Rešid Dževdetbegović, član predsjedništva Platforme za progres i predstavnik mladih: Disciplinski postupci su postali čekaonica za odstrel, a moglo se razgovarati

Nakon teksta o disciplinskim postupcima u Platformi za progres, razgovaramo s članom predsjedništva  Rešidom Dževdetbegovićem koji smatra da u stranci nema dovoljno demokratičnosti, da se problem ne rješavaju, a da se odluke donose na netransparentan način zbog čega razmišlja i o napuštanju stranke. O eventualnoj kandidaturi Mirsada Hadžikadića za člana Predsjedništva BiH kaže da bi možda i on bio protiv nje ako bi mogla ugroziti nastup opozicije ujedinjene oko državotvorne ideje i programa.

Razgovarala Rubina Čengić

INTERVIEW: Kako vi kao član rukovodeće structure Platforme za progres objašnjavate disciplinske postupke koji se vode protiv pojedinih članova i članica?

Dževdetbegović: Prema važećem Statutu nijedna osoba ne može biti isključena iz stranke ukoliko se prvobitno ne provede postupak kojim će se utvrditi odgovornost. Ukoliko postoji sumnja da je član svojim djelovanjem narušio statut ili je djelovao suprotno Programskoj deklaraciji ili naštetio ugledu Platforme provodi se disciplinski postupak kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice. Osnovno ljudsko pravo je pravo na fer i pošteno suđenje i mislim da je to bila ideja iza disciplinskog postupka kao procesa za rješavanje grubih prekršaja. Predsjedništvo imenuje članove Disciplinske komisije koja treba da nezavisno i nepristrasno ispita činjenično stanje. Nakon provedenog postupka daju prijedlog odluke koju u konačnici donosi Predsjedništvo. I da, ja sam  član Predsjedništva i obnašam funkciju jednog od tri predstavnika mladih, ali to ne znači da se uvijek slažem s odlukama organa čiji sam član, zapravo –  obično sam u opoziciji. No odluke se donose voljom većine. Neki od disciplinksih postupaka koji su bili medijski popraćeni kao što je, na primjer, slučaj Edina Batlaka, pokrenuti su prije početka mog drugog mandata u Predsjedništvu.  Sad mi se čini da su disciplinski postupci, umjesto da nam posluže u rasvjetljavanju slučajeva, postali  čekaonica za odstrijel. Više puta je ponovljeno da niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno i iz tog razloga sam i ja u par navrata glasao za pokretanje disciplinksih postupaka kako bi se utvrdilo da li je došlo do propusta i ispitala odgovornost. Međutim, trenutno sam uvjerenja da su mnoge članove koji su izvođeni pred Disciplinsku komisiju moje kolege iz Predsjedništva unaprijed osudile. To sam rekao i na sjednici. Imam osjećaj da su odluke, bez obzira na nalaz Komisije, formirane tako da se pogoduje predsjedniku.  Bez obzira na to, mislim da je važno održati korektne međuljudske odnose i putem organa ili na neki drugi način komunicirati s članovima protiv kojih se vodi postupak. Mislim da su mnogi problemi mogli biti riješeni da je bilo više spremnosti, prije svega od strane predsjednika Mirsada Hadžikadića, da se sjedne za sto i razgovara s ljudima koji ne misle isto. Njegova lična odluka i odluka njemu odanih ljudi da se obračunaju s političkim neistomišljenicima koštala je i koštat će Platformu novim osipanjem članstva i odlaska vijećnika. Umjesto da pomiruje razlike, vrh Platforme se okrenuo lovu na vještice, pa je plasirana priča o ubačenim elementima, ljudima koji ruše Platformu… Osim što je to jako opasno jer je dio članstva više javno ne iznosi svoje neslaganje kako ne bi bili označeni kao rušilački faktor, postoje i određene nelogičnosti u toj tvrdnji –  kako stranku može da ruši onaj ko je stranku izgradio na terenu? I kako se može rušiti organizacija tamo gdje je nema?!

