Edo Maajka: EU je neka mješavina drota, suca i poslodavca

Sjećam se izbora u Hrvatskoj kada su obećavali ulazak u EU, pa ništa, pa opet tako obećanja i obećanja. Ljudi su bili sve napaljeniji, kao neka pi ar kampanja za novi album Kanye Westa. Većina je imala u glavi sliku EU, koja je kao neka vila s magičnim štapićem,  i tu je da riješi sve probleme, da pojača standard i ispravi sve loše.

Meni je ta Unija prije Unije bila Slovenija. Bila je nešto tako željeno, tako blizu a tako daleko. Željeno u smislu uređenosti, dok bi veselo tada prešao granicu i išao na nastup u neko slovensko selo, ne mora to biti grad, nego i neko malo mjesto, bilo je jasno da dolazimo na područje boljeg standarda i uređenijeg društva. Svako selo ima klub sa perfektnim razglasom, backstage je odličan, uredno je, sva oprema je na broju i sva se oprema podrazumijeva. Organizacija je bila na nivou nekog boljeg festivala u Zagrebu, a radilo se o nekom malom mjestu sa možda 2000 stanovnika. Lova na vrijeme, bez ikakvih prigovora, sve s osmijehom.

 Neki su počeli kukati

Kad su uletili u EU skoro se ništa po tom pitanju nije ni promijenilo, i dalje je sve funkcioniralo super, promijenila se samo priča ljudi, neki su počeli kukat, jeb’o ovo, sjebano je Edo, imali bi priču paćenika koju mi nismo baš shvaćali. Nisam ih uzimao tol’ko za ozbiljno, mislim klim’o sam glavom sav ozbiljan, skoro na isti način kako sam klimao glavom našim iseljenicima u Bernu koji bi mi govorili da je Švicarska sranje, da je baš teško i zafrkano, tako sad slušam kćer koja mi kuka da joj kompjuter prespor za njezinu igricu…

Pretjerujem, dobro kad je uletio euro bilo je ipak malo teže, taj ulazak eura utječe na standard ljudi i sve poskupi preko noći. Meni se kao liku koji tamo ne živi nije sve to činilo kao prevelika promjena jer sam dolazio i prije EU, nisam živio tamo nego dolazio za vikend i površno poznavao cijelu tu tematiku. Ti ljudi su bili svjesnija zajednica od ove iz koje dolazim i od ove u kojoj živim već tada prije eura. Ljudi jedu zdravije, sami od sebe, bez preporuke doktora, manje je pušača, više je rekreativnih sportaša, poštuju se pravila u prometu malo više, ima korupcije, naravno, ali puno manje od onoga istočnije. Dobro nisu imali rata toliko, ali već su imali neku europejsku svijest kad su dočekali EU, bar se meni tako činilo,

U Hrvatskoj smo prvo svi žudili za EU, a onda kako je to postajalo sve realnije, sve više ljudi je bilo protiv, pa malo podsjeća na ovu situaciju sa vakcinama …

Neki su stvarno imali jako dobra objašnjenja a drugi su išli na ono, neće nas više biti, odnijet će nas EU i nas i domaći paradajz. Ti uslovi su se ispunjavali godinama, znam da se ništa ne bi promijenilo na bolje ni u jednom segmentu društva da oni gore nisu bili natjerani na te promjene. Natjerani. Mora biti ovako ili nema.

Bilo je frustrirajuće, valja se priviknuti da sve ide preko računa, da nema na ruke ništa, fiskalno je i pišanje na javnom wcu. Neke stvari su stvarno krenule na bolje, počevši od tih očitih kao putovanje s osobnom iskaznicom. Ako nešto radiš možeš biti konkurentan bilo gdje u čitavoj Europi, roaminga skoro pa da i nema. Poznanici i prijatelji sa dobrim idejama i mudima su procvjetali, zaobišli su puno toga što ih je na razne načine kočilo u njihovoj sredini, neki su otišli s lakoćom, sa osobnom, a neki su nastavili još bolje iz Hrvatske, dok je nekima bilo i gore.

Veliki dio ljudi je odselio za stalno, jako puno mojih prijatelja, najviše u Irsku, ali i u ostatak EU. Često se vidimo i čujemo na whatsupu i puno im je bolje. Sad nakon par godina života u novim domovinama to se zadovoljstvo lako vidi na njima, djeca su sretnija, oni puno bolje plaćeni, rade puno i zadovoljniji su, dobri su im nalazi, smiju se više, dolaze za veće praznike i preko ljeta. Sada nakon par godina dosta njih mi već govori da se neće nikada više vratiti.

