Support For Sexually Abused Women and Youth Survivors
Support For Sexually Abused Women and Youth Survivors

Sigurni zajedno: Žrtve seksualnog nasilja u suboku moraju imati pristup pravdi i podršci

01.04.2022.

Slike stradanja koje svakodnevno stižu iz Ukrajine probudile su sjećanja i traume s kojima se stanovništvo naše zemlje suočilo prije skoro 30 godina u bh. ratu.

Piše: Milica Brčkalo Gajić

Jedna od najranjivijih kategorija su osobe koje su preživjele ratno seksualno nasilje, a koje, kako to pokazuju iskustva osam nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće u Bosni i Hercegovini (BiH), sve češće traže pomoć.

Trenutno više žena, nego što je to obično, traži podršku jer je u cjelokupnom društvu prisutna atmosfera napetosti koja asocira na rat i otvara ratne traume. Od pandemije COVID-19, preko lockdowna, pa do sadašnjeg rata u Ukrajini. Slike koje gledaju na televiziji i spominjanje rata u BiH, sve to itekako utiče da se žene loše osjećaju i da im se ta traumatska iskustva, koja nisu prorađena, ponovo jave – objašnjava Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće Sarajevo koja djeluje u okviru „Fondacije lokalne demokratije“ i dodaje da je riječ o ženama koje su, najčešće, na margini društva zbog teške ekonomske situacije.

No, ekonomska pomoć nije jedina koja im je potrebna.

Njima je, još uvijek, potrebna psihološka podrška. U Republici Srpskoj (RS) se vrlo kasno počelo govoriti o ovoj temi i zakon o žrtvama seksualnog zlostavljanja u ratu i žrtvama ratne torture je kasno donesen i ima ograničen rok trajanja. Mnoge žene, bez obzira što mi o tome stalno govorimo, ne znaju da imaju neka prava. Mi im ukazujemo na to koja prava imaju i to je jedan nivo. Drugi nivo je to da, kada ostvare ta prava ili kada se odluče da ne žele da ih ostvare, one trebaju psihološku pomoć, pravnu pomoć u imovinskim odnosima, a često i zdravstvenu pomoć. Isto tako im je značajna i ekonomska podrška – kaže  Nada Golubović, predsjednica UO „Udružene žene“, Banjaluka.

Adekvatna podrška

Iako nevladine organizacije koje vode sigurne kuće u našoj zemlji ne djeluju same, one su ključna karika kada je riječ o podršci, prije svega psihosocijalnoj, koja je žrtvama neophodna.

Mislim da su institucije dosta opterećene redovnim procedurama rada i nekad nemaju dovoljno vremena da se posvete razgovoru sa žrtvom, kao što imamo mi u nevladinom sektoru. To je, ustvari, suštinska razlika između nas jer mi odvajamo dovoljno vremena za taj segment samog razgovora i osnaživanja za prolazak kroz određene postupke ili jačanja žrtava u bilo kom pogledu – objašnjava Biljana Savičić, direktorica UG „Budućnost“, Modriča.

No, kako bi ta podrška bila još jača nevladine organizacije koje vode sigurne kuće u BiH, uz koordinaciju organizacije „Medica“ Zenica, sprovode projekat koji podrazumijeva povezivanje sigurnih kuća s vjerskim zajednicama u našoj zemlji. Riječ je o projektu „Sigurni zajedno: Uspostavljanje netradicionalnih partnerstava na lokalnom nivou između sigurnih kuća i vjerskih zajednica u BiH radi unapređenja prava preživjelih seksualnog nasilja u ratu na području Bosne i Hercegovine“ koji je podržala vlada Ujedinjenog Kraljevstva.

– Mi živimo u jednom patrijarhalnom društvu gdje se zaista rijetko govori o nasilju, gdje žene kriju do zadnjeg trenutka da im se događa nasilje, a pogotovo kriju neka ratna traumatska iskustva. Naša iskustva sa ženama koje nam se javljaju pokazuju da su često baš vjerske vođe prve osobe kojima se povjere i kojima vjeruju. Ovim projektom smo mi detaljno upoznali vjerske vođe sa našim radom i praksama kako bi, zajedno sa drugim relevantnim institucijama, radili na zajedničkom osnaživanju žena da ostvare svoja prava – kaže Dijana Tadić, direktorica Udruženja „Žene BiH“, Mostar.

