September 2021

Igor Davidović: Da li nam više nesreće donose laži ili obmane kojim nas vodeće političke elite obasipaju?

Prodor sjećanja na neki davni događaj, iz skrivenog i dalekog depoa memorije, uvijek i u jednakoj mjeri me zadivi zbog neočekivane i trenutne snage podsvjesti kada zapljusne i protrese prostranstva pamćenja svojim udarima  i  aluzijama na sadašnjost.

Anegdota iz davnih dana odnekud je iskočila baš danas, valjda ne slučajno: beskrajne prepirke i nesuglasice bračnog para o „trajnoj i teškoj poremećenosti međusobnih odnosa“ primakle su se epilogu, a kada su se u žaru „debate“ naoštrile olovke za potpis tužbe za razvod, na vratima njihovog doma pojavila se komšinica. Sa smiješkom na licu reče da su godinama komšije, vrata do vrata, a još nisu popili kafu – pa, eto, sad ih poziva, vrlo ljubazno, da ih ugosti i otopli dugogodišnje susjedstvo. Nesuđeni gosti sa čuđenjem se sabraše, pa nakon kratke šutnje zahvališe gospođi na pozivu, zamoliše za razumijevanje i uz komentar o njenom pažljivom gestu, odgodiše tu kafu zbog zauzetosti nekim kućnim poslovima. Očima su se hitro usaglasili i bez izgovorene riječi po ko zna koji put potvrdili da su tim čije sinapse podsvjesno i sa britkom lakoćom uklanjaju svaki upad nezvanog aktera u stvari koje su samo njihove. Desilo se to prije nekoliko decenija, i dalje su zajedno, nedodirljivi i monolitni, na način smo njima znan.

Elem, dolazi nam Ursula von der Leyen.

Baš Oni bdiju nad nacionalnim stavom i interesom

Tročlani se postavljaju tripartitno i funkcionalno, dogovorili su da jedan obezbijedi vodu, drugi kafu, a treći da ponese šećer. Kafa neće izostati, ako do toga baš dođe,  pa bar neka bude na našem stolu. Istina, neke silne olovke su ispod stola, po fiokama, neke u kućama naših prijatelja, piše se uveliko ali nekako uvijeno, bez papira, non paper. Žar da kafu održi toplom, ovdje ne manjka, sve je samo  stvar umijeća da se po užarenom BiH tlu hoda tako da se vatra ne razgori, a da žar uvijek tinja.

Nedavni komentar o užarenom Balkanu, koji beskonačno u vremenskoj osi tinja kao prijetnja potencijalnom buktinjom, u danima naglo i vrlo dinamično izazvane lavine non paper diplomatije izazvao je i aluzije na šamanski ritual. Prvenstveno zbog simbolike i refleksija o „moćima“ šamana, žaru koji prijeti, opekotinama koje su izvjesne, ali se ne dese, trikovima i obmanama i navodnoj katarzi,

Lokalni lideri (domaći šamani) su prvo ukazanje non papera pred briselskim forumima spremno dočekali da predstave svoju privrženost već viđenim metodima interplaya i unakrsnim salvama saopštenja podsjete da je situacija na granici zapaljive eskalacije. Druga strana je negirala svoja autorska prava, prvo stavom Brisela da takav dokument do njih nije stigao, a zatim priznanjem da jeste došao pred EU autoritete. Osim nevještog demantija slovenačkog predsjednika, i opservacija da je Slovenija poželjela da svoje predstojeće predsjedanje EU započne idejama da sa žara ponudi nove ideje o razgraničenju na Balkanu, procurile su i vijesti o Hrvatskom non paper odgovoru. Dovoljno da se balkanski lideri dočepaju svježeg i novog narativa, i gle čuda – dodikovskog šamanizma, uvijek efikasnog da se žar usija. Lava je potekla i do danas se pojavila prava erupcija nekoliko desetaka non papera sa porukama skrivenih, ali prepoznatljivih autora sa novim idejama kako da i ubuduće ostanemo zakovani u nasljeđu prošlosti i starih koncepcija.

Domaćoj publici ponovljena je predstava da su baš Oni odabrani (ili možda izabrani?) da bdiju nad nacionalnim stavom i interesom samo njima znane iskonske pravde za naciju, pa se  patetično  žrtvuju hodajući po žaru za dobro svoje konstituence. Manje transparentno, ali i sasvim prepoznatljivo je njihovo  očekivanje i nada  da će strani faktor svu svoju pažnju posvetiti samo njima i urediti Zapadni Balkan po mjeri i ukusu lokalnih moćnika, najzad shvativši sve svoje decenijske zablude i konačno razumijevanje da su balkanski lideri žreci sa ekskluzivnim moćima i jedini partner sa pravilnom vizijom – da na tom prostoru naime ne treba mijenjati ništa, jer je njima sve potaman i ovako.

Tradicionalni stav stranaca da je geopolitički čvor na Balkanu  koristan kao mjesto njihovog susreta i teren za nagodbe povodom sasvim drugih interesa van Balkana i povodom trećih razloga, ostaje nepromijenjen. Povremena šetnja balkanskim žarom je instrument i metod za susret, bezbolan i bezopasan za njih, ali oprez je uvijek velik, opekotne su moguće ako se dugo zadrže na žaru ili se vatra razgori. Dok se lokalni šamani uvode u ekstazu simulacijama i crtanjem novih granica da zaokruže svoje feude i domene, veliki akteri (strane sile, sic!) im nude nevidljivo mastilo sa kratkim vremenom isparavanja sa hartije, nešto više svjesni da crtanje novih Velikih malih državica nosi sanstefansku klicu i kapislu za razgorijevanje vatre koja ipak nikom nije korisna niti na dobrobit.

Dok se domaći šamani bave geografijom, misleći da je to geopolitika, pa sabiraju površinu Kosova i Sandžaka, a u replici dobijaju zbir površine dela Makedonije sa Albanijom, pa za kusur uzimaju Dodikove darove u zbir površine teritorije Srbije, ili u prilog nikom željene fildžan državice, a Francuzi se prave Englezi – ostaje eho narodne doskočice da su domaći i strani šamani,  u ovim non paper igrama u stvari  samo šabani.

Da nekim slučajem svjedoči o non paper balkanskom nadmudrivanju, Sartr bi se sjetio svog komentara o uzaludnom poslu, rekavši da je „brdo papira rodilo  miša“ Brdo non paper šarenih konfeta.

Novi odgovori ili nova pitanja

Paradoks kojim će se začiniti kafa sa  gospođom van der Leyen biće jasan kad se iz saopštenja nakon sastanka, na zaista visokom nivou, još jednom shvati da je nejasno da li smo od EU dobili nove odgovore (nema garancija za proširenje) ili nova pitanja (šta da se radi, Amerikanci opet govore o EU perspektivi BiH) ili tek oprez da ne ugaze u naš žar.

 Domaćini će gošću uvjeravati  da je važniji način na koji se upravlja nekim problemom od onog čega se ti problemi tiču, pa nam je status quo zaista sasvim primjeren,a praktično i funkcionalno verifikovan na horizontima svih prošlih i predstojećih opštih izbora, ako ih bude.

Pogled na prošlost ne znači isključivo slike naše nedavne drame. Na prostoru širem od Balkana u prošlosti daljoj od nedavne, filozofi su imali znatan uticaj na društvo, a umni ljudi bijahu pismeniji od ovovremenih mudraca. Današnjicu bi Hegel ponovo opisao u nekoliko riječi, kazavši da ‘poznato još nije spoznato’ U replici na BiH prostoru se postavlja pitanje da li nam više nesreće donose laži ili obmane kojim nas vodeće političke elite obasipaju? Kretanje na domaćem terenu ka EU sve više liči na hod po sobi ogledala, iskrivljena slika ponekad je primamljivija i slađa od realne, iako je samo iluzija iza tvrde plohe, nedodirljiva i varljiva. Drugi mislilac bi rekao da ljudi misle na određen način zato što žive na određen način, a žive na određen način zato što misle na određen način.

Nermin Nikšić: OSA je samo još jedna igračka u rukama bračnog para Izetbegović

Predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) BiH Nermin Nikšić u otvorenom razgovoru za Interview. ba prognozira kako će završiti afera Mehmedagić – Tadić, kome služi OSA, ko će biti kandidat Trojke za člana Predsjedništva BiH, hoće li žena ikada voditi SDP

Razgovarala: Senka KURT

Interview: Možemo li na početku o jednoj od najaktuelnijih tema (u BiH ih ima više), o snimku razgovora između direktora OSA- Osmana Mehmedagića i (sad već smijenjene) glavne tužiteljice Gordane Tadić. Kako ste Vi “odslušali” ovaj razgovor?

Nikšić: Pretpostavljam kao i većina onih koji su također preslušali snimke, a stalo im je do naše države, njenih institucija i ustanova. Razgovor je samo potvrda onoga što smo svi već prije znali. Potvrda da živimo u državi u kojoj se njene institucije koriste za očuvanje na funkcijama onih koji vladaju, za njihove privatne ratove, za zaštitu njihovih privilegija. Institucije su otete od građana, privatizovane i zloupotrijebljene za najprizemnije lične i stranačke interese. Jadno je i žalosno kada čujete s koje pozicije sile direktor OSA ucjenjuje glavnu državnu tužiteljicu i njenu kolegicu šeficu odjela, prijeti kako će se braniti od istrage tako što će objavljivati kompromitirajuće podatke o tužiocima do kojih je došao preko službe, hvali se kako jednog novinara prati i prisluškuje, kako je drugog koji se sada s njim “liže” prije toga tukao i ganjao na ulici. S druge strane, porazno je da to tužiteljice trpe, da zbog toga nisu podnijele krivične prijave. Zato nemam dileme da svi učesnici razgovora zaslužuju sankcije. Nažalost ovakvim ponašanjem doveli su institucije na nivo privatnih buvljaka na kojim oni trguju informacijama, uslugama koristeći moć institucije za vlastite interese, na štetu države i građana kojim bi prije svega trebali služiti.

Bič za disciplinovanje nelojalnih

Interview: S druge strane, vrlo oštro ste komentirali da zaposlenici OSA-e rade kao “privatni obavještajci bračnog para, a ne u službi države BiH”. Meni je jasno, ali možda drugima nije, o kojem bračnom paru se radi? U čijoj službi je zapravo OSA?

Nikšić: Naravno da ne mislim na sve uposlenike OSA, jer tamo ima stručnih u obrazovanih ljudi, koji časno rade svoj posao, onoliko koliko im je to omogućeno. Mislim da je svima jasno da se radi o bračnom paru Izetbegović, kao što je jasno na koga sam mislio kada sam rekao privatni obavještajac. Direktor OSA-e Mehmedagić je njihov kućni prijatelj i gost svih porodičnih okupljanja. Da se razumijemo, to bi bio najmanji problem da je dotični neovisno o tome profesionalac koji svoj posao radi u skladu sa opisom posla i u funkciji općeg interesa. OSA je danas samo još jedna igračka u rukama bračnog para Izetbegović i stranke koju zajednički vode, nažalost.

Svođenje OSA-e na bič za disciplinovanje nelojalnih ili političkih, pravosudnih i drugih umišljenih i stvarnih protivnika porodice Izetbegović ili sutra bilo koga drugog je neprihvatljivo i sunovrat je demokratije. Isto vrijedi i za Sud BiH, Tužilaštvo ili bilo koju drugu pravosudnu ili policijsko-sigurnosnu instituciju koja se svodi na privatni alat za razračunavanje sa neistomišljenicima.

