Amna Popovac: Čije su naše rijeke

Bosna i Hercegovina je zemlja povlaštena od prirode kada se radi o zalihama pitke vode po glavi stanovnika. Još uvijek možemo piti vodu iz česme i to je privilegija koje svi moramo biti svjesni. Zapadna Evropa odavno ne uživa u toj privilegiji.

Vodu sve češće zovu “plavo zlato” i do kraja ovog vijeka će vjerovatno preuzeti strateški značaj kakav danas ima nafta.

Naše vlasti, umjesto da čuvaju ono što nam je priroda blagonaklono dala, krenuli su u sistemsko uništavanje rijeka. Dijele dozvole za gradnju mini hidrolektrana kao da ne postoji sutra. Kao da su naše rijeke njihovo privatno vlasništvo.

Svima je dobro poznata priča o hrabrim ženama Kruščice i njihovoj borbi za rijeku i pitku vodu. Više od 500 dana su danonoćno dežurale, po kiši i snijegu i trpile fizičko i psihičko maltretiranje, ali ipak uspjele. Nije bilo ni lako ni jednostavno. Hidroenergetski lobiji ne odustaju lako od brze zarade. Koncesiju su pohlepne vlasti produžavale sedam puta. Pored dežura i fizičkom odbranom rijeke, važna je bila i pravna borba, koju su hrabre žene Kruščice na kraju i dobile.

One su bile i ostale inspiracija za sve naredne akcije za očuvanje naših rijeka, prirodnog bogatstva koji pripada svima nama, a ne samo odabranim moćnicima.

Prije par dana ukinute su dvije građevinske dozvole za izgradnju mini hidroelektrana na rijeci Neretvici. Sjećate se, to su oni ljudi što su izašli sa transparentom “krv ili voda”, spremni da svojim životima brane svoju rijeku. Ukidanje dvije građevinske dozvole jeste pobjeda, ali nije kraj u očuvanju rijeke Neretvice. Načelnik Konjica je javno stao uz investitora, kojem su ranije već izdali koncesije za gradnju 15 mini hidroelektrana na dužini od 34 kilometra toka rijeke Neretvice. To vam doslovno znači da bi Neretvica išla iz cijevi u cijev. Niti bi šta ostalo za ljude, a ni životinje. Sada živa rijeka Neretvica, koja se može piti, postala bi mrtva priroda.

Malo južnije, još tužnije. Već par godina aktivisti se bore za očuvanje prirodnog fenomena Bunskih kanala. Tamo je investitor takođe planirao gradnju mini hirdoelektrane. Aktivisti se i tamo bore pravnim metodama. Poništeno je više dozvola koje je investitor pribavljao, ali oni i dalje ne odustaju. Bunski kanali su od 1970. godine zaštićeno područje prirode i unatoč tome gradske vlasti ništa ne poduzimaju da ih zaštite. Gradonačelnik neželi ni da se kurtoazno susretne sa svojim sugrađanima, koji brane svoju rijeku i naše prirodno bogatstvo. Bunski kanali mogu i trebaju postati jedna od turističkih atrakcija Mostara, umjesto da ih poklonimo hidroenergetskom lobiju da ih zauvijek uništi.

Razne grupe ljudi u BiH postaju sve glasnije u zahtjevima za očuvanje naših rijeka. Bez obzira na to i presude o poništavanju raznih izdanih dozvola, ministarstva nastavljaju nezakonito odobravati gradnju malih hidroelektrana.

To zato jer se radi o brzoj i lakoj zaradi, za mali krug investitora rodbinski ili politički povezanih sa vladajućim strukturama. Zahvaljujući izdašnim poticajima, koje sa svojim računima za struju plaćaju građani i privreda, izgradnja mHE u BiH je posao bez rizika na kojem se odlično zarađuje.

Hidroenergija je označena kao čista energija, ali svima je već jasno da se izgradnjom mini hidroelektrane nepovratno uništava okoliš i biodiverzitet.

BiH je u novembru 2019. potpisala međunarodnu Deklaraciju o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana, kojom se obavezala na moratorij na izgradnju malih hidroelektrana. Deklaracijom se traži i da se odmah ukinu sve vrste javnih poticaja za proizvodnju energije iz malih hidroelektrana te da se uz podršku Evropske, potiču ulaganja u istinski obnovljive i održive izvore energije.

Poznato je da BiH struja iz mini hidroelektrana ni ne treba, jer već izvozimo trećinu proizvedene električne energije.

Nakon što su poslijeratnom, pljačkaškom privatizacijom, opustošena naša preduzeća, na red su došli prirodni resursi. Našim kleptokratskim vladarima prioritet je zadovoljiti lične, stranačke i interese lobija s kojima su povezani. Dobrobit zajednice i društva u cjelini, za njih je tema tek tokom mjesec dana predizborne kampanje, ako i tada.

Ljeto 2021. ćemo pamtiti po dugotrajnoj suši, ekstremno visokim temperaturama, toplotnim valovima, borbama za slobodu rijeka, ali i požarima,

I dok Evropa planira postati prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. godine. i to na način da zaštiti prirodu, zdravlje i kvalitet života građana, mi nismo u stanju ugasiti požare koji haraju od Tomislavgrada do Neuma. U zemlji bogatoj vodom, vlastodršci ne žele pomoći narodu i ugasiti požar.

Ovo nije izborna godina, ali brzo će 2022. i tada se sjetite da se, dok je Hercegovina gorila, član Predsjedništva BiH, češljao. I nije bitno jeste li njegovi glasači ili ne. Sigurno ste glasači njegovih najboljih prijatelja. Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Prethodna vijest

ANALIZA: Mi vozom do Pazarića, a ljudi lete na Mjesec!

Naredna vijest

Oštre reakcije Ekonomskog i Fakulteta za saobraćaj i komunikacije: Rektor Škrijelj vodi nas u bezakonje