December 2021

Objavljeno

Vesna Gluvić Čelić nije žalila bužet Doma zdravlja za najbliže saradnike

gluvic V

Nakon što smo pisali o spornim odlukama bivše direktorice Javne zdravstvene ustanove “Dom zdravlja Gradiška”, Vesne Gluvić Čelić, koja je na taj način oštetila budžet ove ustanove za oko 100 hiljada KM, analizirali smo i druge odluke koje je Gluvić Čelić sklapala sa svojim saradnicima, gdje je vršena ista praksa, a sve na teret Doma zdravlja Gradiška. Analizirali smo i ugovore koje je sklapala sa svojim suprugom

Piše: Infoveza

Ono što je važno napomenuti na samom početku, je činjenica da bivša direktorica JZU “Dom zdravlja” Gradiška, Vesna Gluvić Čelić, nije mogla sebi isplaćivati dodatni novac na platu, bez saradnje sa pravnom službom i računovodstvom Doma zdravlja. Upravo su ova dva sektora bila pokriće za ove nezakonite radnje, a sve su pokušali pokriti Statutom Doma zdravlja, odnosno članom 20, koji smo u prethodnom tekstu analizirali, gdje su nas pravnici upozorili da Statut za ovo ne može biti porkiće, jer je njegova pravna snaga slabija od zakona.

Međutim, zakon nije nešto čega su se slijepo držali Tanja Čagljević iz pravne službe i Vesna Obradović iz računovodstva. Tanja Čagljević je šefica pravne službe Doma zdravlja Gradiška i njoj su kroz odluke vršene isplate još od vremena Tihomira Mihajlovića, koji je takođe radio brojne nezakonite radnje, kao direktor Doma zdravlja Gradiška.

Sve što je započeo prethodni direktor Mihajlović spornim odlukama, Gluvić Čelić je nastavila. Tako je na osnovu četiri odluke, od kojih je dvije donio Mihajlović, a druge dvije Gluvić Čelić, Tanja Čagljević svaki mjesec dobijala 800KM neto. Koliko su apsurdne ove odluke, vidi se kada ih detaljno pročitate, pa u jednoj od njih (gdje će Čagljevićeva inkasirati 200KM mjesečno) navedeno da se ona stara za održivost zdravstvenog sistema Republike Srpske. Ovim odlukama i drugim aktivnostima su zaista pokazali kako se staraju o zdravstvenom sistemu Republike Srpske, koji je u teškoj dubiozi.

Posao za kadrove SNSD-a

U pomenutom periodu mandata Vesne Gluvić Čelić, zaposlen je i sin Tanje Čagljević u Dom zdravlja Gradiška, na održavanje IT sistema. Tanja Čagljević je supruga direktora Elektrodistrubucije Gradiška Miše Čagljevića, a svi su kadar stranke SNSD.

Ni malo skromnija nije bila Vesna Obradović, šefica računovodstva u Domu zdravlja Gradiška. Ona je kroz odluke prvo Mihajlovića, a potom doktorice Gluvić Čelić, više od tri godine mjesečno zarađivala takođe 800 KM neto. Obradovićeva je kao i Čagljevićeva, bila plaćena za staranje o očuvanju sistema zdravstvene zaštite Republike Srpske.

Posebno je zanimljiva činjenica, da je većina odluka donošena na osnovu učešća u radu neke komisije ili projekta, a tu komisiju ili grupu su čiline upravo Obradovićeva, Čagljevićeva i Vesna Gluvić Čelić.

Prethodni put smo ukazali na koji način su nam, iz tada aktuelnog rukovodstva Doma zdravlja Gradiška odgovorili, nakon što smo tražili njihov komentar na ove odluke. Komentar smo tražili i od supruga Vesne Gluvić Čelić, Saše Čelića, koji je za očitavanje nalaza mjesečno zarađivao oko 3.190,00 KM, na osnovu ugovora sklopljenog sa Domom zdravlja Gradiška.

Čelić je u svom odgovoru naveo da je u vrijeme sklapanja ugovora bio jedini radiolog u Bolnici Gradiška, te da je angažovan na osnovu saradnje Doma zdravlja i Bolnice Gradiška.

Nakon odgovora doktora Čelića, poslali smo upit Domu zdravlja, vezan za doktoricu Branku Milošević, gdje smo dobili potvrdu da je ona bila saradnik Doma zdravlja Gradiška, ali nismo dobili više detalja.

Bilo kako bilo, po informacijama stručnjaka nalazi se mogu očitavati od kuće, jer sve funkcioniše elektronski, pa je nalaze mogao očitavati bilo ko. Za sada je ugovor sa Čelićem raskinut, a šta će nova uprava Doma zdravlja Gradiška napraviti sa ostalim odlukama vrijeme će pokazati.

Zloupotreba funkcija u našem društvu je široko rasprostranjena. Osnovni problem je taj što su političke partije zarobile društvo i mi živimo u jednom partokratskom društvu, a kada se otkriju određene nepravilnosti rijetko kada se preduzme neka sankcija za učinjeno smatra politički analitičar Velizar Antić.

– One političke partije koje osvoje vlast na funkcionerska mjesta postavljaju svoje vjerne članove koji imaju njihovu zaštitu. Sa druge strane ovako izabrani funkcioneri rade u interesu prije svega partija, a ne u interesu institucije na čijem se čelu nalaze. I ovo stanje bi mogli definisati kao pravilo, a ne kao izuzetak. U konkretnom slučaju je jako zloupotrebljen i institut V.D. direktora.

Zdravstvo u dubiozi

Antić dodaje da se zloupotrebe dešavaju češće kod V.D. direktora.

– Jasno je da kada nekoga imate duži vremenski period u statusu V.D. direktora da će dolaziti do mnogo većih nepravilnosti u njegovom radu kao i raznih zloupotreba. Upravo se to dogodilo i u ovom slučaju. Takođe, veliki problem jeste i nedostatak odgovornosti. Naime, čak i kada se utvrde jasne nepravilnosti u radu izabranih funkcionera oni rijetko odgovaraju za svoje greške, jer bi njihovim procesuiranjem došli i do informacija da su mnoge zloupotrebe rađene u korist političkih partija koje su na vlasti, a otkrivanje takvih zloupotreba u ovakvom partokratskom društvu onima koji su na vlasti nikako nije u interesu. Upravo zbog toga nemamo ni odgovornost za zloupotrebe i malverzacije.

Jedno je jasno, kada sve saberemo, štetu koju su novčana izdvajanja putem odluka nanijeli Domu zdravlja Gradiška broji se u stotinama hiljada KM. Nebriga za zdravstveni sistem dovela je zdravstvo u dubiozu iz koje se ne nazire izlaz, osim onog prema Zapadnoj Evropi.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Gordana Katana: BiH and the European Union – Two Distant Worlds

eu bih1 G

At the end of December, the news that the Federation of BiH was working on the preparation of a law on limiting the quantities of produced alcoholic beverages per household passed completely under the radar. It is about harmonizing the law with the directives of the European Union, to which BiH has committed itself, which the state, as an applicant for membership, must fulfil.
The Republika Srpska is not talking about that law for now, but it is quite certain that it will not take long to pass it. According to the hosts throughout BiH, producing ‘only’ 50 litres of brandy or wine is a blow to tradition. Zoran Papić from Trševin near Višegrad and Ivo Šimunović from Šibenik in the vicinity of Jajce also agree on that.

They agree that ‘Bosnia and Herzegovina should become a part of Europe’, but they wonder whether the most important thing is to ‘start from the tail, not the head’.
Now there is the other side, so it could be stated that it is good that anyone in the country is doing anything when it comes to the conditions that must be met in order for BiH to finally open accession negotiations for membership in the European Union.

February 2021 will mark the sixth anniversary of BiH’s formal application for membership of the European Union. Since then, a process has been going on in which the European Commission was first expected to prepare an Avis, i.e. an opinion on the ability and readiness of our country for EU membership. And that meant answering a questionnaire containing 3,897 questions, which gives an overview of the political, legal, economic and administrative system of the state. It took BiH, institutions, three years to submit the required answers.

Theory and Practice

And no one, unfortunately, is surprised. As it is no wonder that we are a country at the very tail end of the process of joining the family of European countries. Because, theoretically, for years, political leaders have publicly and formally advocated for BiH’s membership in the European Union. Their mouths are full of readiness to implement its acquis, and if they are asked and trusted, a special celebration for the new member state would be prepared.

Theoretically, we repeat, that is so. In practice, the more time passes from Europe, the further we are. Although Croatia ceded its acquis after becoming a full member of the EU, it is clear that no one has read a single page of those documents. And all this with the justification that ‘the situation in BiH is different in relation to other countries, due to the complexity of its internal structure’.
Thus, the ‘complex internal structure’ becomes a kind of alibi that the harmonization of legislation with the acquis communautaire is delayed indefinitely. Because, for any change, it is necessary to form working groups and commissions, to determine entity, national and party balances. And it is true that BiH does not have competence in a number of areas that will have to be harmonized with European Union standards, but it is simply uncomfortable, to say the least, from the Republika Srpska entity, from people who consider themselves serious politicians, we hear statements that ‘the European Union should have an understanding of the specifics of BiH’.

But as time goes on, membership in the Union in our country, apart from the fact that hardly anything is being done, is being talked about less and less. Especially in political circles where responsibility is key.

The reason is actually simple. To be part of a democratic, civilized world means to build a state on the foundations, in the broadest sense of the word, of the rule of law. Which means it’s not enough to just have laws but enforce them. Which means that all citizens are equal before the law. What does it mean to put an end to corruption, nepotism?

Because at the very moment when the negotiations on membership are open, special attention is paid to chapters 23 and 24, which refer to justice and fundamental rights and justice, freedom and security, because these are issues and areas that are most important to citizens.
The precondition for this is, first of all, an independent judiciary. Which in BiH, as it is now, is just a noun of thought. And in which, from the top to the bottom of the scale, public prosecutors and judges are largely political henchmen who protect the interests of powerful people in power or those who are on the sidelines of that power. The part of judicial office holders who did not obey the authorities is in an even more difficult situation, because in BiH, court decisions are questioned over and over again instead of being implemented. In cases when they are not at the will of ‘our people’ or ‘our politicians’. And there is always someone ‘ours’ by that logic.

Hence, protest scenes before the Court of BiH have become normal when war crimes verdicts are handed down to ‘patriots of our people’. As it is normal that under the motto of the presumption of innocence, high holders of executive and legislative power continue to perform their functions, and when they are tried for corruption scandals worth hundreds of millions of marks, which did not threaten to endanger human lives, as it was confirmed during the pandemic.

That is why there is less and less talk about BiH’s membership in the European Union. Because in countries where ministers and prime ministers resign after the first trace of corruption is discovered, it is difficult to understand how in BiH the entity prime minister can continue to sit in his chair after the affair with the import of defective respirators. Or how is it possible that in the midst of a pandemic, the director of the RS Institute of Public Health and several people from the same party column, get rich with the purchase of protective masks and departments that guarded the lives and health of medical workers who fought for the lives of patients in the COVID pandemic?

Or how is it possible that for three months the Prosecutor’s Office of the Republika Srpska has not recorded any progress in the investigation into the oxygen affair? If for no other reason than that because of the hundreds of citizens who are wondering if their family members died of the Coronavirus or because they were given technical support instead of medical oxygen to support their treatment. And how, at least for moral reasons, the resignations were not offered by the RS Minister of Health and the director of the University Clinical Center Banja Luka.

Politicians do not talk about membership in the European Union because the murderers of Dženan Memić and David Dragičević would have been brought to justice in the rule of law a long time ago. Because in a state governed by the rule of law, their fathers, friends, citizens of this country would not call for justice on the street, but would get it where justice is distributed – in the courtroom. The European Union is not talked about either, because in a state governed by the rule of law, the police do not persecute citizens who seek justice, but search for the perpetrators of criminal acts.

And last but not least. Who in the Republika Srpska entity is ready to seriously work on establishing the rule of law when they keep that state under blockade for months due to the decisions of the former High Representative who imposed amendments to the BiH Criminal Code sanctioning genocide denial and glorification of war criminals. How, it is an essential question, to expect these and such politicians to stand up for the rule of law?

There is no talk of BiH’s membership in the European Union, because politicians always have ‘more important work’ to do, and that is the continuous conduct of election campaigns. For general or local elections. And in order to win, it is absolutely necessary to mobilize ‘one’s own people’ by making fun of another nation. Understandably, because it is easier to incite nationalism than to deal with legislation that would make BiH a stable and civilized state. A country that would attract foreign investors, a country where workers would live from their work, and have not been on the brink of poverty for 26 years.

