Tokom 2020. godine, kada zbog pandemije nismo mogli putovati van granica BiH, otkrivali smo prirodne ljepote naše zemlje i divili se svakom potoku, rijeci, proplanku.
Lično ja sam doživjela prosvjetljenje par godina ranije, kada sam putovala po svijetu i divila se njihovim rijekama i planinama, u Toskani brežuljcima i Alpama u Švicarskoj. A onda jednog dana, izlazeći iz tunela na ulazu u Jablanicu, podigla sam pogled i ugledala prekrasan pejzaž ispred nosa. Od tada, svaki dan nađem razlog da se divim zemlji u kojoj živim i njenoj još uvijek netaknutoj prirodi. Sa druge strane, državu u kojoj živim prezirem. Mislila sam da sam jedina ili neko od rijetkih, a sada svaki dan srećem sve više istomišljenika.
Kad god imam priliku, putujem Bosnom i Hercegovinom. Volim pričati sa ljudima, slušati njihove životne priče i razmjenjivati iskustva o življenju ili preživljavanju na ovim prostorima.
Prije par dana sam imala priliku da posjetim Prozor-Ramu. Ramsko jezero oduzima dah, gledali ga izbliza ili iz daleka. Domaće stanovništvo aktivno razmišlja o pokretanju turističkih tura za ljubitelje prirode. Tamo sigurno imate svega za vidjeti, od nekropola stećaka do ostataka crkve iz 4. stoljeća, a može se i biciklima proći kroz prekrasan krajolik.
Hrabri i ponosni ljudi
Općina Prozor se trudi da olakša svakodnevni život svojim građanima, pa su vrtići besplatni za svu djecu, a daju i poticaje mladima za pokretanje privatnih poslova. Ali, oni ipak radije odluče otići van, nego ostati i započeti vlastiti posao.
Par dana poslije sam otišla u Vitez. To je grad koji leži na Lašvi, koj ima pritoku za koju ste sigurno čuli, rijeku Kruščicu. Za tu malu i vlastima nebitnu rijeku, već godinama se bore hrabre žene Kruščice. Kantonalna vlast uporno daje dozvole za minihidroelektrane na Kruščici, a mještani uporno brane svoju rijeku i svojim tijelima, kada zatreba.
Mještani Kruščice su se ranije bavili turizmom. Još prije 40 godina ovdje su dolazili stručnjaci sa Bečkog instituta i utvrdili da u Kruščici postoji ljekovita termalna voda visokog kvaliteta. Sada to izletište propada. Mještani ga održavaju koliko mogu, ali prava pomoć sa općinskog nivoa je izostala. Omladina odlazi iz Kruščice trbuhom za kruhom, a mogli bi graditi svoje živote ovdje.
Stanovnike oba ova grada muče isti problemi kao i većinu nas u BiH: nezaposlenost, odlazak mladih i loš standard. U oba grada žive hrabri i ponosni ljudi koji vole svoju zemlju i pokušavaju tu ljubav prenijeti na mlađe generacije. Ali, zabrinuti su za budućnost, jer sve manje vide razlog da svojoj djeci kažu “ostajte ovdje”.
Na moje direktno pitanje šta je najveći problem u vašoj sredini, rekli su mi: – Ogadili su nam našu državu.
– Ja više ne mogu svom djetetu savjetovati da ostane ovde, kada se stalno priča o ratu. Nikako da izađemo iz tih ratnih 90-tih – kaže mi jedna od sugovornica.
Ne odlaze ljudi odavde radi siromaštva, nego radi nesigurnosti. Kada se sve sabere, kvalitet života je možda i bolji za naše ljude ovdje nego bilo gdje u inostranstvu. Ali, tamo bar nema ratno-huškačkih priča. Radije će biti građani drugog ili trećeg reda tamo negdje vani, ali će moći priuštiti svom djetetu sigurnost i bolje obrazovanje, nego biti ovdje i stalno slušati virtualno zveckanje oružjem.
Politička elita je u svojoj želji da vječno vlada svojim parčetom BiH, lažući svoj narod da ga tako štiti od druga dva, samo uspjela svom narodu zgaditi svoju državu. I to na sve tri strane.
Sve jedno je u koji dio BiH odete, svuda je ista priča. Čovjek bi pretrpio manji standard, a da bude okružen ljudima koje voli i sa kojima je odrastao, ali stalno psihičko maltretiranje niko više ne želi da podnosi.
Ranije, dok je postojala nada da će BiH ipak nekada postati član EU, ljudi su teže odlazili. Ali sada, kada su maske pale, svi smo shvatili da se naši političari pretvaraju da bi u Evropu, a Evropa se pretvara da želi da nas primi u članstvo. I ta predstava može da traje do u nedogled. I trajaće. A rata neće biti.
Nema ni Rusije ni Supermena
Ne može biti rata u zemlji u kojoj se više umire nego rađa, u kojoj su političke elite toliko bogate da će učiniti sve da zaštite to bogatstvo. Pa gdje im može biti bolje nego ovdje?!
I ne brinite se, neće nas ni Rusija uzeti u svoj blok. Mi smo toliko mali i toliko daleko od Rusije, da njih jednostavno nije briga za nas. Važni smo im samo kada treba “bocnuti” Evropu, da se ne uspava.
Neće doći ni Joe Biden, da kao Supermen pohapsi sve korumpirane političare i uvede red i mir “od ponedjeljka”. Ima Joe većih problema u svojoj kući od nas samih.
Na svakom koraku je vidljivo da su kriminalci na vlasti poštenim ljudima ubili volju za život u ovoj našoj prekrasnoj zemlji. Doslovno nas ubijaju tehničkim kiseonikom i neispravnim respiratorima, a mi šutimo.
Nigdje ovih dana nije baš sjajna ekonomska i politička situacija, ali druge države nisu vaše. Samo je Bosna i Hercegovina zemlja koju možete zvati svojom, zašto smo pustili lošim ljudima da njom upravljaju?
Tek kada shvatimo da je naša sudbina u našim rukama i da samo mi, koji smo pustili da nas godinama pljačkaju “naši”, možemo iste i zaustaviti. Nije lako ni jednostavno, ali je moguće. Dugujemo novim naraštajima priliku da vide da lijepa zemlja, može biti i lijepa država.
