July 2021

Između tradicije i ugovorenog braka, tri sestre iz Bihaća izabrale su – slobodan život

Piše: Rubina Čengić

-Tukao nas je, bacao stvari na nas. Jedno jutro, rano, dok smo još spavale, upao je u našu sobu i počeo da viče, da nas udara, baca naše  stvari po sobi, bacio je i ogledalo koje se polomilo i isjeklo jednu sestru. Govorio je da će nas zaklati, polomiti nam zube, da smo kurve. To se često ponavljalo jer  nismo pristale da nas proda kao što je prodao jednu od naših sestara koja je sada u Belgiji u sigurnoj kući jer je i ona žrtva nasilja. Htio je da nas proda i obezbjedi novac za sina koji mu pomaže i koji  nas je tukao, počinje priča sestara S. (20), R. (21) i E. (26) za portal interview.ba.

Sestre su početkom 2021. godine praktično pobjegle od kuće, prijavile se Centru za socijalni rad koji je utvrdio i lakše fizičke povrede, a potom su utočište našle u sigurnoj kući. Nasilje su trpile dugi niz godina, kao i njihova majka koja je zbog svega što je doživljavala dosta lošeg zdravlja. Nasilnicima, njihovom ocu i jednom od braće Sud je na zahtjev policije, izdao zabranu prilaska. Tu zabranu nasilnici nisu poštovali.

Tradicija nasilja

Djevojke su inače uzornog ponašanja – najmlađa studira, starije rade i nisu spremne da prihvate tradiciju “ugovorenih brakova” – da im otac nađe muža  uz odgovarajuću naknadu.

Prisjećaju se da je tog jutra početkom godine, kada su odlučile da napuste roditeljski dom, bilo posebno teško – otac je tražio da potpišemo neke papire, ali nismo htjele.

Mi znamo da smo prekršile tradiciju odbijajući poštovati njegove zahtjeve, ali to je naš život, pričaju sestre.

Osim fizičkog i verbalnog, ove mlade žene su  žrtve i ekonomskog nasilja –  njihov otac je registrovao preduzeća na kćerke i, kako nije izvršavao obaveze, sada su one dužnice za porez.

Po izlasku iz sigurne kuće sestrama je jedna nevladina organizacija obezbjedila smještaj na godinu  dana.  No tu problemi nisu prestali – bez obzira na zabranu uhođenja i prilaska,  otac i brat su najmlađu sestru često presretali ispred fakulteta, a starijim sestrama odlazili na posao i poslodavcima pričali ružno o njima.

Nekada bi samo provodili vrijeme ispred mjesta gdje one rade što je za njih izuzetno stresno, jer se plaše nezgodnih scena. Odlazili su i u naselje gdje sestre sada žive i njihovim komšijama govorili sve najgore o njima…

Policiji je dva puta prijavljen nastavak uznemiravanja, a početkom ljeta, nakon što su im došli ispred stana u kom žive, lupali na vrata i prijetili da će ih ubiti  – policija je intervenirala, jer je to bilo direktno kršenje zabrane uznemiravanja i uhođenja. Nakon toga sud je izrekao i kazne za obojicu u ukupnom iznosu od 1.000 KM. Kako saznajemo, za sada kazna ima učinka iako je neizvjesno hoće li je nasilnici i platiti, ali  djevojkama sve što se događa jako teško pada.

-Oni su vrlo brzo nakon što smo mi došle u sigurnu kuću, dobili zabranu prilaska, ali to nisu poštovali, pratili su nas da znaju gdje smo, s kim se družimo,  pričali komšijama  ružno o nama. Dva puta smo policiji prijavili uznemiravanje, ali oni su se  i dalje isto ponašali. Znamo da je otac imao neke firme na naše ime, tražio je od nas da potpisujemo neke papire, ali mi to više nismo htjele, pričaju sestre nadopunjujući se. Cijene da je najgore najstarijoj od njih jer je trpjela najteže nasilje, a nedavno je ponovo dobila otkaz.

-Želimo da živimo normalno, da imamo normalan život i lični mir, bez straha, pričaju ove mlade žene.

Policijski komesar u Unsko-sanskom kantonu Mujo Koričić kaže da u njihovom kantonu ima najviše izrečenih zaštitnih mjera zabrane prilaska i uznemiravanja.

-Detaljne podatke o svakom pojedinačnom slučaju ima operativni odjel za maloljetničku delinkvenciju koji vodi i nasilje u prodici.  Naš kanton ima najviše izrečenih mjera zabrane pristupa, a to radi naši tim policajaca u zajednici. Oni zajedno sa predstavnicima Centra za socijalni rad obilaze žrtve nasilja i bilježe šta se dešava, a prema potrebi traže od suda dodatne mjere, ali mi ne možemo ulaziti š u to šta i kako radi sud. Siguran sam da moje kolege odlično rade,  ali naša kaznena politika je uslov na uslov i uslov na uslov i onda imamo ovo što imamo na terenu, kaže Koričić.