And how to get to the EU when some members like Hungary are deliberately undermining that path. Therefore, it is more than cynical when the Hungarian Prime Minister emphasizes that BiH should become part of the EU and at the same time publicly supports the separatist policy of Milorad Dodik. And when Dodik and others like him are increasingly turning their heads towards right-wing governments in the European Union and building close relations with such parties in Austria, Italy…

Life Is Too Short to Wait

At the same time, the citizens are not asked anything. And most of them are reconciled to the chaos in which we live to such an extent that it does not occur to them that power is in their hands. And that they can change things in their favour. In elections or on the streets.

That is how we come to the devastating data, and it was recently published by the BiH Labour and Employment Agency that half a million citizens have left the country in the last six years. Most of them today are workers and residents of some of the countries of the European Union. Whether they are IT engineers, doctors, nurses or just ‘builders’, maids, laundry workers. All of them have replaced the BiH uncertainty with states that guarantee them at least basic legal, economic and social security. That they can prosper whether they live alone or raise and educate their children in those states. For them, life was too short to wait for BiH to become part of such an orderly system.

The rest of us are who left, at least now that the country is falling apart, instead of talking about the European Union, need to reopen the question of whether we will paint our house or pack our suitcases for some new refuge? Or to ask whether the basic priority of the government, and all in the spirit of readiness for EU integration, is to introduce a quota to Zoran and Iva from the beginning of this text, on how many brandies they will bake in their yard next year.

Moglo bi Vas zanimati

izborni

Ahmed Burić: Cartel

At the beginning of last year, when we planned the program of the action media initiative, ‘The Second Program’, the

izborni

Ahmed Burić: Kartel

Početkom prošle godine, kad smo planirali program akcijsko medijske inicijative Drugi program onaj što ovo piše bio je, poslovično, pun

Objavljeno

RERS RS – a safe house for party cadres

reg R

By its own definition, the RS Energy Regulatory Commission (RERS) is an independent organization in performing its tasks. In practice, however, it is a training ground for the installation of party cadres, according to the “Direct” research. In the Regulatory Commission, rewarded with generous salaries and numerous benefits, prominent party cadres of the ruling parties in Srpska sit. Employment also functions according to the party key, so the wife and daughter of the SNSD members from Trebinje were recently admitted to the RERS, among others, without a competition

Source: Direkt portal

The National Assembly of the RS recently, at the suggestion of the Government of the RS, for the second time in a row appointed Vladislav Vladičić as the President of the Regulatory Commission. Vladičić came to the chair of the President of the Commission from the chair of the director of “Elektro-Hercegovina” in Trebinje in 2015.

In addition to Vladičić, the NARS also gave a mandate to a former member of the Regulatory Commission, SNSD member Petar Munišić, then former secretary of the Banja Luka SNSD Zoran Novaković and prominent Banja Luka socialist Radenko Komljenović. The fifth member of the Commission is Mihajlo Travar from Banja Luka, who received the mandate in May 2018 while he was a high-ranking DNS official.

They all had to “freeze” party membership before taking office. But this has proven to be just a formality showing the public that politics is kept outside the RERS framework.

Benefits for members of the Commission – vehicles, apartments, and flexible working hours

Vladislav Vladičić (FOTO: Trebinjelive)

According to president Vladičić, RERS gave Novaković, Komljenović, and Travar a vehicle to use in Trebinje.

“We thought it was a cheaper option for us than paying for their tickets, given that there are three of them,” Vladičić told Direct.

In addition, RERS provided them with apartments to use when in Trebinje. However, they do not come to work regularly, nor anyone requires it.

“The only work regarding RERS is here, in Trebinje. They come every week, at some point. I am not saying that they are engaged for eight hours, but the work of the Commission is set up in such a way that it can be performed without them being present for eight hours during working hours. Their duty is to review the materials that arrive. We all receive materials on the computer, we participate in giving comments to the sectors, and the sectors to us and everything that is made, before the session starts, it is subject to discussion and engagement of all members in full capacity”, says Vladičić.

The President of the Regulatory Commission considers that the salaries of its members are decent.

“We are not on a budget. As for other regulatory bodies, our salaries are the lowest, although they are very decent. My salary is 3,600, and their 3,400 marks, and we do not have any allowances for that”, Vladičić points out.

New employments

Darjana Simović, the wife of the SNSD councilor in the Trebinje City Assembly Srdjan Simović, recently got a job at RERS. She was admitted with a high school diploma, and she finished the high school of electrical engineering.

“She is employed in computer maintenance, it is operational work, like recording our sessions on audio equipment. No matter what it looks like, our documentation is extensive, we have an electronic management system, everything is scanned, translated into electronic form and has its own functions and the entire system that we monitor, that we work on “, they explain in RERS Darjana’s business duties.

Vladičić says that Simović finished three years of college, but that, regardless of that, in the future, she will not get a job that requires a university degree.

Srđan Simović

Tamara Aškrabić, the daughter of the former member of the Regulatory Commission Predrag Aškrabić, who passed away in May this year, was recently employed in RERS. She graduated from the private College of Vocational Studies in Information Technology in Belgrade, with the title of professional engineer of information technology. It is a three-year school for which the tuition costs around 3,100 euros. She came to RERS as a replacement for Tanja Vuković, who is on maternity leave. Tanja Vuković is the daughter-in-law of SNSD MP Radovan Vuković.

“Tanja Vuković performed tasks related to customer protection and parts of activities related to electricity supply. It is an economic segment more. And we have customer protection jobs, we have projects that we work with USAID, GIZ, and so on, we have requirements to bring RERS closer to users in terms of modern technologies that are web-oriented. Tamara is involved in these activities, she works on these jobs. Tanja worked on protecting customers in terms of more detailed dispute resolution, when it comes to errors in calculations and so on,” they explain in RERS.

When asked if he thinks that this way of employment is correct, Vladičić says that his “conscience dictated” that he should hire Tamara Aškrabić.

“That one is on me, that was my personal, emotional side. It was my emotional attitude towards that family to try to help them and ease the pain in that situation. If it is a mistake, write in red letters Vladislav Vladičić made a mistake. We are all people of flesh and blood and sometimes we do something that our conscience tells us to do “, Vladičić points out for” Direct “.

Both Simović and Aškrabić were employed without public competition, because RERS is not obliged to announce it for jobs with secondary education, as well as for temporary jobs and replacements in maternity leave for up to a year. In case of a decision to be accepted permanently, RERS must announce a public competition.

It is interesting that two wives of Trebinje priests also worked at RERS. One is still employed, as a graduate economist, while the other left RERS and moved to another Country.

“Everyone has the right to a job, regardless of whether she is the wife of a politician or a priest. I received more criticism because of the one who moved away because I did not offer her a job, but I was principled, because she did not have the citizenship of BiH, ” Vladičić points out.

When asked when he received the above criticism, Vladičić answered that “there are always people who are in some way authorities on the issue of social life.”

“We try to be professionals, you wouldn’t believe how much, but I appreciate the authorities. Not to the point where I’ll do by their orders, but I respect them “, says Vladičić.

Circulation of functions: Member of the Commission – Advisor – Member of the Commission

Like water circulating in nature, RERS circulates functions. Thus, Mladen Štaka was first employed as a secretary in RERS, and after that, he was appointed a member of the Commission. When his term expired, Vladičić appointed him as an advisor.

“I took him because he is a man who deserves some engagement with his knowledge. You can either send him home or give him some kind of a position. He is retiring this year, and his salary is around 2,600 marks “, says Vladičić for” Direct “.

Petar Munišić from Trebinje, a graduate chemical technologist, came to RERS as a member of the Commission. At the end of his term, he was appointed head of the RERS cabinet. When asked which competencies recommended Munišić for this position, Vladičić did not have a clear explanation.

“He worked, he was a member of the Commission. Personally, I found someone who was engaged and spent five years there, deserving of a position, an engagement in RERS. To be honest, I use his experience and work as needed. If it is a sin, I take it upon myself“, Vladičić points out.

Independence and party lists

On the conclusion that considering all the above, the independence of RERS is just a formality on paper, the President of the Commission claims that he personally tried not to be recognized in this institution as a member of the SNSD.

“It is known who decides the election of the members of the Commission. As for me, it says that I was a member of the SNSD. What I can say is that no matter how you look at it, you know who is working here. It used to be people from SDS, PDP, and when they were appointed, there were very recognizable persons from that structure. I tried hard and I don’t think anyone here has ever recognized me, except who doesn’t know me, which option I belong to. And according to the relationship, I have not moved any boss or worker to another job, nor have I made any gesture on that basis, you don’t need to ask me about that. The most important thing is to keep the dignity and strength of the leader and for your associates to feel it and have such an attitude towards it, and I think it is present here and I think we are the most valuable institution in Trebinje and beyond, in all services, interpersonal and work, “said Vladičić.

However, according to “Direkt”, during the elections, Vladičić asked the workers to sign the list of “secure votes” for the SNSD.

“Well, you see, I avoided it so elegantly and I called and said that it should not be done, that it is RERS,” Vladičić said when asked about the disputed lists.

In response to our statement that this means that pressure from his party still exists, the president of the RERS Commission says that it was a “recommendation”.

 “Recommendation from the party?”, we asked.

“As you wish, but it did not happen,” Vladicic replied.

Leaving the party is just a formality

The President and members of the RERS are appointed by the National Assembly on the proposal of the Government, and on the basis of a public competition. According to the Law on Ministerial, Governmental and Other Appointments, any person who holds office in a political party cannot be appointed. However, a “hole” has been made in this law, which makes the previous rule completely meaningless.

“According to this Law, a candidate who resigns from a party position before the final appointment is made can be considered for the final appointment in accordance with the principles and procedures established by this Law,” explains Damjan Ožegović from Transparency International BiH for our portal.

Since almost all previous members of the Regulatory Commission were prominent political figures, it can be said that this legal “hole” was made to their measure.

“Given that the mandate in the commission lasts five years, and it is possible to get a maximum of two mandates, it is clear that by freezing their status in political parties, individuals can temporarily achieve greater benefits for themselves or even for the party they come from, and they are leaving it just temporarily “, Ožegović concluded for” Direct “.

 

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Gordana Katana: BiH i Evropska unija – dva su svijeta udaljena

eu bih1 G

Koncem decembra potpuno ispod radara prošla je vijest da Federacija BiH radi na pripremi zakona o ograničavanju  količina  proizvedenih alkoholnih pića po domaćinstvu. Riječ je o usklađivanju zakona s direktivama Evropske unije na koje se BiH obavezala koje država kao aplikant za članstvo treba ispuniti.

U Republici Srpskoj za sada se o tom zakonu ne govori, ali je sasvim izvjesno da se neće dugo čekati na njegovo donošenje. Proizvesti „samo“ 50 litara rakije ili vina, smatraju domaćini širom BiH udar je na tradiciju. I u tome su složni i Zoran Papić iz Trševina kod Višegrada i Ivo Šimunović iz Šibenica u okolini Jajca.

Slažu da „ Bosna i Hercegovina treba postati dio Evrope, ali se pitaju da li je najvažnije pri tom da se „kreće od repa, a ne glave“?

E sada ima i ona druga strana, pa bi se moglo konstatovati dobro je da u državi bilo ko čini bilo šta kada su u pitanju uvjeti koji se moraju ispuniti kako bi BiH konačno otvorila pristupne pregovore za članstvo u Evropskoj uniji.

U februaru 2021. godine navršit će se šest godina od podnošenja BiH formalnog zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji. Od tada i teče proces u kojem se prvo čekalo da Evropska komisija pripremi avis, odnosno mišljenje o sposobnosti i spremnosti naše države za članstvo u EU. A to je značilo i odgovor na upitnik koji sadrži 3897 pitanja, koji daje pregled političkog, pravnog, ekonomskog i administrativnog sistema države. BiH , odnosno njenim institucijama, trebalo je pune tri godine da ga dostave tražene odgovore.

Teorija i praksa

I nikoga, nažalost, to ne čudi. Kao što nikoga ne čudi i što smo država na samom repu procesa pridruživanja porodici evropskih država. Jer, teoretski godinama se politički lideri javno i formalno zalažu za članstvo BiH u Evropskoj uniji. Usta su im puna spremnosti da implementiraju njenu pravnu stečevinu, te da se njih pita i na riječ im se vjeruje  već bi se pripremalo i prigodno slavlje za novu državu članicu.

Teoretski, ponavljamo, to je tako. U praksi, što vrijeme više prolazi od Evrope smo sve dalje. Mada je Hrvatska nakon što je postala punopravna članica EU svoju pravnu stečevinu ustupila BiH, biće da niko nije pročitao nijednu stranicu od tih dokumenata. I sve to uz pravdanje da je „situacija u BiH drugačija u odnosu na ostale države , zbog složenosti njenog unutrašnjeg ustrojstva“.

