litijum
litijum

Otvaranje rudnika litijuma u Srbiji ugrozilo bi i ekosistem BiH, ali nadležni za to ne mare

26.12.2021.

Zagađenje koje prijeti Srbiji ako se dozvoli eksploatacija rude poput jadarita iz kojeg se izvlači litijum, uništiće kompletan ekosistem u okolini Loznice, a ogromni problemi zadesiće i područje oko rijeke Drine sa kojom Jadar dijeli podzemne vode, čime će se nanijeti nesaglediva šteta i Bosni i Hercegovini

Piše: eTrafika

Prema tvrdnjama sagovornika eTrafike iz ekoloških udruženja u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kao i grupe profesora sa Univerziteta u Beogradu, rijeka Drina i obje njene obale, biće značajno ugrožene ako dođe do otvaranja rudnika litijuma koju planira konglomerat Rio Tinto. Oni pričaju da je zagađenje koje je već nastalo iskopavanjima i istraživanjima na području Srbije odavno premašilo lokalni nivo i počelo da ugrožava sliv Drine, a prijeti prirodnim bogatstvima i ekosistemu BiH. Stručnjaci i ekolozi apeluju na građane obje države da se informišu dobro o situaciji i opasnostima koje im prijete, te da ne dopuste, ne samo Rio Tintu, da se nastavi sa istraživanjima i eksploatacijom litijuma, nego bilo kome.

Toksični i kancerogeni materijal

Profesor doktor Ratko Ristić, dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu, za eTrafiku je ispričao da je najveći problem što bi se u Loznici i u brojnim drugim manjim mjestima gdje ima litijuma, eksploatacijom značajno ugrozio život stanovništva. On objašnjava da je za potrebe iskopavanja minerala i njegove obrade da se dobije litijum, neophodno formiranje deponija na kojima bi se odlagao kancerogeni i toksični materijal, što će poremetiti biodiverzitet, uništiti prirodu, vodu i kvalitet vazduha, te dovesti do raseljavanja stanovništva.

“Prava mala katastrofa. Ako se dogodi formiranje tih deponija, one će ugrožavati podzemne vode Jadra, Korenite i Drine. Prva sljedeća bujična poplava na Jadru, što se dešava vrlo često, rasturiće pojas i povući toksični i kancerogeni materijal u zemlju i začas stići do vodosnabdijevanja Beograda, ali i površinskih i podzemnih voda u BiH. Vjetar sa deponija će raznijeti mirkočestice na desetine kilometara okolo. Procjena je da će u tim deponijama biti oko 6.000 tona arsena. Bila bi primarno ugrožena desna obala Drine, ali niko ne može da garantuje da će lijeva biti pošteđena od posljedica katastrofe”, objašnjava Ristić.

Napominje, da su njegove kolege sa Biološkog fakulteta u Beogradu za Rio Tinto radili studiju o uticaju na živi svijet i konstatovali da bi biodiverzitet bio izbrisan i preporučili da se tu i ne počinju radovi.

Naš sagovornik kaže da se ljudi u Srbiji nisu bez razloga pobunili i da svima nama prijeti realna opasnost. Ristić priča da je planirani projekat nepotreban, te da su količine koje Srbija ima njima nedovoljne da bi država imala interes za ovakav ugovor.

“Daleko bi više zaradili da ulože u poljoprivredu. O posljedicama po zdravlje stanovništva tek bi se moglo govoriti. Ljudi su osjetili šta može da se desi i pobunili su se, a vlast je pogrešno procijenila da su politički instruisani. Brojni pojedinci i uticajne ličnosti iz našeg javnog života shvatili su sve i podržali borbu naroda svjesni šta čuvaju”, kaže on.

