Sportistkinje u BiH imaju niža primanja, manje nagrade, lošije uslove, a daju odlične rezultate
Piše: Rubina ČENGIĆ
Znate li ko su Lana Pudar, Iman Avdić, Larisa Cerić, Lejla Njemčević, Dea Herdželaš, Elvedina Muzaferija, Tatjana Đekanović, Lejla Tanović, Nefisa Berberović, Ivana Vlaić, Ilma Kazazić, Dragana Seferović, Dajana Dangubić, Emina Hadžiahmetović, Dijana Huskić, Rahima Zukić, Amina Kajtaz… Sve su to vrhunske sportskinje iz BiH potvrđene u svojoj zemlji i van njenih granica, ali…
Nije moguće ni uporediti
U Bosni i Hercegovini je Zakon o sportu prije desetak godina usaglašen sa Zakonom o jednakopravnosti spolova, ali primjena ide dosta teško.
– Bila sam vrhunska sportašica, ali moja primanja nisu bila ni blizu muškim primanjima na tom nivou. Moj godišnji ugovor je ravan možda jednomjesečnoj zaradi mojih muških kolega. Zapravo to nije moguće ni uporediti. Pa i nagrade se uvijek manje, iako su ulaganja i vremena i treninga ista, a muškarci uvijek imaju bolje uslove. Kada nema novca najlakše se odreći žena – priča Razija Mujanović, svjetski priznata košarkašica i članica Kuće slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA).
Ona je sada jedina žena u strukturi Košarkaškog saveza BiH.
– Ali ja sam ovdje zaposlena, dakle profesionalka. Ali to znači da opet nema žena na mjestima odlučivanja, u rukovodstvu – u Upravnom odboru su sve muškarci, Predsjedništvo uvijek čine muškarci. Žena uglavnom nema, muškarci odlučuju i o ženskom sportu – kaže Mujanović.
Cijeni da su izdvajanja i za razvoj i za putovanja bliža omjeru jedan naprema deset nego jedan naprema jedan.
– Podrška ženama je uvijek bila manja i nije imala veze s kvalitetom, manje se vrednovala. I publika je više naklonjena muškarcima nego ženama iako je i ženski vrhunski sport lijep, ali je manje plaćen, a i sve se gleda kroz novac. Uz to je malo žena koje se bore za jednakost spolova, a trebale bismo se ujediniti i boriti za bolji položaj. Do sada je uvijek postojala velika razlika, ogromna – kaže Mujanović.
Manje novca, bolji rezultati
Smatra da bi i ženski sport bio zanimljiviji kada bi u njemu bilo isto novca kao u muškom, kada bi transferi bili milionski…
– Žene daju bolje rezultate s manje novca jer su žene manje zahtjevne, a možda je problem baš to što tražimo minimum i s to malo pravimo mnogo dok muškarci traže više, kaže Mujanović.
Od 1,3 miliona ženama 45.000 KM
Ilustracije radi, Vijeće ministara BiH je 15.012. 2025. godine donijelo Odluku o raspodjeli sredstava za tekući grant za „Sufinanisranje sportskih manifestacija za 2024. godinu i od ukupnog iznosa od1.342.000 KM – ženski klubovi su dobili 43.000 KM.
Zvanje zaslužnog sportiste Bosne i Hercegovine za 2024. godinu dobilo je njih 16 od čega tri žene – Tima Džebo, Refija Okić i Đurđica Šušul, a zvanje vrhunskog sportiste međunarodnog razreda za 2024. godinu dobilo je 36 osoba od čega 11 žena: Lana Pudar, Larisa Cerić, Aleksandra Samardžić, Anđela Samardžić, Iman Avdić, Elvedina Muzaferija, Džejla Makaš, Tea Kovačević, Alma Tursunović, Maša Garić i Nikolina Dragoljević.