Interview: Kad smo “riješili enigmu” čija je OSA, onda i pitanje, zašto, prema Vašoj ocjeni, mišljenju Bakir Izetbegović uporno štiti, brani, ne da Mehmedagića?

Interview: To je pitanje za Bakira Izetbegovića jer predugo traje ova saga oko čovjeka koji, za početak, nije u stanju javno objasniti i dokumentovati ima li potrebnu diplomu za poziciju koju obnaša i da li je ista stečena u skladu sa zakonom. Naravno da svako,od nas ima pravo da se veže i svoj privatni život podredi bliskoj osobi i svojim i njegovim porivima i interesima. Problem nastaje kada sebi i toj osobi pokušavate podrediti cjelokupnu državu i njen aparat. Onda nam se između ostalog dešavaju Osmice, Fadili i ini nestručni i nekompetentni ljudi zbog kojih cjelokupno društvo svakodnevno ispašta.

Dakle, s jedne strane, čini se prilično jasno zašto SDA i porodica Izetbegović grčevito brane Mehmedagića, čak i daleko preko granica političkog ukusa.

OSA, još pri tome zloupotrijebljena, moćan je alat za zastrašivanje i obračunavanje sa obilježenim protivnicima, a i za dovođenje u red neposlušnika u vlastitim redovima. Informacije kojim ova služba raspolaže i koje prikuplja zasigurno mogu imati veliku vrijednost kao privatna valuta za kupovinu ostanka na vlasti. A onda s druge strane, kada imate u vidu odnos prema glavnoj tužiteljici, nameće se veliko pitanje kakvim informacijama direktor agencije eventualno raspolaže kad su u pitanju njegovi nalogodavci i da li ga zbog toga oni danas ovako brane.

Ništa nas ne smije iznenaditi

Interview: Istovremeno, dok su neki zaštićeni, sigurni, osigurani dva oca i s njima još bezbroj očeva i majki pravdu traže na ulicama. U kakvoj to zemlji živimo? Ko je i kako tako besprizorno i nemoralno pravosudne institucije prepustio čak i korumpiranim, nemoralnim, potkupljivim…

Nikšić: Ne znam postoji li nešto što bi bilo koga u ovoj zemlji moglo iznenaditi kad je u pitanju aktuelna vlast i način na koji oni kroz poluge vlasti pokušavaju kontrolirati pravosuđe, medije, opoziciju. Ne postoji zemlja u svijetu, niti pravni sistem u kome bi za državnog tužioca bila nedostupna diploma visokog državnog funkcionera koji je na osnovu te diplome dobio funkciju. To samo može da se dešava u Bosni i Hercegovini uz SDA, HDZ, SNSD i više nigdje drugo.

Nikšić: Zanimljivo mi je kako ljudi od naših kadrova očekuju više za 150 dana nego od prijašnje vlasti za 15 godina

Njima odgovara da na svim pozicijama u državnom aparatu imaju svoje ljude kojima je zadatak da štite njih, a ne građanke i građane ove zemlje. Upravo taj njihov nakaradni pravosudni sistem koji godinama prave je doveo do brutalnih zloupotreba istog. Zato u trenutku kada imamo veliki broj nerazriješenih ubojstava, čiji su najdrastičniji primjer slučajevi Memić i Dragičević, koji ukazuju na niz namještenih procesa uz falsifikovanje dokaza, mi saznajemo kako se cijela služba bavi zaštitom lika i djela direktora Mehmedagića i sprečavanja otkrivanja podataka o tome je li završio fakultet ili nije. Zbog toga podržavam opravdane proteste porodica Memić i Dragičević. Divim se tim ljudima kako se nose i bore za istinu da saznaju ko im je ubio djecu, a onda i za pravdu da ubice i oni koji ih štite odgovaraju. Zato to nije borba samo za istinu i pravdu, to je i borba za drugi i drugačiji sistem od ovog koji zagovaraju SDA, SNSD i HDZ. Borba za sistem u kojem pravosuđe konačno mora postati demokratski institut u funkciji zaštite života, prava i imovine građana, a ne poligon za političko nadmetanje u ovladavanju sudbinama i životima građana i obračunavanje sa neistomišljenicima.

Služba za stranačko mahalanje

Interview: Iz razgovora Mehmedagić – Tadić vrlo je jasno da OSA prisluškuje. Mnoge. Političare, tužitelje, novinare… Znate li da li Vas prisluškuju? Znate li koga prisluškuju? Koje političare, koje novinare, koje tužitelje?

Nikšić: Da se malo našalim, neka korist i od prisluškivanja, iz snimka je očito ipak da je direktor studirao, jer zna kako se popunjava prijava za ispit, da se predaje u studentskoj službi i da za prijavu ne treba slika. Naravno da je situacija više nego ozbiljna i da nikome nije do šale. O zloupotrebama sistema i nezakonitim prisluškivanju sam govorio još u prošlom mandatu u Parlamentu Federacije BiH kada sam spominjao imena službenika koji su zbog odbijanja da daju nakog za nezakonito slušanje bili suspendirani s posla. I na ovom snimku se može čuti kako direktor kaže da će poslati ili omogućiti da tužiteljice čuju neke stvari ističući kako zna da to nije legalno i da ne može biti dokaz. Nije problem u preduzimanju mjera kada za to postoje zakonski uslovi i nalog suda. Problem nastaje  kada se institucija  koristi za stranačko mahalanje i prisluškivanje osoba koje su politički nekome interesantne i intencija tih prisluškivanja je prikupljanje informacija i eventualna politička diskreditacija istih. Tome se konačno mora stati u kraj.

Posebno je zabrinjavajući konstatacija koju smo mogli čuti na spomenutom snimku, da se ne mogu voditi procesi visoke korupcije i kriminala. Zato se zbog javnosti predlaže konstruisanje par slučajeva korupcije kao predstava za narod, da se stvori dojam da se nešto radi. Naravno, za njih je najmanji problem iskonstruisati takve slučajevi. U tu svrhu, siguran sam, nezakonito se i prisluškuju političari, novinari i svi drugi ‘neposlušnici’. Pitanje je koga bi izabrali kao pogodnu žrtvu protiv koje bi isfabrikovali dokaze i iskonstruisali slučaj. Možda Vas, mene, Kojovića, Konakovića, opet Radončića, Kukića, nekog trećeg, potpuno je svejedno.

Činjenica je da razgovor pokazuje da se oni igraju sudbinama ljudi, glume grčke bogove koji se s Olimpa igraju sa ljudskim životima za vlastitu zabavu i korist, dok narod pati, a država se guši u bezakonju.

Interview: Za danas ste zakazali, kao predsjednik Komisije za nadzor nad radom OSA-e sjednicu. Šta očekujete od te sjednice? Kakve uopće zaključke Komisija može donijeti?

Nikšić: Ne mogu reći kako će proći i hoće li uopšte biti održana zbog bojkota članova iz RS-a. Znam da ću ja insistirati na konačnom rasvjetljavanju istine u vezi sa slučajem prisluškivanja i zloupotrebe službe. Naravno,  opet ću biti proglašen izdajnikom, ali ja smatram da nema alternative pravnoj državi i vladavini zakona. Nisam spreman zarad nekog višeg interesa prihvatiti nezakonito ponašanje, zloupotrebu službe i njenih resursa, jer to onda vodi anarhiji. O tome kako će sjednica i cijeli ovaj slučaj biti okončani nezahvalno je govoriti, s obzirom da je država u blokadi, a pravosuđe svedeno na unutrašnje ratove za prevlast. Pretpostavljam da će se brojni sudski procesi i istrage koje su u žiži danas okončati ovisno o tome koja ‘struja’ prevlada u ovim ratovima i koji su njihovi interesi u pojedinačnim slučajevima. Nažalost, to ima malo veze sa pravdom i istinom, ali dok pravosuđe ne prođe potpuni remont ne možemo se nadati nekom pravednom sistemu.

Interview: Kako će, na kraju, iako nezahvalno, završiti ovaj skandal?

Nikšić: Ovaj skandal, kao i mnogi drugi, mora završiti na samo jedan mogući način, a to je da ljudi koji su bili uključeni u njega za početak moraju ili sami odstupiti sa pozicija ili sa istih biti uklonjeni. Ovakav skandal ne predstavlja samo sramotu za cjelokupno društvo, već bi njegovo zataškavanje legaliziralo svaku buduću zloupotrebu institucija sistema i ustanova od svih onih koje se nalaze na njihovom čelu.

Interview: Preći ćemo sad na još jednu aktuelnu temu – izbori. Željko Komšić najavio je ponovno kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Kako komentirate taj njegov potez?

Nišić: Komšićeva kandidatura je očekivana. Nema tu nekog iznenađenja. Iz reda vladajućih stranaka na višim razinama mislim da se već duže zna i očekuje da kandidati budu Izetbegović, Komšić, Čović i Dodik. Mi kao SDP smo fokusirani na to da odredimo ime kandidat koji može dobiti širu podršku opozicije, uključujući i naše konzervativnije partnere koji ipak dijele našu ideju borbe protiv korupcije i kriminala, te viziju države Bosne i Hercegovine svih njenih građana i naroda.

SDP treba imati prvenstvo kod kandidata za Predsjedništvo BiH

Interview: S druge strane, Elmedin Konaković, lider NiP-a navija da “trojka” ima zajedničkog kandidata, protiv koga, uvjeren je, Izetbegović neće imati nikakve šanse. No, kako smo shvatili, Konakovićev pulen bio bi Denis Zvizdić. SDP BiH, barem za sada, to ne prihvata. Prvo, ima li SDP svog kandidata u ime trojke? Drugo, kako ćete uopće dogovoriti čiji će to biti kandidat? Treće, zašto ne prihvatate kandidaturu Denisa Zvizdića? Četvrto, zašto recimo Vi niste kandidat trojke za člana Predsjedništva BiH?

Nikšić: Zajednički kandidat stranaka opozicije je od početka bila naša zajednička ideja i načelan dogovor, od koje je NiP odustao zbog želje da na taj način ostvari bolji izborni rezultat. To je njihovo pravo, a mi u SDP smo jasno rekli kako ćemo u tom slučajj sigurno imati svog kandidata. Drago mi je da opet preovladava stav da trebamo imati zajedničkog kandidata jer je to jedini ispravan i najbolji put ukoliko želimo pobjedu na izborima. To smo bar pokazali i dokazali na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Sarajevu i nekim drugim sredinama. Obzirom da je SDP najjači opozicioni politički subjekt logično bi bilo da mi prvi ponudimo prijedlog, međutim to je manje važno u odnosu na to da imamo pravog kandidata/kandidatkinju. Tek nam predstoje ozbiljni razgovori o tome i vjerujem da ćemo zajedno izaći s najboljim rješenjem.

O kandidaturi g. Zvizdića sam se vrlo jasno i smatram korektno izjasnio. Kao čovjek koji je do jučer bio jedan od potpredsjednika SDA, nije realno da može očekivati podršku biračkog tijela SDP-a. Kako sam već rekao SDP kao najjača opoziciona stranka u Bosni i Hercegovini smatra da treba imati prvu riječ kada se govori o ovom pitanju. Naravno da nam je želja da se okupi kompletan ili što veći opozicioni blok koji bi se suprotstavio vladajućim strankama. O tome jesam li kandidat ja ili neko drugi ne možemo govoriti dok stranke Trojke ne sjednu i počnu razgovarati ozbiljnije na ovu temu, što će se desiti uskoro. Smatram da je najbolji kandidat onaj koji je dovoljno prepoznatljivo i prihvatljivo ime da može pod kišobran podrške okupiti što veći broj stranaka. Jedan kandidat opozicije ili kandidat kojeg bi podržalo što više opozicionih stranaka imao bi veliku šansu za pobjedu. Mi u SDP BiH ćemo kao najjača opoziciona stranka učiniti sve da djelujemo kao posrednik koji može osigurati široku podršku kandidatu.

