Vladimir Putin rukuje se sa Sergejem Naraškinom (AFP)

ANALIZA: Putin je napad na Ukrajinu pretvorio u vlastiti projekat i to postaje najveća opasnost po njegovu vlast

Dugogodišnje istraživanje pokazalo je da samo osam posto Rusa podržava vojni sukob protiv Ukrajine

Piše: New York Times

Ruski predsjednik Vladimir Putin napao je Ukrajinu sugerirajući da se osjeća uvjerenim u svoje resurse, a u javnosti je nepobitan njegov imidž moćnog čovjeka koji upravlja Rusijom kako god želi.

Međutim, nijedan vođa ne može vladati sam, piše New York Times u svojoj najnovijoj analizi vezanoj uz rusku invaziju na Ukrajinu.

Naime, niz događaja ovoe sedmice,  uključujući odluku Rusije da ograniči pristup Facebooku i cenzurira vijesti o ratu u Ukrajini, postavlja pitanja o tome koliku će političku podršku Putin dobiti u ovom sukobu.

Podcjenjivanje savjetnika

Rani znak da nešto nije u redu pokazao se u ponedjeljak na sastanku Vijeća sigurnosti Ruske Federacije. Putin je očekivao da će svi okupljeni dužnosnici bespogovorno podržati njegovo priznanje neovisnosti separatističkih regija u istočnoj Ukrajini, no čelnik vanjske obavještajne službe SVR-a Sergej Nariškin pao je na njegovom testu.

Putinu se, međutim, nije svidio Nariškinov izbor riječi pa je njegovo izlaganje prekinuo uputom da govori jasnije. Nariškin je ponovno pokušao odgovoriti na pitanje, ali je zamucao.

Proteklih se desetljeća Putin pokazao kao vrlo vješt u održavanju svojih odnosa s elitom, no očita zbunjenost Putinovih savjetnika tokom sastanka u ponedjeljak, uključujući i zamuckivanje Nariškina koji je služio u KGB-u u isto vrijeme kao i Putin, dala je naslutiti da je ruski predsjednik ovu ključnu skupinu držao podalje od svojih planova.

Njihova je napeta interakcija mogla biti slučajnost uzrokovana stresom, a i svi Putinovi savjetnici, uključujući Nariškina, na kraju su mu u ponedjeljak ponudili javnu potporu za priznanje separatističkih regija.

Neki promatrači, ističe Popova, vjeruju da je Putin namjeravao prenijeti dojam da je on kralj, a njegovi savjetnici samo dvorjani.

Osim elite koju ‘podcjenjuje’, tu je i ruska javnost.

Iako javno mnijenje u Rusiji nije tako izravno moćno kao što bi bilo u nekoj demokratskoj zemlji, visoka razina javne potpore Putinu dugo je bila izvor njegove političke snage. Nijedan drugi političar ili član njegova najužeg kruga nema javni ugled ni blizu njegovu. Međutim, gnjev javnosti zbog rata mogao bi potkopati njegovu prednost.

Rat će opteretiti rusku ekonomiju i to je najveći udarac javnoj slici Putina kao pažljivog i pragmatičnog upravitelja ruskim interesima.

Čak i prije nego li je broj žrtava počeo rasti, postojala je malena javna potpora ratu u Ukrajini. Istraživanje koje se svakog mjeseca provodi već godinama pokazalo je u prosincu da samo osam posto Rusa podržava vojni sukob protiv Ukrajine, a samo devet posto smatra da bi Rusija trebala naoružati ukrajinske separatiste.

Ovosedmični Putinovi postupci sugeriraju da je postao zabrinut zbog posljedica bijesa javnosti.

Policija je u četvrtak i petak uhapsila  na stotine ljudi koji su prosvjedovali protiv rata u Ukrajini u gradovima diljem Rusije, a vlada je u subotu ograničila pristup Facebooku i drugim medijskim stranicama zbog objavljivanja priča ‘u kojima se operacija koja se provodi naziva napadom, invazijom ili objavom rata’.

Zategnuti odnosi

Upravo to dovodi do uloge u održavanju odnosa sa svojim užim elitnim krugom:

Zbog resursa i pristupa koje imaju, elite predstavljaju najveću prijetnju autoritarnim vođama. Zadržavanje potpore elite stoga je ključno za ostanak na vlasti. Odnos između autoritarnih vladara i njihove jezgre elitnih pristaša može biti zategnut kada diktatori vode rat u inozemstvu – osobito kada te elite sukob gledaju kao pogrešan – ističe Erica de Bruin, politologinja s koledža Hamilton.

Ljutnja javnosti zbog rata također može povećati percepciju elite da Putin više nije učinkovit zaštitnik njihovih interesa. A ako SAD i Europa uspiju nametnuti učinkovite sankcije članovima Putinove elitne koalicije, to bi moglo učiniti rat skupim za njih kao pojedince, ali i rizičnim za Rusiju.

To ne znači da će se Putinovi saveznici okrenuti protiv njega jer je bio grub prema jednom od njih pri televizijskom obraćanju, naravno, ili da bi bijes javnosti odmah potkopao njegovo predsjedništvo. Ali još uvijek postoji razlog da se obrati pozornost na znakove napetosti unutar Putinove koalicije. Nezadovoljstvo elite moglo bi uticati na njegovu reakciju na ciljane sankcije ili na ograničenja s kojima bi se mogao suočiti u pogledu resursa za sukob u Ukrajini.

Dvije trećine autoritarnih vođa uklanjaju njihovi vlastiti saveznici. Ako previše zategne vijke, ako pokuša stvarno povećati svoju moć na račun vladajuće autoritarne koalicije, tada ugrožava svoju poziciju – zaključuje Popova za New York Times.

Prethodna vijest

Ruski mediji: Rata u Ukrajini nema

Naredna vijest

Presedan EU: “Danas je srušen još jedan tabu”