U naučnom radu “Degradacija prostora u okviru projekta Jadar” koji potpisuju prof. dr Ristić, Ivan Malušević, Angelina Novaković, Petar Nešković, Siniša Polovina i Vukašin Milčanović, koji je ustupljen redakciji eTrafike, naglašava se da će “realizacija projekta Jadar, na površini koja zahvata nekoliko hiljada hektara zemljišta pod šumskim, poljoprivrednim i urbanizovanim površinama, a koja podrazumijeva i otvaranje kopova, formiranje deponija, eksploataciju podzemnih voda, tretman rude sumpornom kiselinom, izgradnju pristupnih saobraćajnica i trajne promjene namjene prostora, nepovratno izmijeniti i degradirati postojeću sliku predjela i ugroziti biodiverzitet”.

“Planirana lokacija rudnika, pratećih infrastrukturnih i proizvodnih sadržaja se nalazi u zapadnom dijelu Srbije, na granici sa Bosnom i Hercegovinom, oko 15 kilometara od centra grada Loznice, u izrazito poljoprivrednom području koje nastanjuje nekoliko hiljada stanovnika. Prema dostupnoj prostorno-planskoj dokumentaciji, planirano je zauzeće prostora u atarima sela Gornje Nedeljice, Brezjak, Slatina, Brnjac, Veliko Selo, Jarebica, Stupnica i Šurice, gdje živi oko 4.000 ljudi, kako bi se stvorili uslovi za godišnju proizvodnju 1,6 miliona tona rude jadarita, 286.000 tona borne kiseline, 58.000 tona litijum karbonata i 259.000 tona natrijum sulfata. Preliminarni procijenjeni prostorni obuhvat projekta ’Jadar’, samo u početnoj fazi realizacije projekta, uništio bi 533 hektara zemljišta, od čega 203 šume i 317 hektara obradivog zemljišta”, navodi se u istraživanju.

Renome kompanije ne uliva povjerenje

Dodaje se da bi iskopavanje jadarita bilo moguće tek poslije masivnih zemljanih radova, a proces iskopavanja rude i crpljenja podzemnih voda bi doveo do slijeganja gotovo 850 hektara zemljišta.

“Uspostavljanjem deponija u neposrednoj zoni priobalja izrazito bujičnih vodotokova Korenite i Jadra, rađa se stalna prijetnja da bujični poplavni talasi razore zaštitne nasipe i tijela deponija, raznesu otrovni otpad i trajno kontaminiraju čitavu dolinu. Otvara se mogućnost transporta velikih količina polutanata do toka Drine, zatim Save, sa nepredvidivim posljedicama za nizvodne dionice”, navodi se u istraživanju.

Inače, mineral jadarit, koji je otkriven u dolini Jadra predstavljen je kao jedan od najperspektivnijih prirodnih materijala za proizvodnju baterija, zbog visokog sadržaja litijuma koji je najvažnija komponenta za izradu punjivih baterija za električne automobile. Međutim, strah pomenutih profesora dodatno opravdava loša reputacija koncesionara.

“Dosadašnji međunarodni renome kompanije Rio Tinto ne uliva povjerenje po pitanju bezbjednosti proizvodnih procesa, zaštite životne sredine i tretmana radnika. Primjeri zastrašujuće prakse Rio Tinta širom svijeta (rudnik Panguna-Bugenvil, Papua Nova Gvineja, rudnik Friport-Grasberg; Indonezija: rudnici u Kamerunu, Mozambiku, Madagaskaru), govore o enormnim nivoima zagađenja vode, zemljišta i vazduha, bolestima radnika i nestašice hrane, totalnom uništenju ekosistema, lokalnim ratnim sukobima sa više hiljada žrtava i masovnom raseljavanju lokalnog stanovništva. Posebno je nejasna korist za Srbiju, ako se uopšte može govoriti o bilo kakvoj kompenzaciji za tako masivnu degradaciju prostora i trajan rizik po zdravlje i bezbjednost stanovništva”, navodi se u ovoj studiji.

Samo jedna planirana deponija u blizini sela Gornje Nedeljice zauzima površinu od 19,5 hektara, sa etažama visine 10 metara. Planirano je odlaganje oko 9,4 miliona tona materijala (jalovina i siromašna ruda), na foliji debljine 1,5 milimetara, kako bi se zaštitile rezerve podzemnih voda od izlivanja toksičnih materija.