Interview: Puno je kritika na račun trojke, naročito u Sarajevskom kantonu. Vjerujem da i do Vas dolaze kritike onih koji su sigurno glasali za NS ili SDP da su se uljuljkale u NiP,da Konaković zapravo vodi igru, da će NiP potpuno uspavati NS i SDP.

Nikšić: Rekao sam premijeru i ministrima kada su preuzimali vladu da ih ne čeka nimalo lagan posao. Da javnost od njih očekuje čudo, što u situaciji kada je budžet značajno manji neće biti nimalo lako. Važno mi je da napravim razliku između kritika, stava javnosti i propagande. Siguran sam da danas pitate građane Sarajeva da vam nabroje imena 3-4 ministra u Kantonu Sarajevo, da bi barem dvojica bili ministri iz SDP-a. SDP je stabilan politički faktor u Kantonu Sarajevo. Naši ministri su jedni od najprepoznatljivijih u vladi i uvjeren sam da ćemo na narednim opštim izborima to pokazati i kroz značajno povećanje broja glasova i podrške koju ćemo dobiti od strane građanki i građana.

Naša gradonačelnica Sarajeva je vjerovatno najprepoznatljivija mlada političarka, ne samo u Sarajevu, nego mnogo šire. Govoriti o ‘uljuljkavanju’ u trenutku kada aktivnosti naših ministara i zastupnika pune medijske stupce i dnevne redove Skupštine i Vlade je u najmanju ruku neozbiljno. U trenutku kada svi bruje o rekonstrukciji pruge, nabavci trolejbusa, tramvaja i autobusa, uvođenju novih linija javnog prijevoza, zdravstvenom sektoru, stabilizaciji budžeta i nizu drugih projekata koje predvode ministri SDP-a, teško da iko može s argumentima govoriti o neprepoznatljivosti SDP-a. S druge strane SDA se preko svojih zastupnika ‘satra’ da proba prozvati SDP-ove kadrove, pa i zbog projekata koje rade da zaštite domaću proizvodnju, jer ništa negativno ne mogu naći. Trebam li napomenuti da je odlučan stav zastupnika SDP-a doveo do rušenja nacrta Zakona o visokom obrazovanju, i da je naš čvrst stav ostao takav i pod cijenu krize većine? Da sada ne spominjem inicijative poput Zakona o podršci Srebrenici i niza drugih rješenja koja je kreirao SDP, a zdušno podržala cijela Trojka, kao što i mi podržavamo projekte ministara iz NIP i NS. A da vas podsjetim, vlast smo tek osam mjeseci.

Interview: Čelnici Naše stranke, pa i neki iz SDP-a vole nas uvjeravati da u Trojki vlada sasvim ravnopravan odnos, no javnosti, meni sa strane, mnogima čini se da je SDP potpuno postala intertna, nema vas, ne inicirate, niste lider trojke.

Nikšić: Da, mnogima nije jasan naš odnos. Trojka funkcioniše po sistemu dogovaranja i međusobne podrške svim pozitivnim inicijativama, neovisno ko je od nas bio predlagač. Bez sujete, ali svako zadrzavajući svoj integritet i samostalnost. Jasno je da ima tu i tamo pokoji problem i suprotstavljen stav, ali to je po meni sasvim prirodno. Na kraju važno je da smo dobro uhodan tim i komuniciramo na principima jednakosti i partnerstva. Nekada su jedni u poziciji da asistiraju, drugi da brane, treći da šutaju na gol. Međutim sigurno je da, neovisno ko od nas da ‘zabije’ koji gol i na trenutak bude pod većim reflektorima, Trojka uvjerljivo vodi i pobjeđuje u ovoj utakmici timskim radom i jedino je to bitno. U odnosu na percepciju bilo kojeg pojedinca nama je puno važnije ostvariti zajednički cilj, a to je pobjeda na narednim izborima.

Šta je kome kampanja?

Interview: Kakvo je stanje, kako vole političari reći, na terenu. SDA, NiP su već u predizbornoj kampanji. O HDZ i SNSD da i ne govorimo. A SDP?

Nikšić: SDP nije predizbornoj kampanji jer je još rano za to, ali jesmo u kampanji i bit ćemo svaki dan do oficijelne predizborne kampanje i izbora.  Trudimo se pokazati građanima da nam nisu uzalud ukazali povjerenje i da svugdje gdje smo u prilici svaki dan investiramo u poboljšanje uvjeta života i opravdavanje ukazanog povjerenja. U augustu smo krenuli sa paralelnim serijama strateških planiranja i obilaska kantonalnih i regionalnih organizacija. Također, u velikoj mjeri su pripremljeni i Program za Opšte izbore 2022., kao i Izborna strategija. Izašli smo sa nekoliko konkretnih zakonskih prijedloga, poput Zakona o minimalnoj plati u FBiH, koji bi ako budu usvojeni trebali poboljšati životni standard građana. Nažalost, kampanja za naše oponente je nešto sasvim drugo. Njima je kampanja isprazno populističko ‘napadanje’ i ‘branjenje’ države dok zagrljeni zajedno vode državu i sve građane u propast. Pritom, pod propast ne mislim na nestanak. Takve Dodikove gluposti su besmislica i njegov osnovni predizborni alat za zaluđivanje masa. Propast je ekonomsko i demografsko odumiranje, koje njihove kampanje samo pospješuju i produbljuju frustracije i očaj naroda. Svaka nova najava otcjepljenja je popraćena autobusima punim Banjalučana, Trebinjaca, Dobojlija i drugih građana RS-a koji se otcjepljuju od Dodika i pripajaju Njemačkoj, Švedskoj. Isto je i sa građanima Federacije koji bježe od SDA-ovog branjenja države i HDZ-ovog  legitimiteta kako bi bili manjinski, nekonstitutivni, ali punopravni i ekonomski nezavisni građani država Zapada.

SDP je jasna alfernativa. Nudimo plan za rješavanje svakodnevnih životnih problema građan. Mi u SDP smo  i sada ona opcija koja nudi program, rezultate i rješenja kao odgovor na njihovu primitivnu, neartikulisanu galamu.

Predsjednica na čelu SDP-a

Interview: Kako za kraj komentirate rad gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić. Sarajlije nisu previše zadovoljne, nakon početnog oduševljenja. Zamjera se da više priča, a manje radi, da ne donosi konkretne odluke, da se vodi populizmom.

Nikšić: Gradonačelnica Benjamina Karić je nesumnjivo pravo i istinsko osvježenje, ne samo u SDP-u, već na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Gradonačelnica Karić je lice novog SDP-a, kao mlada, kompetentna, akademski obrazovana i ostvarena političarka. Ne smatram njene poteze populizmom. Građani očekuju od političara da vode vlastitim primjerom. Gradonačelnica Karić je prodala službeni automobil, drastično smanjila sve izdatke, a troškove reprezentacije i trošenja javnog novca sa kojekakvih biznis kartica je doslovno svela na nužne troškove prilikom posjata zvaničnih delegacija. Krenula je u realizaciju više projekata, od reforme gradske uprave do pune operacionalizacije gradskog preduzeća “Sarajevo” i njihovog stavljanja u funkciju građana i grada, do više infrastrukturnih projekata, poput najavljene izgledne obnove infrastrukture za zimske sportove… Ostvarila je blisku saradnju sa brojnim potencijalnim investitorima i partnerima koji su na Sarajevo odavno bili zaboravili. To što se trudi biti transparentna i o svom radu informisati javnost, ne bih ni slučajno nazvao populizmom.

Da je populista gradonačelnica Karić bi se bavila svojim prethodnikom i objavljivanjem njegovih afera. Naprotiv, ona smatra da je to posao nadležnih institucija. To protivnici nažalost smatraju slabošću, pa po ustaljenoj praksi šalju anonimne prijave protiv nje nastojeći je vjerovatno zaplašiti i zaustaviti. E, pa, neće ići.

Svaki postupak zaslužuje kontrolu i provjeru, pa i anonimne prijave, ali kako sam već ranije rekao očekujem barem približnu efikasnost u procesuiranju i ispitivanju zakonitog rada njenih prethodnika. Pritom, napominjem da je ona gradonačelnica tek nekih 150 dana. Zanimljivo mi je kako ljudi od naših kadrova očekuju više za 150 dana nego od prijašnje vlasti za 15 godina. Nepunih pola godine je malo da se veći projekti operativno i započnu, a kamoli da se okončaju. Pa ipak, gradonačelnica je o svom radu izdala i javni dokument. Za uspješne, sposobne mlade ljude poput Benjamine u SDP-u uvijek ima mjesta i mi smo ponosni što je ona potpredsjednica naše partije.

 

Interview: Za kraj, hoće li SDP, baš kako je kandidirao ženu za gradonačelnicu, možda biti i prva stranka koju će voditi žena i vidite li među današnjim članicama neku novu liderku SDP-a

 

Nikšić: Benjamina Karić je dokaz kako mi u SDP već imamo uspješne žene na najodgovornijim funkcijama. Da li će i kada SDP voditi žena neću i ne mogu i kad bih htio odlučiti ja. Mi u SDP biramo predsjednika ili predsjednicu po principu jedan član jedan glas. Dakle, da bi neko bio izabran za predsjednicu ili predsjednika, a siguran sam kako ima sjajnih kandidatkinja i kandidata,  prvo treba da se kandiduje. Naravno da ja neću sada licitirati s imenima jer bi se moglo shvatiti kao moje favoriziranje, a to mi nije namjera.

 

 

 

EKSKLUZIVNO Glasna šutnja Dalide Burzić: “Sve sam obavljala transparentno”

Više od tri godine nekadašnja glavna tužiteljica u Kantonu Sarajevo Dalida Burzić nije komunicirala s medijima. Za Interview.ba kratko prekida tišinu i kaže, za sve što je optužuju,  od slučaja Memić do predmeta Zadruga – neka odgovore nadležne institucije

Piše: Senka KURT

 

Kao glavna kantonalna tužiteljica posao sam obavljala vrlo transparentno i kao osoba koja po funkciji predstavlja Tužilaštvo, redovito komunicirala sa medijima, smatrajući to svojom obavezom i dužnošću prema javnosti.

Dio je ovo odgovora sutkinje Suda BiH, nekadašnje glavne tužiteljice kantonalnog Tužiteljstva Sarajevo Dalide Burzić na upit Interview.ba  da prekine šutnju i nakon svih kritika, optužbi, navoda o njenoj umiješanosti u najveće, najteže, najvažnije afere u BiH, od istrage u slučaju smrti Dženana Memića, slučaja “Zadruga”, optužbi za mobing, navoda da radi u službi politike… konačno odgovori.

Slobodno sam prihvatila ograničenja

Na pitanje smatra li da kao nekadašnja glavna kantonalna tužiteljica ima i dužnost i obavezu prema javnosti objasniti svoje viđenje i odgovoriti na kritike i optužbe, Burzić nam je odgovorila:

Zbog jednog takvog medijskog istupa i odgovora koje sam dala na konferenciji za štampu Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Ured disciplinskog tužioca je protiv mene podigao tužbu, a disciplinski postupak je pravosnažno okončan odbijanjem takve tužbe. Tom prilikom je utvrđeno da javnim istupom kao glavna tužiteljica nisam komentarisala predmet koji je tada bio u toku, već govorila o problemima čije rješavanje je bilo od opšteg interesa za funkcionisanje organa gonjenja i društva u cjelini. Do pravosnažnog okončanja ovog postupka kao glavna tužiteljica nisam više istupala u javnosti ni na bilo koji način.

