“Eos matrix”: Naplaćuje kredite i progoni građane bez ikakve kontrole

Uprkos tome što se za sarajevsku agenciju za naplatu dospjelih potraživanja “Eos matrix” vezuje stotine tužbi zbog naplaćivanja sumnjivih kredita ili onih koji su odavno otišli u zastaru, kao i nemilosrdnih pritisaka na građane čak i ako nisu ništa dužni, još uvijek se nije pojavila nijedna državna institucija nadležna za kontrolu zakonitosti njihovog rada.

Piše: Andrijana Pisarević; Foto: Pixabay

Do ovog zaključka smo došli nakon što smo duže vrijeme pokušavali od raznih institucija i agencija da saznamo ko ih kontroliše i da li je iko ikada pregledao njihove poslovne knjige, te provjerio da li je njihovo poslovanje u skladu sa zakonima.

Agencija koja se najviše “proslavila” nemilosrdnom naplatom kredita koje je otkupila od Mikrokreditnog društva Sinergija i Mikrokreditne fondacije Prizma, oba u stečaju, ni nakon mnogobrojnih sudskih presuda nije odustala od nezakonite naplate. Zbog toga su se građani udruživali i podnosili kolektivne tužbe, kako bi se oslobodili obaveze, za koju, kako tvrde, do dolaska obustave, uglavnom nisu ni znali. Institucionalna reakcija je, uprkos svemu, u potpunosti izostala.

Pitali smo stoga inspektorate oba entiteta, kao i Agencije za bankarstvo FBiH i Republike Srpske, ali ni od koga nismo dobili odgovor na pitanje da li neko i ko je taj ko ima pravo i nadležnost da zaviri u knjige ovog preduzeća i provjeri, kada se već bave naplatom, da li su te naplate u skladu sa zakonima i da li na sve uredno plaćaju poreze i obaveze?

Međutim, u inspekcijama nisu imali odgovore za nas jer nisu nadležni za kontrolu njihovog rada, a nemaju ni prijava građana koji su se našli na njihovom “nišanu”.

“Ako neko od građana smatra da je oštećen ili vjeruje da ova agencija radi nezakonito, najbolje bi bilo da prijavi, pa da inspektori izađu na teren. Mi nemamo nikakvih prijava”, rekli su nam u Federalnoj inspekciji.

Isto smo čuli i u Inspektoratu Republike Srpske.

Kršenje zakona

Nešto kompleksnija situacija dogodila se sa Agencijom za bankarstvo Federacije BiH, od koje danima nismo mogli da dobijemo odgovore na pitanja. Potom su čak tražili i punomoć za zastupanje našeg novinara, kako bi potvrdili da zaista radi za ovu kuću i utvrdili entitet, pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, iako su upravo oni bili ti koji su taj zakon kršili, na šta smo im ukazali u našem odgovoru. Podsjećamo, prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama, institucije su dužne da odgovore na pitanja svakog građanina ove zemlje, a ne samo novinara. Na kraju su ipak odgovorili, ali da kontrola društva koje se bavi naplatom kredita i dospjelih potraživanja nije u njihovoj nadležnosti.

“Agencija za bankarstvo Federacije BiH ne raspolaže sa traženim podacima, jer ‘Eos matrix’ Sarajevo, nije subjekt bankarskog sistema i ne posluje pod nadzorom Agencije. Stoga, Agencija u okviru svoje nadležnosti ne posjeduje tražene informacije, a posebno imajući u vidu da nije nadležna za nadzor nad kupcima plasmana banaka, te ne raspolaže podacima koliko je pravnih osoba na području Federacije registrovano za obavljanje djelatnosti naplate potraživanja i naplatno-kreditno poslovanje”, rekli su u Agenciji.

Banjalučki advokat Din Tešić koji zastupa nekoliko stotina stranaka u postupku protiv “Eos matrix-a” i koji je u njihovo ime oslobodio više njih nezakonito nametnutih obaveza plaćanja, kaže da, suprotno svim zakonskim odredbama, ovo privredno društvo zastarjela potraživanja MKD Sinergija plus i MF Prizma, utjeruje koristeći psihički pritisak na dužnike koji nisu u obavezi da vrate dug.