“Posebnu zabrinutost izaziva ponašanje Ministarstva rudarstva i energetike, koje se često ponaša kao zastupnik interesa rudarskih kompanija, uz zanemarivanje vitalnih interesa domaćeg stanovništva i krajnje površan odnos prema problemu zaštite životne sredine. Potrebna je stroga kontrola rada ovog ministarstva jer očigledno je da neko vidi Srbiju kao jeftinu resursnu bazu, koja će davati svoje najvrednije prirodne potencijale, uz potpunu degradaciju prostora i ugrožavanje životnih interesa sopstvenog stanovništva”, zaključili su profesori.

Ugrožen i ekosistem u BiH

Snežana Jagodić Vujić iz bijeljinskog ekološkog udruženja “Eko put” vjeruje takođe da i građanima BiH slijedi teško zagađenje, zbog čega je ova organizacija nedavno imala i performans pod nazivom “Upokojenje vampira Rio Tinta”. Ona kaže da prvo moramo da se sjetimo poplava iz 2010. godine, a onda i 2014. godine, kada je na tom istom mjestu, na Jadru bio rudnik teških metala koji je držala druga firma. Jalovište tog rudnika (deponija suvih materija) bilo je na stotinjak metara od rijeke Jadar koja je brdska, bujična i za vrijeme padavina začas napusti svoje korito.

“Tada se Jadar izlio, brana jalovišta je napukla i teški metali su počeli da cure prvo u Jadar, a onda u Drinu. Od 2014. do 2016. nalazimo teške metale na području opštine Bogatić, Badovinci, Crna Bara, prema ušću Drine u Savu. Da je brana potpuno pukla, zagađenje bi se širilo na sve strane kroz riječne tokove i mi bismo imali velikih problema. Rekla bih da oni koji donose odluke za nas ne razmišljaju baš na ispravan način. Pred nama je velika opasnost koja prijeti rijeci Drini. Postoje i njeni stari tokovi sa obje strane. Od 2015. godine udruženje ’Eko put’ vodi borbu da se taj stari tok zaštiti jer se radi o posebnom barskom ekosistemu koji je odavno trebao biti zaštićen. Nažalost, izgled mu je promijenjen zbog eksploatacije šljunka i drugih uticaja čovjeka. Drinicu mi pokušavamo zaštititi godinama, a resorno Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS je zvanično usvojilo našu inicijativu u februaru ove godine, i sada dolaze oni da nam zatruju naše malo blago”, objasnila je ona.

Kompanija Rio Tinto, kaže Jagodić Vujić, postoji preko 120 godina i u svijetu je zovu “ekološki vampir” jer gdje god se pojavi, tu više ne ostavljaju „ništa živo iza sebe“.

“Bitno je da se zna da to nije rudarenje kao da se vadi ugalj, pa kopaju na površini. Ovdje nema klasičnog rudnika, postoje bušotine, rupe dubine 300 do 500 metara. Za samo jednu frakciju im treba 1,5 miliona kubika čiste vode iz Jadra koju pomiješaju sa 300.000 tona sumporne, hlorovodonične i borske kiseline, a onda to zagriju i pod visokim pritiskom upumpavaju u bušotinu. Na drugoj strani izlazi materija koja im treba i tu gdje izbije, oni prave jalovište sa otpadom. Kada završe, oni povuku još milion kubika zdrave, pitke vode iz Jadra, da bi prečistili sve i vraćaju milion kubika sa garancijom da će maksimalno zagađenje biti pet odsto. Tih pet odsto je ogromno za vodu i prirodu. Taj proces rudarenja nije ekološki prihvatljiv. Vidi se po svijetu šta su radili. Sve kompanije poput Rio Tinta zanima samo profit, nikakva životna sredina ili ljudi koji žive na tom podneblju, a rudna renta koju država dobija je bizarno mala. Iz svega ovoga jasno je da moramo da se odbranimo od njih, ali i od bilo koje druge kompanije koja bi došla iz istih razloga”, kaže ona i dodaje, da je veliki problem to što ljudi ne znaju šta im se sprema.

