DOSJE (II) Zašto je ministar Vranić dozvolio da privatnici propisuju recepte?

Ministar zvani “nisam kriv” Vranić nastavlja s nizom katastrofalnih i za mnoge, tek će se vidjeti fatalnih poteza. Kako je donio listu lijekova, imenovao, pa ignorirao komisiju? Zašto je izvukao iz ladice Propis iz 2011. pa se odlučio na reorganiziranje u vrijeme pandemije, u predizbornoj godini? Šta će donijeti njegova odluka da recept možete dobiti i u privatnoj ambulanti?

Piše: Senka KURT

Nisam sam odlučio o esencijalnoj listi lijekova, kazao nam je ministar zdravstva Kantona Sarajevo Haris Vranić, nastavljajući tako niz „nisam kriv“ opravdanja na bilo koje pitanje koje smo mu postavili ovih dana.

Ako je riječ o namjeri da mijenja informacioni sistem u zdravstu  – nisam kriv. Ako je riječ o izostanku bilo kakve kampanje za vakcinisanje u KS – nisam kriv. Ako je riječ o reorganiziranju zdravstva  – nisam kriv…

Pred kraj je avgusta zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, agilni, ambiciozni, pomalo dramatični SDA omladinac Haris Zahiragić u medijima najavio da će uskoro otkriti možda i najveću aferu u povijesti ovog kantona.

Mediji se naoštrili, prepali poneki ministri, razmjenjivale „tajne“ viber poruke, pa smo i prije zvaničnog obraćanja saznali da se „afera tiče ministra Vranića“.

Ima li Komisije u Kantonu?

Tek 13. septembra Zahiragić i stranački mu kolega Mahir Dević na konferenciji za novinare iznijeli su niz optužbi na Vranićevu adresu.

Najprije jer za stotine, a kako su kazali, možda i hiljade doza vakcina ne postoji vakcina, jer navodno je Vranić omogućavao da umjesto onkoloških pacijenata, vakcine dobiju njegovi partijski drugovi, kolege, poznanici.

No, to je bila tek sitnica u odnosu na optužbe koje se odnose na listu lijekova u Kantonu. Zahiragić je ustvrdio da je ministar Vranić sam odlučivao koji će lijekovi biti izdavani na recept.

Kazao je i kako je lista „teška“ oko 80 miliona KM, te da Vranić nije uopće konsultirao upravo za tu namjenu formiranu Komisiju.

Komisija koja je trebala uraditi posao je potpuno izopćena. Što znači da je ministar u kabinetu ili negdje drugo dobio listu koju treba usvojiti. To se desilo prvi put u historiji kantona Sarajevo. Podnijet ćemo krivičnu prijavu protiv Vranića zbog zloupotrebe položaja. Očekujemo reakciju Tužilaštva KS kazao je Zahiragić.

I dodao, da je će sve rezultirati time što će neke farmaceutske kompanije profitirati, a pacijenti ostati bez lijekova koji su im neophodni.

Pojedine farmaceutske kompanije će na osnovu liste godišnje profitirati od pet do 10 miliona KM – ustvrdio je Zahiragić.

 Utvrđeno je, navela je SDA, da je ministar Vranić, vlastitom odlukom nezakonito promijenio čak 500 lijekova s liste, odnosno sam odlučio koji su lijekovi dobri, a koji loši.

Ministar Vranić istog je dana odgovorio Zahiragiću i Stranci demokratske akcije.

Odgovor je bio, pogađate – nisam kriv.

Za Interview.ba na isto pitanje odgovorio je:

– Kratko, lista nije donesena bez komisije, niti se uopće može kreirati bez Komisije za lijekove – te nas upozorava da naše pitanje je li aktualna lista njegova isključiva odgovornost “ostavlja sumnju na tendencioznost”.

Dodaje i kako autorica ovog teksta vjerovatno nije upoznata sa zakonskim detaljima i nadležnostima ministra zdravstva.

Ma šta ministar mislio evo ukratko ćemo objasniti kako funkcioniraju esencijalne liste, ko ih donosi, odobrava…

Postoji A, federalna lista, koju trebaju ispoštovati svi kantoni. Na toj su listi esencijalni lijekovi, koje, po procjeni ministarstva zdravstva FBiH moraju iz svog budžeta plaćati svi kantoni.