Din Tešić

“O tome da su upoznati da potražuju zastarjele obaveze govori sve veći broj povučenih tužbi u predmetima u kojima mi zastupamo tužena lica. Naši klijenti su ostajali bez posla zbog učestalih poziva radnika ‘Eos Matrix-a’, da ne spominjemo da su pojedini teško oboljeli zbog toga. Kada sud donese odluku i potvrdi da potraživanja ne postoje, oni i dalje pozivaju naše klijente, i samovlasno pokušavaju naplatiti kredit. Trenutno razmatramo zakonska prava naših klijenata da od privrednog društva ‘Eos Matrix’ traže nadoknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog proganjanja telefonskim pozivima i učestalim prijetnjama zaplijenom imovine. Tužbe u određenom broju slučajeva ćemo uputiti vjerovatno već u toku ovog mjeseca”, kaže Tešić.

Jedna od naših sagovornica priča da je ona jedna od onih koji u Sinergiji jesu podigli kredit, ali da se zbog toga gorko pokajala.

“Prvo su me nagovorili da podignem daleko više od planirane sume, čak i ako mi plata nije bila dovoljno visoka za taj iznos. Ne znam ni sama kako, pristala sam. Vjerujte mi, veoma su uvjerljivi. Ne znam kako, ali umjesto 15.000 maraka koliko sam planirala, izašla sam iz Sinergije zadužena za 24.000 maraka. Čak su mi radnici Sinergije pomogli da nađem drugog žiranta. Naveli su u ugovoru da je kredit namijenjen kupovini zemljišta iako to nije bila istina”, ističe ona.

Kaže da je plaćala ratu od 600 maraka “koliko je mogla”, ali i da su onda nastupili problem.

“Pokušala sam da dogovorim da plaćam u dvije rate. Do sada sam otplatila oko 20.000 maraka. Tada su počeli da mi prijete i da me maltretiraju psihički i pritišću da uzmem reprogram. Uvukli su i ostale članove moje porodice i odjednom smo postali dužni i ja i moj otac, mada on nije vidio nijedne marke od tog kredita. Onda su nam zaračunali i neke kamate, koje nikako nismo razumjeli. Na kraju smo stigli do toga da smo dužni 60.000 maraka. ‘Eos matrix’ nam je dodao još neke kamate, tako da na podignutih 24.000 maraka, koje sam na početku uzela i otplaćivala, ova firma od mene traži još nešto više od 50.000 maraka”, priča naša sagovornica.

Nažalost, iako smo više puta slali pitanja “Eos matrix-u”, ova kompanija nikada nije odgovorila na njih, pa smo i ovog puta ostali uskraćeni za njihovu stranu priče.

Pred sudovima RS došlo je krajem prošle godine do spornog pravnog pitanja vezanog za primjenu člana 372. i 373. Zakona o obligacionim odnosima Republike Srpske, kojim je određena zastara anuiteta i samog prava potraživanja iz ugovora o kreditu. Određen broj sudija je u svojim odlukama utvrđivao da je u pitanju desetogodišnji rok zastarijevanja, a ne trogodišnji i petogodišnji rok i time je pogrešno primjenjivao materijalno pravo.

Krajem prošle godine, Vrhovni sud Republike Srpske, zauzeo je stav povodom višedecenijskog problema hiljada građana u vezi potraživanja neisplaćenih anuiteta (rata) iz ugovora o kreditu. Sud je tada odlučio da ta potraživanja zastarijevaju i to ne samo dok ugovor još traje, već i u slučaju kada je rok istekao, a nije došlo do njegovog raskida.

Taj rok iznosi pet godina za neprekinute ugovore, a deset za one koji su raskinuti. U slučaju kada je ugovor o kreditu raskinut zbog neplaćanja i neurednog plaćanja rata, potraživanje davaoca kredita, koje se odnosi na cjelokupno vraćanje duga zastarijeva u roku od deset godina. Isplatom dijela duga nakon raskida ugovora o kreditu ne prekida se zastarjelost potraživanja preostalog neplaćenog duga.

Kada je tužilac podnio prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice radi isplate potraživanja, a sud naknadno donio rješenje da će se taj prijedlog smatrati tužbom, nije došlo do preinačenja tužbe ako u parničnom postupku tužilac ne zahtijeva isplatu duga po osnovu mjenice, već po osnovu ugovora o kreditu. U tom slučaju je rok zastarjelosti potraživanja prekinut podnošenjem prijedloga za izvršenje.

