Šta o ovogodišnjem sloganu “Naša prava, naša budućnost, upravo sada” misle Muratović, Baralija, Puhalo, Bursać, Šiber, Perić, Trifunović
Piše: Interview.ba
Danas je Međunarodni dan ljudskih prava. Dan kada se podsjećamo na prvi član Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Dan kada osvijestimo da nam je svima priznato pravo „život, slobodu i sigurnost … bez ikakvih razlika“, dan koji je simbol vjere i nade u pravedno društvo jednakih i ravnopravnih ljudi.
Sve to na papiru dok se u praksi milionima ljudi dešava potpuno suprotno, a prakse i politike značajno se i u našoj zemlji razlikuju od davno usvojenih dokumenata.
Ombudsmeni BiH ističu da se građani_ke Bosne i Hercegovine uglavnom žale na kršenje ljudskih prava u oblasti građanskih i političkih prava, ekonomsko-socijalnih, prava djece i diskriminaciju po raznim osnovama. Slobodno možete nastavite niz.
Ovogodišnja tema obilježavanja je „Naša prava, naša budućnost, upravo sada“. Ona govori o svakodnevnoj važnosti ljudskih prava u našim životima. Podsjeća da i sami moramo učiniti što možemo kako bismo progovorili protiv govora mržnje i suprotstavili se dezinformacijama. Zajedno možemo mobilizirati globalne napore prema boljoj, pravednijoj budućnosti za sve. Danas se fokusiramo na to kako su ljudska prava put do rješenja, jer štiteći ljudska prava, štitimo svoju budućnost.
A u Bosni i Hercegovini smo pred snažnim preprekama. Kako govoriti o ljudskim pravima kad ne postoji gotovo niti jedan segment društva u kojem caruje nepravda – bez obzira jeste li zdravi ili bolesni, dijete ili penzioner, pripadnik LGBQI populacije ili straight, radnik_ca bez prava, žena, Ostali, pripadnik nacionalne manjine, izbjeglica, migrant …
Zato smo upravo na današnji dan pitali naše sugovornik: Da li se i na nas, u BiH, odnosi tema „Naša prava, naša budućnost – odmah i sad“? Ili smo mi daleko i od prava i od budućnosti i od sutra i od jučer?
Mona Muratović, glumica :
– Najprije se moramo zapitati kakav je svijet u kojem se poštuju ili ne poštuju ta prava. Ako su važni odlučili da čista voda nije fundamentalno ljudsko pravo, i to na globalnom nivou, moramo se pitati ima li smisla cijela postavka sistema Ljudskih prava! Kod nas konkretno – jasno je da nemamo pravo na čist zrak, svako malo nikne neka grdosija od zgrade. Pogledajte kako izgledaju nače planine sa užasnom novogradnjom na vodozaštitnom terenu. Već imamo problem, a nismo ni došli do onoga da su svi jednaki i slobodni, dostojanstveni. Kako ja mogu biti slobodna kad u svom telefonu upravo svjedočim ubijenom djetetu, djetetu koje na oči svijeta umire od gladi. Ako su svi ljudi jednaki kako onda 1% milijardera troše resurse i uništavaju klimu vise od 66% najsiromašnijih… Ipak, mislim da su prava žena iz dana u dan poštovanija i da se sve više provode.
Irma Baralija, političarka:
– Ove godine, kao i prethodnih, možemo govoriti o nedovoljnom napretku na poljima borbe protiv korupcije u pravosuđu u cilju osiguranja prava na pravično saslušanje i druga prava vezana za krivične postupke, kao i generalno zaštitu svih ljudskih prava. Broj femicida i žrtava nasilja u porodici govori koliko nam je prijeko potrebno djelovanje u oblasti zaštite žena i naših prava na život, porodicu i siguran dom. Pored toga, diskriminacija etničkih manjina, povratnika, Roma, migranata koji prolaze kroz našu zemlju ili kod nas borave u migrantskim kampovima i sličnim ustanovama se nastavlja. Uz sve navedeno, ove godine smo pogotovo postali svjesni koliko je posla pred našim institucijama na polju zaštite životne sredine, što direktno utječe na zaštitu naših osnovnih prava na život, sigurnost i imovinu. Nekažnjavanje ilegalne sječe šuma, nezaustavljanje rada ilegalnih kamenoloma, izostanak rada na prevenciji i adekvatnoj zaštiti od prirodnih nesreća i katastrofa nas ubija, uništava imovinu, blokira ekonomski razvoj. Ubija nas i smog i zagađenost u gradovima širom zemlje. Sve su ovo polja na kojima se mora raditi mnogo više, ozbiljnije i brže, dakle odmah i sada, kako sugerira tema ako ne želimo da naši sugrađani i sugrađanke prava počnu tražiti i ostvarivati negdje drugdje, daleko od BiH.