Tako „složeno unutrašnje ustrojstvo“ postaje svojevrstan alibi da se usklađivanje zakonodavstva  sa stečevinom EU odugovlači do u beskraj. Jer, za bilo kakav pomak potrebno je formirati radne grupe i komisije, utvrditi entitetske , nacionalne i stranačke balanse. I pričati, pregovarati, odmjeravati šta je čija nadležnos, vagatit ko time gubi, a ko dobija.. Istina je da BiH nema nadležnost u nizu oblasti koje će se morati uskladiti sa standardima Evropske unije, ali je naprosto u najmanju ruku nelagodno, kada se iz entiteta  Republika Srpska, od ljudi koji sebe drže za ozbiljne političare, čuju izjave da „ Evropska unija treba da ima razumijevanje za specifičnosti BiH“.

Ali kako vrijeme odmiče na članstvu u Uniji u našoj zemlji osim što se jedva šta i radi sve se manje i govori. Posebno u političkim krugovima na kojima je i ključna odgovornost.

Razlog je zapravo jednostavan. Biti dio demokratskog, uljuđenog svijeta znači graditi državu na temeljima, u najširem smislu te riječi  ,vladavine prava. Što znači  da nije dovoljno imati samo zakone nego ih i provoditi. Što znači da su svi građani pred zakonom jednaki. Što znači stajanje u kraj korupciji, nepotizmu…

Jer upravo se onog  trenutka kada se pregovori o članstvu otvore, posebna pažnja usmjerava na poglavlja 23 i 24 koja se odnose na pravosuđe i osnovna prava i pravdu, slobodu i bezbjednost jer su to pitanja i oblasti koje su građanima najvažnija.

Preduvjet za to prije svega je nezavisno pravosuđe. Koje je u BiH, ovakvoj kakva sada jeste, tek misaona imenica. I u kojoj su od vrha do dna ljestvice javni tužitelji i sudije u velikoj mjeri politički poslušnici koji štite interese moćnika iz vlasti ili onih koji su toj vlasti uz skute. Onaj  dio nositelja pravosudnih funkcija koji se vlasti nije povinovao još je u težoj situaciji, jer u BiH sudske odluke umjesto da se provode, se uvijek i iznova propituju. U slučajevima kada nisu po volji „našeg naroda“ ili „naših političara“. A uvijek je neko „naš“ po toj logici zakinut.

Otuda su postale normalne scene protesta  pred Sudom BiH kada se izriču presude za ratne zločine „našim ljudima, rodoljubima/ domoljubima“. Kao što je normalno da  pod motom presumpcije nevinosti visoki nositelji izvršne i zakonodavne vlasti nastavljaju obnašati svoje funkcije i kada im se sudi za koruptivne afere teške stotine miliona maraka u kojima se nije prezalo ni od ugrožavanja ljudskih života, kakao se to potvrdilo u jeku pandemije.

Zato se o članstvu BiH u Evropskoj uniji sve manje govori. Jer u državama u kojima ministri i premijeri podnose ostavke nakon što se otkrije i prvi trag koruptivne afere teško je razumjeti kako u BiH entitetski premijer može nakon afere s uvozom neispravnih respiratora nastaviti sjediti u svojoj fotelji. Ili kako je uopšte moguće da se u jeku pandemije direktor Instituta za javno zdravstvo RS i nekoliko ljudi iz iste stranačke kolone bogate na nabavci zaštitnih maski i odjela koja su čuvali živote i zdravlje zdravstvenih radnika koji su se u jeku pandemije svakodnevno borili za živote pacijenata oboljelih od COVID-a.

Ili kako je moguće da tri mjeseca Tužilaštvo Republike Srpske ne bilježi nikakve pomake u istrazi o aferi kisik. Ako ni zbog čega drugoga a ono da zbog stotina građana koji se pitaju da li su članovi njihovih obitelji preminuli od korona virusa ili zato što im je kao potpora u liječenju davan tehnički, umjesto medicinskog kisika.  I kako , makar iz moralnih razloga, ostavke nisu ponudili ministar zdravlja RS i direktor Univerzitetsko kliničkog centra Banjaluka.

O članstvu u Evropskoj uniji političari ne govore i zato što bi u pravnoj državi već odavno ubice Dženana Memića i Davida Dragičevića bile privedeni licu pravde. Jer u pravnoj državi ne bi njihovi očevi, prijatelji, građani ove zemlje pravdu zazivali na ulici već bi  je dobili tamo gdje se pravda dijeli – u sudnici. O Evropskoj uniji se ne govori i jer u pravnoj državi policija ne progoni građane koji traže pravdu već traga za počinicima krivičnih djela.

I na kraju, mada najvažnije. Ko je to u entitetu Republika Srpska spreman ozbiljno raditi na uspostavi pravne države kada tu državu drži mjesecima u blokadi zbog odluka bivšeg visokog predstavnika koji je nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se sankcionira negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Kako, to je suštinsko pitanje, od tih i takvih političara očekivati da se zalažu za vladavinu prava?

Ne govori se o članstvu BiH u Evropskoj uniji i jer političari uvijek imaju „važnijeg posla“, a to je kontinuirano vođenje predizbornih kampanja. Za opšte ili lokalne izbore. A za pobjedu je prijeko potrebno mobilizirati „svoj narod“ ružeći ga od drugog naroda. Razumljivo, jer lakše je raspirivati nacionalizam, nego se baviti zakonodavstvom koje bi BiH učinilo stabilnom i uljuđenom državom . Državom koja bi privukla strane investitore, državom u kojoj bi radnici živjeli od svog rada, a ne tavorili već 26 godina na rubu siromaštva.

I kako stići do EU kada pojedine članice poput Mađarske svjesno podrivaju taj put. Stoga je i više nego cinično kada mađarski premijer ističe da BiH treba postati dio EU a istovremeno javno daje podršku separatističkoj politici Milorada Dodika. I kada Dodik i slični njemu sve više okreću glavu ka desničarskim vladama u Evropskoj uniji i grade bliske odnose sa takvim partijama u Austriji, Italiji…

Život je prekratak za čekanje

Istovremeno građane se ništa i ne pita. A najveći dio njih sa haosom u kojem živimo do te mjere  je pomiren da im ne pada napamet da je moć u njihovim rukama. I da mogu mijenjati stvari u svoju korist. Na izborima ili ulici.

Tako i dolazimo do poražavajućeg podatka, a nedavno ga je objavila Agencija za rad i zapošljavanje BiH da je za posljednjih šest godina zemlju napustilo pola miliona građana. Najveći broj njih danas su radnici i stanovnici neke od država Evropske unije. Bilo da su IT inženjeri, ljekari, medicinske sestre ili tek „bauštelci“, sobarice, radnice u praonicama rublja. Svi oni su bh neizvjesnost zamijenili državama koje im garantuju barem temeljnu pravnu, ekonomsku i socijalnu sigurnost. Da mogu prosperirati bilo da žive sami ili u tim državama podižu i školuju svoju djecu. Za njih je život bio prekratak da čekaju da BiH postane dio takvog, uređenog sistema.

Nama ostalim preostaje, barem sada kada se država rastače po šavovima da umjesto o Evropskoj uniji ponovo otvaramo pitanje hoćemo li krečiti ili pakovati kofere za neka nova izbjeglištva? Ili  da se pitamo da li je osnovni prioritet vlasti, a sve u duhu spremnosti na EU integracije,  Zoranu i Ivi s početka ovog teksta uvesti kvotu koliko će rakije naredne godine u svojoj avliji ispeći.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Za kraj uspješne godine: Tekstovi koje ste najviše čitali tokom 2021.

1 Z

Nepisano je pravilo da se krajem godine svi osvrću na prethodnih 12 mjeseci kako bi analizirali rezultate i postavili ciljeve za novu kalendarsku godinu. Izuzetak nismo ni mi, a jedan od rezultata kojim se članovi redakcije Interview.ba posebno ponose jeste baza vjernih čitatelja koji su tokom 2021. godine s nestrpljenjem iščekivali tekstove u kojima smo donosili priče iz cijele Bosne i Hercegovine, te razgovore s političarima, stručnjacima iz različitih oblasti ali i običnim ljudima. 

Naš cilj je da i u 2022. godini budemo medij čije tekstove ćete rado čitati, a u nastavku vam donosimo listu 10 najčitanijih tekstova na našem portalu tokom 2021. godine.

10. Almir Ćehajić Batko: Ja sam mrtav čovjek 

Pet mjeseci nakon što je izašao iz pritvora Almir Čehajić Batko, osnivač “Otvorene mreže”, za Interview.ba je pričao o optužbama koje mu se stavljaju na teret. Istakao je kako je Mreža spasila 280 života, te kako danas nema nikoga u BiH ko bi oboljele odveo na put izliječenja.

9. Nove funkcije za drugaricu Sebije Izetbegović: Enra trči počasni krug 

U oktobru ste posebno voljeli čitati tekst o najzaposlenijoj doktorici u povijesti KCUS-a, osobi od najvećeg povjerenja direktorice Sebije Izetbegović koja se okitila još s dvije funkcije, te podugoj listi dodala nova zaduženja i primanja. Riječ je o doktorici Enri Suljić.

8. Branko Perić, sudija Suda BiH i bivši predsjednik VSTV BiH: Gordana Tadić je skromnih profesionalnih sposobnosti i nerealnih ambicija

Nakon što je disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, nepravosnažnom odlukom, razriješila dužnosti Gordanu Tadić, glavnu tužiteljicu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, premještajući je s mjesta glavne tužiteljice na mjesto tužiteljice Tužilaštva BiH zbog disciplinskih prekršaja,  nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti, propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća i ponašanja u sudu ili tužilaštvu ili izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije zamolili smo Branka Perića, bivšeg predsjednika VSTV BiH, da za interview.ba pojasni izrečenu odluku i novonastalu situaciju u Tužilaštvu BiH.

7. Jasna Bajraktarević, psihoterapeut: Veliki broj suicidalne djece su pandemija u rangu korone

Nakon stravičnog podatka da je prošle godine u BiH zabilježen rekordan broj samoubojstava, čak 411, prof. dr. Jasna Bajraktarević savjetuje kako da um, a ne samo tijelo prežive koronu. Ističe  kako, na žalost postajemo sve manje empatični, te upozorava kako je među njenim klijentima sve više djece, mladih koji pokušavaju samoubojstvo. Otkriva koje tajne krije naš mozak. I savjetuje kako da naučimo usporiti.

6. Lejla Kusturica: Jerlagić, Bičakčić, Teletović, Selman i muž Jelke Milićević ubijaju naše rijeke

O bitkama koje aktivisti biju protiv lobija, politike, interesnih grupa i o tome zašto su rijeke naše zlato. Kako je borba za vodu dobila ženski predznak. O prijetnjama, ucjenama, o međunarodnoj podršci i odbrani ljudskog dostojanstva razgovarali smo s Lejlom Kusturica, aktivisticom i direktoricom Fondacije “Atelje  za društvene promjene – ACT“, koja je dio Koalicije za zaštitu rijeka u Bosni i Hercegovini.

5. Rektor UNSA traži od Medicine dokumentaciju Sebije Izetbegović 

Rektor Univerziteta u Sarajevu (UNSA) prof. dr. Rifat Škrijelj potvrdio je za Interview.ba da je  od Medicinskog fakulteta u Sarajevu zatražio dokumentaciju, odnosno informacije o studentskoj i akademskoj karijeri dr. Sebije Izetbegović, direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

4. Romansirana biografija: Ispravljene ocjene, zagubljeni index i najbrža specijalizacija na svijetu

Prosjek na medicini, koju je Sebija Izetbegović studirala 11 godina, bio je 7,38. To se preko noći “popelo” na 8,3, jer drugačije ne bi mogla biti izabrana za asistenta, prijaviti magisterij i doktorat. Specijalizacija je posebna priča, redovno bi dr. Izetbegović provela na klinikama 5 godina, no, ona je specijalizirala u rekordnom roku. Interview. ba objavljuje dokumente koji dokazuju da je “sve moguće”.

3. Muriz Memić: Izašle su zmije iz gnijezda – tužbi me nije strah, štite me Dženan i Allah 

Otac Dženana Memića je na dan kada obilježava još jednu godišnjicu bez sina, ali i bez istine i pravde, saznao da bi njegovo nedavno gostovanje na jednoj od bh. televizija u kojem je prozvao direktoricu Univerzitetskog kliničkog centra Sebiju Izetbegović moglo završiti sudskim epilogom. Naime, Memić je naveo da je Izetbegović učestvovala u odabiru timova koji su vještačili amneziju Alise Mutap, koja se u to vrijeme viđala sa Dženanom, te da je smjenjivala timove koji su radili vještačenja.

2. Sebija Izetbegović nikada nije upisala magisterij! 

Uvidom u matične knjige Medicinskog fakulteta u Sarajevu ne može se utvrditi da je direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) Sebija Izetbegović ikada upisala postdiplomski studij. No, direktorica Izetbegović je 29. marta 1997. godine na Medicini, pred prof. dr. Srećom Šimićem odbranila magistarsku tezu pod nazivom “Efekti ishrane trudnica na malformacije novorođenčadi u toku rata u Sarajevu”.