– Maksimalan iznos jednokratne novčane nagrade koji može ostvariti zaslužni ili vrhunski sportista međunarodnog razreda ne može biti veći od 15.000 KM, a maksimalan iznos „Granta za dodjelu novčanih nagrada za zaslužne i vrhunske sportiste međunarodnog razreda” ne može biti veći od 150.000 KM – stoji u odluci od 16.01.2025. godine
Istog dana su dodijeljene i jednokratne novčane nagrade zaslužnim i vrhunskim sportistima u ukupnom iznosu od 100.000 KM, od 3.000 do 1.600 KM, od čega je sportistkinjama pripao manji dio. Dobitnice su Refija Okić (2.300,00 KM), Tima Džebo (2.200 KM) i Đurđica Šišul (1.800 KM), te Tea Kovačević ( 2.300 KM), Džejla Makaš (2.000 KM), Lana Pudar (2.000 KM), Aleksandra Samardžić (1.900 KM), Larisa Cerić (1.900 KM), Alma Tursunović (1.900 KM), Iman Avdić , Anđela Samardžić, Nikolina Dragoljević, Maša Garić i Elvedina Muzaferija ( po 1.600 KM), a Ismail Barlov je dobio Nagradu za sport u visini od 10.000 KM.
A gdje je transparentnost?
S druge strane – teško je utvrditi kako se sredstva za sport u kantonalnim i entitetskim budžetima dijele, ali je sigurno da podjela nije rodno odgovorna.
– Kada u skupštinama na bilo kom nivou vlasti glasamo za budžete – mi glasamo za alineju grantovi pojedincima ili udruženjima, a kasnije ministarstva ili načelnici formiraju komisije i oni rade, najčešće u dogovoru s ministrom ili načelnikom i to je uvijek nedovoljno transparentno – kaže Marijela Margeta Hašimbegović, zastupnica u Skupštini KS i članica skupštinske Komisije za sport.
U prilog ovom govore i navodi finansijske revizije Vlade KS za 2023. godinu: tekući transferi neprofitnim organizacijama Ministarstva kulture i sporta iznosio je 16.025.251 KM; od čega za sport 9.269.742 KM; Ministarstvo je zaključilo sporazume sa sportskim klubovima o grant sredstvima za FK Sarajevo, FK Željezničar, KK Bosna i ORK Bosna; na prijedlog Ministarstva Vlada je Odlukom 10. 4. 2023. usvojila Program utroška sredstva sa kriterijima raspodjele tekućih transfera utvrđenih Budžetom Kantona Ministarstvo za 2023. godinu, a u toku godine su donesena još dva Programa kojima su prethodni stavljeni van snage; javni poziv za sufinansiranja je raspisan 13. 4. 2023. godine, njime su definisani korisnici, opći i posebni kriteriji te potrebna dokumentacija, posebno za svaku oblast, formirane su komisije koje su vršile ocjenu formalne ispravnosti aplikacija i njihovo bodovanje…
– Međutim, revizijom se nismo uvjerili na koji način je broj bodova uticao na iznos sredstava koji je odobren korisniku, odnosno da je broj bodova imao uticaja na određivanje visine sredstava. Pojedinačnim odlukama ministra odobrena su sredstva korisnicima, a zaključenim ugovorima regulisana su međusobna prava i obaveze. Utvrdili smo da su za pojedine korisnike u toku godine odobravana sredstva u više dijelova (sportski klubovi), a nije prezentiran akt na ukupan iznos sredstava i kojim bi se definisalo da će se doznačavati u dijelovima. Uvidom u odabrani uzorak utvrdili smo da su korisnici dostavljali izvještaje o namjenskom utrošku sredstva, sa pratećom dokumentacijom (računi, ugovori, izvodi banaka i sl.). Međutim, nije nam prezentirano na koji način je utvrđen odnos između broja dodijeljenih bodova i visine odobrenih sredstava, zbog čega ne možemo potvrditi na koji način je utvrđena visina odobrenih sredstava po korisniku…Revizijom smo utvrdili da Ministarstvo nije izvršilo praćenje i evaluaciju projekata kulture i sporta, na način utvrđen Uredbom o dodjeli transfera neprofitnim organizacijama i pojedincima iz budžeta Kantona Sarajevo – stoji u izvještaju iz oktobra 2024. godine.
Rodno odgovorno budžetiranje
Nalazi revizije su slični i za druge kantone. O rodno odgovornom budžetiranju ni u jednoj grani života, pa tako ni u sportu, ne govori niko.
