Volonteri GSS-a: Oni su spremni žrtvovati vlastiti život kako bi spasili tuđi

Na poziv u pomoć odazivaju se odmah, bez kalkulacija. U bilo koje doba dana, godine… Najvažnije je u što kraćem roku pronaći izgubljene ili doći do povrijeđenih. Oni su gorski spasioci. Volonteri. Humani ljudi, sa željom da pomognu drugima

Piše: Sanela KARAICA

Gorska služba spašavanja Gradiška osnovana je prije godinu dana. Ima dvadesetak aktivnih članova koji intenzivno prolaze razne edukacije.

Među njima ima i djevojaka. Tačnije žena. Jedna od njih je Sonja Čengija. Ima 42 godine i dvoje djece. Posao i mnogo obaveza. Ali, kako i sama kaže, gdje ima volje nađe se i način.

Dugi niz godina sam planinarka. Aktivna članica Planinarskog društva Patrija. Obožavam planinu, snijeg i šumu. Bilo mi je prirodno da se priključim GSS-u jer navikla sam na nepristupačne terene. Radim i u udruženjima koja se bave humanitarnim radom. Cijeli život pomažem drugima i jednostavno sam našla još jedan način kako da to radim. Nama ženama je uvijek teže da prilagodimo sve obaveze, porodicu, karijeru, hobije. Jednostavno nijedna žena ne može uspjeti biti aktivna članica GSS-a ako nema podršku porodice. Moj suprug je, srećom, sve to prihvatio. Djeca oduvijek idu sa mnom na planinarenje, spavaju u planinarskim domovima, kampovima. Oni me razumiju – priča Sonja za Interview.

Kaže da njene kolegice imaju približno godina kao ona. Nažalost, mlađe djevojke ne pokazuju interes za ovaj vid “zabave”.

Bez predrasuda

Sigurna sam da postoje mlade djevojke bez porodičnih i poslovnih obaveza, koje su fizički spremnije od nas, ali, jednostavno ih to ne zanima.  Nisu dio tog svijeta. Ne mogu da zamisle da odu negdje na vikend ili na nekoliko dana, da ustaju u pet sati ujutru i vježbaju, u šumi i na planini. Nas na edukacijama spremaju za hitne intervencije na nepristupačnim terenima i u lošim vremenskim uslovima, po mraku. Ne gube se ljudi u idealnim uslovima, ljeti i usred dana – govori Čengija.

Kada se ide u potragu, ide se za čovjekom, kažu spasioci

Saradnja sa ostalim GSS-ovima u BiH, ali i izvan zemlje je na zavidnom nivou. Čengija i članovi njene ekipe upoznali su spasioce iz Hrvatske i Crne Gore. U okviru projekata međugranične saradnje održavaju zajedničke obuke. Nesebično dijele savjete i iskustva. Kontakti sve više prerastaju u prava prijateljstva jer ovi se ljudi odlično razumiju. Njih trideset iz tri države, a svi kao jedno. Sonja paralelno pohađa i edukacije u organizaciji GSS-a u BiH. Svi su u istoj humanoj misiji čiji je jedini cilj pomoći nekome u nevolji.

Kao doktori

Kada se ide u potragu, ide se za čovjekom. Biti član GSS i imati bilo kakvu nacionalnu, vjersku, rasnu ili bilo kakvu drugu predrasudu je nemoguće. Mi smo kao doktori. Jednako se trudimo spasiti sve, bili oni siromašni ili bogati, žene ili muškarci, Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili neko četvrti. Nama je to potpuno nevažno. Znate koliko su nama svi pomagali. Kada smo tek osnovali GSS obilazili smo službe po BIH i Hrvatrskoj, da nas upute kakvu opremu trebamo, kako da je naručimo, na šta trebamo obratiti pažnju. Nismo uopšte gledali kod koga idemo. Ja bih svoj život stavila u ruke bilo kojem od tih momaka ili djevojaka iz GSS-a, prije nego nekome za koga znam da je komšija moje nacionalnosti – naglašava Sonja.

Potreban je zakon

Kao što smo rekli, spasioci su volonteri koji za hljeb zarađuju na nekom drugom mjestu. To ne mora, ali često jeste otežavajući faktor. Nemaju baš svi poslodavci razumijevanja za iznenadne izlaske sa posla zbog potrage ili drugih aktivnosti, a o slobodnim danima za obuke da ne govorimo.

Mi još nismo uvedeni u zakon. To je volonterski neplaćeni posao. Čak smo sami kupovali kombinezone i opremu. Finansirali obuke. Bukvalno se svelo na to da ne možeš biti član GSS-a ako nisi privatnik ili nezaposlen pa sam odlučuješ o svom vremenu. Mi, naravno, nismo obavezni otići u akcije, ali one su smisao. Ne umanjujem značaj darovanja krvi, ali davaoci imaju slobodne dane. Valjda bi i mi trebali nakon akcije. Ne idemo piti kafu na nekom trgu neko spasiti život ili naći nekoga ko se izgubio, završio na teškom nepristupačnom terenu. Za mnoge takve akcije nije obučena čak ni policija ili hitna pomoć – kaže naša sagovornica.

Stručni ljudi

Uprkos izazovima, GSS Gradiška nastaviće raditi na osposobljavanju kadra. Nemanja Davidović, projektni koordinator u gradskom Odjeljenju za razvoj i međunarodne projekte, kaže da će pažnja u narednom periodu biti usmjerena na aktivne članove.

Trebaće sigurno oko godinu dana da dobijemo stručne ljude koji će osposobljavati nove kadrove. Cilj nam je da desetak aktivnih članova šaljemo na specijalističke kurseve i edukacije kod GSS u BiH kako bi stekli uslove za polaganje ispita za vođu potrage. Kada postanu instruktori, onda ćemo, svakako, biti spremni za prijem novih članova – navodi Davidović.

Svima koji su zainteresovani da postanu dio GSS-a poručuje da moraju biti spremni na odricanja, te imati snažnu volju i želju da spašavaju druge, da se obučavaju, druže…

Kada jednom uđu u tu službu, ljudi to zavole i ne mogu se tako jednostavno povući ili odustati – zaključuje Davidović.

 

Prethodna vijest

Borba za „zlatnu koku“ Semberije: „Banja Dvorovi“ između dvije vatre

Naredna vijest

Šta je pravda za djecu rođenu zbog rata?