1. Inspekcija odnijela s Medicine dokumentaciju Sebije Izetbegović

Direktorica Prosvjetne inspekcije Kantona Amra Čomor i inspektor Kenan Vahabović su 11.6.2021. godine  s Medicinskog fakulteta u Sarajevu izuzeli dokumentaciju koja se odnosi studiranje i akademsko napredovanje direktorice Kliničkog centra u Sarajevu Sebije Izetbegović.

Želimo vam sretnu i uspješnu Novu godinu. Vaš Interview.ba.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Marin Bago: In a Country Where The King Would Be Among “Others”

tvrtko kotromanic M

One of the most important reasons for bringing together primitive human communities was to facilitate access to food. Later, production and self-sustainability were important. BiH imports about 80% of the food we consume. This clearly shows what kind of community this is about, a failed one. I wish we had some other resources that we could cash in and thus compensate for this sad fact, but we don’t. And if we had, it would again be a completely normal goal of a country to produce its own food. Without that, we depend on trade lobbies with whom we have not established any quality contact, and we depend on every possible event in the international market, such as these times we are currently experiencing. There is no domestic farmer on the map either.

So we have had one very clear political decision for many years. We do not want to engage in food production and strengthening domestic agriculture, livestock, fruit growing, beekeeping, viticulture, etc. That’s all for a reason. If the topics are different identities in politics and society, then the problem stops there. In our country, these are national identities, which entail all others, political, social, cultural, sports, religious…

Observers of the Worthless Element

However, biology and economics are not waiting for long-term political processes, who as we know, are completely futile and uncertain. This year we lost one Mostar. That is how many people left our country. Now there are, perhaps, about 2,400,000 of us, the labour market is already shaken, pension and health funds are endangered, the intellectual potential, much needed for social reforms, is greatly reduced. We are going through a challenge that we have not faced so far, we do not have people for important and serious things. The principle of excellence has long been shaken and these are its results. The devil came for his own, eventually.

There is a serious danger that we will simply leak out, someone sooner, someone later, and thus disrupt relations between peoples, which will inevitably lead to this if we are just observers of this worthless element. If we haven’t noticed, many are already switching channels when there is a discussion of political actors on TV, for the pure reason that no unrest is brought into homes and children are not scared. We can only dream of positive topics and stories that inspire hope. The children’s educational program belongs to the sphere of science fiction.

It is urgent to redefine geostrategic and geopolitical relations between countries, peoples and peoples. Common interests are eye-catching, it is enough to look at the map of BiH and its surroundings. And what approach we take, positive with hope, or negative without a clear alternative, is up to us. Whether we wish ourselves well and how much we have accepted ourselves are key questions.

The issue of Croats is not just election laws. The question of Croats is how we see ourselves, what we can offer our country. One evening I listened to a distinguished professor of law on HTV, who analysed the relations between the Republic of Croatia and Bosnia and Herzegovina in a very nice way, we are all relatives, brothers and godparents, and the relationship between these two countries must be like that. He is absolutely right.

The best example of strengthening cooperation between the two countries is the Vc corridor, which connects BiH but also connects the east and south of Croatia. This corridor most clearly shows the role of Croats in the development of BiH. Croats are the backbone of Bosnia and Herzegovina, and it must be upright and strong. The historical role of Croats in BiH is to ensure the political, economic and all social communication of the north and south, west and east of the country. It is our sacred duty, our obligation. It is a path from which it is difficult to get lost and deviate.

It is enough to look at the map and see that the Serbs are the shoulders and backs of this country, if we want to express ourselves poetically, they can be wings, if only they want to be. Narrow shoulders and a bent back were never appreciated in this area and it was always a sign of weakness. It is not natural to expect Serbs to be like that. Unity is something that is expected, but not only from Serbia.

Bosniaks are, quite clearly on the map, and it is clear to all of us throughout history, the heart of Bosnia and Herzegovina. It must knock healthy and hard for all of us, or it will pump in vain. The rest is our arteries and veins, our connective tissue. Without them, we would wander and become alienated from each other, all organs would dry up.

We Have to Do It All Together

Geopolitics is a natural science at its core and it must be related to nature and people; otherwise it is weird, artificial and unsustainable. We all need to have and know our role in all of this so that we can turn to construction, our children and the future. What is problematic is that we do not have a head. We are such a country. No one’s head will be shared. That is our destiny, our future, we must all come together. It is difficult to talk about food production, subsidies for agriculture, health, education, European Union funds, etc. Of course, anything is possible, starting today. But we cannot achieve that with ridiculous laws and competencies, poor distribution of forces and power, lack of basic agreements, treaties, laws, constitutions.

Only absurdity and amazement can happen to us, both by us and by others. Well, you can be King Tvrtko I Kotromanić himself, and even he would have his blood tested. Then it would be determined that his mother was from Nemanjić, and his grandmother from Frankopan, and he would be included in the ranks of the Others. And he could not even run for a member of the BiH Presidency. Regardless of the fact that we are erecting a monument to him and bearing his name.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Regulatorna komisija za energetiku RS – sigurna kuća za partijske kadrove

reg R

Po sopstvenoj definiciji, Regulatorna komisija za energetiku RS (RERS) samostalna je i nezavisna organizacija u obavljanju svojih poslova. U praksi je, ipak, poligon za instalaciju stranačkih kadrova, pokazuje istraživanje „Direkta“. Nagrađeni izdašnim platama i brojnim beneficijama, u Regulatornoj komisiji sjede istaknuti partijski kadrovi vladajućih stranaka u Srpskoj. Po stranačkom ključu funkcioniše i zapošljavanje, pa su u RERS tako, između ostalih, nedavno bez konkursa primljene supruga i ćerka trebinjskih SNSD-ovaca

Piše:Direkt- portal

Narodna Skupština RS nedavno je, na prijedlog Vlade RS, po drugi put zaredom imenovala Vladislava Vladičića za predsjednika Regulatorne komisije. Vladičić je u fotelju predsjednika Komisije došao iz fotelje direktora „Elektro-Hercegovine“ u Trebinju 2015. godine.

Osim Vladičiću, NSRS je mandat dala i bivšem članu Regulatorne komisije, SNSD-ovcu Petru Munišiću, zatim doskorašnjem sekretaru banjalučkog SNSD-a Zoranu Novakoviću te istaknutom banjalučkom socijalisti Radenku Komljenoviću. Peti član Komisije je Banjalučanin Mihajlo Travar koji je mandat dobio u maju 2018. godine dok je bio visoki funkcioner DNS-a. 

Svi oni morali su „zamrznuti“ članstvo u stranci prije nego što su uzeli svoj mandat. No, pokazalo se da je ovo samo formalnost kojom se javnosti prikazuje da se politika drži izvan okvira RERS-a.

Beneficije za članove Komsije – vozila, stanovi i fleksibilno radno vrijeme

Prema riječima predsjednika Vladičića, RERS je Novakoviću, Komljenoviću i Travaru dala na korištenje vozilo kojim dolaze u Trebinje.

„Smatrali smo da nam je to jeftinija varijanta, nego da im plaćamo karte, s obzirom na to da su ih trojica“, kaže Vladičić za „Direkt“.

Vladislav Vladičić (FOTO: Trebinjelive)

Osim toga, RERS im je obezbijedio stanove koje koriste kada su u Trebinju. Ipak, oni na posao ne dolaze redovno, niti to iko od njih zahtijeva.

„Jedini rad što se tiče RERS-a je ovdje, u Trebinju. Oni sedmično dolaze, dal’ u nekom periodu. Ne kažem da su osam sati angažovani, ali rad Komisije je tako podešen da se može obavljati i da nisu prisutni osam sati u toku radnog vremena. Njihova obaveza je pregledanje materijala koji dođu. Svi dobijemo materijale na računar, učestvujemo u davanju komentara prema sektorima, a sektori prema nama i sve što se izrađuje, prije nego dođe do sjednice, podliježe raspravi i angažovanju svih članova u punom kapacitetu“, kaže Vladičić.

Predsjednik Regulatorne komisije smatra da su plate njenih članova pristojne.

„Mi nismo na budžetu. Što se tiče ostalih regulatornih tijela, naše plate su najniže iako su veoma pristojne. Moja plata je 3.600, a njihova 3.400 maraka i nemamo nikakve dodatke na to“, ističe Vladičić.

Nova zapošljavanja

Radno mjesto u RERS-u nedavno je dobila Darjana Simović, supruga SNSD-ovog odbornika u Skupštini grada Trebinja Srđana Simovića. Primljena je sa srednjom stručnom spremom, a završila je srednju elektro-tehničku školu.

„Zaposlena je na održavanju računara, to je operativan rad, poput snimanja naših sjednica na audio opremi. Bez obzira kako to izgledalo, naša dokumentacija je obimna, imamo elektronski sistem upravljanja, sve se skenira, prevodi u elektronski oblik i ima svoje određene radnje i sistem cjelokupan koji pratimo, radimo“, objašnjavaju u RERS-u Darjanina poslovna zaduženja.

Vladičić kaže da je Simović završila trogodišnju visoku školu, ali da, bez obzira na to, u budućnosti kod njih neće dobiti radno mjesto sa visokom stručnom spremom.

Srđan Simović

U RERS je nedavno zaposlena i Tamara Aškrabić, ćerka donedavnog člana Regluatorne komisije Predraga Aškrabića koji je preminuo u maju ove godine. Ona je završila privatnu Visoku školu strukovnih studija za informacione tehnologije u Beogradu, sa zvanjem strukovni inženjer informacionih tehnologija. U pitanju je trogodišnja škola za koju školarina košta oko 3.100 evra. U RERS je došla kao zamjena za Tanju Vuković koja je na porodiljskom bolovanju. Tanja Vuković je snaha SNSD-ovog narodnog poslanika Radovana Vukovića.

„Tanja Vuković je obavljala poslove koji se odnose na zaštitu kupaca i dijelove poslova koji se odnose na snabdijevanje električnom energijom. To je ekonomski segment više. A imamo poslove koji se odnose na zaštitu kupaca, imamo prijekte koje radimo sa USAID-om GIZ-om i tako dalje, imamo zahtjeve kako približiti RERS korisnicima u smislu modernih tehnologija koje su web orjentisane. Tamara je uključena u tim aktivnostima, radi na tim poslovima. Tanja je radila na zaštiti kupaca u smislu detaljnijeg rješavanja sporova, kada su u pitanju greške u obračunima i tako dalje“, objašnjavaju u RERS-u.

Na pitanje da li smatra da li je ovakav način zapošljavanja ispravan, Vladičić kaže da mu je „savjest nalagala“ da zaposli Tamaru Aškrabić.

„Nek ide na moju dušu, to je bila moja lična, emotivna strana. To je bio moj emotivni odnos prema toj pordici da im se proba pomoći i olakšati bol u toj situaciji. Ako je greška, crvenim slovima napišite Vladislav Vladičić je pogriješio. Mi smo svi ljudi od krvi i mesa i nekada uradimo i nešto što nam savjest nalaže“, ističe Vladičić za „Direkt“.

I Simović i Aškrabić zaposlene su bez javnog konkursa, jer RERS nije obavezan da ga raspiše za radna mjesta sa srednjom stručnom spremom, kao ni za privremene poslove i zamjene na porodiljskom do godine dana. U slučaju odluke da budu primljene za stalno, RERS mora raspisati javni konkurs.

Zanimljivo je da su u RERS-u radile i dvije supruge trebinjskih sveštenika. Jedna je još uvijek zaposlena, kao diplomirana ekonomstkinja, dok je druga napustila RERS i odselila u drugu državu.

„Svako ima pravo na posao, bez obzira na to da li je žena političara ili popa. Više sam kritika primio radi te koja je odselila što je nisam primio, ali bio sam principijelan, jer nije imala državljanstvo BiH“, ističe Vladičić.

Na pitanje od koga je dobio navedene kritike, Vladičić odgovara da „uvijek ima ljudi koji su na neki način autoriteti po pitanju društvenog života“.

„Mi se trudimo da budemo profesionalci, ne biste vjerovali koliko, ali ja cijenim autoritete. Ne sada da radim po njihovom nalogu, ali poštujem ih“, kaže Vladičić.

Kruženje funkcija: Član Komisije – savjetnik – član Komisije

Poput vode koja kruži u prirodi, u RERS-u kruže funkcije. Tako je Mladen Štaka u RERS-u prvo bio zaposlen kao sekretar, a nakon toga imenovan je za člana Komisije. Kada mu je istekao mandat, Vladičić ga je imenovao za savjetnika.

