Marin Bago: U zemlji gdje bi i kralj bio Ostali

Jedan od najvažnijih razloga za okupljanje prvobitnih ljudskih zajednica je bio, olakšati pristup hrani. Kasnije je bila važna proizvodnja i samoodrživost. BiH uvozi oko 80% hrane koju konzumiramo.To vrlo jasno govori o kakvoj se ovdje zajednici radi, o neuspjeloj. Da imamo neke druge resurse koje bismo mogli unovčiti i time kompenzirati ovu otužnu činjenicu, ali nemamo. I da imamo, opet bi bio sasvim normalan cilj jedne zemlje vlastita proizvodnja hrane. Bez toga, ovisimo o trgovačkim lobijima s kojima i nismo uspostavili nekakav kvalitetan kontakt, i ovisimo o svakom mogućem dešavanju na međunarodnom tržištu, kao što su ova vremena koja trenutno proživljavamo. Domaćeg poljoprivrednika nema ni na mapi.

Dakle, imamo jednu vrlo jasnu političku odluku već dugi niz godina. Ne želimo se baviti proizvodnjom hrane i jačanjem domaće poljoprivrede, stočarstva, voćarstva, pčelarstva, vinogradarstva itd. To je sve s razlogom. Ako su teme razni identiteti u politici i društvu, onda problem tu i zastane. U nas su to nacionalni identiteti, koji povlače za sobom i sve druge, političke, društvene, kulturne, sportske, vjerske…

Posmatrači bezvrijedne stihije

Međutim, biologija i ekonomija ne čekaju na dugotrajne političke procese, sasvim jalove i neizvjesne. Ove godine smo izgubili jedan Mostar, toliko je ljudi napustilo našu zemlju. Sada nas je, možda, oko 2.400 000, već je poljuljano tržište rada, ugroženi su mirovinski i zdravstveni fondovi, jako opada intelektualni potencijal, prijeko potreban za reforme društva. Proživljavamo jedan izazov s kojim se nismo susretali do sada, nemamo ljude za važne i ozbiljne stvari. Načelo izvrsnosti je odavno poljuljano i ovo su njegovi rezultati. Dođe đavo po svoje, kad tad.

Postoji ozbiljna opasnost da jednostavno iscurimo, netko prije, netko kasnije, i time se poremete odnosi između naroda, što će neminovno dovesti do toga ukoliko budemo samo posmatrači ove bezvrijedne stihije. Ako nismo primijetili, već mnogi prebacuju kanale kada na tv-u dođe do rasprave političkih aktera, iz čistog razloga da se ne unosi nemir u domove i ne plaše djeca. O pozitivnim temama i pričama koje ulijevaju nadu možemo samo sanjati. Dječji obrazovni program spada u sferu znanstvene fantastike.

Prijeko je potrebno redefiniranje geostrateških i geopolitičkih odnosa među zemljama, narodima i ljudima. Zajednički interesi bodu oči, dovoljno je pogledati kartu BiH i njeno okruženje. I kakav ćemo pristup zauzeti, pozitivni s nadom, ili negativni bez jasne alternative, ovisi o nama. Želimo li sebi dobro i koliko smo sami sebe prihvatili, ključna su pitanja.

Pitanje Hrvata nisu samo izborni zakoni. Pitanje Hrvata je i kako sebe vidimo, što možemo ponuditi svojoj zemlji. Slušao sam neku večer jednog uglednog profesora prava na HTV-u, koji je analizirao odnose RH i BiH na vrlo lijep način, mi smo svi rođaci, braća i kumovi, i odnos između ove dvije zemlje mora biti takav. Apsolutno je u pravu.

Najbolji primjer jačanja suradnje ove dvije zemlje je koridor Vc, on uvezuje BiH ali i uvezuje istok i jug Hrvatske. Ovaj koridor na najjasniji način pokazuje ulogu Hrvata u razvoju BiH. Hrvati su kičma Bosne i Hercegovine, i ona mora biti uspravna i jaka. Povijesna uloga Hrvata u BiH je osigurati političku, gospodarsku i svaku društvenu komunikaciju sjevera i juga, zapada i istoka zemlje. To je naša sveta dužnost, naša obveza. To je put s kojeg se teško izgubiti i zastraniti.

Dovoljno je gledati u kartu i vidjeti da su Srbi ramena i leđa ove zemlje, ako se želimo pjesnički izraziti, mogu biti i krila, ako samo to požele biti. Uska ramena i savijena leđa nisu se nikad cijenila na ovim prostorima i to je uvijek bio znak slabosti. Nije prirodno očekivati od Srba da budu takvi. Sloga je nešto što se očekuje, ali ne samo srpska.

Bošnjaci su, sasvim vidljivo na karti, a i jasno je svima nama kroz povijest, srce Bosne i Hercegovine. Ono mora kucati zdravo i jako za sve nas, ili će pumpati uzalud. Ostali su naše arterije i vene, naše vezivno tkivo. Bez njih bismo zalutali i otuđili se jedni od drugih, svi organi bi usahli.

Moramo sve zajedno

Geopolitika je prirodna znanost u svojoj osnovi i ona mora biti vezana za prirodu i ljude, inače je nakaradna, vještačka i neodrživa. Svi moramo imati i znati svoju ulogu u svemu tome kako bismo se mogli okrenuti izgradnji, svojoj djeci i budućnosti. Ono što je problematično je to da nemamo glavu. Takva smo zemlja. Ničija glava neće biti zajednički prihvaćena. To je naš usud, naša budućnost, moramo sve zajedno. Teško je pričati o proizvodnji hrane, subvencijama poljoprivredi, zdravstvu, obrazovanju, fondovima europske unije itd. Naravno da se sve može, počevši od danas. Ali ne možemo to postići nakaradnim zakonima i nadležnostima, lošom raspodjelom snaga i moći, nepostojanjem osnovnih dogovora, ugovora, zakona, ustava.

Može nam se desiti samo apsurd i čuđenje, kako nas tako i od strane drugih. Pa možete biti i sam kralj Tvrtko I Kotromanić, sada bi se i njemu izmjerila krva zrnca. Onda bi se utvrdilo da mu je majka od Nemanjića, a baba od Frankopana i svrstalo bi ga u red Ostalih. I ne bi se mogao ni kandidirati za člana Predsjedništva BiH. Bez obzira što mu dižemo spomenik i nosimo ime.

 

Prethodna vijest

U BiH ni sunce ne grije svakog jednako

Naredna vijest

Regulatorna komisija za energetiku RS – sigurna kuća za partijske kadrove