Senka Kurt na OBN: Gdje smo mi tu?

 

Bila sam jučer u supermarketu  – u gluho doba. Dan već odmakao, pa mislim, izbjegla sam gužve.

No, čim sam ušla, došlo mi je da odustanem. Da nije praznog frižidera i produženog vikenda teško da bih ostala i stajala dugo, dugo u redovima na bezbroj kasa.

Okrenem se oko sebe. Pa me i pomalo stid. Moja siromašna fasunga stidi se sama sebe. Gotovo svi drugi, a bilo ih je, imaju po dvoje pretrpanih kolica. Vreće od 25 kilograma brašna, paketi ulja, šećera, na vrhu se kolutaju konzerve, gomile paketića germe…

Gotovo strpljivo trpam svoje dvije – tri kesice i pitam muža: Znaju li ovi ljudi nešto što mi ne znamo? Ko je ovdje pametan? Oni što kupuju neke zalihe ili mi što se pravimo da se ništa ne dešava?

Poslije me prijatelji uvjeravaju da su i sami imali slična iskustva. Kupuje se naveliko. Jedni tvrde to su rezerve za “ne daj Bože”, drugi kako se narod spašava od poskupljenja.

Kako god bilo, mene sve podsjeća… Znate na šta. Pa i vi ste to ovih dana, osjetili.

Kad nas je u četvrtak ujutro dočekala vijest o brutalnoj, nepravednoj, krvavoj invaziji Rusije na Ukrajinu, srce je zakucalo dva puta brže.

Je li ovo treći rat? Jesmo li odavno u novom, svjetskom ratu? Šta znače sve te velike floskule o novom svjetskom poretku? I gdje smo mi tu? Naša djeca, naše obitelji, naši životi što se već skoro tri decenije ne mogu oporaviti od onoga što smo prošli, preživjeli, otplakali, odtugovali?

Kako će se sve ovo, što traje i danas u Ukrajini, odraziti na zemlju u kojoj živimo? Hoćemo li ostati neozlijeđeni ili ćemo, baš kao u svakoj velikoj partiji karata, a koje su se igrale sada i ovdje ili negdje malo dalje, platiti ceh.

Teško je prognozirati kad se veliki igraju rata. No, mali, a mi to jesmo, uvijek ostaju na kraju. Da počiste nered, da se njima počisti nered. Kao prljavom krpom kojom se na kraju briše pod.

Domaće prilike već znamo. U igri čuvenog trojca uvijek je nekako 2 naprema 1. Ovisno o tome kakav je ulog na stolu. Ovoga puta rezultat je pomalo neriješen. Članovi Predsjedništva BiH ponovo su podijeljeni. Očekivano. Komšić i Džaferović zajedno su u osudi brutalnog napada Rusa na Ukrajinu. Neočekivano – Dodik je predlagao neutralnost. Sukladno onome što je rekao njegov mentor iz Beograda – svemogući Aleksandar Vučić, razapet između Brisela i Moskve. Okruglo, pa malo na ćoše.

I vi ste to tako shvatili? Ono mucanje prilikom obraćanja javnosti. A ha, Rusi su prijatelji Srbije. Aha, suverenitet Ukrajine je svetinja.

Pa ćemo se i držati toga. Ok, neka Beograd bude prijatelj Sarajeva. I suverenitet Bosne i Hercegovine svetinja.

Za sada smo sigurni. Eufor pojačava svoje snage u BiH. I to ne samo zbog nas. Ministri vanjskih poslova Europske unije zakazali su za 21. mart sjednicu na kojoj će raspravljati o blokadi vlasti u BiH, sigurnosnoj situaciji i podrivanju ustavnog poretka.

Kad smo čekali do sada, vala možemo još i dvadesetak dana. Jer ovi  problemi taru nas već dugo. I Dodikovi napadi na državu su sve jači. Europa ima važnijih problema od nas. Ili nema?

Možda mi i nismo problem. Nego Europa.

Tako da do 21. marta možete mirno spavati. Posebno ako ste u Federaciji, jer premijer Fadil Novalić šalje poruku da nema razloga da se trošimo bez veze i kupujemo zalihe.

Naše rezerve su pune žitarica, imamo dovoljno za višemjesečnu proizvodnju brašna i kruha. Preventivno djelujemo u slučaju daljnih poskupljenja i činimo sve da zaštitimo naše građane – kaže Fadil.

E, mene sad stvarno strah!

 

Prethodna vijest

SZ: “EU konačno shvatio šta je na kocki u BiH”

Naredna vijest

Šta je Dodik s Putinom dogovorio u decembru?