„Uzeo sam ga zato što je čovjek koji svojim znanjem zaslužuje neko angažovanje. Možete ga poslati kući ili mu dati neko mjesto. On ide u penziju ove godine, a plata mu je oko 2.600 maraka“, kaže Vladičić za „Direkt“.

Trebinjac Petar Munišić, inače diplomirani hemijski tehnolog, u RERS je došao kao član Komisije. Po isteku mandata, dobio je mjesto šefa kabineta RERS-a. Na pitanje koje kompetencije su baš Munišića preporučile na ovo mjesto, Vladičić nije imao jasno obrazloženje.

„Radio je, bio je član Komisije. Lično sam gledao da neko ko je bio angažovan i tu proveo pet godina, da zaslužuje mjesto, angažovanje u RERS-u. Da budem otvoren, njegovo iskustvo i rad koristim po potrebi. Ako je to grijeh, uzimam ga na sebe“, ističe Vladičić.

Nezavisnost i stranački spiskovi

Na konstataciju da je, s obzirom na sve navedeno, nezavisnost RERS-a samo formalnost na papiru, predsjednik Komisije tvrdi da se on lično trudio da ga u ovoj instituciji niko ne prepoznaje kao kadar SNSD-a.

„Izbor članova Komisije zna se ko odlučuje. Što se tiče mene, stoji da sam bio član SNSD-a. Ono što mogu da kažem, pa kako god vi na to gledate, vi znate ko ovdje radi. Ranije je bila garnitura SDS, PDP i kad se primalo, bilo je veoma prepoznatljivih ličnosti iz te strukture. Ja sam se trudio i mislim da niko nikad ovdje nije prepoznao, osim ko me ne zna, kojoj opciji pripadam. I prema odnosu, niti sam pomakao nijednog šefa ni radnika na neko drugo radno mjesto, niti sam učinio bilo kakav gest po tom osnovu, ne trebate me za to pitati. Najbitnije je da zadržite dignitet i čvrstinu rukovodioca i da vaši saradnici to osjete i da imaju takav odnos prema tome, a ja mislim da je to ovdje i mislim da smo najvrednija institucija u Trebinju i šire po svim uslugama, međuljudskim i radnim“, smatra Vladičić.

No, prema saznanjima „Direkta“, Vladičić je u vrijeme izbora tražio od radnika da se potpišu na spisak „sigurnih glasova“ za SNSD.

„E, vidite ja sam to tako elegantno izbjegao i nazvao sam i rekao da to ne treba raditi, da je to RERS“, rekao je Vladičić na pitanje o spornim spiskovima.

Na našu konstataciju da to znači da pritisci iz njegove stranke, ipak, postoje, predsjednik Komisije RERS-a kaže da je u pitanju bila „preporuka“.

„Preporuka od stranke?“, upitali smo.

„Kako god hoćete, ali nije se desilo“, odgovorio je Vladičić.

Napuštanje stranke samo formalnost

Damjan Ožegović

Predsjednika i članove RERS-a imenuje Narodna skupština na prijedlog Vlade, a na osnovu javnog konkursa. U skladu s tim, prema Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima bilo koje lice koje je na funkciji u političkoj stranci ne može biti konačno imenovano. Međutim, u ovom zakonu je napravljena „rupa“ koja potpuno obesmišljava prethodno pravilo.

„Prema ovom Zakonu, kandidat koji odstupi sa položaja u stranci prije nego što se izvrši konačno imenovanje može se uzeti u obzir za razmatranje za konačno imenovanje u skladu sa principima i postupcima utvrđenim ovim Zakonom“, objašnjava za naš portal Damjan Ožegović iz Transparensi internešnala BiH.

Budući da su skoro svi dosadašnji članovi Regulatorne komisije bili istaknute političke ličnosti, može se reći da je ova zakonska „rupa“ pravljena po njihovoj mjeri.

„S obzirom na to da mandat u komisiji traje pet godina, a najviše je moguće dobiti dva mandata, jasno je da zamrzavanjem svojih statusa u poličkim strankama pojedinci mogu privremeno ostvarivati veće koristi za sebe ili čak za stranku iz koje dolaze, a koju napuštaju samo privremeno“, zaključio je Ožegović za „Direkt“.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Marin Bago: U zemlji gdje bi i kralj bio Ostali

tvrtko kotromanic M

Jedan od najvažnijih razloga za okupljanje prvobitnih ljudskih zajednica je bio, olakšati pristup hrani. Kasnije je bila važna proizvodnja i samoodrživost. BiH uvozi oko 80% hrane koju konzumiramo.To vrlo jasno govori o kakvoj se ovdje zajednici radi, o neuspjeloj. Da imamo neke druge resurse koje bismo mogli unovčiti i time kompenzirati ovu otužnu činjenicu, ali nemamo. I da imamo, opet bi bio sasvim normalan cilj jedne zemlje vlastita proizvodnja hrane. Bez toga, ovisimo o trgovačkim lobijima s kojima i nismo uspostavili nekakav kvalitetan kontakt, i ovisimo o svakom mogućem dešavanju na međunarodnom tržištu, kao što su ova vremena koja trenutno proživljavamo. Domaćeg poljoprivrednika nema ni na mapi.

Dakle, imamo jednu vrlo jasnu političku odluku već dugi niz godina. Ne želimo se baviti proizvodnjom hrane i jačanjem domaće poljoprivrede, stočarstva, voćarstva, pčelarstva, vinogradarstva itd. To je sve s razlogom. Ako su teme razni identiteti u politici i društvu, onda problem tu i zastane. U nas su to nacionalni identiteti, koji povlače za sobom i sve druge, političke, društvene, kulturne, sportske, vjerske…

Posmatrači bezvrijedne stihije

Međutim, biologija i ekonomija ne čekaju na dugotrajne političke procese, sasvim jalove i neizvjesne. Ove godine smo izgubili jedan Mostar, toliko je ljudi napustilo našu zemlju. Sada nas je, možda, oko 2.400 000, već je poljuljano tržište rada, ugroženi su mirovinski i zdravstveni fondovi, jako opada intelektualni potencijal, prijeko potreban za reforme društva. Proživljavamo jedan izazov s kojim se nismo susretali do sada, nemamo ljude za važne i ozbiljne stvari. Načelo izvrsnosti je odavno poljuljano i ovo su njegovi rezultati. Dođe đavo po svoje, kad tad.

Postoji ozbiljna opasnost da jednostavno iscurimo, netko prije, netko kasnije, i time se poremete odnosi između naroda, što će neminovno dovesti do toga ukoliko budemo samo posmatrači ove bezvrijedne stihije. Ako nismo primijetili, već mnogi prebacuju kanale kada na tv-u dođe do rasprave političkih aktera, iz čistog razloga da se ne unosi nemir u domove i ne plaše djeca. O pozitivnim temama i pričama koje ulijevaju nadu možemo samo sanjati. Dječji obrazovni program spada u sferu znanstvene fantastike.

Prijeko je potrebno redefiniranje geostrateških i geopolitičkih odnosa među zemljama, narodima i ljudima. Zajednički interesi bodu oči, dovoljno je pogledati kartu BiH i njeno okruženje. I kakav ćemo pristup zauzeti, pozitivni s nadom, ili negativni bez jasne alternative, ovisi o nama. Želimo li sebi dobro i koliko smo sami sebe prihvatili, ključna su pitanja.

Pitanje Hrvata nisu samo izborni zakoni. Pitanje Hrvata je i kako sebe vidimo, što možemo ponuditi svojoj zemlji. Slušao sam neku večer jednog uglednog profesora prava na HTV-u, koji je analizirao odnose RH i BiH na vrlo lijep način, mi smo svi rođaci, braća i kumovi, i odnos između ove dvije zemlje mora biti takav. Apsolutno je u pravu.

Najbolji primjer jačanja suradnje ove dvije zemlje je koridor Vc, on uvezuje BiH ali i uvezuje istok i jug Hrvatske. Ovaj koridor na najjasniji način pokazuje ulogu Hrvata u razvoju BiH. Hrvati su kičma Bosne i Hercegovine, i ona mora biti uspravna i jaka. Povijesna uloga Hrvata u BiH je osigurati političku, gospodarsku i svaku društvenu komunikaciju sjevera i juga, zapada i istoka zemlje. To je naša sveta dužnost, naša obveza. To je put s kojeg se teško izgubiti i zastraniti.

Dovoljno je gledati u kartu i vidjeti da su Srbi ramena i leđa ove zemlje, ako se želimo pjesnički izraziti, mogu biti i krila, ako samo to požele biti. Uska ramena i savijena leđa nisu se nikad cijenila na ovim prostorima i to je uvijek bio znak slabosti. Nije prirodno očekivati od Srba da budu takvi. Sloga je nešto što se očekuje, ali ne samo srpska.

Bošnjaci su, sasvim vidljivo na karti, a i jasno je svima nama kroz povijest, srce Bosne i Hercegovine. Ono mora kucati zdravo i jako za sve nas, ili će pumpati uzalud. Ostali su naše arterije i vene, naše vezivno tkivo. Bez njih bismo zalutali i otuđili se jedni od drugih, svi organi bi usahli.

Moramo sve zajedno

Geopolitika je prirodna znanost u svojoj osnovi i ona mora biti vezana za prirodu i ljude, inače je nakaradna, vještačka i neodrživa. Svi moramo imati i znati svoju ulogu u svemu tome kako bismo se mogli okrenuti izgradnji, svojoj djeci i budućnosti. Ono što je problematično je to da nemamo glavu. Takva smo zemlja. Ničija glava neće biti zajednički prihvaćena. To je naš usud, naša budućnost, moramo sve zajedno. Teško je pričati o proizvodnji hrane, subvencijama poljoprivredi, zdravstvu, obrazovanju, fondovima europske unije itd. Naravno da se sve može, počevši od danas. Ali ne možemo to postići nakaradnim zakonima i nadležnostima, lošom raspodjelom snaga i moći, nepostojanjem osnovnih dogovora, ugovora, zakona, ustava.

Može nam se desiti samo apsurd i čuđenje, kako nas tako i od strane drugih. Pa možete biti i sam kralj Tvrtko I Kotromanić, sada bi se i njemu izmjerila krva zrnca. Onda bi se utvrdilo da mu je majka od Nemanjića, a baba od Frankopana i svrstalo bi ga u red Ostalih. I ne bi se mogao ni kandidirati za člana Predsjedništva BiH. Bez obzira što mu dižemo spomenik i nosimo ime.

 

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

U BiH ni sunce ne grije svakog jednako

toming 1 U

Piše: Rubina Čengić

Odlaganje usvajanja zakon o obnovljivim izvorima je združeni zločinački poduhvat, smatra  ekonomista Damir Miljević iz Regionalnog centra za održivu energetsku tranziciju  (RESET).

Činjenica je da po važećim zakonima o obnovljivim izvorima energije u oba entiteta došlo do niza zloupotreba, preferiranja pojedinih investitora, nezakonitosti…  Razvoj malih HE, solarnih i vjetroelektrana u BiH je provođen na štetu građana jer tim investitorima dajemo izuzetno velike subvencije za proizvodnju koja je sama po sebi tržišno isplativa, a dajemo ih od novca koji građani daju po računima za utrošenu električnu energiju kao naknadu za razvoj obnovljivih izvora. Ta praksa je trebala prestati s 2020-tom godinom, u septembru 2019 godine su već bili spremni nacrti novih zakona u oba entiteta, ali cijela 2020, pa i 2021. prolazi, a ti novi zakoni nisu usvojeni, kaže Miljević i naglašava da će oni ukinute tarife koje garantuju  otkup narednih 12 godina u FBiH i 15 u RS i napominje  da je u Republici Srpskoj nacrt zakona u javnoj raspravi, a u FBiH – nije ni na vidiku.

Očito je da postoji sprega vlasti i investitora i da  vlast otežući donošenje zakona pogoduje investitorima jer ako imate dva aktera koji treba da vode računa i o javnom interesu, a ponašaju se kao da su u službi privatnih interea i tako rade godinama – to nije ništa drugo nego udruženi zločinački poduhvat, kaže Miljević. Pojašnjava da novi zakon treba da omogući građanima i privredi da proizvode vlastitu električnu energije i višak daju u sistem kao kredit za naredni period u kom možda neće imati struje.

Trebalo bi omogućiti i formiranje energetskih zajednica ili zadruga u kojima bi više građana i privreda mogli zajedno da rade na svojoj teritoriji i  treba da omogući  da se komercijalnim investitorima  u obnovljive izvore energije koncesije daju na transparentan način na  bazi otvorene aukcija gdje bi oni nudili najnižu otkupnu cijenu struju ili neke druge beneficije. Ovako se većina dodjele dozvola odvija po samoinicijativnim ponudama, a znamo šta to znači u BiH, kaže Miljević.

