz straha od daljnjih konzekvenci, što bi moglo imati devastirajući učinak upravo po gospodarstva koja su relativno mala. Masovni odljev sredstava može imati dugoročno katastrofalne ne samo ekonomske nego i opće društvene posljedice.

Interview.ba: Zašto se znaju neka imena iz Srbije, dok u BiH nije objavljeno još nijedno ime?

ŽIVKOVIĆ: Kada je u pitanju objava imena, držim da treba biti oprezan. Samo korištenje off shore oaza nije kazneno djelo, a medijsko prozivanje može nanijeti značajnu štetu onima koji se prozivaju i na taj način biti osnova za traženje odšteta. Iz regije je malo imena koja se spominju zato što porezni sustavi tih zemalja nisu takvi da bi motivirali poslovnjake da traže rješenja u poreznim oazama, a ni zarade naših poslovnjaka nisu toliko izdašne da bi financijski opravdali korištenje porezne arbitraže. 

 

Prethodna vijest

Alma Telibečirević:Zadatak umjetnika je da bude ogledalo društva

Naredna vijest

Nerzuk Ćurak: Korupcija je vrijednost u našem društvu