Car je odavno go, ali treba stalno podsjećati na šokantne podatke o sprezi politike i fakulteta bez licence, na osnivače i njihove pomagače, profesore koji za šaku KM učestvuju u promociji neznanja, političare koji aminuju imenovanja, inspekcije koje uzaludno donose rješenja, generacije koje su otišle jer su njihovo mjesto zauzeli oni koji su kupili diplome
Ne pripadam uokvirenim novinarskim profilima. Svoje teme pratim godinama, gotovo poput istražitelja nekog tužilaštva. Tako sam sasvim slučajno ušla i u priču o visokom obrazovanju.
Treću godinu pratim taj proces. Treću godinu mene prate advokati Univerziteta u Travniku, Internacionalnog univerziteta Brčko distrikta i Evropskog univerziteta u Tuzli i Brčkom.
Pisali su urednicima da sam SDA kadar, da me SDA plaća. Tražili moje fotografije iz najranijih dana i dijelili ih ljudima. Neki su bili dovoljno odvažni da koriste svoje pozicije gradskih vijećnika kako bi vršili kontinuiran pritisak na inspektore i sudije koje donose bilo kakve odluke i rješenja.
U takvoj atmosferi javnog linča, nakon mog upita Komisiji za borbu protiv korupcije Parlamenta BiH u februaru ove godine, prihvatila sam poziv predsjednika Komisije Branislava Borenović da svjedočim na javnom saslušanju.
Prihvatila sam, jer sam sve ono što sam jučer rekla odavno objavila i dokumentovala materijalnim dokazima.
Diplome kao s Temua
Po prvi put sam ušla u instituciju u kojoj se donose zakoni i odluke važne za ovu zemlju, zajedno sa kolegom Adisom Mujdanovićem iz Brčkog, koji je moj saborac u ovoj temi. Zbog toga ih lokalni moćnici, ali i pojedini novinari često razapinju na stub srama, jer navodno narušavaju „lijepu sliku“ grada.
Ispričala sam sve što sam vidjela, prikupila i napisala tokom prethodne tri godine. U medijima je odjeknulo. Članovi Komisije, ali i kolege novinari iz Sarajeva, ostali su zatečeni. Znali su da problem postoji, ali ne i razmjere svega.
Moje kolege i javnost kažu da sam iznijela „šokantne podatke“ o sprezi političkog utjecaja i izdavanja diploma, koje se naručuju „kao s Temua“.
Javnost je uvjerena da sam otvorila Pandorinu kutiju akreditacija ustanova bez licence, razotkrila ključne ličnosti, profesore koji su „za šaku KM“ pristali raditi na sumnjivim fakultetima, političare koji su bez provjera aminovali profit, ignorirajući inspekcijske nalaze, o vlasnicima nelegalnih „univerziteta“ koji su dobili mjesto u upravnim odborima agencija zaduženih za kontrolu privatnih ustanova.
– Kallos nije bio akreditiran sve do ulaska njegovog vlasnika i rektora Nedeljka Stankovića u upravni odbor Agencije za razvoj visokog obrazovanja BiH. Ja sad imam predstavku iz Tuzle jednog od inspektora koji govori o pritiscima koje dobija jer je potpisao jedno od rješenja koje se tiče Kallosa i zabrane – navela sam tokom saslušanja.
Podsjetila sam kako sam svojevremeno u „Školegijumu“ objavili tekst “Indexi iz kutije za banane”. Nije to bio nikakav skriveni naslov, već čista istina jer su studentski indexi doneseni u kutijama od banana.
Ja sam tog trenutka razgovarala s osnivačem Kallosa Nedeljkom Stankovićem ion mi je rekao da je to sve urota protiv njega da će on njih da tuži kad dokaže šta mnistarstvo radi.
Političke veze i sumnjive diplome
Kažu mi da je u javnosti najviše odjeknuo dio u kojemu sam istakla političke veze i sumnjivo izdavanje diploma.
–Ako uđete u MUP Kantona kao zanatlija, izađete kao inspektor. Za to se vrlo često koristio Pravni fakultet na Malinama na kome je predavala gđa Benjamina Karić, u to vrijeme gradonačelnica Sarajeva, ja sam je pitala konkretno da li predaje na takvom fakultetu, međutim nije željela razgovarati na tu temu. Važno je naglasiti da Internacionalni univerzitet u suvlasništvu ima politički utjecaj, gospodin Mirza Čelik je suvlasnik Internacionalnog univerziteta Brčko distrikta – svjedočila sam pred Komisijom.
Podrška vlasti
Moj kolega iz Brčkog, Adis već 13 godina istražuje ove nezakonitosti, a kao apsurd svega naveo je da Internacionalni univerzitet trenutno tuži Brčko Distrikt nakon što je Inspektorat zabranio rad ove institucije, rješenje oborila Apelaciona komisija. Sad traže 200.000 KM odštete.
Kolega Adis je uvjeren da imaju podršku onih na vlasti, konkretno iz SDA, SNSD-a i HDZ-a.
Dodao je da od 2012. godine u Brčko distriktu ne postoji supervizija u formalnom smislu nego samo savjetodavni.
– Te tri stranke rotiraju se sa tri političara ne jednim te istim funkcijama – rekao je.
Oboje smatramo da bi se u ovaj slučaj, pored pravosuđa trebala uključiti i SIPA.
Hoće li? Ko će to znati?
Ova priča nije završena
Ali, ono što smo kolega Adis i ja rekli pred Komisijom zna se odavno. Znaju i mediji, ali su se samo rijetki bavili ovom temom.
Da li su mi ove priče, uz mnoge druge, otežale život. Jesu. Prije svega jer su me mnogi nazivali „hrabrom“ i „čestitom“, ali na konkursima sam previše „svojeglava“ i „trčim za pravdom“. Mnogi su bili daleko kad su mi trebali.
Ili političari, koji me javno preziru i kritikuju, a privatno u inboxu aplaudiraju.
Za mene ova priča nije završena. Ovo je obaveza prema generaciji koja dolazi. Generaciji koja je završavala fakultete uz neprospavane noći, minimalne džeparce i teško zarađene ocjene. Za generaciju koja je otišla iz Bosne i Hercegovine s diplomama pravih fakulteta u džepu, razočarana što su njihovo zasluženo mjesto dobili oni koji su diplome kupili. I danas se šepure u politici, glume pravne eksperte, vode milionske biznise i troše naše budžete.
Od institucija odavno ne očekujemo mnogo, ali panika i strah među akterima ovih afera već su vidljivi. Najavljuju dokumente i odbrane.
Pitanje je samo kome su danas važni, kada svi odavno znaju kako funkcioniše ovaj model obrazovanja.
Car je odavno go. Samo na to, očito, stralno treba podsjećati.