Nije tajna da predstavnici religijskih institucija, prije ovog projekta, često nisu znali na koje adrese trebaju uputiti žene koje im se obrate za pomoć.

Prije svega jako je važno da vjerske zajednice prihvate da je žena preživjela silovanje, da im vjeruju, da pokažu poštovanje i da imaju određene informacije o tome kako mogu ostvariti svoja prava. Radeći na ovom projektu mi smo vidjeli, na području cijele BiH, da vjerske zajednice nisu dovoljno informisane o pravima koja žene mogu ostvariti, pa između ostalog i kada je u pitanju status civilne žrtve rata kao posebne kategorije – objašnjava Sabiha Husić, direktorica Udruženja „Medica“ Zenica.

Saradnja ključnih aktera

To se, kako ističe Damir Hrnjica, koordinator Udruženja „Žene sa Une“, Bihać, zahvaljujući ovom projektu promijenilo.

Vjerski službenici nisu bili toliko informisani i nisu se toliko zanimali za taj problem. Oni žrtve nisu upućivali na prave adrese, a to su sigurne kuće, centri za socijalni rad ili ministarstva. No, sada imaju te informacije koje su potrebne i mogu ih, uz našu pomoć, usmjeriti kako da ostvare svoja prava. Iz iskustva znamo da kad vjerski službenik nešto kaže onda to ima veću važnost. Iz tog razloga su oni veoma bitni i značajni kada je riječ o promociji ovog problema koji je evidentan u našem društvu – kaže  Hrnjica.

Cilj ovog projekta, kako nam objašnjava Selma Tufekčić, socijalna radnica iz Udruženja „Vive žene“, Tuzla, je da se žrtvama svih oblika nasilja, a prije svega ratnog silovanja i seksualnog nasilja, pruži urgentna i adekvatna podrška. Ona ističe da nevladine organizacije koje vode sigurne kuće u BiH i religijske zajednice imaju istu misiju koja podrazumijeva pružanje pomoći i podrške osobama kojima je to potrebno.

Sporazum podrazumiijeva saglasnost UG „Vive žene“ i vjerskih organizacija da će zajednički djelovati u cilju unapređenja prava žrtava nasilja u porodici i žrtava rata, a u cilju mobiliziranja aktivnosti u zajednici kao imperativ u smanjenju stigme i osiguranju pristupa pravima i uslugama žrtava nasilja u porodici i žrtvama rata. Zajednički ćemo raditi na borbi protiv stigmatiziranja i na osnaživanju žrtava nasilja. Naša saradnja će se zasnivati  na principima ravnopravnosti, jasne otvorene komunikacije, solidarnosti, posvećenosti, uzajamnog dogovaranja i razumijevanja u duhu kvalitetnog partnerstva – ističe ona.

Ovaj projekat trebao bi podstaći i žrtve koje, do sada, nisu potražile pomoć, da to učine.

– Mi svakodnevno kroz naš rad i kroz saradnju s institucijama pozivamo žene koje su pretrpjele bilo kakav oblik nasilja da ga prijave i da potraže pomoć. Informišemo ih o tome koja su njihova prava, gdje mogu da ostvare ta prava, te na koje načine i kako uopšte da prepoznaju da su baš one žrtve. Najčešći problem je to što one jedan duži period ni ne shvataju da su žrtve nasilja ili krive sebe. Recimo, konkretno kod slučajeva seksualnog nasilja, žene krive sebe za to što se desilo ili smatraju da su one nekim svojim postupkom ili načinom odijevanja uticale na to da budu silovane – kaže Nataša Kurtuma, voditeljica kancelarije Fondacija „Lara“, Bijeljina.

