Photo: Reuters
/

SUZDRŽANA BIH: Sven Alkalaj Orwel – Svi su jednaki, ali neki su malo jednakiji

BiH je potpisnica Istanbulske konvencije, pa onda ne glasa za UN rezoluciju kojom se osuđuje Iran ne ide! Ne možemo kao država uvijek pokušavati sjediti na dvije (minimalno) stolice. Ili možemo, pa sutra očekivati i da se kod nas donesu odluke koje nisu sukladne deklaracijama o ljudskim pravima. Šta mi poručujemo svijetu?

Piše: Sanela KARAICA

Bosna i Hercegovina nije podržala, ali ni osudila kršenje ljudskih prava i brutalnost prema demonstrantima u Iranu. Naš ambasador pri Ujedinjenim narodima Sven Alkalaj bio je suzdržan.

Objasnio je, tako je dobio instrukcije iz Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Sjedinjene Države i Europska unija su razročarani.

SAD žale što je BiH bila suzdržana prilikom glasanja o rezoluciji Trećeg odbora Generalne skupštine UN-a o stanju ljudskih prava u Iranu 16. novembra kojom se Iran poziva da prestane koristiti prekomjernu silu protiv mirnih demonstranata, uključujući žene i djecu – poručeno je iz američke ambasade u Sarajevu.

Sličnu poruku poslao je i Bruxelles.

Sve članice Evropske unije, kao i zemlje kandidati, glasale su za nacrt rezolucije UN-a. Od Irana je zatražen prekid upotrebe prekomjerne sile protiv mirnih prosvjednika, uključujući žene i djecu.

Rezoluciju je podržalo 80 zemalja, 28 je bilo protiv, a 68 suzdržanih.

Među njima eto i naša.

Šta nam to govori?

Šta nam to govori? Da je sadašnje rukovodstvo koje donosi odluke u BiH nehumano. To može značiti da sutra možemo očekivati da i u BiH donose odluke koje nisu u skladu sa osnovnim UN deklaracijama o ljudskim/ženskim /dječijim pravima. A svjedokinje smo i da do sada imamo mnogobrojne primjere nepoštivanja tih dokumenata – kaže Jadranka Miličević, jedna od suosnivačica Fondacije CURE.

Milićević: Šta sve može biti sutra?

Aktivistkinje ove fondacije su se još krajem septembra 2022. oglasile i iskazale punu podršku i solidarnost sa hrabrim ženama Irana koje su organizirale i učestvovale u protestima protiv sistema.

Jasno su poslale poruku da žene nisu suzdržane, ali ovo saopćenje, kako navodi Miličević, mediji nisu objavili.

Učmala sredina bez akcije

Iranske žene digle su glas protiv vlasti čija je vjerska policija uhapsila 22-godišnju djevojku Mashu Amini zbog “nepropisnog” nošenja marame. Iz pritvora nije izašla živa. Preminula je pod nerazjašnjenim okolnostima, vjeruje se od premlaćivanja.

Neven Anđelić, profesor međunarodnih odnosa i ljudskih prava na univeritetima u Londonu i Bolonji, prisjeća se da su mediji sramežljivo propratili protest Mostarke Irme Baralije rezanjem pramena kose ispred zgrade iranske Ambasade u Sarajevu.

Pprotest Mostarke Irme Baralijeispred zgrade iranske Ambasade u Sarajevu

U tekstu objavljenom na portalu Inforadar, Anđelić primjećuje da je vanjska politika refleksija unutrašnje politike. Dodaje da su u BiH umjesto jednog društva formirana tri.

Tri partijske vanjske politike raznoliko se iskazuju prema lokalnim politikama i globalnim pitanjima, te ignorišu događaje u dijelovima svijeta koji nije „njihov“.

Tri su, dakle, razloga zašto Sarajevo šuti. Prvi razlog je politička učmalost sredine koja ni zbog sopstvenih katastrofalnih uvjeta ne pokazuje političku zrelost i akciju…Drugi razlog je da cijelom Bosnom i Hercegovinom vladaju populistički pokreti koji svoju dominaciju osiguravaju bliskom saradnjom sa crkvama i džamijom kreirajući tako koncept kvazi-sekularizma koji nije puna teokratija, ali u kojem su od iznimne važnosti religijska načela. Treći razlog je što, u nedostatku građanskog aktivizma, pseudodruštveni angažman koji organizuju populističke partije potvrđuje dominantnost nacionalističke politike, diktaturu religijskih vrijednosti nad društvom, nipodaštavanje manjinskih prava i polnu nejednakost uvriježenu u nekoj navodnoj tradiciji – navodi

I žene u Afganistanu i Siriji pate

 Na nelogičnost postupka BiH ukazala je Darja Softić Kadenić, ministrica pravde i uprave u Kantonu Sarajevo.

– Biti država potpisnica Istanbulske konvencije i biti suzdržana na glasanju za UN rezoluciju kojom se osuđuje Iran ne ide! Ili jesi ili nisi! Ne možemo kao država uvijek pokušavati sjediti na dvije (minimalno) stolice! Pogotovo ne kad je u pitanju zaštita ljudskih prava i osnovnih civilizacijskih vrijednosti – kazala je Softić Kadenić.

I direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović-Hadžiabdić naglasila je da ne može podržati suzdržanost nad bilo kojom vrstom opresije nad ljudima uopće, a naročito nad ženama.

Diplomatski potez BiH nije željela komentarisati jer, kako kaže, nije u diplomatiji. Međutim, ističe jedno drugo pitanje, a to je licemjerstvo Zapada. Sve joj liči na onu Orwelovu “svi su jednaki, ali neki su malo jednakiji od drugih”.

–  Ja bih se pozvala i na kršenje prava žena u Siriji, Afganistanu… Iako sam vrlo osjetljiva na pitanja žena u ratnim sukobima, kada je počeo rat u Ukrajini jako mi je zasmetalo što se u UN-u nisu potencirale i žene Afganistana koje prolaze golgotu. I žene Sirije. Za njih nema reakcije. Dakle, za cjeloklupnu sam zaštitu ljudskih prava, naročito ženskih. Trebamo reagovati na sve ovakve događaje na isti način, jer ne može život na Zapadu biti vrijedniji od života na Istoku. Opresija je za mene ista na cijelom svijetu. O kršenju ljudskih prava u Kini nad Ujgurima skoro da nemamo informacija. Nad Rohinjama isto tako. Strašno mi je svjetsko licemjerstvo vezano za geografsko područje – kaže Filipović-Hadžiabdić.

 

Prethodna vijest

“Pronašli smo izgubljeno gradonačelnikovo drvo”

Naredna vijest

FARSA NA MEDICINI: Natjerali profesore da potvrde da je diploma Sebije Izetbegović “u redu”