U projekat su se uključili vjerski službenici, a u Šibošnici je ef. Senahid Mujčinović dao punu podršku nevladinoj organizaciji „Vive žene“, zbog njihovog rada na zaštiti naših žena, majki, sestara
U okviru projekta „Sigurni zajedno“ u Mjesnoj zajednici Šibošnica (Čelić), koja je tokom ratnih dešavanja bila linija razgraničenja i mjesto velikog razaranja, Udruženje „Vive žene“ radi protiv stigmatiziranja žrtava rata i žrtava nasilja u porodici. Cilj je dugoročna, efikasna i sveobuhvatna pomoć podrške socijalno ugroženim kategorijama.
Tako i na pravi način počinje živjeti Protokol o suradnji između Udruženja „Vive žene“ i vjerskih zajednica s područja Tuzlanskog kantona.
Trauma je još tu
– Uvidjeli smo da ima velike potrebe da se ujednimo, razmjenjujemo informacije, kako bismo ženama pružili što adekvatniju i što urgentniju podršku. Također, dobili smo informaciju i od žena s terena, da im je potrebno više podrške, više rada, razgovora, da imaju potrebu s nekim podjeliti svoj problem. Mislim da je ovaj projekat pun pogodak, da se žene imaju u što kraćem vremenskom periodu nekome obratiti, a u ovom slučaju je to vjerski službenik koji ima adekvatnu informaciju o radu Sigurne kuće, uslugama koje pruža naša organizacija, o tretmanu u Sigurnoj kući, brojevima SOS telefona – kazala je Selma Tufekčić iz nevladine organizacije „Vive žene“ Tuzla.
Tako je ovaj projekat postao značajan i za žrtve rata i žrtve nasilja u porodici. U Šibošnici je zato provedena kampanja „Sigurni zajedno“, jer su iz ovog mjesta tokom rata i žene i muškarci morali napuštati svoje domove. Na žalost, mnogi su u logorima proveli predugih nekoliko mjeseci.
No, o traumama se, kako je rekla Tufekčić, nije previše pričalo.
– U njima se to skupljalo godinama – dodaje.
Mnogi su preživjeli i nasilje u porodici, no trauma je još tu.
– Zato je ovo prilika da se otvore, a žene progovore o svojim traumama. Vjerujem da će ovaj Protokol imati upravo taj učinak, da se žene otvore i vjerskom službeniku i nama kao nevladinoj organizaciji – istaknula je Tufekčić.
Senahid efendija Mujčinović iz džemata Nahvioci (Medžlis IZ Čelić) naglasio je da nasilje nikada i nigdje ne može biti opravdanje za bilo što.
Ispričao je kako je upravo se jedna žena, pokrivena nikabom, ohrabrila i kazala da je bila žrtva nasilja.
Efendija Mujčinović dodao je da je problem što ljudi bukvalno prevode Kur‘anske ajete i hadise.
– Između ostalog imamo Kur’anski ajet gdje se kaže: „Žene vaše su njive vaše“. U biti tu se misli na prostranstva. Ljudi su sebi to tako bukvalno preveli, kao njive i tako se i ponašaju prema svojoj supruzi. Mislim da je jedan od ključnih problema pogrešno koncipiranje, prevođenje Kur’anskih ajeta i hadisa – objasnio je efendija Mujčinović i dodao da je za bilo koju religiju nasilje nad ženama, u bilo kojem obliku – neprihvatljivo.
– Vjernici, često zbog neznanja, izvlačenjem pouka iz konteksta, zaboravljaju da u svom ponašanju trebaju slijediti svoje uzore. Kada se dešava nasilje nad ženama, tu nikada žrtva nije samo žena nego i cijela porodica. Zato imamo i česte pojave vršnjačkog nasilja koje mi ne trebamo rješavati samo u školama, nego trebamo kretati od porodice. Jer, upravo su djeca ta koja oponašaju ono što imaju kod kuće. Bilo bi dobro da nasilnici koji sebi prevode ajete i hadise onako kako oni žele, da se sjete da poslanik Muhamed, kao naš najveći uzor u vjeri, nikada nije podigao ruku na ženu – dodao je efendija Mujčinović.
On je pružio punu i snažnu podršku nevladinoj organizaciji „Vive žene“, zbog njihovog rada na zaštiti naših žena, majki, sestara.
Razgovor pomaže
U Šibošnici je dolazak Udruženja „Vive žene“ mnogo značio.
– Konačno smo čuli od stručnjaka šta je sve nasilje, koji su oblici nasilja… Ja sam s dvoje male djece protjerana iz svoje kuće. Imala sam 28 godina, muž je morao ostati. Ostali smo bez ičega. Danas konačno mogu govoriti o toj traumi. Nisam ni znala znala da me to izjeda i razara – kazala nam je jedna Šibošičanka, koja je redovna na svakoj radionici.
I poručila da se ne smije trpiti, da nije sramota potražiti stručnu pomoć, da razgovor mnogo znači.
Posebno je istakla da joj je drago da su se u projekat uključili i vjerski službenici.
I još jedna žena priznaje nam da nosi ratne traume, bila je na prvim borbenim linijama.
– Gledala sam očima mrtve, ranjene, pomagala sam koliko sam mogla. Ovaj projekat mi danas puno pomaže, da izađem, razgovaram, donese mi neki mir u duši – kazala je.