INTERVIEW: Kažete da se odluka formira tako da se pogoduje predsjedniku – šta to znači? Da li predsjednik traži da neko bude izbačen iz stranke ili…

Dževdetbegović: Ne mislim da predsjednik direktno upravlja procesima i naređuje ljudima kako će glasati, ali nedvojbeno je da je svojim postupcima pomogao u stvaranju negativne propagande protiv neistomišljenika. Pojedinci iz organa su otvoreno rekli da su ušli u politiku isključivo zbog profesora Hadžikadića, a kada je neko zaljubljen u nečiji lik i djelo – tu snaga argumenata ne prolazi. Mislim da je to pogubno za organizaciju.

INTERVIEW: U čemu se ogleda  to političko neistomišljenje?

Dževdetbegović: Radi se o različitim pristupima i željenom pravcu djelovanja. Ne isključujem ni lični motiv i ambicije pojedinaca, ali to se na vrijeme trebalo iskomunicirati. Sasvim je prirodno da stranka ima frakcije i da ljudi različito slažu prioritete. Najveći raskol desio se nakon pregovora oko ujedinjenja čemu se oštro protivio dio članstva, te neslaganja oko novog statuta stranke.

INTERVIEW: Postoji li u statutu Platforme pravo na manjinsko ili izdvojeno mišljenje?

Dževdetbegović: Mislim da u važećem statutu pravo na izdvojeno mišljenje nije eksplicitno spomenuto, ali da član svakako ima pravo na izdvojeno mišljenje ukoliko osjeća potrebu.

INTERVIEW: Jeste li vi zadovoljni radom Platforme, a ako niste – šta su vaše najveće zamjerke? Dževdetbegović: Ukratko – nisam. Mislim da je Platforma platila cijenu neznanja jer su na čelo organa došli nestručni ljudi. Ne može se svako baviti politikom. To sam nebrojeno puta ponovio. Žao mi je što stranka nije prepoznala ljude koji imaju kapacitet i što je raznolikost postala opterećenje za organizaciju umjesto njena snaga. Moje najveće zamjerke odnose se na finansijsko poslovanje, manjak ili potpuno odsustvo odgovornosti za propuste i isključivanje mene kao člana Predsjedništva iz političkih pregovora i najvažnijih političkih procesa i odluka. Imam površne informacije o zajedničkom nastupu pro-bosanskih stranaka na izborima u manjem bh. entitetu, a informacije o održavanju sastanka sam nerijetko dobijao preko društvenih mreža. Kao član organa koji u biti treba da odlučuje šta će Platforma zastupati na sastancima i kakav će stav imati, nisam imao priliku da pogledam ni radne materijale. Vojin Mijatović je nakon neuspješnog pokušaja izbora Bogića Bogičevića za gradonačelnika Sarajeva izjavio da, iako je potpredsjednik stranke, nema informacije šta se tačno desilo jer procesom rukovode ljudi mimo organa i da navodno postoje neke Viber grupe u kojima se sve dogovara. E, pa nešto slično je i u Platformi jer sam i ja za postupak Željka Majstorovića i dogovor koji je potpisan u Centralnom uredu Platforme saznao tokom gostovanja pomenutog u emisiji kod Senada Hadžifejzovića. S druge strane, jedini politički dokument koji je proizašao od vrha stranke, a koji daje smjernice za političko djelovanje je Rezolucija mladih čiji sam autor ja. Ono što mi najviše smeta jeste što sam u nekoliko navrata dokazao nepravilnosti i tražio odgovornost i sankcije i slao dopis i Nadzornom odboru  koji  nikad nije adekvatno reagovao.

Novac od članarina i donacija je (po)trošen neplanski, bez strategije, umjesto da se usmjeri lokalnim organizacijama za rad na terenu. U trenutku dok ovo pišem organizacije u Tešnju, Visokom i Konjicu, gdje Platforma ima po jednog mladog vijećnika, još uvijek nemaju svoje prostorije.

INTERVIEW: Gospodin Hadžikadić je ranije izjavio da neki članovi Platforme ne želi da on bude kandidat za člana Predsjedništva BiH – ima li za vas to smisla i zašto neko u Platformi to ne bi želio?