Navodi dalje da je nakon okončanja ovog disciplinskog postupka, stupila na dužnost sudije Suda BiH, te više nije u poziciji da predstavlja Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo, dužna je, ističe, da se suzdrži od davanje bilo kakvih izjava i komentara koje se odnose na mene.

Naime, ukoliko bih prihvatila da reagujem i dam svoje viđenje na “optužbe”, te odgovorim na kritike koje pominjete u svom upitu, zasigurno bih prekršila sudački kodeks koji mi kao sudiji, između ostalog, nalaže da se ponašam dostojanstveno i ne upuštam u bilo kakve polemike koje se odnose na mene lično, a kao sudija sam slobodno i voljno prihvatila sva ta ograničenja koja mi nameće funkcija koju obavljam. Nadam se da Vam je jasna razlika u istupu rukovodioca institucije tužilaštva i sudije….. Svaki moj javni istup u kojem bih reagovala na sve komentare, optužbe i natpise protiv mene, značilo bi moju reakciju kao pojedinca, a što je nespojivo sa dužnosti koju obavljam. U skladu sa mojim principima, očekujem da će nadležne institucije dati odgovore na sve ovo što pominjete… – navela je Burzić.

Nije odgovorila na naš upit za intervju.

Glasna šutnja nekadašnje glavne tužiteljice traje još od februara 2019., kad je imenovana za sutkinju Suda BiH.  Javnost je još uzdrmana i šokirana snimcima razovora direktora OSA BiH Osmana Mehmedagića i donedavne glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. Ukratko, Mehmedagić je 2019. došao u ured glavne državne tužiteljice u pokušaju da utječe na tok i način istrage koju je ovo tužiteljstvo vodilo zbog njegove lažne diplome.

No, to u cijeloj priči nije najgore, već ono što je Mehmedagić nudio tužiteljici Tadić i njenoj zamjenici Ozrenki Nešković u zamjenu za zaustavljanje istrage o njegovoj stručnoj spremi – snimke tajno i nelegalno praćenih zvaničnika, novinara, političkih protivnika, čini se čak i običnih građana.

Šta Osmica zna o “Zadruzi”?

Prvi čovjek obavještajne službe kazao je čak i nekadašnjoj glavnoj tužiteljici kako je (tadašnja) glavna sarajevska tužiteljica Dalida Burzić reketirala osobe protiv kojih je radila istragu u predmetu “Zadruga”, te još tvrdi da će dvadesetak tužitelja progovoriti u procesu disciplinskog postupke protiv Burzić.

Tadić i Nešković ne žele (sudeći prema snimku) čuti šta im Mehmedagić ima reći, pa kad govori o reketiranju, koje prema njegovim riječima, vrši Burzić, u glas viču: Nemoj nam to pričati!

No, o tome se malo ili nikako govorilo. Snimak Mehmedagić – Tadić ovdašnja je mahala razvlačila u mnogo mekšem kontekstu.

Ko se još sjeća slučaja ”Zadruga”? Kratki pregled glasi ovako – u januaru 2018. godine, dok je Dalida Burzić bila na čelu kantonalnog tužiteljstva, saopćeno je da se radi u jednoj od najvećih i najopsežnijih istraga organiziranog kriminala, a vezanog za pranje novca i utaju poreza.

Dok je još vladao elan i polet da se konačno krenulo s obračunavanjem s organiziranim kriminalom u jednoj od najvećih poslijeratnih istraga u Sarajevu i šire, obuhvaćeno je više od 400, a optuženo više od 30 osoba. Nota bene, dvije, tri godine kasnije samo dvije tri osobe prihvatile su sporazum o priznanju krivnje.

U kuloarima (pravosudnim, ali i novinarskim) se šaputalo da su i prije samih hapšenja u ovom predmetu tužitelji bili pod pritiskom da odustanu od aktivnosti ili izmijene pravnu kvalifikaciju krivičnih djela. Bez obzira što je “Zadruga” ostala u amanet nasljednici Dalide Burzić,Sabini Sarajliji, iz kantonalnog Tužiteljstva nezvanično je naglašavano da je odgovornost za kočenje istrage uglavnom na Dalidi Burzić.

Kako je Tegeltija pročitao pismo tužitelja

Mediji su bez imalo problema objavljivali da je upravo Dalida Burzić odgovorna što su iz optužnice u ovom predmetu, kako je navođeno, misteriozno nestajali akteri slučaja. Oni najmoćniji i ključni. I to uglavnom utjecajni u Stranci demokratske akcije ili bliski njoj.

Mediji su se raspisali o pismu koje je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) uputilo 11 tužitelja, koji su tvrdili da je Burzić od njih tražila da mijenjaju pravne kvalifikacije određenih krivičnih djela, da ne hapse visoke zvaničnike u predmetu Zadruga, te da je imala susrete s odvjetnicima osumnjičenih bez prisustva postupajućih tužitelja. Naveli su dalje da je svim tužiteljima iz predmeta “Zadruga” prijetila uništavanjem karijere i smanjila ocjene.

S obzirom na ozbiljnost navoda iz naših prigovora, te uzimajući u obzir da imamo saznanja da je glavna kantonalna tužiteljica u toku postupka ocjenjivanja izjavila da je u VSTV-u već završila da se naši prigovori odbiju kao neosnovani, cijenimo neophodno potrebnim da se i Vi lično upoznate sa sadržajem naših prigovora o kojima ćete odlučivati“, napisali su svim članovima VSTV-a sarajevski kantonalni tužioci Aida BajrektarevićAida TopalovićAmina RuždićAmra MehmedićLejla Kurtanović,Nevena Aličehajić, Safet Hrapo, Samir Selimović, Sanin Bogunić, Senad Osmić i Šeila Heljić.

Za sve je, tvrdili su poslije, znao tadašnji predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, koji je na ovo pismo reagirao tako što je Burzić unaprijedio za sutkinju državnoga Suda.

Od prvog dana – samo Dalida

Drugi slučaj o kojem već pet godina bruji Bosna i Hercegovina, ali i region, a u kojem se neprekidno pominje Dalida Burzić jeste tragična smrt Dženana Memića u ilidžanskoj Velikoj Aleji.

Porodica Memić od prvog se dana bori da dokaže da je Dženan ubijen, a u Tužiteljstvu  KS (poneki) se još drže teorije da je riječ o saobraćajnoj nesreći. Uz porodicu je i odvjetnik Ifet Feraget koji je početkom ove godine najavio da se klupko obmana, propusta, manipulacija, mijenjanih iskaza, namjerno skrivenih dokaza počelo odmotavati.

Arijana i Muriz Memić: Godine uporne borbe

Dženan Memić preminuo je 15. februara 2016. godine zbog teških povreda glave, koje je dobio sedam dana ranije dok je šetao sa tadašnjom djevojkom Alisom Mutap. Najprije je rečeno – riječ je o saobraćajnoj nesreći, pa ubistvu, pa se Tužiteljstvo KS ponovo vratilo na teoriju o saobraćajnoj nesreći.

U martu 2016. Dalila Burzić naredila je provođenje istrage protiv nepoznate osobe zbog ubistva Dženana Memića. Tri mjeseca nakon Dženanove smrti Tužiteljstvo naređuje da se uhapše Ljubo i Bekrija Seferović i imenuju kao glavni krivci za saobraćajnu nesreću.

“Zalutao u kvalifikaciju ubistva”

Godinu kasnije tadašnja glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić na konferenciji za novinare prezentirala je izvještaj o radu za prethodnu godinu i slučaj Memić navela kao “zalutao u kvalifikaciju ubistva”.

Dalida Burzić je 24. februara 2017. održala konferenciju za medije na kojoj je prezentirala izvještaj o radu za prethodnu godinu i tom prilikom je spomenula slučaj “Memić” navodeći da su “zalutali u kvalifikaciju ubistva”.

Sve vrijeme porodica Memić tvrdila je da Seferovići nisu krivi, da je Dženan podlegao nakon što je udaren šipkom u glavu, a otac Muriz Memić tvrdi i da mu je Dalida Burzić na jednom sastanku kazala da je Alisa Mutap “išla hodžama, preživjela trauma, ja nju ne dam”.

Isto je potvrdio i odvjetnik Feraget, koji je bio na tom sastanku.

U ljeto 2018. Tužiteljstvo BiH je formiralo predmet Memić, po prijavi koju je Muriz Memić podnio protiv 45 osoba, među kojima su tužitelji, policajci, doktori… Na vrhu liste je ime Dalida Burzić.

Neka Dalida kaže ime, ja ću prezime – ponavljao je gotovo na svakom protestu koji su organizirani od aprila 2016. Dženanov otac Muriz.

Nakon što je u julu ove godine podignuta optužnica protiv Zijada i Alise Mutap, te policajaca Hasana Dupovca, Josipa Barišića i Muamera Ožegovića, koji su u februaru uhapšeni po nalogu Tužilaštva BiH, Muriz Memić je nakratko odahnuo.

Nikad neću stati

Od početka govorim da nikad neću stati i ovo budi nadu. Sada je svim građanima jasno da ovdje ipak počinje funkcionisati pravosuđe. Vjerujem u rad državnog Tužilaštva i Suda BiH. Nakon farse sa Kantonalnim i Federalnim tužilaštvom očekujem da se u ovom mjesecu okonča i agonija na Vrhovnom sudu FBiH oko saobraćajne nesreće. Kroz ovo sve vidjećemo da je Alisa glumila amneziju. Dalida Burzić mora biti procesuirana. Ja nikada neću stati dok ona ne bude procesuirana – istakao je Memić.

I odvjetnik Feraget javnosti je postavljao isto pitanje – kako to da deset tužitelja u Tužiteljstvu KS nisu vidjeli ono što vidi Tužiteljstvo BiH.

Feraget je na početku ove godine potvrdio da je podnio krivičnu prijavu protiv 45 osoba, a na prvom mjestu opet je Burzić.

Ja sam podnio krivičnu prijavu protiv više od 45 ljudi, na prvom mjestu je Dalida Burzić, ali potrebno je da pitate Tužilaštvo da li je ona obuhvaćena istragom. Svi tužioci koji su radili na predmetu moraju biti procesuirani. Ovo je sada treći sud koji se bavi slučajem. Neko je zbog par ljudi doveo u pitanje integritet cijelog sistema i potrošio milione – naveo je on i dodao da svi tužitelji koji su radili na ovom predmetu moraju biti procesuirani.

Prije par mjeseci Feraget je ponovio kako će Burzić biti procesuirana, kako ima ogromnu količinu dokaza vezano za nju, jer istragu vodi, njome rukovodi, nadzor nad istragom vrši tužitelj.