Nacrt zakona o obnovljivim izvorima energije u FBiH je napisan uz pomoć GIZ-a i u maju 2020-te godine je Energetska zajednica dala pozitivno mišljenje i par sugestija, kaže ekspertica za zelenu tranziciju i zastupnica u Parlamentu FBiH Sanela Klarić i naglašava on ipak još nije došao pred zastupnike.

Više puta sam tražila od  ministra energetike da on bude pušten u proceduru, ali nisam dobila odgovor, kaže Klarić i naglašava da je to, uz zakone električnoj energiji, o energetskoj efikasnosti i o gasu, samo jedan od zakona iz energetskog sektora koji su napisani uz pomoć donatora poput USAID-a i GIZ-a, a čije se usvajanje neopravdano odlaže.

Taj zakon je važan jer bi omogućio građanima da  sami sebi proizvode struju i da viškove prebace u mrežu, daje mogućnost da se ljudi udružuju u energetske zadruge i da na taj način, posebno lokalne zajednice, budu uključene u investiranje u takve sisteme i da to ne bude rezervisano samo za privilegovane investitore koji imaju novac, nego da bude otvoreno za sve građane  ili udruženja građana, a treba da riješi i transparentnost u dodjeljivanju dozvola i ukine zagarantovane cijene otkupa od postojećih vlasnika solarnih elektrana, pojašnjava Klarić.

Kako je u BiH do sada izgrađeno stotinjak solarnih elektrana i nekoliko vjetroelektrana u privatnom vlasništvu i kako se, prema dostupnim informacijama, u BiH trenutno grade projekti za proizvodnju po jedan gigavat električne energije iz sunca i iz vjetra, Miljević upozorava da sa zakonom treba požuriti jer privatni investitori zauzimaju najbolje lokacije.

Kako se sada dozvole za gradnju dodjeljuju na osnovu samoinicijativnih ponuda, privatni investitori će zauzeti najbolje lokacije, mjesta gdje sunce najbolje sija i vjetar najbolje puše i kako nisu u obavezi da tu struju predaju u mrežu u BiH – struja može ići u izvoz i oni će njome dekarbonizirati EU ili neke druge zemlje, a nama ostaje prljava energija,  Upravo zbog toga za dodjelu dozvola za gradnju pogona mora biti uvedena aukcija u kojoj će prednost imati oni koji ponude najnižu cijenu struje za otkup u BiH,  pojašnjava Miljević i  naglašava da svako odugovlačenje ide na ruku privatnim investitorima.

U prilog ovoj tvrdnji ide nezvanična informacija iz  Ministarstvu za energetiku u Vladi RS da su sve atraktivne lokacije već zauzete – zauzeli su ih privatni investitori, te da ima slučajeva da su veće pogone prijavljivali kao više manjih da bi dobili podsticaje za proizvodnju i/ili postali kvalifikovani što im daje pravo da svoju struju isporuče elektroprivredama u BiH po garantovanim cijenama.

Bosna i Hercegovina je 2005. godine potpisala Ugovor o uspostavi Energetske zajednice sa Evropskom unijom (EU) i još sedam zemalja: Albanijom, Bugarskom, Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom, Rumunijom i Srbijom. Ugovorom se obavezala na provođenje EU Direktive o upotrebi energije iz obnovljivih izvora. Cilj je bio da se povećaju strana i domaća ulaganja u obnovljive izvore i proizvodnja čiste energije te osiguraju nova radna mjesta i zaštiti okoliš.  Kako bi obaveze sprovele u djelo, entiteti u BiH su se obavezali da će do 2020. godine 40 posto planirane potrošnje struje biti iz obnovljivih izvora, a odlučile su da će to ostvariti pogodnostima i podsticajima za proizvođače. Tako su FBiH i RS počele potpisivati ugovore s uglavnom privatnim firmama koje proizvode struju iz vode, vjetra i sunca, obavezujući se da će svu njihovu struju otkupljivati po garantovanim cijenama koje neće biti mijenjane, bez obzira na tržišne promjene,  tokom 12 godina u FBiH i 15 godina u RS. Uz to ti proizvođači dobivaju i novčani podsticaj u iznosu koji zavisi od količine proizvedene struje i uz poticaje i zagarantovane otkupne cijene, ta struja je, prema informacijama iz elektroprivreda u BiH, postala skuplja od struje koju proizvode elektroprivrede. Istovremeno, obaveze proizvođača struje iz obnovljivih izvora prema državi su od 1 do 15 posto ukupnih prihoda od prodaje struje i o tome se diskreciono odlučuje u svakom pojedinačnom ugovoru.

Novac za poticaje proizvodnje iz obnovljivih izvora daju svi korisnici električne energije u BiH – prema odlukama entitetskih vlada u BiH građani uz račun za struju plaćaju naknadu za obnovljive izvore i tako se godišnje skupi više desetina miliona KM koje entitetski operateri za obnovljive izvore isplaćuju  proizvođačima struje iz malih hidroelektrana, solarnih i vjetroelektrana. Prema podacima koje su prikupili novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) od entitetskih operatora za obnovljive izvore energije, vlasnicima postrojenja je od 2015. do 2020. godine isplaćeno najmanje 207 miliona maraka. Ovaj iznos je veći, obzirom da institucije u FBiH u svojim evidencijama nemaju podatke o isplaćenim poticajima za 2016. i 2017. godinu.

Za 2021. godinu je potrebni iznos naknade za podsticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije u FBiH, prema odluci Vlade FBiH, 27,2 miliona KM.

U proteklih par godina je tehnologija jako  pojeftinila i nije skupo kao ranije, investicija se vraća možda već za tri godine, pa bi novi zakon trebao da izbaci i garantovane otkupne cijene za proizvođače  jer tako privatni investitori enormno zarađuju. To su sugestije i iz EU – i oni su imali te tarife, ali davno, no kod nas postoje pojedinci kojima to odgovara, kaže Klarić.

Jedan od bivših direktora Elektroprivrede BiH Amer Jerlagić sa svojom privatnom firmom gradi dvije solarne elektrane u okolini Sarajeva

Ova manja je 23 kilovata i ona bi trebala biti puštena u probni rad do marta 2022. godine, koronapandemija nas je malo usporila, a veća je 150 kW i nju tek počinjemo graditi jer je trebalo vremena dok smo dobili sve potrebne dozvole. S  manjim projektom smo  ušli u podsticajne kvote, povrat investicije je razuman i to je razlog da smo uopšte krenuli u gradnju fotonaponske elektrane, kaže Jerlagić za Interview.ba

Najveću proizvodnju struje iz sunca među privatnicima ima GP Tomig Grude s 25 solarnih elektrana s po 150 kilovata instalisane snage – na svojoj web-strani pišu da imaju instalirano 8.263 megavata, da proizvode 4.508 megavata godišnje čime smanjuju proizvodnju CO2 za prosječno  8.268 tona godišnje. Među onima koji imaju dozvolu za proizvodnju električne energije iz sunca samo u FBiH  ima 50-ak privatnih kompanija sa više od 100 kW instalisane snage – ostali imaju manje.  Prema dostupnim procjenama –  gradnje solarne elektrane od 20-ak kilovata instalisane snage bi mogla koštati do 40.000 KM,  a prosječni rok trajanja im je veći od 25 godina. O isplativosti gradnje govori i činjenica da je proteklih par godina pala cijena solarnih panela, ali skočila cijena struje na tržištu i da će i dalje rasti, pogotovo ove iz sunca i vjetra.

Najodgovorniji za zakonite procese u ovoj oblasti –  za evidenciju, otkup od privatnih proizvođača i isporuku električne energije iz obnovljivih izvora elektroprivredama u BiH su entitetski operatori za obnovljive izvore i efikasnu kogeneraciju. Samo u FBiH ovaj Operater  godišnje skupi između 50 i 70 miliona KM, ali je proteklih godina bio opterećen nizom problema poput sumnji na nezakonito poslovanje uprave koja nije dozvoljavala reviziju poslovanja i nije željela odstupiti nakon smjene. No Ured za reviziju rada institucija u FBiH je sredinom 2021. godine, po dolasku nove uprave,  napravio reviziju za 2019 i 2020 i utvrdio niz nepravilnosti: na  web-strani Operatera nema informacije o kvotama, nema ažurnih pokazateljima popunjenosti kvota za svaki tip postrojenja, nema ažurirani spisak kvalifikovanih proizvođača/investitora koji su dobili status privilegovanog/potencijalno privilegovanog (to su oni koji prodaju elektroprivredama), a to narušava princip transparentnosti i nije u skladu sa Zakonom o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, te nemaju jedinstven registar projekata, nisu prezentirana sva rješenja o upisu, pojedini projekti nisu ni upisani u registar koji i nije objavljen na internet-stranici Operatora.

Popunjenost dinamičkih kvota za solarne elektrane na 31. 12. 2020. godine bila je iznad obima utvrđenog Akcionim planom FBiH za korištenje obnovljivih izvora energije jer se dodjela dinamičkih kvota nije vršila na način utvrđen Zakonom o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije. Nije vođena evidencija o dodjeli dinamičkih kvota kao ni provjera njihove raspoloživosti prije dodjele statusa potencijalno privilegovanih i privilegovanih proizvođača. Zahtjevi za sticanje statusa privilegovanih i potencijalno privilegovanih ponuđača nisu se rješavali po redoslijedu prijema, postupci se nisu rješavali u propisanim rokovima, niti su se podnosiocima dostavljali pisani pozivi za ispravku nedostataka u zahtjevima, što je bila obaveza u skladu sa Zakonom o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije i internim pravilima. Također, dodijeljeni su statusi privilegovanog proizvođača i zaključeni ugovori o otkupu električne energije iz obnovljivih izvora bez prethodno dostavljene dokumentacije propisane Zakonom o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije i Uredbom o podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, pišu revizori.

Ovaj Operator je sredinom decembra 2021. godine na javnu raspravu ponudio Nacrt Pravilnika o metodologiji za raspodjelu troškova balansiranja za privilegovane i kvalifikovane proizvođače kao i udio koji će se plaćati sredstvima iz naknada prikupljenih za poticanje koji je u profesionalnoj i ekspertskoj zajednici dočekan s mnogo primjedbi.

Napravljen je sa zakašnjenjem, pa je urađen na brzinu, bez ikakvih procjena, neodgovorno, otvara nove troškove za elektroprivrede, odnosno građane i nova primanja malim proizvođačima. Potpuno je neprihvatljiv, ponavlja par učesnika u raspravi uz napomenu da bi ga svi relevantni u ovom procesu trebali odbiti.

Toliko je loš da ga nema smisla popravljati, kaže jedan od njih.  .

U Ministarstvu za energetiku, industriju i rudarstvo u Vladi FBiH (FMERI) kažu da je novi zakon o obnovljivim izvorima energije u pripremi.

Radna grupa na nivou države je uz asistenciju GIZ-a  uradila template i draft krajem 2019, ali  koronapandemija i daljnje usložnjavanje zahtjeva iz EZ i sofijska deklaracija su  otvorili prostor za ažuriranje zakona. Ministar je formirao radnu grupu s početkm 2021 i napravljen je prvi nacrt koji smo poslali elektroprivredama i FERK-u na dostavljanje komentara. Imali smo i druge zakone iz oblasti energije koji su krovni i o električnoj energiji i o energiji i oni moraju biti usvojeni prije zakona o obnovljivim izvorima. Sada imamo komentare iz elektroprivrede i FERK-a i očekujem da će ova radna verzija biti krajem januara na vlati FBiH, kažu u Sektoru za energiju u Ministarstvu i naglašavaju da sve rade uz tehničku asistenciju USAID.

Najteže je pomiriti sve zahtjeve koje zakon mora riješiti – postojeće ugovore koji moraju ostati na snazi, uvođenje novih obaveza, uspostava demokratizacije proizvodnje električne energije u okviru čega svaki građanin može biti proizvođač i izlaziti na distributivnu mrežu, ali i uskladiti  podijeljene nadležnosti između države i entiteta, te zakon usuglasiti sa drugim zakonima, ali se nadamo da smo to uspjeli, pojašnjavaju u Sektoru za energiju. Kažu da je nemoguće preuzeti zakon  iz neke od susjednih zemalja (Hrvatska već duže ima ovaj zakon, Srbija je dobila početkom ove godine) jer je to živa materija i situacija se brzo mijenja na nivou EU.

Neće biti usklađeni ni entitetski zakoni, ali hoće biti ispoštovane evropske direktive i mi mislimo da će zakon u FBiH biti mnogo demokratičniji, kažu u Ministarstvu i najavljuju da će novim zakonom za velika postrojenja iz sunca i vjetra  biti provođene aukcije, a da će mali proizvođači dobiti priliku da prodaju višak. 