– Pare su uvijek išle u pogrešne ruke, a žene su bile malo zastupljene i na terenu i kao selektorice i kao menadžerice. Ja sam direktorica Atletskog kluba „Sloboda“ više od 20 godina, od 97 državnih rekorda više od 50 su naši, ali isključivo zbog truda i zalaganja žena i djevojčica koje se bave sportom. Kada idemo na takmičenja molim roditelja da plate ili molim okolo, a ja imam status najbolje trenerice u Evropi, što mi daje ogromne mogućnosti. Mi smo došli do toga da se sportom bavi samo ko ima novaca – kaže Kada Delić Selimović.
Ona naglašava da jesve postigla isključivo vlastitim radom.
– Kada sam prije 45 godina počeka da treniram, a bila sam djevojčica iz ruralne sredine, pitali su mi šta će mi to. Kasnije sam stekla status međunarodne sportistkinje i imala sam stipendiju u visini dvije prosječne plate u Jugoslaviji i plaćene pripreme i putovanja na takmičenja. Kod nas je danas živo nastojanje i politika da žena ostanu u kući, a ako treniramo mnogo je prepreka – ne daju nam da treniramo bacanje koplja na fudbalskim stadionima jer su uložili u travu, a svuda u svijetu se tako trenira i slično – priča Delić Selimović.
Prema publikaciji Žene i muškarci u BiH koju je Agencija za statistiku u BiH objavila 2023. godine, a na osnovu podataka iz 2022. godine, na uzorku od deset najviše finansiranih olimpijskih sportova u BiH, uključuju taekwondo, biciklizam, judo, atletika, tenis, boks, košarka, hokej na ledu, klizanje i odbojku, nijedan sportski savez nema predsjednicu, a od 18 zamjenika predsjedavajućeg upravnog odbora samo je jedan žena. Istovremeno, u Izvršnom komitetu Olimpijskog komiteta BiH u mandatu do 2028. godine od deset članova dvije su žene.
A borba je davno počela
Bivša zastupnica u Parlamentu BiH Maja Gasal je 2016. godine predložila usaglašavanje Zakona o sportu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o zabrani diskriminacije.
– Cilj je bio da se izraz invalidno lice mijenja sa osobe sa invaliditetom i da se po osnovu Zakona o ravnopravnosti spolova prilikom imenovanja u Vijeće za sport imenuje najmanje 40% manje zastupljenost spola, te da se sredstva raspodjele tako da se vodi računa o rodno odgovornom budžetiranju. Ne znam koliko je to ispoštovano u praksi, možda po tom osnovu nisu mogli izbjeći da Razija Mujanović bude u Košarkaškom savezu jer iako ona to zaslužuje prije svih – znamo da se muškarci i politika potrude za zanemare i postignuća i spol. Iako je zakon zanemaren i ne provodi se – dobro je da imamo izmjene i dopune po osnovu kojih se vlast može tužiti ili pozvati na poštovanje odredbi – kaže Gasal.
Stereotipi i predrasude
Inicijativa građanki i građana Mostara je prije dvije godine organizovala okrugli sto o ženama u sportu – kroz online Muzej Žene Mostara oni čuvaju uspomenu i na najuspješnije sportistkinje BiH.
– Iako je napredak vidljiv, žene se i dalje suočavaju s raznim izazovima u svijetu sporta. Često su prisutni nejednakost u plaćama i medijskoj pokrivenosti, nedostatak potpore i priznanja, te stereotipi i predrasude. Međutim, mnoge se žene aktivno bore protiv ovih prepreka i teže promicanju ženskog sporta i postizanju veće ravnopravnosti. Žene su u sportu gotovo sasvim nevidljive, za neke se i ne zna iako na međunarodnom nivou imaju vrhunske rezultate – kaže Ifeta Ćesir Škoro iz Inicijativa građanki i građana Mostara. Pojašnjava da je sport važan za žene jer jača njihovu poziciju, izvlači je iz kuće, utiče na njihovo zdravlje….
OK BiH razumije ravnopravnost
U Olimpijskom komitetu BiH generalni sekretar Said Fazlagić kaže da oni nemaju egzaktne podatke o broju žena i muškaraca uključenih u pojedine olimpijske sportove, ali da često svjedoče gašenju reprezentativnih selekcija, a pogotovo ženskih i to zbog nesistemskog načina finansiranja bh sporta.