Postoji i lista B, koja je neobavezujuća, ali je preporuka za kantone da ispoštuju i tu listu, ovisno o budžetima.

Kako se pravi A lista, pitamo onoga ko zna?

– Raspiše se javni poziv za prijavljivanje za stavljanje lijekova na listu kantonalnog zavoda za javno zdravstvo. Javi se 50 firmi s 500 lijekova. To je ogromna dokumentacija. Komisija za lijekove u kojoj je i sam ministar, a koju je on i imenovao, ima dužnost pregledati dokumentaciju. Prave se tablice… ovaj lijek ispunjava, ovaj ne ispunjava uvjete… Sve je vrlo detaljno. Istina, ministar je imenovao Komisiju, ali, po svom običaju, nije uvažio njihovo mišljenje. On nema nema mišljenje Komisije. Istina je da ministar donosi konačnu odluku, ima pravo da odbije mišljenje Komisije, ali mora objasniti zašto. Ja bih ga pitao koliko je uopće te dokumentacije ministar pregledao. To je hiljade stranica – govori izvor Interview.ba.

Ministar je listu nakon toga stavio pred Vladu, Vlada usvojila. To znači…

– … da je Vranić praktično prevario Vladu. Podrazumijevalo se da je imao mišljenje Komisije – dodaje drugi sugovornik.

On dodaje da je tim što je neke lijekove uklonio, a neke stavio na listu, ministar Vranić Kantonu Sarajevu nanio štetu koja će u konačnici za godinu dana „koštati“ više od 3,5 miliona KM.

U svoju odbranu ministar Vranić nam je poslao i mišljenje Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanja kvalitetom, u kojem je samo konstatirano ko formira Komisiju, šta je posao Komisije, ko pravi listu, te da je zakoknsko pravo ministra da Vladi predloži listu.

Ured za borbu protiv korupcije samo je konstatirao kako se donosi lista lijekova

To niko nije sporio. Tvrdimo tek da je ministar iskoristio „nesporno zakonsko pravo“ da predloži listu. Koja je, prema ministrovim riječima, tek savjetodavno tijelo.

Kakva je – takva je. Ministar tvrdi da ide na ruku domaćim proizvođačima lijekova, te da je još kad je bio u Komisiji za lijekove, 2015. u vrijeme Vlade Elmedina Konakovića, tada kao član DF-a, pala odluka da se formira lista na kojoj će biti prioritet domaći proizvođači, s tim što će za svaki generik biti zastupljen originator.

Novi, katastrofalni potez

No, nije prošlo da ministar Vranić povuče još jedan samovoljan, stručnjaci kažu, katastrofalan potez. Prošle je sedmice, bez konzultiranja sa Zavodom zdravstvenog osiguranja, odlučio da ljekari koji su zaposleni u privatnim zdravstvenim ustanovama dobiju šifru pečata za omogućavanje izdravanje recepata.

Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo će izdavati šifre ljekarima zaposlenim u privatnim zdravstvenim ustanovama što će im omogućiti izdavanje recepata  – naredio je ministar.

Za Interview.ba tvrdi da ne vidi ništa sporno u tome, te se poziva da Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH u potpunosti izjednačava privatni i javni sektor.

Ne vidimo zašto dalje diskriminirati ljekare oji legalno rade, a istovremeno opterećavati JZU, kojima se “na teret” stavlja broj prepisanih recepata  –  poučava nas ministar.

No, Pravilnik o uvjetima za propisivanje i izdavanje lijekova u prometu na malo, kaže nešto drugačije.

Pravilnik o uvjetima za propisivanje i izdavanje lijekova je jasan

U članu 3. istaknuto je: Lijekove na recept propisuje ovlašteni doktor medicine, doktor stomatologije, odnosno porodični doktor u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: ovlašteni doktor).

Iznimno, navodi Pravilnik, lijekove na recept mogu propisivati i doktori medicine i doktori stomatologije  – specijalisti (u daljnjem tekstu: ovlašteni specijalisti u primarnoj zdravtvenoj zaštiti), kao i ovlašteni doktori, specijalisti zaposleni u hitnoj medicinskoj pomoći.