Ona priča da su se u kampanju protiv prodaje prirodnih ljepota uključili odmah i da će podržavati kolege i građane u Srbiji i kod nas sve dok se ne sačuvamo od smrtonosnog zagađenja.

“Od prvog dana kada se pojavio Rio Tinto organizovali smo protest odmah. Iskopavanja na Ozrenu imaju veze sigurno sa Rio Tintom, zovu se Medeni brijeg iz Bijeljine i prvi put sam čula za njih tek prije nekoliko sedmica. Ima još nekoliko tih firmi da se bave geološkim istraživanjima i nije slučajno da su se svi odjednom pojavljuju sa svih strana. I nije to samo jedno preduzeće, velike su to firme koje u svakoj zemlji otvaraju kćerke kao dio kompanije Rio Tinto”, kaže ona

Dodaje da se još nisu obraćali vlastima Srpske, ali da su dobili informacije o iskopavanjima na Ozrenu, kao i da istraživanja kreću i na Majevici, te da su opštine Lopare i Ugljevik dale načelno saglasnost za radove na njihovom području. Bijeljina je odbila da da saglasnost na području sela Suho Polje na granici sa Ugljevikom.

Ništa nije transparentno

Siniša Petrović iz, za sada neformalne organizacije “Stop trovanju Ozrena”, kaže da ni oni neće dozvoliti da se iskopavanja i istraživanja nastave kod njih. On priča da je u aprilu ove godine novoosnovano preduzeće Medeni brijeg, setrinsko preduzeće Lital Licos metal limited iz Australije, koja se bavi istraživanjem i kopanjem ruda i metala dobilo opštinsku dozvolu da smiju da buše i istražuju na području sela Sočkovac. Vidjevši iskustvo ljudi iz Srbije, svjesni da se oko njih odvija nešto o čemu nisu obaviješteni, znali su da moraju nešto preduzeti i počeli da se organizuju.

“Opština nije tražila elaborat niti je bilo prezentacije mještanima, pa ljudi nisu ni znali da će se oko njih nešto raditi. Počeli su odjednom nasipati puteve. Radili su istraživanja na privatnoj zemlji, dolazili su sa malim ašovima i skidali gornji sloj zemlje i na osnovu toga tražili saglasnost mještana, a kad su je dobili, krenuli su da daljim i dubljim iskopavanjima. Stvorili su se ogromni kopovi. Nije još krenulo bušenje, ali biće i to nakon što zima prođe. Oni su planirali dubinu 250-300 metara i traže bakar, nikal i druge metale. Problem je u tome što nije ništa transparentno i što ne znamo šta su naumili. Krenuli su nedavno kroz selo sa nekim lecima i od kuće do kuće hodaju jer se građani bune. Sada nam obećavaju da će o svemu brinuti i da neće biti zagađenja. Tamo su i izvori zdrave vode, ovo je kraj bogat rudama, prirodnim gasom i tako dalje. Zna se da ima bakra i nikla, vjerovatno i litijuma, odnosno jadarita, ima tragova zlata i srebra, ali to su male količine. Niko ne zna da li će doći do kopova, ali se mještani sada plaše”, rekao je Petrović.

Građani Srbije, dakle, protestuju već mjesec dana protiv istraživanja i otvaranja rudnika kompanije Rio Tinto na području Loznice, a pet ekoloških organizacija formiralo je savez SEOS (Savez ekoloških organizacija Srbije), okrenutih, prije svega, borbi protiv eksploatacije i prerade litijuma, bora i prateće asocijacije elemenata, ali i svih drugih prljavih tehnologija i rudarstva opasnog po zemlju, vodu, vazduh i ukupni biodiverzitet. Ovaj savez i građani uspjeli su da natjeraju predsjednika te zemlje, Aleksandra Vučića, da promijeni stav iz “neće ulica voditi politiku“ u “podržao sam narod”, nakon čega je povukao sporne zakone o eksproprijaciji i referendumu.