Srđan Puhalo, psiholog:
– Žao mi je zbog ovog odgovora, ali mislim da je ovaj međunarodni slogan potpuno neprimjenjiv u BiH, a evo i zašto. Kod nas nema ništa naše, jer naše je etnički podjeljeno. Naše je i privatizovano, tako da i ljudske prava su selektivna tj. nama sve, a drugima koliko mora. Ni što se tiče budućnosti nisam baš optimista, jer vidimo da se u svijetu selektivno primjenjuju ljudska prava. Ono što što treba da važi za nas, ne treba da važi za druge. I na kraju svjedoci smo da se ljudska prava ukidaju odmah i sada, a da se osvajaju dugo i teško. Naravno, volio bih da griješim.
Dragan Bursać, kolumnista i pisac:
– Živimo u vremenu kad se ljudska prava krše na svakom koraku i kad bestijalnost onih koji to čine prevazilazi sve dosadašnje granice (ako ih je ikad bilo). Tim više se treba fokusirati da očuvamo ono što pripada svakom čovjeku, ali i da šitutimo taj horizont ljudakih prava. Nemojte zaboraviti, moje pravo je ograničeno horizontom druge jedinke i njegovog prava. Šititi slabije, braniti seksualne manjine, izbjeglice, migrante, druge i drugačije civilizacijski je imperativ za sve nas. BiH jeste na razmeđu svjetova i zato treba biti svjetionik u borbi za ljudska prava. I koliko god se ona krše znam puno ljudskih svjetionika koji ih brane u našoj zemlji. Pa onda nije pitanje hoćemo li biti ti koji će sad i odmah braniti i njegovati ljudska prava, nego zašto to stalno ne radimo.
Boris Šiber, TV urednik, član legendarnih Nadrealista:
– Tema ovogodišnjeg Dana ljudskih prava “Naša prava, naša budućnost – odmah i sad” me neodoljivo podjeća na izjavu vojskovođe u Meksičkoj revoluciji, koji se nakon oslobođenja okrenuo protiv vlasti jer vlast nije ispunila obećanja o reformama i raspodjeli dobara. Radi se o Emilianu Zapati, koji je tada rekao “Ako nema pravde za narod, neka ne bude ni mira za vlast!”.
Naša prava u BiH, kao i našu budućnost, izuzetno uspješno uzurpiraju naše vlasti već više od tri decenije. Razlog za to leži upravo u nama, u stanovništvu BiH, koje ne reagira adekvatno na tu činjenicu. Znamo da je većina zakona u našoj zemlji odlično formulisana, ali se oni ne provode. Ko ih ne provodi? Pa upravo ljudi koje mi plaćamo da ih provode. I baš zato treba stalno ponavljati izreku “Ako nema pravde za narod, neka ne bude ni mira za vlast!”. Do konačne uspostave naše domovine na temeljima jednakopravnosti, pravde i zakona, čestitam vam Međunarodni dan ljudskih prava i godišnjicu usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
p.s. Na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanog 1. juna 1944. godine u Sanskom Mostu, usvojena je Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine. Taj dokument je tri godine stariji od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Samo kažem…
Kristina Perić, novinarka i urednica Istinamedia:
– Our rights, our future, right now, tema je koja u trećem dijelu u “upravo sada” poziva na trenutnu akciju. A upravo je to u BiH potrebno. Prije samo dva mjeseca imali smo katastrofu u Donjoj Jablanici, gdje je živote izgubilo 19 ljudi. Svjedoci smo da je tamošnjem stanovništvu uskraćeno ljudsko pravo na zdrav okoliš, kao ključno za buduće generacije. Međutim, još uvijek nemamo informaciju kolika je odgovornost ilegalnog kamenoloma za toliki broj mrtvih, ni hoće li itko odgovarati. Nadalje, ne preispitujemo ni vlast koja je omogućila rad kamenolomu, prvo ga nazivala javnim interesom općine, pa godinama kasnije pustila da radi bez odobrenja.
Tu onda dolazimo do jednakosti i pravde, odnosno osiguravanja pristupa pravdi za sve, što je također jedno od temeljnih prava. Hoće li biti pravde za Donju Jablanicu, ima li uopće pravde u BiH, za koga, kada i kako. Imamo velike predmete koji se godinama vuku po ladicama, imamo male, gdje obični ljudi svakodnevno odgovaraju i zbog neplaćenih računa. U BiH je na djelu selektivna pravda i tu bi nam trebao ključni trenutak biti “upravo sada”.
Tema je svakako primjenjiva i aktualna za BiH, no ne vidim ovaj trenutak ‘upravo sada’ da se događa. Obilježiti ćemo ga sutra, baš kao što danas obilježavamo dan borbe protiv korupcije, pa nastaviti prekosutra po starom.
Aleksandar Trifunović, novinar i urednik portala Byka:
– Ljudska prava su vezana kao ni jedno drugo pravo, prije svega za pojedinca, a tek onda za sistem, društvo ili državu. Jer, jedno je propisati zaštitu ljudskih prava, staviti ih u Zakon, papir trpi sve, a sasvim drugo boriti se za ljudska prava svakog dana. Ona se podrazumijevaju, nisu zadata i svako uspavljivanje, a živimo u politički uspavanom društvu, dovodi do teških razbuđivanja i suočavanja sa bolnom činjenicom da ovdašnji sistem koristi svaku priliku da zagrabi više prava nego mu pripadaju.