Dževdetbegović: Izbori u BiH su kompleksni zbog specifične političke situacije. Mislim da opozicija u Federaciji treba razmišljati o zajedničkom kandidatu ili kandidatima na izborima za članove Predsjedništva BiH na način kako se o tome razgovara u RS-u. Ukoliko Željko Komšić istakne kandidaturu na predstojećim izborima, mislim da kompletna opozicija, ujedinjena, ima realne šanse za uspješan nastup još jednog kandidata iz FBiH. Ovo je pretpostavka pod uslovom da imamo sličnu izlaznost kao na prethodnim Općim izborima. Dakle – stvar je matematike. Treba biti pragmatičan. Mislim da sve stranke trebaju pokazati širinu i podržati najboljeg kandidata. Ukoliko ocijenim da nečija kandidatura može ugroziti nastup opozicije ujedinjene oko državotvorne ideje i programa – onda ću i ja biti protiv. U tom kontekstu treba posmatrati i eventualnu kandidaturu profesora  Hadžikadića.

INTERVIEW: Šta mislite kada su stvari u Platformi krenulo u pogrešnom pravcu i zašto – zbog pojedinaca, rezultata na izborima lošijeg od očekivanog….

Dževdetbegović: Teško je to ocijeniti, a ne mora značiti da je pravac nužno i pogrešan. Sve zavisi od percepcije. Ovo je moj pogled na stvari: od novembra 2019. do januara 2021. nisam bio politički aktivan, a kao što sam već rekao – neki procesi su pokrenuti prije početka mog drugog mandata u Predsjedništvu. Po mom skromnom sudu mislim da je prvi ključni trenutak bilo isključenje Edina Batlaka, a drugi prekid Konvencije u maju mjesecu.

INTERVIEW: Zašto ste se vi opredijelili baš za Platformu za progres, jeste li ranije bili u nekoj stranci?

Dževdetbegović: Platformi sam se pridružio jer sam prvi put u jednoj političkoj stranci, u njenom programu i predloženim politikama prepoznao stvari koje i ja želim promijeniti. Privukla me Programska deklaracija iz 2018., temeljni principi – država, znanje, poštenje, mladi, a poslije je dodano i odgovornost, organizacija stranke po regijama – kao model za državu, pozicioniranje na centru političkog spektra i jedna od najvažnijih stvari, stranka se zalagala za ukidanje finansiranja političkih organizacija iz budžeta. U jesen 2018. Platforma za progres je bila novitet na bh. političkoj sceni. Mislim da je potaknula određene promjene, prije svega u svijesti naših sugrađana da je promjena moguća, a to sam i ja nastojao objasniti svojim kolegama i prijateljima. No, Platforma za progres nije više ista. Principi se tumače proizvoljno. Propuštena je šansa da stranka postane značajna politička snaga. Loš rezultat na lokalnim izborima 2020. odrazio se na stabilnost stranke, a unutarstranačka previranja rezultirala su odlascima gotovo polovine izabranih vijećnika. Na moje insistriranje usvojena je odluka prema kojoj su općinski i gradski odbori zaduženi da svojim lokalnim zajednicama, kroz projekte i aktivnosti od društvenog značaja, vrate jednak iznos novca koliko Platforma prihoduje na osnovu Zakona o finansiranju političkih organizacija. Na taj način bilo bi održano obećanje dato građanima da se Platforma neće finansirati iz budžeta, ali ne znam do kada će to ostati tako. Primjetio sam manjak volje da se sredstva rasporede na taj način, a  ukoliko se Platforma ipak na kraju odluči finansirati iz budžeta – postat će još jedna u nizu stranaka koje ne ispunjavaju predizborna obećanja.

INTERVIEW: Utisak je da ima dosta nezadovoljstva unutar Platforme – koliko je daleko to otišlo?

Dževdetbegović: Mislim da je članstvo potajno očekivalo bolji rezultat na izborima prošle godine. Usljed razočarenja isplivali su hronični problemi koji se nikad nisu adekvatno riješili nego ih je organizacija konstantno vukla kroz rad.

Ne znam koliko je nezadovoljstvo među članstvom, to zavisi od protoka informacija od višeg ka nižim nivoima organizacije, ali moja procjena je da je većina nezadovoljnih članova već odustalo od daljnje borbe i rada za Platformu. Razdor je napravljen i stvari su otišle predaleko.

INTERVIEW: Šta su ti hronični problemi koji se nikad nisu adekvatno riješili nego ih je organizacija konstantno vukla? Šta je osnova razdora, između koga i kako je došlo do njega?