Ako policajci ne izuzumu neku krvavu majicu ili gaće koje pripadaju žrtvi, onda je to problem s kojim se suočava tužilac i na vrijeme reaguje. A to se nije desilo ni u predmetu Memić ni u predmetu Dragičević. Ili, ako nema telefona koji je pripadao Davidu, onda je jasno čija je to odgovornost. Ili, ako istraga nije pokrenuta na vrijeme – a nije, jasno je da je to odgovornost tužioca Lepira i tužiteljice Dalide Burzić. Jer u tužilaštvima nema demokratije, njih se pita. Oni sve odobravaju, bez njih se ne može poduzeti ni jedna radnja, pogotovo podići optužnica niti donijeti naredba o sprovođenju istrage. Tako da, u svakom slučaju, Dalida Burzić mora biti procesuirana. Vidjećemo da li ćemo od nje saznati ime nalogodavca, jer znate, ovo nisu svakidašnje situacije. Ova dva slučaja se nikad nisu desila u istoriji BiH, ni u istoriji bivše države. U svakom normalnijem sistemu davno bi došlo do hapšenja tužilaca. Jer to su ipak ljudi koji bi trebali biti na strani zakona. Mi imamo u njih povjerenje, a oni vrše negativnu selekciju dokaza, tako da od jednog ubistva prave saobraćajku, a od drugog zadesno utapanje. To su ljudi koji su okrenuli sistem naopako. Oni to ne bi uradili zbog sebe. Dakle, iznad svega toga stoje veliki interesi  – kazao je Feraget.

Izvršna direktorica  Transparency International BiH Ivana Korajlić za Intereview.ba ističe da ova organizacija godinama upozorava,  prije svega na neadekvatne procedure imenovanja stručnih ljudi u pravosuđu …

U pravosuđu se ne osigurava da se izaberu ljudi koji će biti najkvalifikovaniji, sa adekvatnim iskustvom, s moralnim načelima, koje bi trebalo da podrazumijeva rukovođenje pravosudnom institucijom ili obavljanje funkcije u pravosuđu. Na kraju, to je dovelo do toga da druge stvari utiču na to ko će biti imenovan na ključne pozicije. Da je to s jedne strane stvar političkog dogovora, s druge strane kronizma i klijentelizma u samom pravosuđu gdje imate tačno određene interesne grupacije, koje guraju svoje ljude. Na kraju je sve počelo da funkcioniše na nekoj vrsti trgovine uticajem unutar kompletnog pravosuđa – od toga ko će biti imenovan do toga koji će se predmeti procesuirati, a koji neće – kaže Korajlić.

Ne smatraju da trebaju ikome odgovarati

Ona upozorava na postuni izostanak odgovornosti, bilo da je riječ o članovima VSTV-a, ostalih nositelja pravosudnih funkcija.

To je kulminiralo time da smo dobili VSTV koji ne odgovara, niti smatra da treba odgovarati ikome, a onda i potpuno selektivan pristup odgovornosti nosiocima pravosudnih funkcija. S druge strane ni disciplinske procedure ne osiguravaju, jer je zakon tako postavljen, adekvatne sankcije, niti se one provode čak ni prema onima koji su se u više navrata našli u prekršajima, za koje je utvrđena u više navrata odgovornost. Oni dobiju nekakve javne opomene, odbijanje od plate… Taj institute razrješenja s funkcije jako rijetko se provodi. Tim na kraju imate činjenicu da na čelu jedne pravosudne institucije godinama može biti neko ko je najozbilnije narušavao ugled institucije, funkcije, direktno se ili lično svetio putem prijetnji ili postupaka…To imamo u slučaju smijenjene tužiteljice Tadić – napominje Korajlić.

Korajlić: Godinama upozoravamo

No, da se vratimo na početak priče. Prema nekim navodima, posebno onih bliskih Tužiteljstvu BiH Dalidi Burzić samo je malo falilo da postane glavna tužiteljica. No, nikad se ne zna.

Bez obzira kako će i kada završiti slučaj Memić. Bez obzira na kojoj će funkciji tada biti današnja sutkinja. Bez obzira što sve kritike i optužbe na njen račun u ovom slučaju nisu (još) dokazane, pa i na činjenicu da su nekadašnja i današnja dužnost nespojive, Dalida Burzić jednom će morati javnosti objasniti šta se zapravo dešavalo. Naročito u slučaju Memić.

Ona ističe da će nadležne institucije dati odgovore na sve što smo pitali. To očekuje i javnost.

 

Ahmed Burić: The Budapest Theorem and Dear Mutti

Dear Mother, is it possible for a man to become chancellor – a girl in Germany asked, allegedly.

The longest-serving female president in any European democracy is retiring, and history will tell the final judgement. If there is one, of course. Because it turns out that we, outside of Germany, do not live in a historical time. Instead we live in some of its waste. At the time of that historic landfill, the doctor of physics and chemistry imposed herself as the greatest European authority. During her service, she worked with four American and four French presidents, five British presidents, and even seven Italian prime ministers. German sources, for the most part, have no dilemma when it comes to her legacy: main achievements are considered to be stability, Germany’s economic prosperity, and the opening of negotiations that often seemed unsolvable and endless.

Different Voices

True, there are other voices: that of former European Commission President Jean-Claude Juncker, who claims: “Angela Merkel did not save Europe. It’s German fiction. They would like her to be responsible for all the solutions in difficult crises. I do not underestimate the role she played, but I am far from exaggerating her – because she used to hesitate in that period which was among the most difficult in building a European project.”

So, if it is true, and for the most part it is, that she “often turned the other cheek to those who broke the rules”. As former Spanish Foreign Minister Ana Palacio claims, then the legacy of “hybrid” societies in the Balkans and the surrounding area is a combination of dictatorship and “democratic” oppression – (also) her merit.

It can therefore be said that last week’s Demographic Summit in Budapest, the festival of former communists who switched to right-wingers and homophobes, is a product of the circumstances surrounding the fact that Germany, as it is currently, is “the main one”. So what “Mutti” (Mommy) did, as Angela is called in Germany, has at least two faces.

Admittedly, we here are always waiting for someone else to come solve our problems.

But, when a man sees Janša, Vučić, Dodik and Orban lined up, with the co-owner and Prime Minister of the Czech Republic Andrzej Babiš, he immediately becomes weak. And he immediately wished that in no variant would he be a member of the community in which they rule? Orban has a shop window called the Demographic Forum. There, they hit the story of how the family is the foundation of society’s stability. Besides, no women were in a single photo, anywhere. Admittedly, Polish Prime Minister Morawiecki, who signed a summit statement identifying Hungary as a bastion of right-wing, conservatism and Nazism in Europe, cancelled the trip at the last minute: he was replaced by Labour, Family and Social Policy Minister Marlena Malag, but in most agency photos, they simply “cut” her out.

And why should she spoil the “idyll” of these halfwits?

With whom the guest from America, would fit right in. Mike Pence, a former Trump vice president, who in his wishes would nominate Orban for president of the United States, ended up, saying: “The abortion rate in Hungary is much lower under the administration of Viktor Orban, I deeply hope that things will change in that regard in the United States as well.”

While right-wingers are saving the family as the nucleus of society – people are leaving. From Serbia, from the Federation of Bosnia and Herzegovina and Republika Srpska, even from Slovenia. Those who were against it, more or less, left. Seems that there is no need to whine when these things are in question. Ever since the world began, there have been migrations and resettling, someone has inhabited this area of ours so many years ago, and this process is more or less being renewed. It is sad when it happens, as in our case – by force, genocide and “humane relocation” – but as long as there is a relatively free choice that a person can live where he wants – it is fair.

A taxi driver in Sarajevo told me the other day:

“Sorry, I’m not used to this job yet, where is that street? I have been in Germany for the last three months, working for a company. The police look at you a little, but when they catch you, they look through their fingers, they don’t deport you, but punish the employer, if they see that he has gone too far. People are needed, they don’t have manpower.’

Just like that. The more they think about the “family”, the more (cheap) labour Germany will get. And all are satisfied. A new wave of refugees has driven Croats to Ireland, Serbs to the Czech Republic and Austria, and somehow one has the feeling that there is some justice that people – when they do not want to change the government – run away from all that theft and village wisdom. Dodik, during whose rule so many people have emigrated, says he is worried because he does not know in what kind of community, his children and grandchildren will live in. “Selfish European policy empties the Balkans, which will be filled with migrants coming from countries with different cultures. I ask you, will Europeans live in Europe in a few decades?”

Well, if the trend continues for politicians to register more and more property in private ownership, the longer their career lasts, and practically become monarchs, owners of the countries they rule, then neither Mile nor his colleagues should worry. Their descendants will live happily and merrily in communities, albeit on the outskirts of Europe, but happy and content.

A small problem could be that they will live alone.

Those who will have something to sell, such as lithium in Serbia, will be welcome for a while. That is why Mutti made her last official visit to Vučić. And she said that Germany has another interest in Serbia – lithium.

Stories About the Importance of the Family

Just so there is no delusion. Regardless of who will be the next chancellor, Germany will “care” about the Western Balkans as much as it can contribute to economic “stability” and the dominance of the currently most important country in the EU.

Everything else is stories. About the importance of the family.

We who remember times long gone, also know that Zoran Đinđić, the assassinated Prime Minister of Serbia, suffered because of cooperation with the West. His enemies, because of his doctorate in Germany and his open attitude towards that country, accused him of being a “German man.”

And it would probably have been fairer and nicer if he, with a fellow doctor of science, had accompanied Mutti to her era, and perhaps taken his country to the European Union.

But there was no such opportunity. As for all of us in the Western Balkans, such opportunities will become increasingly rare.

Especially if there is no lithium.

Ahmed Burić: Draga Mutti i Budimpeštanski poučak

Draga Majko, je li moguće da muškarac postane kancelarka – pitala je, navodno, djevojčica u Njemačkoj.

Najdugovječnija predsjednica u evropskim demokratijama odlazi u (zasluženu) penziju, a o tome će konačan sud reći historija. Ako je, naravno, bude. Jer, ispada da mi izvan Njemačke ne živimo historijsko vrijeme, nego neke njegove otpatke. U vremenu te historijske deponije, doktorica fizike i hemije nametnula se kao najveći evropski autoritet. Za službovanja, deverala je sa četiri američka i četiri francuska predsjednika, pet britanskih, i čak sedam italijanskih premijera. Njemački izvori, uglavnom, nemaju dilema kad je u pitanju njeno nasljeđe: njezinim glavnim ostvarenjima smatraju se stabilnost, ekonomski prosperitet Njemačke, i otvaranje pregovora koji su često izgledali nerješivim i beskrajnim.

Drugačiji glasovi

Istina, ima i drugačijih glasova: onaj bivšeg predsjednika Evropske komisije Jeana Clauda Junckera, koji tvrdi: „ Angela Merkel nije spasila Europu. To je njemačka priča. Oni bi željeli da je ona zaslužna za sva rješenja u teškim krizama. Ne potcjenjujem ulogu koju je imala, ali sam daleko od toga da je preuveličavam – jer je znala oklijevati u tom razdoblju koje je bilo među najtežima u izgradnji evropskog projekta.“

Dakle, ako je istina, a dobrim dijelom jeste, da je „često išla na ruku onima, koji su kršili pravila“, kako tvrdi bivša španjolska ministrica vanjskih poslova Ana Palacio, onda je nasljeđe „hibridnih“ društava na Balkanu i okolini, spoja diktature i „demokratskog“ tlačenja – (i) njezina zasluga.

Može se, dakle, kazati da je prošlonedjeljni Demografski samit u Budimpešti, taj festival bivših komunista koji su se listom prebacili u desničare i homofobe – proizvod okolnosti nastalih na činjenici da je Njemačka, ovakva kakva jeste – „glavna“. Tako da ono što je radila „Mutti“ (Mamica), kako u Njemačkoj javnost zovu Angelu, ima najmanje dva lica.

Doduše, mi ovdje uvijek čekamo da dođe neko drugi riješi naše probleme.