Nebojša Petković iz udruženja “Ne damo Jadar”, iz Gornjih Nedeljica kod Loznice, objasnio je šta znači taj zakon za njegovo selo.

“Po sadašnjem Zakonu o eksproprijaciji zemljišta u kombinaciji sa Zakonom o rudarstvu, mi u dolini Jadra ne možemo da spriječimo eksproprijaciju. Po starom zakonu su procedure mnogo duže nego po novom koji vam daje samo pet dana roka za žalbu na rješenje o eksproprijaciji, a nakon toga imaju tri dana da odluče po njoj, plus skraćeni rok za iseljenje i vi ste za 20 dana na ulici, iseljeni iz kuće na koju je neko stavio svoju šapu. Raniji zakon nije dopuštao da vas isele i natjeraju da date njivu za istraživanje. Sada je omogućeno da vam uzmu njivu na silu na tri godine i plus još tri, uz plaćanje zakupa. Zakon o referendumu omogućavao je da svake godine raspisuju isti referendum dok im ne prođe ono što žele”, kaže on.

Snaga naroda

Petković priča za eTrafiku da je sve urađeno zajedničkim snagama jer se stvorila ogromna energija ljudi koji znaju i svjesni su kakva im opasnost prijeti, zbog čega su odlučno nastupili kako bi zaustavili usvajanje zakona o eksproprijaciji zemljišta i onog o referendumu.

“Mi ne želimo rudnik ovdje. Nije nama bitno da otjeramo samo Rio Tinto. Mi ne želimo bilo koga da nam otvara rudnik. To je naš konačni cilj. Ovo je plodna dolina i ogromni su prinosi na zemljištu, nama je naša poljoprivreda jedino što želimo. Svi naši stručnjaci su stali uz nas i podržali ovo za šta se mi borimo. Svima je jasno da će njihov ili bilo čiji rudnik ovdje napraviti ekološku, sociološku i svaku drugu katastrofu“, kaže naš sagovornik.

Petković dodaje, da je vlast u Srbiji popustila tek nakon što je zaprijećeno da će izvesti milion ljudi na ulice i kada su shvatili da će se to i dogoditi.

“Ulazili su u kuće uticajnih ljudi, sklapali sa njima prijateljstva, da bi dobili bolji položaj u selima. Onda je narod počeo da shvata da ima problem, da se pojavila deponija i pričalo se o 250 hektara zemljišta, sumpornoj kiselini, dinamitu i drobljenju tla, 10.000 kubika gasa dnevno potrebnog za sušenje jalovine. Oni su tražili vodne uslove, da urade kolektor sa protokom od 120 kubika vode u sekundi iz rijeke Drine. Planirali su da vuku podzemne vode, jer da uzimaju direktno, morali bi da traže dozvolu iz BiH. To je zamka, jer svi znaju da rijeka Drina popunjava zalihe podzemne vode”, objašnjava on i dodaje, da će ostati pri svojim zahtjevima i ići na ulicu sve dok ih ne usvoje do kraja.

Dragan Simović iz Udruženja građana “Zaštitimo Dobrinju i okolinu”, iz sela Dobirnja kod Požege, kaže za naš portal da su se zainteresovali za situaciju kada su saznali da će 12 sela obuhvatiti basen rudnika “Dobrinja”.