No, ministar to previđa, pa mu se čudi i v.d. direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja KS Samira Hajdarević. Ona je, prema saznanju Interview.ba zatražila hitan sastanak, navodeći da se i površnom analizom ministrove odluke vidi nekoliko zakonskih prepreka.

Uz detaljno navođenje svega što je prekršio ministar donoseći odluku da i privatni doktori mogu pisati recepte, v.d. Hajdarević na kraju zaključuje.

– … jasno je da se lijekovi na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja propisuju isključivo putem ovlaštenih ljekara primarnog nivoa zdravstvene zaštite, odnosno izabranih ljekara porodične medicine. Izvan toga, ne postoji druga mogućnost propisivanja lijekova na recept na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osigurana.

Naši sugovornici, navode da je ovaj potez još jedan pokazatelj neznanja i samovolje ministra Vranića.

Strašno je da on donosi odluku mimo Pravilnika, zakona. Pa to ni jedan ministar do sada nije radio. On ne razumije kakve sve posljedice može imati takva odluka – ističu.

Ali, na žalost, katastrofama, nije kraj.

Ministar se opet zaigrao  i to oko reorganiziranja zdravstvenih ustanova u Kantonu. Zakon se mora poštovati, ali to bi podrazumijevalo i prethodno zatvaranje nekih ustanova – ambulante MUP-a, Zavoda za materinstvo, Studentske poliklinike.

Reorganizacija u vrijeme pandemije

Zakon prepoznaje programe zdravstvene zaštite, odnosno timove po standardima i normativima za ugovaranje plaćanja usluga u zdravstvu. Ne bi te ustanove ni trebalo zvanično zatvorili, ali nakon što ih ZZO ne bi finansirao, same bi se ugasile.

To također znači poštivanje standarda i normativa, koji podrazumijevaju koliko „ide“ kreveta, koliko doktora, sestara na 100.000 stanovnika. Da budemo iskreni, to bi značilo katastrofu jer nam ne bi trebalo ni polovina doktora ni sestara koliko ih danas imamo.

Dom zdravlja tako ne bi pružao specijalističko konsultativne usluge – interne medicine, kardiologa, ginekologa, ORL…

I to su znali svi dosadašnji ministri, jer je ovaj Propis donesen još 2011. godine.

Ministar Vranić još poodavno je ustvrdio da u budžetu KS nema dovoljno novaca za poboljšanje usluga u zdravstvu. Ali za reorganizaciju ima…

Prelamanje preko koljena

To je sad neprovodivo. Donosi odluke zbog kojih će odjednom biti ugašeni svi zavodi, ambulante. Zakon treba poštovati, ali to je ozbiljan proces, a ne prelamanje preko koljena. No, ministar Vranić to očito ne razumije  – navode naši izvori.

S druge strane, ministar Vranić tvrdi da je sve jasno.

Svi koji ispunjavaju uslove za dobivanje usluga mogu izaći na tržište, po cijenama koje ZZO bude kreirao, u skladu sa svoljim finansijskim projekcijama, pa će tako prema standardima i normativima moći svako aplicirati – kaže i dodaje da će sve to građanima dati mogućnost izbora.

U idealnom, bogatom i svijetu koji brine o svojim građanima, to je sigurno. Ali, kod nas, za to niko ne može garantirati.

Ministar Vranić ponajmanje. Kad povlači potez od kojeg su bježali svi njegovi prethodnici. Jer su znali da time nanose štetu zdravstvenom sistemu, svojim kolegama, pacijentima, na kraju krajeva i partiji koja ih je dovela na ministarsku poziciju.

Raditi reorganizaciju javnog zdravstva u vrijeme zdravstvene krize i predizbornoj godini prilično je rizičan potez. No, ministar Vranić, nije zabrinut. Ni o zdravstvenom sistemu, a ni o politici, očito je, ne zna previše.

Prethodna vijest

DOSJE (I) Ministar Vranić tvrdi da su drugi krivi što je on u centru afera

Naredna vijest

Elvin Delić: Uz jednu godišnjicu – Granica modernog aparthejda