Ali, kad čovjek vidi postrojene Janšu, Vučića, Dodika i Orbana, sa sve suvlasnikom i premijerom Češke Andrzejem Babišem, lijepo mu bude slabo. I odmah poželi da ni u kojoj varijanti ne bude članom zajednice u kojoj oni vladaju. Orban ima neki izlog koji se zove Demografski forum. Tamo su udarili priču o tome kako je porodica temelj stabilnosti društva. Pritom, nigdje nijedne žene na jednoj fotografiji. Doduše, poljski premijer Morawiecki, koji je potpisao izjavu sa samita koja utvrđuje Mađarsku kao bastion desničarstva, konzervativizma i naci(onal)zma u Evropi, u zadnji je čas otkazao put: umjesto njega došla ministrica rada, porodice i socijalne politike Marlena Malag, ali na većini agencijskih fotografija su je, jednostavno, „izrezali“.

A i što da kvari „idilu“ ovim kretenima?

Uz koje je baš i pristao i dorastao i gost iz Amerike Mike Pence, bivši Trumpov potpredsjednik, koji samo što nije predložio Orbana za predsjednika Sjedinjenih država, rekavši: „Stopa pobačaja u Mađarskoj znatno je manja pod upravom Viktora Orbana, duboko se nadam da će se stvari u tom smislu promijeniti i u Sjedinjenim državama.“

Za to vrijeme dok desničari šatro spašavaju porodicu kao nukleus društva – ljudi odlaze. Iz Srbije, iz Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, čak i iz Slovenije. Onaj ko je bio protiv, manje – više je i otišao, ali biće da više i ne treba kukati kad su te stvari u pitanju. Otkad je svijeta, bilo je selidbi i migracija, neko je naselio i ovaj naš prostor prije toliko godina, i taj se proces manje – više obnavlja. Tužno je kad se desi kao kod nas – silom, genocidom i „humanim preseljenjem“ – ali sve dok postoji relativno slobodan izbor da čovjek može živjeti gdje hoće – to je fer.

Priča mi neki dan taksista, u Sarajevu:

„Izvini, bogati, nisam se još navik’o, gdje je ta ulica? Bio sam u Njemačkoj zadnja tri mjeseca, radio u jednoj firmi. Policija te malo gleda, ali kad te uhvate, progledaju ti kroz prste, ne deportuju te, nego kazne poslodavca, ako vide da je baš pretjer’o. Fali ljudi, nemaju radne snage.“

E, tako. Što ovi budu više mislili o „porodici“, Njemačka će dobivati više (jeftine) radne snage. I svi zadovoljni. Novi val izbjeglica Hrvate je potjerao u Irsku, Srbe u Češku i Austriju, a nekako čovjek ima osjećaj da ima neke pravde što ljudi – kad već neće da promijene vlast – pobjegnu od tog lopovluka i seoskog mudrovanja koje im se (pro)daje. Dodik, za čije se vlasti iselilo toliko svijeta, poručuje kako je zabrinut zbog toga što ne zna u kakvoj će zajednici živjeti njegova djeca i unuci. „Sebična evropska politika prazni Balkan koji će se puniti migrantima koji dolaze iz zemalja s različitim kulturama. Pitam vas da li će za nekoliko decenija Evropljani živjeti u Evropi?“

Pa, ako se nastavi trend da političari upisuju u privatno vlasništvo sve više imovine što im karijera duže traje, i praktično, postaju monarsi, vlasnici zemalja kojima vladaju, onda ni Mile, ni kolege ne treba da brinu.

Njihovi potomci će sretno i veselo živjeti u zajednicama, doduše, na periferijama Evrope, ali sretni i zadovoljni.

Mali problem bi mogao biti u tome što će živjeti sami.

Oni koji će imati šta prodati, poput litijuma u Srbiji, neko će vrijeme  biti dobrodošli. Zato je Mutti, svoju posljednju zvaničnu posjetu učinila Vučiću. I kazala da Njemačka ima još jedan interes u Srbiji – litijum.

Priče o važnosti Porodice

Da nema zabluda. Bez obzira ko će biti sljedeći kancelar, Njemačka će o Zapadnom Balkanu „brinuti“ onoliko koliko on bude mogao doprinijeti ekonomskoj „stabilnosti“ i dominaciji trenutno najvažnije zemlje u EU.

Sve ostalo su priče. O važnosti Porodice.

Mi koji dugo pamtimo, znamo i to da je Zoran Đinđić, ubijeni premijer Srbije, stradao zbog saradnje sa Zapadom. Njegovi su ga neprijatelji, zbog doktorata u Njemačkoj, i otvorenog stava prema toj zemlji, optuživali da je – „nemački čovek.“

A vjerovatno bi bilo pravednije i ljepše da je on, s koleginicom doktoricom nauka, Mutti ispratio njezinu epohu, i možda odveo svoju zemlju u Evropsku uniju.

Ali, nije bilo te prilike. Kao što će za sve nas na Zapadnom Balkanu prilike biti sve rjeđe.

Pogotovo ako ne bude litijuma.

 

Završena obuka za influencere: Kako povećati publiku, zaštititi podatke i spriječiti govor mržnje

Trodnevna radionica “Balkans Voices“ namijenjena mladim influencerima, podcasterima i blogerima iz Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Srbije i Sjeverne Makedonije završena je danas u Sarajevu. Radionica, koju je organizirao Mediacentar Sarajevo, u sklopu programa koji vodi Canal France International, a uz podršku francuskog Ministarstva Evrope i spoljnih poslova, za cilj je imala punuditi vještine i znanje mladim influencerima koji se bave društveno korisnim temama kako doći do veće publike ali i zaštititi svoje podatke i spriječiti govor mržnje u komentarima.

Prvi dio radionice bio je posvećen razumijevanju trenutnih tržišnih trendova, raznolikosti marketinških stilova i strategija, a učesnici su naučili osnove istraživanja tržišta, upoznavanje publike i konkurenata.

Za profesora informatičke grupe predmeta Mehdiju Adrovića iz Berana upravo je ovaj dio radionice bio najkorisniji. Mehdija vodi stranicu i profile na društvenim mrežama škole u kojoj radi, pa je tokom radionice došao na nekoliko ideja.

Od pomoći će mi najviše biti prvi dio radionice – kako doći do publike. S obzirom na stanje u našoj opštini uvijek imamo problem sa upisom učenika i onda nekako treba doći do njih, plasirati informaciju do roditelja. Naučio sam neke trikove kako mjeriti koja je naša publika, koliko smo interesantni. Već mi neke ideje nailaze da možda napravimo studentski časopis, ili radio, možda čak i podcast u kojem bismo pričali o mogućnostima mladih u Crnoj Gori i regionu“, kazao je Adrović.

Kako finansirati projekte? 

Učesnici su od Zlatka Ganića, eksperta za digitalne medije, imali priliku naučiti više o

potrošačkim navikama koje ukazuju na trenutne i buduće trendove na novim medijskim platformama. Ovaj modul pomaže učesnicima da shvate kako finansirati svoje projekte. Baš to, mnogima je najpotrebije.

Aleksandar Lazovski, 26-godišnji podcaster iz Skoplja, društveni je poduzetnik. Vodi SmartUp o društvenim inovacijama, edukacijama o klimatskim promjenama i inovacijama u javnom sektoru.

Na radionicu je došao zbog novog projekta koji je pokrenuo – podcast „Word-Two”, u kojem intervjuiše ljude koje upozna na ulici, a s kojima priča o bitnim temama poput mentalnog zdravlja.

„Podcast sam pokrenuo prije tri mjeseca, sjedio sam u parku i shvatio da želim izaći iz komfort zone jer zbog COVID-a nisam upoznao nove ljude, niti imao razgovore s ljudima koji su izvan mojih okvira. Odlučio sam da pričam sa ljudima koje sam tek upoznao taj dan. Kreirao sam jednu epizodu i postala je viralna u Sjevernoj Makedoniji“, priča Lazovski.

Glavna tema razgovora koje vodi je pozitivan mentalni stav. Sagovornike pita šta im se posljedni put desilo pozitivno.

Mladi su se za vrijeme pandemije korona virusa jako mučili, zato što smo bili u kućama, nismo bili društveni. Mentalno zdravlje je bilo veliki problem prethodne dvije godine, mislim da mladi trebaju inspiraciju i ono što mi je moj podcast pokazao da nismo puno različiti“, dodaje Lazovski.

Ideja mu ne nedostaje, ima publiku, ali u Sarajevo je došao da nauči kako unaprijediti svoj podcast ali i dođe do novih sponzora i partnerstava jer mu se trenutno čini amaterskim.

Tako da ovdje učim neke trikove kako da svoj podcast pretvorim u ozbiljan projekat. Ono što želim jeste da ovaj projekat bude nešto na duže staze…“, dodaje Lazovski.

Vizuelni identitet kao ključ

Bez obzira da li bili influenceri, blogeri ili podcasteri u plasmanu svojih proizvoda neophodno je voditi računa o vizuelnom identitetu. Mladi su imali priliku o tome učiti od svjetski nagrađivanog fotografa Damira Šagolja, dobitnika Pulizerove i nagrade World Press Photo.

Siguran sam da za ljude koji pokušavaju da pridobiju nečiju pažnju i da budu voljeni i zapaženi, ne samo fotografija već kompletan vizuelni sadržaj njihovog stvaralaštva je krucijalna stvar da bi ta njihova aktivnost ili ambicija bila na nivou na kojem mi to hoćemo“, savjetuje Šagolj.

U doba smartphona dovoljno je pritisnuti jednu komandu i fotografija je tu. Za kvalitetan sadržaj ipak treba poznavati neka pravila, a u svom predavanju Šagolj je učesnicima objasnio i koja.

Pravila kompozicije, pravila da se uslika u pravom momentu, sve to je u suštini kako ljudski mozak i ljudi hoće da vide vizuelni sadržaj i fotografije. Da su one prijatne, da su balansirane, da su stvari u njima raspoređene na način koji prija ljudskom oku“, ističe Šagolj.

Dodaje da je efekat fotografije puno veći uz poštovanje elemenata kompozicije i osjećaja, nego uz vođenje računa o broju piksela i efekata.

Novinarska etika za influensere

Osnovne novinarstva i novinarska etika mogu pomoći mladim influencerima u kreiranju društveno odgovornog sadržaja, a o tome je pričala TV voditeljica Jasmina Kos. Predavačica Maja Ćalović upoznala je učesnike s bezbjednosnim problemima na društvenim mrežama, a psihologinja Mirjana Gavrić predstavila tehnike za zaštitu od pritisaka i uznemiravanja na internetu, s kojima se influenceri na mrežama često susreću.

Program digitalnih medija “Glasovi sa Balkana”, realizuje Canal France International, u saradnji sa Mediacentrom Sarajevo, Albanskim institutom za medije, Institutom za medije Crne Gore, Makedonskim institutom za medije, Novosadskom školom novinarstva i Fondacijom za informacije, medije, dijalog i obrazovanje KosovaLive.

Ovo je druga radionica u sklopu projekta „Balkans voices“, a u sklopu programa planirane su još dvije.

Adin Šabić: Mračna priča u mračna vremena

Politički, ekonomski i društveni mark prirodno su stanje Bosne i Hercegovine u posljednjih 26 godina njenog dejtonskog opstojanja. Ova država živi, a ne živi. Priznata je i osporena, funkcionalna i disfunkcionalna, moguća i nemoguća.