“Nismo ni znali za Loznicu niti šta se dešava, ali kada smo shvatili kakve nam neprilike vrebaju, povezali smo se. Stanovništvo je obmanuto, geolozi su ih naveli da im dozvole da postave uređaje za bušenje, smatrajući da je 40.000 dinara godišnjeg zakupa fin iznos za zaradu dok u polju Jadra nisu pronašli mrtve srne. Od 500 do 600 bušotina u Jadarskom polju, skoro 30 ih curi i nagriza beton tako da svakih mjesec-dva moraju dvije da obnove. Najbolje se to vidi ljeti kada shvatite da 30 metara oko tih curećih bušotina nema nijedne travke. Kada samo jedna bušotina koja curi i zagadi toliko zemlje, zamislite šta bi bilo da krene proizvodnja. To bi bila katastrofa. Mi smo narod dobro obavijestili i dežuramo i pratimo da li nam dolaze nepoznata auta. Dešavalo se da uhvatimo neke koji uzimaju uzorke, a da nisu imali ni nalog, ni dozvolu. Te hajduke mi ne puštamo da rovare po našoj zemlji. Ne možemo drugačije, ako se oni tako ponašaju, moramo i mi. Mi znamo da ne želimo rudnik i nećemo ga dozvoliti ni pod koju cijenu. Ovaj sistem nas je doveo u tu poziciju da kada nam neko da neke pare, mi sve dajemo objeručke. Zaboravili su da mi imamo ponos i da nema novca koji to može da plati, jer žele da nam uzmu sve”, priča Simović.

U BiH muk

Istovremeno, politički predstavnici iz Bosne i Hercegovine pomenutu temu, koja potresa Srbiju i direktno se tiče i BiH, ignorišu. Na pitanja našeg portala odgovoreno nam je da nivo BiH nije nadležan za njih, dok resorno ministarstvo iz Vlade RS, problematiku oko iskopavanja u Srbiji nije prepoznalo kao zabrinjavajuće, niti se o njoj oglašavalo.

Da bi neko mogao da iskopava bilo šta ili vrši istraživanja u Republici Srpskoj mora biti registrovan na pomenutoj teritoriji, u skladu sa važećim propisima. Prema riječima pomoćnika ministra energetike i rudarstva RS Esada Salcina, u Srpskoj postoji više koncesionara čiji su osnivači inostrana privredna društva ili strana fizička lica. U Prijedoru postoji Arcelor Mittal, u Srebrenici Gros, a u Hercegovini Kinezi iskopavaju ukrasni kamen.

“Kompanija Rio Tinto nam se nije obraćala sa zahtjevom za istraživanja. Na Ozrenu imamo odobrenje za pravno lice Medeni brijeg iz Bijeljine, koji se dovodi u vezu sa stranim kapitalom iz Australije, ali ja ne znam da li je to tako”, kaže on i dodaje, da pitanja u vezi rijeke Drine sigurno potpadaju pod neki međunarodni sporazum, te da ne zna kakva će biti tehnologija iskopavanja u Srbiji i da li će ga uopšte biti.

Salcin priča da se Medeni brijeg obratio Ministarstvu sa zahtjevom da na tom području istraži metalične mineralne sirovine za istraživanje bakra, nikla, olova i cinka sa pratećim mineralima.

“Nosilac prava na istraživanje je dobio punu podršku opštine i prepoznat je kao investitor. Pošto tu imamo već tri koncesionara, tražili smo da oni međusobno sklope sporazum da se ne bi preklapali i kako ne bi došlo do stručnih propusta pri izvođenju radova. Bila je stručna javna rasprava u Petrovu u januaru i data je opet puna podrška tom projektu. Medeni brijeg je u maju počeo istraživanje, da bi se u jesen javili neki pojedinci koji su nezadovoljni. Nema razloga ni za kakvu paniku, bušenja se u svakom trenutku vrše oko nas. Razumijem strah mještana, ali mislim da oni nisu adekvatno obaviješteni od strane lokalne zajednice. Ova geološka istraživanja metaličnih ruda ni na koji način ne ugrožavaju sredinu. Predviđeno je uzimanje i analiziranje uzoraka i izvođenje istražnih bušotina kojih je do sada bilo na desetine i niko se nije žalio”, kaže Salcin za eTrafiku.

Idi naVrh

Don't Miss