Vrhovni sud Republike Srpske na sjednici 23. septembra prošle godine, jasno je zauzeo pravno shvatanje da su u pitanju zastarjele obaveze kojima “Eos Matrix” potražuje novčane iznose. Ova pravno shvatanje koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Srpske je obavezujuće i u svim drugim predmetima vezanim za ugovore o kreditu kada isti nije raskinut što se dešavalo i kod Sinergije i kod Prizme, ali i kod određenih banaka.

Ranije je objavljeno da ni Centralna banka BiH nema nadležnosti za nadzor rada agencija za naplatu potraživanja i ne raspolaže informacijama kojim zakonskim odredbama je regulisan rad tih agencija.

Ono što u Centralnoj banci BiH pouzdano znaju, jeste da su agencije za naplatu potraživanja u Centralni registar kredita (CRK) do sada prijavili otkup bankarskih i mikrokredita poslovnih subjekata ukupne vrijednosti preko 778 miliona maraka. Od pomenute brojke, 47 miliona su dugovi, 531 milion dospjele nenaplaćene glavnice a 161 milion maraka dospjele nenaplaćene kamate. Prijavljeni su i krediti fizičkih lica, ukupne vrijednosti preko 178 miliona maraka, sa ostatkom duga od skoro 117 miliona, dospjelom nenaplaćenom glavnicom od 136 miliona i dospjelom nenaplaćenom kamatom od 14 miliona maraka.

“Eos matrix” navodno je u BiH otkupio potraživanja ukupne nominalne vrijednosti u iznosu od 216 miliona KM, mahom bankarskih i mikrokredita, od čega se 60 odsto odnosi na fizička lica, pisali su ranije mediji.

Mikrokreditna fondacija „Prizma“ i Mikrokreditno društvo „Sinergija plus“ su na prevaru uvukli na hiljade građana u kreditna zaduženja za koja nisu znali da postoje. Radnici ovih organizacija svjesno su birali građane pretežno slabog imovinskog stanja, pritisnute nemaštinom i problemima u nerazvijenim seoskim područjima. Uvjeravali su ih da se radi o donacijama upravo za ove kategorije, uručivali su im manje novčane iznose.

Mjesecima, pa i godinama kasnije, stigle su im tužbe kojim se traži otplata daleko većih iznosa sa pripadajućim kamatama. Mali krediti i pozajmice koje su građani podizali, pretvarali su se u ogromne iznose ili su „gurani“ u nezakonite reprograme u kojima su im samo dopisivali iznose dugovanja, a da dodatni novac nisu ni vidjeli. Vrlo često, dešavalo se da iznos reprograma ili kamate daleko premaši prvobitni iznos. Ovo potvrđuju i brojne presude protiv njih, dok se sa nestrpljenjem iščekuju presude u nekoliko stotina podignutih pojedinačnih, ali i kolektivnih tužbi po istim osnovama. Procjenjuje se da je MKF „Prizma“ na ovaj način prevarila najmanje 3.000 građana, a za MKD „Sinergija plus“ još nema ni procjene stanja.

Iako su ove prevare počinjene prije više od deset godina i podneseno je na stotine tužbi, a posljednjih godina priča se ponavlja i u javnom prostoru, ostaje nejasno zašto se tužilaštva ne angažuju više oko istrage jedne tako velike prevare, ali i zašto sudovi ne pristaju da objedine tužbe oštećenih građana.

Ohrabruje to, što su polovinom prošle godine sudovi počeli da presuđuju u korist oštećenih građana. U ovim presudama, prvim među više desetina tužbi koje su podnesene, navodi se da je zahtjev „Eos matrix-a“ neosnovan i da tuženi neće morati da izmire navodne dugove, kao i da im moraju biti namireni sudski troškovi.

Okružno javno tužilaštvo Banjaluka,  istraživalo je, u više predmeta protiv prijavljenih radnika u Mikrokreditnoj organizaciji „Prizma“, od kojih su neke okončane podizanjem optužnice.