Podsjećanja radi,  rast proizvodnje struje iz sunca i vjetra je važan između ostalog i zbog toga što je BiH potpisala Sofijsku deklaraciju kojom se obavezala da će raditi na tome da smanji zagađenje i da doprinosi planu da Evropa do 2050 godine bude klimatski neutralan kontinent. Taj proces se naziva i zelena tranzicija koju odlikuje dekarbonizacija, decentralizacija digitalizacija i dekarbronizacija  što između ostalog podrazumijeva zatvaranje rudnika i gašenje termoelektrana. U nekim zemaljama koje ozbiljnije  rade na ovom procesu  rudari su , recimo, angažovani za proizvodnju solarnih panela jer je to nova industrija i otvara značajan broj radnih mjesta, ali proizvodnja solarnih panela ili vjetrenjača, kao i zbrinjavanje rudara nije u ingerencijama Ministarstva.

Samim uvođenjem zakona i otvaranjem mogućnosti da građani i mala i srednja preduzeća proizvode struju će otvoriti fabrike solarnih panela i druge opreme, ali to je pitanje tržišta, ne za Ministarstvo, kažu u Sektoru za energiju FMERI i cijene da neće biti rasta cijene solarnih panela, ali hoće struje za one koji kupuju na tržištu što će otvoriti prostor za firme da ulažu u solarne panele i smanjuju troškove za struju, te da sve govori o velikoj zainteresovanosti firmi da se već sada spremaju za ugradnju solarnih panela  što vide i kao razvoj kompanija i štednju.

Privrednik iz kantona Tuzla Mujo Hasić se bavi preradom plastike i izvozi u EU. Krajem 2021. godine je pokrenuo postupak za sticanje dozvole za proizvodnju električne energije iz sunca jer se pribojava da će EU uskoro uvesti posebne takse zbog struje iz prljavih izvora koju sada koristi u proizvodnji, a to bi poskupjelo njegove proizvode i  time ga učiniti nekonkurentnim na evropkom tržištu što bi ugrozilo opstanak njegovog preduzeća.

Struju bih proizvodio samo za svoje potrebe, znam da ima i drugih kompanija koje tako rade, ali ispod svojih potrošačkih kapaciteta kako bi nešto morali kupiti od elektroprivreda – kada proizvedu dozvoljenu količinu, proizvodnja im se automacki isključuje, višak ne mogu dati drugima ni besplatno, pojašnjava Hasić koji je sada i zastupnik u Parlamentu FBiH nezadovoljna zbog odoguvlačenja s usvajanjem ovog zakona.

 

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić: Podizanje spomenika na Kazanima je proces i vrijeme će to pokazati

benjamina 1 scaled G

Sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić govori o kritikama i oštrim reakcijama nakon što je otkriven spomenik na Kazanima, prvi put objavljuje da je razgovarala sa porodicama žrtava, ali i katoličkom porodicom na čijim je vratima nedavno osvanula gnusna poruka. Priznaje da je iznenađena  političkim pritiscima i objašnjava šta misli o svom prethodniku Abdulahu Skaki i njegovim basnoslovnim projektima

Razgovarala: Senka KURT

Sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić na početku razgovora za Interview.ba otkriva da ju je blagost, smirenost, povučenost kako u privatnom životu, tako i na funkciji koju je preuzela u aprilu ove godine koštala.

– Znam se naljutiti, ali ne vičem, nisam glasna. Uvijek sam se trudila da prespavam i ujutro reagujem. Tako je u odnosima s porodicom, kolegama. Rijetko je ko imao priliku čuti me da vičem – priznala nam je.

Zbog toga je, kaže, mnogi smatraju slabom. No, za sebe tvrdi da je izuzetno jaka žena, da svako podizanje tona i svako vrijeđanje sagovornika smatra zapravo odrazom slabosti.

– Ne postoji stvar koja se ne može mirno objasniti. Ja volim energične i bučne ljude, ljude koji strastveno rade svoj posao – kazala nam je na početku.

Jer pitali smo kako na svaku kritiku, pritisak, pa i napad reagira isto. Smireno, blago, gotovo kao da je i ne dotiče.

Interview: Pa šta ste Vi od toga, blagi, a volite reći da ste energični?

Karić: Volim puno raditi i moje porodične, životne okolnosti nisu mi dale priliku da smijem biti bahata, gruba, glasna. Odgajana sam u vrlo tradicionalnoj porodici, imala sam vrlo strogog oca, gdje se povišeni tonovi nisu tolerisali. Možda ta smirenost potiče iz djetinjstva. Ta blagost i smirenost karakterisana je kao dobrota. Posebno na fakultetu, s kolegama, studentima. I uvijek sam imala divnu saradnju.

Imam osjećaj da me pod svaku cijenu žele svrstati u nacionalni tor

Interview: A sad, kad ste gradonačelnica, u politici?

Karić: Često mi najbliži saradnici savjetuju da budem malo grublja. Oni se zaista sekraju kad pročitaju, čuju napade na mene, kad informacije dobiju drugi značaj.

Interview: A Vi? Jer u posljednje vrijeme bilo je, istina, kritika, jakih napada, rekla bih i grubih riječi, pa i pritisaka?

Karić: Iz dubine duše znam da ne želim nikome loše. To nije moj habitus. A kad to znate, kad ste došli da radite u skladu sa zakonom, najbolje što možete, to vam daje mir. Daleko od toga da sam ravnodušna i da me ne bole, posebno kad su medijski natpisi i grube riječi u pitanju. Svi smo živa bića i neću lagati. Posebno me bole one riječi koje su nacionalistički obojene. Imam osjećaj da me u posljednje vrijeme pod svaku cijenu žele svrstati u određeni nacionalni tor. Čak i ako i kada je to ne želim. Ja sam predstavnica “ostalih”. Ja osjećam različitosti, ali u najljepšem mogućem smislu, kako je to u mojoj kući.

Interview: Sve ja to razumijem, ali moramo govoriti da je, čini mi se, krenulo od  spomen ploče ubijenim civilima srpske nacionalnosti na Kazanima. Zašto ste preuzeli na sebe odgovornost da uradite sve na ovaj način?

Karić: Kada sam preuzela mjesto gradonačenice obavezala sam se da ću sve raditi po zakonu, ali sam shvatila da ne trebam bježati od odgovornosti. To bi bilo, mislim, kukavički i loše, da ono što je predviđeno Planom i Programom rada izignorišem, da kažem  – ovo je politički teška tema, tema koja bi mi mogla nanijeti štetu i neću se baviti time.

Interview: Možda se nismo shvatile. U redu je što ste se prihvatili tog posla, ali način možda nije najspretnije – konkretno izgled ploče, natpis, od toga ko je to učinio, u čije ime, zašto?

Karić: Dakle, 26 godina nakon rata se govorio o spomen obilježju na Kazanima, a meni nije bilo jasno zašto ploča nije bila postavljena.

Gradonačelnica Karić u razgovoru s našom urednicom (Foto: A. Durgut)

Interview: Možda je najveći razlog upravo u tome što nije bilo dogovora ko su zločinci, zašto, kada…

Karić: Smatrala sam da trebam napraviti prvi korak. A to je bio prijedlog nacrta teksta i izgled ploče.

Intereview: S kim ste se savjetovali o tekstu koji će biti na ploči?

Karić: Kada sam odlučila da se bavim ovom temom pročitala sam i analizirala presude, analizirala sam i spomeničku kulturu u Sarajevu i BiH. Tada sam dala prijedlog teksta, koji nisam smatrala svetim slovom. To je bio samo moj prijedlog. Pošto je osjetljiva tema, prije svega sam od Instituta za nestale tražila popis žrtava. Veliko je pitanje koliko uopće žrtava ima. Zvanično je riječ o 18, od kojih je 17 identificirano, jedna je NN osoba. Veliku pomoć mi je u nekim prelomnim trenucima dao Amor Mašović, koji je sa mnom razlagao sve segmente teksta, ta pomoć mi je bila izuzetno važna. Pokušala sam uključiti mnoge koji su se bavili ovom temom, no moram reći uglavnom su bili vrlo isključivi.

Interview: Isključivi, u kojem smislu?

Karić: Pa, sugerirali su da ako ne napišem baš to što predlažu da onda ništa ne valja.

Interview: Kao da napišete ko je konkretno ubio te ljude, pripadnici koje brigade…

Karić: Pa, govorili su mi, ako spomenik neće biti u gradu, bolje da ga i nema. Ako se ne napiše tačno ime Mušana Topalovića Cace, 10. brdske brigade i ako se ne napiše da broj žrtava nije konačan, bolje da spomenika nema. To su bili pojedinci koji nisu željeli saslušati moje argumente. U nekoj mjeri ih razumijem. Pokušala sam razgovarati i sa nekim članovima porodica žrtava. I shvatam njihovu bol. To me možda najviše i tišti.

Interview: Šta su Vam rekle porodice žrtava?

Karić: Neki od njih nisu bili zadovoljni tekstom i lokacijom. Ali, o tome da sam se susretala s članovima porodica, nisam nikad govorila. Sad pričam prvi put javno. Trudila sam se da to budu susreti koji nisu za medije. Nisam sve zvala. Neki su u medijima tražili da spomenik bude u gradu. Ja sam zvala i nevladine organizacije, pojedince koji su tokom rata pisali o Kazanima. Da budem iskrena, nisu ni oni bili zadovoljni prijedlogom teksta.

Interview: Kako ste, onda prelomili?

Karić: Nije tako teško dati prijedlog. Napisala sam prijedlog za koji sam smatrala da mene kao čovjeka nije vrijeđao. Stalno mi je bio fokus na sugrađanima, žrtvama. Nisam razmišljala, prije nego se u medijima počelo raspravljati o tome, ko ih je ubio.

Nisam pod pritiskom Zelenih beretki

Interview: Jeste li mogli predvidjeti buru reakcija će izazvati ovaj natpis?

Karić: Moram reći da su me upozoravali. Neki su mi govorili – kud baš ti u prvih šest mjeseci mandata da rješavaš to. Ali, nisam očekivala ovakve burne reakcije, jer sam se nadala da je najvažnije napisati imena žrtava.,

Interview: Zašto ste izbjegavali da napišete ko su počinitelji tih zločina?

Karić: Nisam!  Znam da to sada izgleda kao pravdanje, ali kad sam analizirala presude vidjela sam da u njima spominje 10 žrtava, koje možemo dovesti u vezu sa Mušanom Topalovićem Cacom. Da ne idemo u detalje, negdje se navodi gdje je riječ o naredbi ubistva, premlaćivanju… Ali za 8 žrtava mi nemamo zvaničnu informaciju. Kada se govorilo o amandmanima na prijedlog teksta često se spominjale presude, pravo. A, ja sam se upravo toga držala.

Interview: Neki tvrde da ste bili pod jakim pritiskom veterana i Zelenih beretki.

Karić: To nije istina. Susretala sam se s Udruženjem Zelene beretke, Udruženjem generala Armije RBiH, niko mi ništa nije sugerirao, dobijala sam samo podršku da se podigne spomen obilježje. Nikada niti jedan razgovor i susret nisam shvatila kao pritisak.

Interview: I na kraju ove teme moram pitati  – kako ste promijenili pismo na natpisu na bistričkoj stanici, jer su građani od Vas to tražili, smatrate li da ćete se predomisliti i nešto mijenjati u tekstu na spomeniku Kazani?

Karić: Znate, smatram da je podizanje spomenika na Kazanima proces i da će to vrijeme najbolje pokazati. Ako sam donijela najgoru moguću odluku, žao mi je ako sam nekoga povrijedila, istinski mi je žao. Svaka moja odluka je podložna promjeni. Nacrt teksta koji sam predložila prošao je puno faza, komisija, javnu raspravu, Gradsko vijeće…

Interview: Nije se, što bi rekli, ni slegla prašina na snažne reakcije oko natpisa na Kazanima, došao je skandal s neprimjerenim natpisom na vratima jedne katoličke obitelji u Sarajevu. Prvo, zašto niste otišli obići tu obitelj, dati im podršku?

Karić: Prvo što sam uradila sam nazvala profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta, člana Savjeta Pavla Mijovića. Zamolila sam ga da razgovara s kardinalom Puljićem, također sam se čula s porodicom, pružila im podršku. Porodica je željela biti anonimna. Prenijela sam im sve što sam osjećala, da to nije naše Sarajevo. Moja pažnja prema njima neće izostati ni u budućnosti. No, zaista o tome nisam htjela govoriti javno.

Ne bježim od toga da sam se pogrešno izrazila

Interview: No, kopka me dalje Vaša prva reakcija na ovaj odvratni natpis. Šta Vam je trebalo da to povežete s izjavama hrvatskog predsjednika Milanovića o BiH. To prema meni znači da svaki katolik u BiH mora biti Hrvat ili…

Karić: Na žalost, to je pogrešno interpretirano u javnosti. Ne bježim od toga da sam se pogrešno izrazila. Meni se onda budi emocija, jer je moja baka govorila da je Bosanka – katolkinja. Prije svega mislim da kompletna atmosfera u Sarajevu i BiH nije ona prirodna i lijepa na kakvu smo mi naviknuli. I zaista smatram i niko me ne može uvjeriti u suprotno, da smo mi Sarajke i Sarajlije, Bosanci i Hercegovci, sami prema sebi kao narod, napeti, neraspoloženi.