Piše: Adin Šabić

Dejtonski mirovni sporazum ovdje značio je samo mir i ništa više. On nikada nije poslužio kao mogući osnov za napredak ove države, odnosno naši ga političari nisu vidjeli kao papir koji treba nadogradnju. Od Dejtona nije se desila nijedna promjena unutar političkog sistema koja bi ga mogla učiniti funkcionalnijim, a priče o promjenama svaki put su samo kreirale prostor za zatezanje odnosa između ključnih donosioca odluka, odnosno značile su nove blokade.

Najbolji primjer je novonastala blokada svih državnih institucija zbog nametnute odluke Valentina Inzka, bivšeg visokog predstavnika BiH, kojom se negiranje genocida kažnjava. No, to je samo jedna od blokada u posljednjih deset godina. Čini se da nema institucije koju političari u BiH nisu uspjeli blokirati.

Jasno je  da političari nacionalnih stranaka (dominantnih) u Bosni i Hercegovini žele zadržati status quo, jer ju vide isključivo kao zemlju konstitutivnih s jasno naglašenim fizičkim granicama, i jasno podvučenim linijama dokle seže čija moć. To se samo pika: moć i interes. Stoga se u tom smjeru i vode politike u ovoj državi, smjeru ostvarivanja vlastitih, a potom stranačkih interesa, građana, kao i njihovih interesa nema nigdje.

Građani se samo pitaju onog trenutka kada trebaju da glasaju. Doduše i tada samo okvirno. Njihovi glasovi su utišani silom, represijom, diktatorskim pristupom, koji je daleko od demokracije koju proklamira Ustav Bosne i Hercegovine, i dokumenata koje smo potpisali. To su najbolje pokazali protesti grupe „Pravda za Davida“ u Banjaluci, koje je policija silom gušila nerukovodeći pravima građana na slobodna okupljanja.

Osim toga što je ova država naviknuta na proces blokada i gušenja kojekakvih sloboda, sve je više kredita na plećima koje će neko trebati iskihati. Zaduživanja su konstanta, a cifre su ogromne, mladih ljudi nema, što znači da nema ni radne snage, ulaganja u poljoprivredu su  užasna, što je iz godine u godinu slabi. Postavlja se pitanje: Ko će u ovoj državi otplaćivati kredite?

Oni koji pak vode ovu državu nemaju problem s tim jer se jako dobro zabavljaju u međunarodnim posjetama. Posljednja aktualna je Dodika u Mađarskoj. Naš komičar, osim što nama često drži stand up i pjevuši, otišao je na Demografski samit u Budimpeštu da i tamo pokaže svoje komičarske sposobnosti govoreći o gender i LGBTIQ pitanjima. Zasmijao je publiku, jer to je jedino što predstavnici ove države mogu uraditi kada god i gdje god da odu.

Smijali su se tamo prisutni jer ih nije briga što se kod nas manje rađa, što nam je manje djece u školskim klupama, što svake godine sve više i više ljudi ode iz ove države jer u njoj ne vide nikakvu budućnost. Vjerojatno im je bilo smiješno kako predsjednik jedne takve države pristupa olako pitanjima gendera i LGBTIQ osoba s riječima „skloni se od mene“, jer ne bi smio, jer je to nedopustivo.

No, kod nas se mnogo toga ne bi smjelo, pa se radi. Stalno su nam neke afere, korupcija, mito, stalno nekog smjenjujemo,postavljamo, dok nam suspendirani dobivaju enormne plaće, a ne rade ništa. Prije nekoliko mjeseci parlamentarac Dragan Mektić je govorio kako je dobro biti u ovoj državi jer ne radiš ništa, a plata ti ide na račun.  I to je nažalost velika istina, građani ove države plaćaju ogromne plate političarima da ne rade ništa, a u osim toga da nas brukaju po kojekakvim samitima, konferencijama, te drugim događajima u svijetu.

Kada se sagleda način na koji ova država funkcionira, te način na koji mi kao njeni građani živimo, naprosto se shvati jedno, da ovdje s ovakvim nama, i onakvim njima nikada bolje biti neće. U ovom sistemu gdje promjena na bolje prolazi trnovit put nema napretka. Ovdje gdje ni oko čega nema dogovora, gdje svako vuče svoju stranu, gdje građani nisu spremni da se pobune, agonija je prirodno stanje.

Obično se kaže ne grije sunce tuđe zemlje, no nažalost ne grije nas ni ovo naše već odavno. Razočarenje, bespomoćnost, letargija, najbolje opisuje nas, a i naš sistem, u kojem vladajuća elita na nama takvima profitira. Mi smo već 26 godina živimo u mraku, političkom, ekonomskom i društvenom.

Zlatko Dizdarević: A Pandemic of Political Chaos

The cooking of a frog that does not feel what is happening to it, in the already boiling water, is nearing its end. She is still moving a little, but the tragic fate that hangs over her head is recognizable. Observers are all around, watching in silence. Some laughing contentedly, others not understanding what this is all about. When the last chance to revive her is missed, there is panic and a rush to steal what she left behind…

Cynical, but sadly true. This is how a painfully caricatured story about the events in Bosnia and Herzegovina and towards BiH today, could be briefly told. The phenomenon is not only local but obviously global, but that is a different story. Of course, a “new international order” had to be adapted to systems that grew on the basis of exclusively brutal interests and not once respected principles and international law. And how far have we come here, once respected in that system of values which has been declared totalitarian and dictatorial by the gluttonous and insatiable clowns of the “new democracy”? Well, everything is, here, written in the constitutions, laws, system, organization, judiciary, textbooks. So, who gets whom first?

Only a Frog Knows That

Here’s to starting from something banal, to a joke. “Leaders” have become annoying with their swearing in the Dayton Peace Agreement, and the “leader” of half the state is a man who has reduced the political meaning of his actions to non-recognition of the state, the flag, and even borders… Others do it more cunningly, in “Latin”, so to say, but with a political philosophy with a similar goal. The third is publicly, charitable, giving himself the right, which he doesn’t have at all, to say these days on TV, “… we have accepted special relations between RS and Belgrade…” Who exactly are “we”, in the name of whom he speaks, on the basis of which constitution and law? Only that frog knows.

Following the logic that grotesquely calls itself “principled”, a member of the Presidency of Bosnia and Herzegovina who is not constitutionally the exclusive and unquestionable representative of only one nation, but the collective President of the State, becomes one whose life goal is the annulment of BiH – referring to the BiH Constitution?! Well, with that Constitution, he threatens another member of the presidency because he is going to the session of the heads of state and government gathered at the United Nations General Assembly. And they receive him without any problems and listen carefully. Including the UN secretary general, whom the “half-state leader” then accuses of being “involved in the break-up of BiH”. It is exactly here when the situation becomes a joke. So what?

The complete nonsense of such a story about “law”, multiplied by the misery of human size, shows an example of the president’s refusal to allow a helicopter of the Army of BiH to participate in extinguishing fires and saving human lives in Herzegovina. Only a few days later, that same respective member of the presidency, using a helicopter owned by “his” half of the state, would go to that same Herzegovina for a private birthday with the former member of the presidency, now a partner, at the head of another political party. This trio – just ask the frog – at the head of the SDA, HDZ and SNSD, their members, but also the majority of foreigners who serve in BiH, call and treat them as “representatives” of the people. Legitimate ones at that. It would be irrelevant if it were not targeted. And it is enough to make one think, about these strangers and the reasons they are here.

The UN Secretary General and other participants in the 87th session of the UN General Assembly showed, in the case of formal and substantial (illegitimacy) of Komšić’s presence and speech at the UN, enough understanding for the meaning of the problem in BiH. So they listened to an interestingly serious speech by the chairman of the Presidency of BiH, without moving a finger regarding his “non-recognition” of someone there who does not recognize BiH as a complete state with two equal entities. At the same time, sitting in the Presidency, only too, according to his own confession – undermines literally all his decisions. Yet a little too much, even for the new reality of the UN in times of rule, instead of principle.

The pandemic of political chaos in BiH is clearly progressing more and more openly from the neighbourhood. The president of Serbia, as Dodik’s partner in RS, pushed Vulin, his pawn to maintain tension, and now, host a public charade, as the home leader of the epic dream of a united “Serbian world”, wherever he was. What is the new name for the eternal thesis of the radicals on the other side of the Drina, about the rights to the lands on this side of the Drina? The shadow of that “world” spilled over the river, but how could it not be when in its “benevolent Bosniak way”, with an understanding for the “special relations between RS and Belgrade”. A more than unauthorized third “representative of the people” joined in BiH.

Until yesterday, a great hope for many in Bosnia was Christian Schmidt, the high representative of the international community in BiH. His smallest problem is Dodik, who still doesn’t recognize him, but he obviously likes the identification of BiH residents exclusively through “Bosniaks, Serbs and Croats” more and more. And just when the frog’s destiny began to slowly prevail in relation to him, there is Schmidt in Zagreb, in the company of a great friend, Plenković (oh the coincidence), just at the time when the president of that EU country, Milanović, declared stone cold, in New York, that he is unquestionably, “President of all Croats in Croatia and BiH!”

Much has been said about Milanović’s escapades towards BiH, which are simply unbelievable for the character and work of the president of the EU member state, but, as can be seen here, there is no point. This now, in fact, is the least of all concerns in BiH, and how we will, and whether we will survive with ourselves inside, contentious as we are. But the logical question is what the citizens of Croatia would say if, say, Vučić claimed that he was the president of all Serbs in Croatia. Or, here is an even more serious question: What is he going to say about this in Brussels, to which Zagreb “belongs”? And the statement of the first man from Pantovčak – with all the other inconsistencies said in New York at the expense of BiH – is absolutely devastating and dangerous for the Union, its principles; reputation and even a new perception of many in Europe who wanted to join the Union. After all, does Schmidt think that with his silence from Zagreb towards such a Milanović, a president, can have the same attitude of silence as in the treatment of Dodik and his nonsense! An interesting question for Zagreb and for the EU, and even for the vain Milanović.

Trash in Our Own Pockets

Schmidt, from Zagreb, also points to the “need for increased activity of all domestic actors in strengthening the functionality of institutions.” It is normal political logic to invite domestic actors to intensify their activity. But the matter is on the verge of ridicule if it is not seen what the activity of domestic political actors in the institutions of the system in BiH exactly is, beyond the already coordinated attempts to block the institutions until destruction. Those who have infected a country with a political pandemic on a poisoned country that has not been cleared by Dayton know very well that garbage can only be “swept away” by hiding everything previously horrible in one’s own pockets.

A lot of it is already a bit late, with serious conversations with the wrong people about the too serious situation of the so-called state, politics, politicians and their infected and fed subjects. The meaning of their policy and survival is in a new fight one against two today, the other two against one tomorrow, and all three together against all the others the day after tomorrow. With a great misunderstanding of Europe for a lot of what is happening here. And in charge of us. Or, perhaps, with full understanding but also some plan we don’t know about. What pandemic operatives say: Close borders, stay home, watch television and read news portals? Not bad either compared to what happens when a frog dies. After all, a lot of us remember that, but it’s just not true because the old, textbook saying, hasn’t been learned: Repeating the same mistakes several times is not exactly an illustration of intelligence.

In politics, especially.

