Ulazeći u jednu od bolesničkih soba zatičem već osušenu krv na podu. Nema ko da očisti jer vikendom je jedna spremačica za sve klinike koje se nalaze u zgradi za Interne bolesti. Pripadaju tu onkološke, hematološke, kardiološke, nefrološke i endokrinološke bolest
Piše: Anisa MAHMUTOVIĆ
Veliki bosanskohercegovački novinar, urednik Hamza Bakšić napisao je svojevremeno kako su novinari u našoj zemlji baš tamo gdje trebaju biti, na mjestu događaja. Ponavljam to u sebi danima dok koračam kroz nekada najrespektabilniji Univerzitetsko-klinički centar Tuzla.
A političari se slikaju…
Satima već šutim razmišljajući kako bi Bakšić objasnio ovaj užas koji gledam, pa zapisujem: Apoteka Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla nema dovoljno potrebnih lijekova. Porodice pacijenata kupuju potrebnu terapiju prema uputama ljekara i medicinskih sestara. U istoj ustanovi nema čaršafa, deka i jastuka. I to pacijenti donose sami na neke od klinika. Ima samo predanih, etičnih i suosjećajnih ljekara i medicinskih sestara, istina u deficitu su specijalisti različitih oblasti, ali ovo što ima snalazi se sa mladim i vrijednim liječnicima.
Možda bi tako napisao Bakšić, ali nedostatak lijekova, liječnika i posteljine nije jedini problem.
Ulazeći u jednu od bolesničkih soba zatičem već osušenu krv na podu. Nema ko da očisti jer vikendom je jedna spremačica za sve klinike koje se nalaze u zgradi za Interne bolesti. Pripadaju tu onkološke, hematološke, kardiološke, nefrološke i endokrinološke bolesti.
Prije nekoliko mjeseci baš pred tom zgradom slikali su se vodeći ljudi kantona i pohvalili na društvenim mrežama i u dnevniku kantonalnog servisa.
Za dvije godine 20 miliona
Mediji prenose riječi vršioca dužnosti direktora Šekib Umihanić da je Vlada Tuzlanskog kantona iz budžeta u posljednje dvije godine u ovu ustanovu uložila preko 20 miliona. Istini za volju nismo saznali kako i na šta je taj novac potrošen?
To nije tema kojom se bave nadležni u institucijama kantona. Ono čime se bavi opozicija, ali i stranke pozicije su teme koje pacijentima i medicinskom osoblju neće olakšati svakodnevne muke.
Tako je posljednja vijest iz ove institucije da je nekadašnji direktor Alen Kamerić dobio presudu u procesu koji je vodio protiv UKC-a Tuzla zbog smjene sa pozicije generalnog direktora 2021. godine.
Kantonalni sud u Tuzli naredio je da se Kameriću isplate sve plate u p rotekle tri godine, te da se vrati na posao do isteka mandata.
Pacijente, ali i sve druge građane ova presuda će koštati oko pola miliona KM. Valja se prisjetiti da je i Alen Kamerić kao kadar PDA imenovan pod sumnjivim okolnostima kao doktorant tada neakreditiranog Evropskog univerziteta Kallos.
Ovome univerzitetu je prošle sedmice oduzeta licenca za rad od strane Ministarstva obrazovanja i nauke zbog neispunjavanja uslova rada i višestrukog kažnjavanja za neredovno održavanje nastave.
Klinika za bogaćenje
Pacijenti za koje nema lijekova plaćali su i donedavnog direktora Denijala Tulumovića 3,7 hiljada KM svakog mjeseca, dok pomoćnik direktora za sestrinstvo Šefik Husić građane kantona svakog mjeseca košta 5,9 hiljada KM. Obojica kadrovi SDA.
Vratimo li se na početak priče o nedostatku lijekova, čaršafa, deka, zamislimo li sliku nene koju dovoze u stanju bez svijesti, koju nisu pokrili na čaršafom (jer ga nema) postavlja se pitanje koga i za šta plaćamo?
Kakvo smo društvo postali u kome su stranački i sumnjivo imenovani Kamerići, Tulumovići, Husići postali gospodari života i smrti najranjivijih kategorija društva? Društvo u kome je najveća zdravstvena ustanova adresa za bogaćenje beskrupuloznih društvenih parazita, a ne adresa za liječenje najtežih zdravstvenih stanja.
A već više od godinu dana neprekidno pišemo o neuspjelim tenderima za nabavku linearnog akceleratora, koji je spas onkološkim bolesnicima i koji bi zdravstvenu agoniju koju toliko dugo prolaze mogao konačno prekinuti.
No, razne su tu priče, koje se vode na relaciji politika – interesi – privatni biznisi. Sve preko leđa pacijenata.
Naši životi su u raljama politike. I svi smo u životnoj opasnosti.