– Generalno razlika u ulaganju u muške i ženske klubove vjerovatno potiče iz činjenice da su pojedini muški sportovi popularniji i atraktivniji za ulagače i sponzore. OK BiH pri odabiru projekata kojima finansijski ili na drugi način pomaže reprezentativne selekcije vodi računa o ravnopravnosti spolova tako da je najveći finansijski grant – Team Support Grant – čija je vrijednost 100.000 dolara u prošlom kvartalu (2021-2024) dodjeljen Ženskoj košarkaškoj reprezentaciji BiH koja je zahvaljujući upravo tome ostvarila vrhunske rezultate. Isti taj grant u visin od 100.000 dolara za naredne četiri godine će biti dodjeljen ženskoj ragbi reprezentaciji BiH – kaže Fazlagić.
Naglašava da je OK BiH na bazi podataka o najboljim sportistima iz 31-og olimpijskog sporta iz programa Olimpijskih igara formirao listu stipendista za OI Pariz na kojoj je bilo 13 sportista od čega 6 sportistkinja.
– Za Olimpijske igre Milano-Cortina 2026 imamo 8 stipendista od čega su dvije žene. Stipendije se dodjeljuju isključivo na bazi vrhunskih rezultata, međutim potrudili smo se da među stipendistima budu i žene. U prilog ovom idu i smjernice Međunarodnog olimpijskog komiteta koje kažu da trebamo voditi računa o jednakosti polova što smo i učinili. Mi sportske rezultate ocjenjujemo na isti način i radujemo se svakom muškom i ženskom uspjehu jer znamo koliko je truda, odricanja i vanljudskih napora uloženo u svaki rezultat sportista i sportistkinja iz BiH. Potrebno je od nadležnih ministarstava za sport na svim nivoima tražiti da donesu uredbe i zakone kojima bi se ravnopravnost definisala, a pogotovo u segmentu finansiranja i nagrađivanja muškog i ženskog sporta. Međunarodni olimpijski komitet je to već propisima odredio tako da na posljednjoj ediciji Olimpijskih igara imamo isti broj sportista i sportistkinja – kaže Fazlagić.
Na žalost, nismo jedini
BiH nije jedina zemlja velikih razlika među polovima u sportu. Portal Interview.na je ranije pisao o fudbalerakama širom svijeta.
– Godine 2023. odigrano je Svjetsko prvenstvo za žene u Australiji i na Novom Zelandu gdje su 32 ekipe odigrale 64 utakmice na kojima su postignuta 164 gola. Prosječna posjećenost na stadionima iznosila je 30,911 gledalaca i gledateljki. Nagradni fond prvenstva iznosio je 85 miliona funti, “samo” 88 miliona manje od Ronaldove godišnje zarade. Osvajačicama prvenstva pripao je iznos od 8 miliona funti, odnosno 207 hiljada funti po fudbalerki. Matematika je jasna – postani svjetska šampionka i zaradit ćeš 0.11% godišnjeg prihoda najplaćenijeg fudbalera. Nakon završetka prvenstva, BBC je anketirao 362 fudbalerke iz različitih zemalja. Njih 54% potvrdilo da tokom prvenstva nisu imale ljekarsku njegu, 29% njih reklo je kako su morale uzeti neplaćeno odsustvo na drugim poslovima kako bi učestvovale na turniru. Ako se vratimo 100 godina unazad u Veliku Britaniju, gdje su do zabrane Fudbalskog saveza fudbalerke dobijale novčanu kompenzaciju za oduzeto vrijeme, jasno postaje o kakvom apsurdu se radi – stoji u tekstu Nije zlato sve što sija.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 2013. godine 6. april Međunarodnim danom sporta za razvoj i mir. Sport, između ostalog, treba da promovira i ravnopravnost žena i muškaraca, odnosno da predstavlja jednu od platformi za promociju ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena i djevojaka. Brojne institucije sport koriste za podizanje svijesti žena o njihovoj snazi i sposobnostima, no na sportskom terenu polna i rodna ravnopravnost teško puštaju korijenje, ali bez obzira na to – go cure, go!!!