Interview: Pa to je gotovo prirodno, pandemija, ekonomija, neizvjesnost, najava secesije…

Karić: Ali, to nije naša priroda. Mi smo dobri ljudi, veseli, otvoreni. Ja tako zaista vidim.

Interview: Ali, u stvarnosti to nije tako… 30 godina smo u grču, kako da budemo veseli?

Karić: U pravu ste. Možda su nekada pretjerani moj optimizam, moja pozitivna energija. Ali, moj je stav da me niko na svijetu ne može uvjeriti da izjave koje dolaze od stranih lidera, a koji i te kako povrijeđuju nas u BiH, ne mogu proći ignorantski. Kada Zoran Milanović, sada ja interpretiram kako sam ja shvatila njegovu izjavu, kaže da jedan čovjek ubijen u genocidu u Srebrenici manje vrijedi od jednog Židova ubijenog u Holokaustu… Ko god misli da nešto tako ne proizvodi ružnu atmosferu i ne izaziva loše emocije u Sarajevu i BiH, vara se. Zato sam, kad sam dala izjavu, u prvoj rečenici osudila sve što se dešava. U tom momentu nije bilo informacije da se radi o duševno oboljeloj osobi.

Interview: Zašto niste sačekali informaciju?

Karić: Možda dašak neiskustva. Nekako nisam razmislila da bi bio moguć ovaj scenario. No, ni u kom pogledu svojom izjavom nisam željela opravdati to što se dogodilo. Nego osuditi.

Interview: Mnogi Vaši kritičari kažu da ste na sebe preuzeli ulogu arbitražnog autoriteta koji se mora oglasiti o svemu, a zapravo ne morate. I da ste tako sebi dali nekoliko autogolova?

Karić: Vrlo moguće. Nekako se trudim da budem tu za sve što je važno. I iskrena sam u tome, baš kao i sad kad s Vama razgovaram. Nemam savjetnike, nikoga ko mi sugeriše na koji način da reagujem.

Interview: Imate Savjet…

Karić: Mislim na medijske savjetnike. Ali, moram reći, kad donesem neku odluku često me pitaju  – šta kaže Savjet. Moram reći da naše rasprave na Savjetu, budući da je riječ o 19 vrhunskih ljudi iz svoje oblasti, nisu unificirane i to nije aminovanje mojih odluka.

Interview: Je li Vas iko od članova Savjeta nazvao nakon izjave o Milanoviću i rekao Vam da ste trebali sačekati s reakcijom?

Karić: Za Kazane su članovi Savjeta imali podijeljena mišljenja. Ali ima i onih koji smatraju da je moja odluka ispravna. To je demokratski Savjet vrhunskih eksperata, gdje bi najgora stvar bila da oni mene podržavaju u svemu. Svi koji smatraju da ne radim ispravno, to mi otvoreno kažu, kritikuju, usmjeravaju. Naše rasprave nisu nipošto samo odobravanje. Konkretno za izjavu vezanu za Milanovića, neki članovi su smatrali također da nisam trebala dati takvu izjavu, ne umanjujući osudu onoga što se desilo, ni Milanovićevih izjava. Drugi su opet rekli da su razumjeli šta sam htjela reći. Sve to prihvatam i mislim da je Savjet, pored medija, moj najveći korektiv.

Pa već kada govorimo o medijima ja sam 10. decembra okitila jelku ispred Vijećnice. I bila sam stvarno sretna. I tako sva sretna napišem kako je zabljesnula jelka, koja će biti lijep znak za novi kalendar koji dolaze, u smislu nove kalendarske godine. Pa, ko čestita Božić 10. decembra? Koliko neuk čovjek trebate biti da neko može pomisliti i “čestitati kalendar”? I kada sam vidjela to…

Interview: Ali, tako ste rekli…

Karić: Ali, nisam čestitala kalendar. Bile su jake reakcije čak i visoko pozicioniranih vjerskih službenika. Ja ne izbjegavam reći Božić i baš sam, kad su stigle reakcije, snimala Božićnu čestitku, za koju je prirodno da dođe na Badnji dan. I naravno da ću čestitati sve praznike podjednako.

Interview: Pa nećete od vrata do vrata objašnjavati šta ste htjeli reći?

Karić: Istina je da su ponekad stvari nespretno izrečene, ali ja moram postajati svjesna da sam imenovanjem za gradonačelnicu postala politička ličnost, kojoj se vrlo često, zbog nekog političkog ringa, zlonamjerno tumače riječi. To i ne reagujem dovoljno čvrsto, ne demantiram, nekada nemam priliku objasniti. Ljudi vas počnu smatrati političkom metom i začas iskonstruišu sve što ste rekli. Iz moje perspektive, ja zaista ne radim ništa loše. Trudim se da radim po zakonu, da nema tačkice koja može dovesti u pitanju moj ispravan rad, dobronamjernost. Sada se dešava da se svako slovo analizira.

Iz medija sam saznala stav Naše stranke

Interview: Ali, Vi jeste politička ličnost, Vas je politika birala. Ako odbijate biti dio političke igre, zašto se uporno vraćate u politiku?

Karić: Ne odbijam i nemam pravo na to, niti da se povučem iz političke scene. Nadam se da će politika u BiH vremenom postati iskrenija, čišća, pravednija. Nadam se da će doći mladi ljudi koji će na prvo mjesto staviti interese grada, države, građana… Stvari se moraju mijenjati. Mladi koji dolaze su genijalni, pametni, s dobrom energijom. Ova država zaslužuje dobre promjene.

Interview: Nemate argumenata za to, samo uvjerenje?

Karić: Ja tako osjećam.

Karić: Ja mislim da je bolje organizovati sistem koji je ispravan nego napraviti neku veleljepnu zgradu (Foto: A. Durgut)

Interview: Koje su Vaše političke ambicije?

Karić: Da trenutno, najbolje što mogu radim posao gradonačelnice. I upravo zbog toga mislim da dolazi veliki broj politički inspirisanih udara na mene. Mislim da su razlozi i u tome što naredne godine imamo Opšte izbore i postavlja se pitanje kandidatura, koja partija će dobiti najveći broj glasova. Kada želite oštetiti, smanjiti utjecaj jedne političke partije, onda svu energiju usmjeravate na predstavnike te političke partije. U ovom slučaju na partiju ispred koje dolazim. Predizborna kampanja nikada ne prestaje. I osjetim pritisak tog tipa.

Interview: Osjetite li pritisak i unutar “Trojke”, koja trenutno vlada Kantonom, pa i Gradom?

Karić: Trojka, prema mom mišljenju odlično funkcioniše.

Interview: To mislite čak i nakon toga što Vas je Naša stranka javno prozvala nakon izjave o Milanoviću, nije Vam dala podršku oko Kazana…

Karić: Bilo bi loše kada bi svi unutar Trojke imali isto mišljenje. Treba to jednoumlje zaboraviti. Ipak, promijenila bih i ne dopada mi se način javnog isticanja da su protiv mene. To baš izgleda kao pravi politički udar i atak. To nije razmjena mišljenja.

Interview: Jesu li Vas, na primjer, iz Naše stranke nazvali, kazali da se ne slažu s Vama ili ste saznali preko medija?

Karić: Upravo tako. Iz medija!

Interview: Zašto ih onda Vi branite kad oni Vas napadaju?

Karić: Trudim se da shvatim da je Trojka koncept koji treba funkcionisati bez obzira što pojedinci iz jedne stranke možda osjećaju animozitet prema pojedincima iz druge stranke. Ti potezi Naše stranke, smatram, nisu korektni. Inače, što se tiče odnosa unutar Trojke u Gradskoj upravi, rekla bih da nema problema, ali izuzetno nekorektnim ocjenjujem način na koji ocjenjuju neke moje poteze. To je prestalo biti razlika u mišljenjima i konstruktivni dijalog. To su postali pravi politički udari.

Interview: Da se vratimo o tome šta ćete kad završite mandat, kakve su Vam političke ambicije?

Karić: Vrijeme će pokazati. Tek sam preuzela ovu poziciju.

Interview: Vidite li se možda jednom u Predsjedništvu BiH?

Karić: To bi bilo tako neskromno da govorim. Osim toga, ja sam “ostala”.

Interview: Kad je nova gradska administracija preuzela funkcije puno se govorilo o tome što su ostavili prethodnici, pa i bivši gradonačelnik Abdulah Skaka. Krediti, nedovršeni projekti, obaveze. Kao da se radi, takav je utisak, da se kosturi ostave u ormarima i ništa od toga ne pominje. Zašto se ti računi ne raščiste?

Karić: Smatrala sam da je izuzetno nekorektno da novi kaže da nije valjalo ništa prije njega. Bježala sam da komentarišem javno prethodnika. Prvi moj zahtjev upućen gradskim službama je bio da se sve radi prema zakonu.

Interview: I negdje sam pročitala da niste bili dobro prihvaćeni zbog toga.

Karić: Tako je! Došla sam i svi su mi savjetovali da promjenim ljude u kabinetu, pomoćnike… Nisam to željela uraditi. I ostavila sam cijelu ekipu bivšeg gradonačelnika. Htjela sam im dati priliku dva, tri mjeseca. Neki su je iskoristili, neki su blokirali sve procese.

Vidikovac je spomenik bahatosti

Interview: Šta ste ustanovili, šta je bivši gradonačelnik propustio, uradio, zbog čega ste se obratili nadležnim tužiteljstvima?

Karić: Kada sam došla ovdje nisam odmah znala šta je pogrešno urađeno. Važno mi je bilo da napravim realnu eksternu reviziju, ne u svrhu da kažem da ništa prije nije valjalo, već da otkrijemo sve što možda nije rađeno kako treba. I da kada dođe novi gradonačelnik isto napravi za moj mandat, što bih voljela sama raditi svake godine.

Interview: I šta je ustanovljeno eksternom revizijom?

Karić:  Rezultate čekam prije kraja prve godine mog mandata, dakle u martu. To bi bilo vrlo značajno. Ali, imam uvid u to šta je bilo u prethodnom mandatu. Samo ću reći da sam prijavila Tužiteljstvu sve nepravilnosti koje sam primjetila. Ne da bih stvarala medijsku pompu nego nastavila raditi kako je ispravno.

Interview: Šta Vas je najviše šokiralo?

Karić: Najviše me šokiralo i najviše me sekira objekat Vidikovac. To sam i prijavila. I vjerujem da će nadležni dobro raditi svoj posao u ovom slučaju. Taj objekat je, u grubo gotov, dovedena sam pred svršen čin. Šta sad mogu uraditi? Lično mislim da je to loša javna investicija, gdje se javni novac neće vratiti. Riječ je preko 7 miliona KM. I što je najgore taj iznos raste. Komisija za tehnički prijem bila je u objektu i rekla da dosta toga još nedostaje. To su stalno nova ulaganja. To je teret koji ja moram nositi.

Interview: I šta sada Vi možete uraditi?

Karić: Imam dvije opcije. Jedna je da zapečatimo objekat i bacimo u vodu tolike milione. A druga je opcija, koju sam izabrala, da se jasno odvoji šta to nije dobro i da se jasno prijavi šta nije bilo dobro i spriječi daljnji gubitak javnog novca i da se objekat stavi u funkciju. Naravno, uz tačnu informaciju šta se dešavalo. To je ogroman prostor, ogromni su troškovi.

Interview: Znate li dokle je došao ovaj slučaj, jer je u proceduri?

Karić: Imam informaciju iz medija da je slučaj formiran.

Interview: Šta Vam je od aprila do danas bio najveći izazov, od kako ste gradonačelnica?

Karić: Napraviti sistematizaciju Gradske uprave i omogućiti da sve funkcioniše. Nisam o tome govorila javno, ali to mi je bio najteži posao. Ambicija mi je da ovdje bude pošteno, po zakonu, da nema kompromisa u tome. Ja ne želim da radim projekte koji će biti vidljivi, a zapravo su nesmotreno trošenje javnih para. Budžet Grada je 15 miliona i ja ne želim novi Vidikovac. Na Savjetu sam čula da je Vidikovac “spomenik bahatosti”. Za mene je Vidikovac i velika opomena da se moramo zapitati gdje to ide novac naših građana, šta je tu javno dobro. A zaboravili smo šta je javno dobro. Ja mislim da je bolje organizovati sistem koji je ispravan nego napraviti neku veleljepnu zgradu.

 

 

Moglo bi Vas zanimati

1 2 3 … 7