 Ha End Em za muzičke festivale

Prvi koncert u Sloveniji sa EU pasošem tj. ličnom kartom je bio na jednom novom festivalu, Slovenci koje poznajem već dugo vremena su tehničari i u organizaciji, ali je festival u vlasništvu nekih Poljaka ili Talijana, ne sjećam se više, oni imaju franšizu nešto kao Ha End Em ali za muzičke festivale, jeftino dobiju poneke strane izvođače, a nema davanja i troškova koje bi imali da idu u zemlju koja nije u EU. Ne brinite se, nisu Slovenci popušili iako su bili u strahu, ali eto kad možemo mi biti na tržištu rada kod njih tako su i oni kod nas. Otvara se sve i u svim segmentima i smjerovima.

Postoje i ti fondovi, postoje i ljudi koji znaju kako izvaditi novce iz fondova, većina se još uvijek snalazi s tim. Edukacije su počele već prvih mjeseci od ulaska u Uniju, kako aplicirati, u kojim sve segmentima, koji poslovi, kako i kol’ko para, ko to sve plaća i koji su uvjeti rokovi i sve ostalo. Postoje poticajni krediti za privatne biznise, obrte, kako sam primjetio iz godine u godinu su sve veći, neki su živjeli samo od toga, uzmu keš, pa ništa, pa nakon par godina opet, ali nema ni toga više, nije niko budala.

Ja se baš spremam aplicirati… Recimo, za vrijeme korone, smo mi, slobodni umjetnici dobili dvije ili tri isplate od države, pomoć po oko 500 eura svaki put, za godinu dana je to naravno malo, ali je pomoć i pomoglo je u trenutku kad nam svi govore da idemo vaditi krompire. Kolege u EU su imali puuuno više, redovno, svaki mjesec. Imali bi, doduše to i bez EU, ali mi ove tri pomoći, tri humanitarne ili kako god, ne bi imali sigurno da nismo dio EU.

Zdravstvo je skoro pa jednako, doktori su podplaćeni, neki odlaze raditi u EU za puno bolju lovu. Pacijenti imaju iste liste čekanja, iste sobe, sve isto…

Korupcija je manje  više ista, poslovi se i dalje dobivaju preko štele, Bandić je do nedavno imao razrađen cijeli posao sa svima, k’o fol transparentno, ali sve se opet završava na roštiljima i u kafanama.

Policija i pravni sistem tu i tamo naprave neku čistku, opet zato jer su pritisnuti iz Unije, pa to izgleda kao da pravna država konačno radi. I stvarno u nekim slučajevima i radi, ali u većini  i dalje ne funkcionira.

I dalje je štela na djelu i to najviše razočarava. Evo vam betoniranje Jadranske obale, ove godine se moralo skupiti jako puno ljudi u Vruji samo da se skrene pozornost na problem, da l’ će se riješiti, nadam se da hoće, moralo bi, ali treba upornosti i muda kada i predsjednik upozorava okupljene jer pozna i cijeni čovjeka koji bespravno betonira obalu.

I nije samo to, Edo

Koliko tu pomaže što smo u EU, pa samo nekako podsvjesno, u nadi da će neko iz Unije to vidjeti i izvršiti pritisak da se i to popravi. Recimo u svim tim stvarima je osjećaj kao kad si dijete, pa te mlati otac. I onda vam se doseli komšija koji je u stanju prijavitioca i odvesti ga ako vas istuče –  neka mješavina drota, suca i poslodavca koji voli djecu, hahaha, pa ti je malo lakše.

EU zna uletiti u licemjerje, korupciju i kriminal, ali to je za njih sramota jer teže boljem, nagrađuju bolje.  – I nije samo to, Edo. Tu su i razna prava za raznorazne drukčije, ja sam opuštenija nekako što smo u tom društvu- kaže mi prijateljica i ja se slažem sa njom.

Pa ću opet morati u Sloveniju. Gdje i danas sve izgleda puno organiziranije, uređenije, razglasi su bolji, backstage je bolji i postoji, oprema se podrazumijeva.

I da, svako malo se dese neki masovni prosvjedi jer se i dan danas bore za pravednije i bolje društvo, znaju da samo oni to mogu i moraju promijeniti, s Unijom ili bez Unije.

Mislim da su toga sve svjesniji i ljudi u Hrvatskoj…

 

Prethodna vijest

Afera “Respiratori” na respiratorima: Glavni akteri plaču i pjevaju

Naredna vijest

Edo Maajka: The EU is Some Mixture of Cop, Judge and Employer