Zlatko Dizdarević: Pandemija političkog haosa

Kuhanje žabe koja ne osjeća šta joj se dešava u već ključaloj vodi pri kraju je. Pomalo još mrda, ali tragična sudbina koja joj visi nad glavom prepoznatljiva je. Posmatrači su unaokolo, gledaju i šute. Neki zadovoljno se smijuljeći, drugi ne shvatajući o čemu se tu radi. Kada se propusti i posljednja šansa za njeno oživljavanje, nastaće panika i navala za otimačinu onoga što je iza nje ostalo…

Cinično ali otužno istinito ovako bi se mogla ukratko ispričati bolno karikaturalna storija o zbivanjima u Bosni i Hercegovini i spram BiH danas. Fenomen nije samo ovdašnji već očigledno i svjetski ali, to je druga priča. Naravno, sistemima izraslim na temeljima ekskluzivno brutalnih interesa a ne nekada poštivanih principa i međunarodnog prava morao se prilagoditi i “novi međunarodni poredak”. A dokle smo tu dospjeli mi, nekada uvažavani u onom sistemu vrijednosti koji je kod nezasitih i nezajažljivih pajaca “nove demokracije” proglašen totalitarnim i diktatorskim. Pa evo, sve je, evo, upisano u ustave, zakone, sistem, organizaciju, pravosuđe, udžbenike, pa – ko koga.

To samo žaba zna

Evo da se pođe od nečeg banalnog, do vica. “Lideri” nam se satraše zaklinjući se u Mirovni sporazum iz Daytona, a “lider” polovine države je čovjek koji je politički smisao svog djelovanja sveo na nepriznavanje države, zastave, sve više i granica…Drugi to radi lukavije, kobajagi “latinski” ali uz političku filozofiju sa sličnim ciljem. Treći evo javno, merhametli, sebi daje za pravo koje ni po čemu nema  da kaže ovih dana na tv-u “…prihvatili smo specijalne odnose između RS-a i Beograda…” Ko smo to “mi”, u ime koga govori, temeljem kojeg ustava i zakona ? To samo ona žaba zna.

Na tragu logike koja se groteskno samonaziva “principijelnošću”, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji ustavno nije ekskluzivni i neupitni predstavnik samo jednog naroda, već kolektivni Predsjednik Države, postaje onaj čiji je životni cilj poništavanje BiH – pozivajući se na Ustav BiH ?!  Pa prijeti tim Ustavom drugom članu Predsjedništva što ide na sjednicu šefova država i vlada okupljenih na zajedanju generalne skupštine Ujedinjenih naroda. I prime ga bez problema i pažljivo saslušaju. Uključujući i generalnog sekretara UN-a kojeg “lider polovice države” potom optuži da je “umiješan u raspad BiH”. Tu stvar već prerasta u šprdnju. So what ?

U potpunom galimatijasu ovakve priče o “pravu”, pomnožene sa  jadom ljudskog gabarita, pokazuje se i primjer predsjedničkog nedozvoljavanja helikopteru Armije BiH da učestvuje u gašenju požara i spašavanju ljudskih života u Hercegovini. Da bi samo koji dan kasnije dotični član Predsjedništva, helikopterom “njegove” polovine države, otišao u tu istu Hercegovinu na privatni rođendan kod dojučerašnjeg člana Predsjedništva, sada partnera na čelu druge političke partije. Tu trojku – zna to i ona žaba – na čelu SDA, HDZ i SNSD njihovi članovi, ali i većina stranaca što službuju u BiH, nazivaju i tretiraju kao “predstavnike” naroda, legitimne. Bilo bi nebitno, da nije ciljano i dovoljno za razmišljanje o tim strancima i razlozima radi kojih su ovdje.

Generalni sekretar UN-a i ostali učesnici 87. zasjedanja Generalne Skupštine UN-a pokazali su, u slučaju formalne i suštinske (ne)legitimnosti prisustva i govora Komšića u UN-u, dovoljno razumijevanja za smisao problema u BiH. Pa su saslušali zanimljivo ozbiljan govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ne mrdnuvši prstom povodom njegovog  “ne priznavanja” tamo nekog ko ne priznaje ni BiH kao cjelovitu državu sa dva ravnopravna entiteta. Ujedno sjedeći u Predsjedništvu samo da bi mu, prema vlastitom priznanju – minirao  doslovce sve odluke. Ipak, malo mnogo čak i za novu realnost UN-a u vremenima vladavine sile, a ne principa.

Pandemija političkog haosa u BiH očigledno sve otvorenije napreduje i iz susjedstva/komšiluka. Predsjednik Srbije kao  partnera Dodiku u RS-u gurnuo je Vulina, svog pijuna za održavanje napetosti, a sada kobajagi kućnog lidera epskog sna o ujedinjenom “srpskom svetu”, ma gdje bio. Što je novo ime za vječnu tezu radikala sa one strane Drine, o pravima na zemlje sa ove strane Drine. Sjena tog “sveta” preko rijeke se prelila, ali kako i ne bi kada joj se na svoj “bošnjački dobrohotan način”, uz razumijevanje za “specijalne odnose RS-a i Beograda”, evo pridružio i više nego neovlašteno treći “predstavnik naroda” u BiH.

Do juče velika, a danas sve tanja nada mnogima u Bosni  postaje i Christian Schmidt, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Najmanji mu je problem Dodik koji ga i dalje kobajagi ne priznaje ali, identifikacija stanovnika BiH isključivo kroz “Bošnjake, Srbe i Hrvate” vidljivo mu se sve više sviđa. I taman kada je žablja sudbina počela polako da prevladava i u odnosu spram njega, eno Schmidta u Zagrebu, u društvu sa velikim prijateljem Plenkovićem (gle slučaja), baš u vrijeme kada tamošnji predsjednik te EU države, Milanović, mrtav-hladan izjavljuje u Njujorku kako je on, neupitno, “predsjednik svih Hrvata u Hrvatskoj i BiH !”

O Milanovićevim eskapadama spram BiH naprosto nevjerovatnim za lik i djelo predsjednika države, članice EU, rečeno je puno ali, kako se vidi, nema svrhe. Ovo sada, zapravo, ponajmanje se tiče BiH i toga kako ćemo mi, i hoćemo li preživjeti sami sa sobom unutra, ovakvi kakvi smo. Ali, logično pitanje jeste šta bi kazali građani Hrvatske da, recimo, Vučić ustvrdi da je on predsjednik i svih Srba u Hrvatskoj. Ili, evo još ozbiljnijeg pitanja: Šta će kazati na ovo u Briselu kojemu Zagreb “pripada”, a izjava prvog čovjeka sa Pantovčaka – uz sve druge nesuvislosti kazane u Njujorku na račun BiH – apsolutno je porazna pa i opasna za Uniju, njene principe, ugled pa i novu percepciju mnogih u Evropi koji su željeli u Uniju. Uostalom, misli li Schmidt da svojom šutnjom iz Zagreba prema takvom Milanoviću, predsjedniku, može imati isti odnos šutnje kao u tretiranju Dodika i njegovih nebuloza! Zanimljivo pitanje i za Zagreb i za EU pa i za sujetnog Milanovića.

Smeće u vlastitim džepovima

Schmidt iz Zagreba ukazuje i na “potrebu pojačane aktivnosti svih domaćih aktera u jačanju funkcionalnosti institucija.” Normalna je politička logika pozivati domaće aktere na pojačanu aktivnost. Ali, stvar je na ivici šprdnje ako se ne vidi šta je to ta aktivnost domaćih političkih aktera u instituciujama sistema u BiH, mimo već koordiniranih pokušaja da se institucije blokiraju do uništenja. Oni koji su političkom pandemijom inficirali državu na zatrovanoj zemlji koja Daytonom nije počišćena, dobro znaju da se smeće smije “pomesti” samo tako da se sakrije sve ono prethodno strapno u vlastite džepove.

Puno je toga već pomalo kasno za ozbiljne razgovore sa pogrešnim ljudima o preozbiljnom stanju takozvane države, politike, političara i njihovih zaraženih a napujdanih podanika. Smisao njihove politike i opstanka je u novoj borbi jedan protiv dva danas, druga dva protiv jedan sutra, a sve trojice zajedno protiv svih ostalih prekosutra. Uz veliko nerazumijevanje Evrope za puno toga  što se zbiva ovdje. A zaduženih za nas. Ili, možda, uz puno razumijevanje ali i neki plan za kojeg ne znamo. Šta ono kažu operativci borbe protiv pandemije: Zatvaraj granice, skloni se, gledaj televiziju i čitaj portale. Nije ni to loše u poređenju sa onim što bude kad žaba umre. Uostalom, puno nas se toga sjeća, samo ne važi jer se nije naučila ona stara, udžbenička: Ponavljanje istih grešaka više puta baš i nije ilustracija inteligencije.

U politici, posebno.

 

 

 

Petnaest istaknutih članova Platforme za progres napuštaju stranku nezadovoljni unutrašnjim odnosima

Petnaest istaknutih članova Platforme za progres napuštaju tu stranku nezadovoljni unutrašnjim odnosima, saopštili su danas na press konferenciji u Sarajevu. Najavili su da će nastaviti sarađivati, a da o formi te saradnje tek trebaju napraviti dogovor.

Rukovodstvo Platforme je odustalo od proklamovanih principa i stranka nije više organizacija koja može donijeti progres. Principi se tumače proizvoljno, loš rezultat na lokalnim izborima 2020. se odrazio na stabilnost stranke, a unutarnja previranja su rezultirala odlaskom skoro pola izabranih vijećnika… Njegova lična odluka i odluka njemu odanih ljudi da se obračunaju s političkim neistomišljenicima koštala je i koštat će Platformu novim osipanjem članstva i nestanku iz političkog života i stranke i njenog predsjednika, rekla je Amna Popovac naglašavajući da su svi koji danas objavljuju napuštanje stranke dobitnici zahvalnica za rad ili donacije što govori da im je bilo stalo da se Platforma razvija.

-Novac od članarina i donacija je, prema našim saznanjima, trošen neplanski, bez strategije, umjesto da se usmjeri lokalnim organizacijama za rad na terenu, rekla je Popovac.

Portal interview.ba je ranije pisao o destruktivnim procesima u ovoj stranci, a Popovac je danas naglasila  i da je dodatno razočarenje uslijedilo nakon što je Platforma, i pored obećanja da se neće finansirati iz budžeta, ipak počela povlačiti ta sredstva za svoj rad.

Platformu su, uz Popovac, napustili predsjednica Kongresa Idana Mahić koja je bila, članovi predsjedništva  Aljo Mujčić i Rešid Dževdetbegović, izvršni direktor Sejfudin Hodžić. vijećnica u OV Oilidža Jasmina Vranjača, koordinator tima za efikasan ustroj lokalnih organizacija Nedim Milanović,  članica OO Novo Sarajevo i predsjednica Ekspertnog savjeta za finansije i trezor Hedija Čustović,  predsjednica Ekspertnog savjeta za zaštitu okoliša  Zinaida Dimitrijević,  član Regionalnog odbora Sava Emir Selimbašić,  član Regionalnog odbora Bosna Mirsad Mašić,  predsjednik Općinskog odbora Kladanj i član Ekspertnog savjeta za kulturu Ademir Ado Halilović,  članica OO Kladanj Minela Softić, delegat Regije Sava Zrna Garić,  delegat regije Bosna Muaz Hasanagić.

Na press konferenciji je govorio i Tarić Hošić koji je izbačen, a inače je  vijećnik u OV Ilidža.

U ovom trenutku sam posljednji izbačeni, ali vjerujem ne i konačno posljednji. Prošao sam sud časti, zamjereno mi je istupanje u medijima, konkretno TV N1 i iznošenje informacija o disciplinskim postupcima protiv pojedinaca i  obaranju statuta koji je predsjedniku stranke dozvoljavao ujedinjuje s drugim strankama u njegovu ličnu koristi, odnosno kako bi osigurao da bude kandidat za člana Predsjedništva BiH, rekao je Hošić i najavio da će u OV Ilidža nastaviti sarađivati sa Vranjačom i podržavati kolege na terenu.