„OJT Banjaluka je 25. decembra 2018. godine, podiglo optužnicu protiv Dragane Balać iz Šipova, zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja sa produženim krivičnim djelom falsifikovanje ili uništavanje službene isprave i produženim krivičnim djelom prevara. Optužnica je podignuta i protiv Radosave Savić, zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja u sticaju sa produženim krivičnim djelom falsifikovanje ili uništavanje službene isprave. Tužilaštvo je podiglo optužnicu 16. noveembra 2021. godine, protiv Gorana Čikića zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja. U radu se nalaze još tri predmeta koja se odnose na Mikrokreditnu organizaciju ’Prizma’. Predmeti su otvoreni na osnovu krivičnih prijava građana. Takođe, Tužilaštvo postupa u tri predmeta protiv prijavljenog pravnog lica “Eos matrix”, vezano za krivično djelo proganjanje“, rekli su u OJT Banjaluka.

Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu podiglo je optužnicu protiv Milenka Ponjarca, bivšeg radnika „Prizme“, potvrđenu u Osnovnom sudu u Sokocu.

Varanje građana

Do sad je utvrđeno da se vodi više istraga i krivičnih postupaka protiv radnika “Prizme” zbog zaključivanja fiktivnih ugovora o kreditima. Zaposlenici “Prizme” nisu samo na kreditima varali građane.

Kako su sami ispričali, varali su i one koji su zaista imali kredite. Onima koji su digli nekoliko hiljada maraka kredita i imali su problema sa otplatom, nudili su nove ugovore na pozajmice sa većim iznosima, kako bi vratili prvobitne pozajmice. Tu se radilo o obmani, jer je neko ko je podigao kredit od hiljadu maraka, mogao još toliko dobiti kamate, a po zakonu ona ne može preći glavnicu i napraviti dug veći od dvije hiljade.

Međutim, službenici bi neukim ljudima govorili kako je bolje da novim kreditom od dvije hiljade maraka pokriju stari dug, a istovremeno dobiju dodatno vrijeme da obezbijede novac. Naravno, onda je i kamata mogla ići duplo više pa su postajali dužni 4.000 KM, kada su im nuđeni novi ugovori i dug je kasnije rastao na 8.000 KM, itd. Neki su dolazili i do duga od 20.000 maraka.

Najgore je što su dužnici, uvučeni u začarani krug postajali kreditno nesposobni, a onda u sve uvlačili i članove svoje porodice ili prijatelje, kako bi oni dizali nove pozajmice i vraćali stare. Zahvaljujući tome, danas imamo mlade ljude od 25 i 30 godina, koji su vjerovatno za cijeli život kreditno nesposobni.

Kada je organizacija otišla u stečaj, navedene pozajmice su čuvane u strogoj tajnosti i nepoznato je gdje su završile. Javna je tajna da su se sredstva “Prizme” koristila za finansiranje i kupovinu glasova, kako na području RS tako i FBiH, neposredno prije održavanja izbora. Radnici su se često žalili i na mobing, naročito oni koji su radili van sjedišta u Sarajevu.

Zanimljivo je to što se trgovanje potraživanjima uporno ostavlja u takozvanoj sivoj zoni. Podaci govore da su se banke i mikrokreditne organizacije ‘otarasile’ loših kredita ukupne vrijednosti preko 950 miliona maraka, prodajući ih manje poznatim i gotovo misterioznim agencijama koje niko ne kontroliše.

U oktobru prošle godine, donesene su dvije presude u korist oštećenih građana koje je „Prizma“ nezakonito uvukla u kredite, a „Eos matrix“ pokušao naplatiti određene iznose.

Osnovni sud u Banjaluci presudio je u korist Radovana Kešina i njegove supruge Ljubljanke iz Laktaša i oslobodio ih duga od gotovo 14.000 maraka prema „Eosu“. Pomenuta firma mora da isplati naknadu za troškove postupka. Gotovo istovremeno, isti sud je presudio i u korist Steve Boroje iz Mrkonjić Grada, od kojeg je „Eos matrix“ potraživao preko 9.500 maraka.

(ETrafika.net)

Prethodna vijest

Public procurement of the Bijeljina hospital: When the tender is “well-tuned” – the winner is known in advance

Naredna vijest

Čitaj više, misli više: Prof. Sead Turčalo: Međunarodna zajednica gleda BiH kao moguću samo u troetničkom smislu