Dževdetbegović: Prije svega to su problemi u komunikaciji na koje su se naslonili netransparentan rad, odnosno nerad i neodgovornost pojedinaca u organima. Pored toga nisu jasno definisane politike stranke što je dodatno zakomplikovalo stvari.

Radi se i o sukobu mišljenja i ideja koji je medijski predstavljen kao lični sukob pojedinaca. Zadnji put kad smo razgovarali uživo tražio sam od profesora  Hadžikadića da budemo politični, pragmatični, da pokušamo riješiti sukobe, ali nismo mogli naći zajednički jezik. Mislim da je trebalo otvoreno razgovarati sa svim neistomišljenicima, ali pošto se to nije dogodilo –  nezadovoljni su se obratili medijima i sada smo tu gdje smo. Svaka strana ima svoju verziju istine, a prava istina je često na sredini, ali u takvim situacijama  se ogleda istinsko liderstvo, u sposobnost da se pomire razlike. Ako ne možemo riješiti nesuglasice u stranci –  kako ćemo sutra isto to napraviti u državi?

INTERVIEW: Postoji li način da se problemi riješe, koliko je Platforma demokratska stranka, koliko dijaloga ima unutar nje?

Dževdetbegović: Ja sam pesimista. Kao što sam već rekao – bilo je prilika za razgovor, trenutno mislim da ne postoji volja ni jedne strane da nakon okončanja postupaka nastavi raditi na zajedničkim projektima. Predstoje nam regionalne skupštine, pa ćemo sredinom oktobra imati novu rukovodstvo regionalnih organizacija što će vjerovatno pobojšati dijalog između Predsjedništva i drugih organa i tijela. Platforma je na papiru demokratska stranka. Predsjednik voli javno reći da je njegov glas jedan od petnaest, odnosno 1 od 14 u ovom trenutku i to je tačno, ali ne možete imati demokratiju i istovremeno stvarati kult ličnosti.

INTERVIEW: Šta vi kanite poduzeti?

Dževdetbegović: Ja sam sve ovo vrijeme, od januara do danas, pokušavao da budem poveznica među članovima, pogotovo među mladima, pokušavao sam da sarađujem sa svima, da radim na jačanju organizacije i stvaranju preduslova za uspješan nastup na izborima. Moj rad na terenu bio je problem za kolege iz Predsjedništva jer sam navodno radio samostalno, iako su sve posjete bile na vrijeme najavljene, a predsjednici regionalnih organizacija blagovremeno informisani. Nastojao sam politiku Platforme usmjeriti prema izgradnji mira jer je to ono čime se privatno najviše bavim. Nastojim da ne budem prepreka ni teret organizaciji. Iz tog razloga sam u posljednje vrijeme uglavnom sudržan kod donošenja odluka jer shvatam potrebu razvoja organizacije, ali jednostavno se ne mogu složiti s pojedinim odlukama i postupcima. Unarednom period ću nastojati da dam smjernice kako bi se organizacija vratila na put na kojem je bila 2018/19 godine. Uz to ću analizirati situaciju i razmisliti o svojoj budućnosti u Platformi: ako primijetim pozitivan pomak u željenom pravcu – nastavljam raditi, ako ne – prepustit ću svoje mjesto nekom drugom

INTERVIEW: Dakle najavljujete mogućnost izlaska iz Platforme – šta dalje s obzirom da imate iskustvo, znanje, volju…?

Dževdetbegović: Kao što sam rekao, dobro ću razmisliti o svemu. Ne želim biti kočnica organizaciji. Mislim da je sama ideja Platforme dobra i da druge političke organizacije mogu primijeniti određene stvari u svom radu. S obzirom da selim u Beč, volio bih se uključiti u rad pokreta Snaga domovine koji nastoji okupiti bh. dijasporu oko pitanja važnih za državu. Mislim da je za boljitak Bosne i Hercegovine potreban upravo takav jedan državotvorni projekat. Bio član političke stranke ili ne, u nekom kapacitetu ću sigurno nastaviti raditi za domovinu.

 

Prethodna vijest

Ivana Marić: A State Where Others Make Decisions

Naredna vijest

Amna Popovac: Ekološki aktivisti pažnja: Vlasti koriste vašu razjedinjenost