PODRŠKA UJEDINJENOG KRALJEVSTVA

Projekat “Sigurni zajedno: Uspostavljanje netradicionalnih partnerstava na lokalnom nivou između sigurnih kuća i vjerskih zajednica u BiH radi unapređenja prava preživjelih seksualnog nasilja u ratu na području Bosne i Hercegovine“, kao što smo prethodno istakli, realizuje se uz podršku vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Tim povodom je o ovoj temi za Interview.ba govorio britanski ambasador u BiH Matt Field.

Britanski ambasador u BiH Matt Field

Šta je motivisalo Ujedinjeno Kraljevstvo i Britansku ambasadu u BiH da podrže ovaj projekat?

– Borba protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja ostaje prioritet za Ujedinjeno Kraljevstvo. To je tema koja je važna za našu ministricu vanjskih poslova i za Britansku ambasadu u BiH. Naša osnovna motivacija za rad na rodno zasnovanom nasilju u BiH je potreba da podržimo osobe koje su preživjele, koje vrlo često ne dobijaju njegu koja im je potrebna. Procjenjuje se da je jedna od tri žene širom svijeta doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje tokom svog života. To čini rodno nasilje jednim od najsistematičnijih i najraširenijih kršenja ljudskih prava našeg vremena. Naš povećan fokus na ovo pitanje započeo je Inicijativom za sprečavanje seksualnog nasilja u sukobima (PSVI) koju su u maju 2012. pokrenuli bivši ministar vanjskih poslova Lord Hague i specijalna izaslanica UNHCR-a Angelina Jolie. Želimo podići svijest o rodno zasnovanom nasilju  kako bi ga više ljudi razumjelo i moglo pomoći lokalnim vlastima da preduzmu potrebne aktivnosti. Lord  Ahmad od Wimbledona, koji je posjetio BiH prošle godine, je specijalni izaslanik premijera za spriječavanje seksualnog nasilja u sukobu. U novembru prošle godine, Lord Ahmad je pokrenuo Poziv na akciju kako bi se osigurala prava i dobrobit djece rođene od seksualnog nasilja u sukobu. Ova djeca su često stigmatizirana i izopćena od strane svojih zajednica, a ovaj Poziv na akciju potiče potpisnike da zaštite ovu ranjivu grupu. Poziv na akciju je već podržao veliki broj država. Od pokretanja PSVI-a, više od 90 puta smo angažovali timove stručnjaka iz Ujedinjenog Kraljevstva kako bi doprinijeli izgradnji ekspertize za postizanje ciljeva Inicijative za sprečavanje seksualnog nasilja u sukobu, istovremeno podržavajući rad nacionalnih i međunarodnih tijela i nevladinih organizacija.

Mi radimo i mnogo više, izvan tog projekta:

  • Ujedinjeno Kraljevstvo podržava Globalni fond za preživjele, koji je pokrenut 2018. Doprinijeli smo ovom fondu sa 1,3 miliona funti u 2020. godine i sa 1,4 miliona funti u 2021. godini. Fond ima za cilj da pruži obeštećenje preživjelima seksualnog nasilja u sukobu širom svijeta, s posebnim fokusom na reparacije.
  • Također radimo na globalnom kodeksu ponašanja za prikupljanje informacija od preživjelih seksualnog nasilja u sukobu, nazvanog po Nadiji Murad, jezidskoj aktivistkinji za ljudska prava koja je i sama bila žrtva seksualnog nasilja. Murad kodeks ima za cilj da osigura da rad sa preživjelima na istraživanju, dokumentovanju i evidentiranju njihovih iskustava bude sigurniji, etičniji i efikasniji u poštivanju njihovih ljudskih prava. Kodeks će takođe osigurati da prikupljeni dokazi budu odgovarajućeg kvaliteta kako bi se mogli koristiti u krivičnim postupcima, i na kraju obezbijediti dalje krivično gonjenje počinilaca. Planiramo uskoro objaviti radnu verziju Murad kodeksa.
  • Pokrenuli smo Deklaraciju humanosti. To je Deklaracija vjerskih lidera koja poziva na prevenciju seksualnog nasilja u sukobu i osuđuje stigmu s kojom se suočavaju preživjele i djeca rođena od silovanja tokom sukoba. Deklaraciju je podržalo preko 50 vjerskih i lokalnih lidera i vjerskih organizacija.

Zašto je posebno važno da društva ne zaborave žene koje su preživjele seksualno nasilje i silovanje u ratu?

– Osigurati da se niko ne zaboravi, ne samo preživjele žene, od vitalnog je značaja. Osigurati poštovanje njihovih potreba, ali i da se njihov glas čuje, je od suštinske važnosti za izgradnju jakih, stabilnih i mirnih zajednica. Ignorisanje ili nedovoljno rješavanje ovih pitanja može uzrokovati da ovaj problem postane još veći i otežaće njegovo rješavanje u budućnosti. Preživjele i preživjeli  seksualnog nasilja suočavaju se s ozbiljnim fizičkim i psihičkim posljedicama koje zahtijevaju medicinsku i psihološku podršku. I ovim posljedicama nisu izloženi samo preživjeli, već i njihovi prijatelji i porodice. Uticaj rodno zasnovanog nasilja stoga može osjetiti šire društvo, ne samo na pojedinca ili pojedinku koji su to nasilje preživjeli. Zbog toga je važno da društva kolektivno reaguju i zahtjevaju rješavanje ovih pitanja. Često zaboravljamo da stav društva prema rodno zasnovanom nasilju i prema preživjelima može uticati na buduće generacije. I ovi stavovi mogu uticati na društveni odnos prema počinjenim zločinima, jer pružajući podršku preživjelima, društvo se može distancirati od njih. Ako se preživjeli zaborave ili ignorišu, to bi se moglo shvatiti kao da društvo pasivno opravdava zločine. Ovo je izuzetno važna poruka za buduće generacije. U središtu ove poruke je jedno važno pitanje: Osjećamo li mi kao društvo solidarnost sa preživjelima zločina ili želimo da pokažemo solidarnost sa počiniocima?“ Mi u Ujedinjenom Kraljevstvu, a znam i veliki dio društva u Bosni i Hercegovini, nemamo dilemu oko ovog pitanja. Odgovor je vrlo jasan: Počinioci moraju odgovarati za počinjene zločine, a preživjele seksualnog nasilja u suboku moraju imati pristup pravdi i podršci.

Šta, kao neko ko je finansijski podržao ovaj projekat, očekujete od njega?

– U suštini, očekujemo da će ovaj projekat preživjelima poboljšati pristup podršci u BiH. Ali takođe očekujemo da će projekat izgraditi i razviti lokalne kapacitete za pružanje ove podrške. Organizacije i institucije na lokalnom nivou posjeduju izuzetno znanje i iskustvo u ovoj oblasti. Uvjeren sam da će njihova unaprijeđena saradnja, koja se zasniva na razumijevanju, razmjeni i podršci, dati pozitivne rezultate. Ovaj projekat je posebno važan jer povezuje vjerske zajednice i mrežu sigurnih kuća. Istraživanja su pokazala da osobe koje su preživjele seksualno nasilje imaju najviše povjerenja u organizacije, koje se bave ženskim ljudskim pravima, sigurne kuće i vjerske zajednice. Mi se nadamo, da će se ovaj projekat graditi na ovim osnovama, te da će razvijati čvršće odnose između preživjelih, vjerskih zajednica i mreže sigurnih kuća.

Podsjećamo, u Bosni i Hercegovini djeluje osam nevladinih organizacija koje vode sigurne kuće, a koje su dio ovog projekta: „Medica“ Zenica, „Vive žene“ Tuzla, „Fondacija lokalne demokratije“ Sarajevo, „Žena BiH“ Mostar, „Žene s Une“ Bihać, „Fondacija udružene žene“ Banja Luka, „Budućnost“ Modriča i „Fondacija Lara“ Bijeljinja.

(Interview.ba)

Idi naVrh

Don't Miss