Zakon mora zaštiti žrtve

U BiH postoji osam sigurnih kuća koje djeluju u okviru nevladinih organizacija sa smještajnim kapacitetima od ukupno 181 kreveta, a u jednoj od  njih pojašnjavaju da nasilje u porodici jednako pogađa sve tipove žena u svim vrstama odnosa, bez obzira na pol, obrazovanje, ekonomske prilike, kulturu, te da u posljednje vrijeme se pokazuje da ekonomske prilike i socijalni status doprinose razvoju nezdravih veza unutar porodice koje, nažalost, sve češće kao posljedicu imaju teške oblike nasilja,

Ombudsmanka za ljudska prava Jasminka Džumhur  upozorava  da postojeća zakonska rješenja za zaštitu od nasilja u porodici nisu u potpunosti harmonizirana sa Istanbuskom konvencijom, a nije ni započeto usaglašavanja sa evropskom direktivom o žrtvama nasilja iz 2012. godine.

-Mi sada imamo apsurd da se krivično djelo nasilja u porodici procesuira po zakonu o krivičnom postupku, a izricanje mjera zabrane  pristupa ili udaljavanje iz stana ili porodice kao zaštitne mjere se provodi u prekršajnom postupku i često to izricanje mjere u prekršajnom postupku nije dovoljno efikasno praćeno u krivičnom postupku. Mi bi morali raditi na tome da zaštitne mjere u slučaju nasilja u porodici budu tretirane kao hitne zaštitne mjere iz zakona o krivičnom postupku kao pritvor i druge mjere i da se procesuiranje vrši u krivičnom postupku jer u tom slučaju, ako nasilnik nastavi ugrožavati žrtve – moguće je izricanje mjere pritvora. Bez toga šaljemo poruku da nasilje u porodici nije isto što i drugi oblici nasilja, pojašnjava Džumhur.  Napominje da je u Parlamentu FBiH u proceduri novi zakon o suzbijanju nasilja u porodici:

-Biće loše ako novi zakon ne osigura ovu proceduru jer zakon mora biti u službi zaštite žrtava, ali mora i definisati postupanje nadležnih organa, osigurati egzistiranje sigurnih kuća i slično, napominje Džumhur.

Prema dostupnim podacima od 2015. godine u BiH je ubijeno 56 žena, a samo u prvih šest mjeseci 2021. i samo u RS –  7 žena. Svaka druga žena u BiH doživjela je neki oblik nasilja, najčešći motiv je ljubomora, ali 84 posto žrtava to nasilje ne prijavljuje policiji. Vijeće ministara BiH je 2019. godine, na inicijativu Agencije za ravnopravnost polova u BiH, osnovalo odbor za praćenje i izvještavanje o femicidu u BiH po Istanbulskoj konvenciji u BiH,a jedan od zadataka tog odbora je da provede preporuke izvjestiteljice UN-a za nasilje nad ženama o osnivanju posmatračkog tijela za slučajeve ubistava žena.

Aktuelni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH kaže da je svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici, posebno ako je žrtva nasilja dijete, obavezan to nasilje prijaviti policiji, a ako to ne uradi – čini prekršaj, osim u slučaju kada nasilje u porodici prijavi žrtva nasilja.

 

RioTinto iz Srbije ugrožava Bijeljinu, jedini spas EU direktive

Piše: Rubina Čengić

Izgradnja rudnika litijuma Jadar kod Loznice u Srbiji i vađenje litijuma iz rudače uz korištenje kiselina može izazvati zagađenje podzemnih i nadzemnih voda u donjem toku rijeke Drine, odnosno na području grada Bijeljina, što može dovesti do iseljavanja  Semberije, upozoravaju iz ekološkog udruženja Eko Put iz Bijeljine. Riječ je o više od 200.000 ljudi.

-Zagađenje podzemnih i nadzemnih voda bi dovelo do odumiranja živog svijeta u ovom području, a to bi u budućnosti moglo da dovede i do iseljenja stanovništva sa područja Semberije, kaže Snežana Jagodić Vujić iz ovog udruženja. Naglašava da ovakav stav imaju na osnovu dešavanja iz 2014. godine kada je čitav region zadesila nezapamćena poplava i kada se u Jadru desila ekološka katastrofa pucanjem brane od jaloviša i oticanjem toksičnog mulja, prvo u riječicu Jadar, a potom u  Drinu.

-Tada je ustanovljeno prisustvo teških metala, a jaloviše nije sanirano do 2016. godine. Ni danas ne funkcioniše kako bi trebalo. Zamislite šta će se desiti sa tim hiljadama kubika novog jalovišta o kome će voditi brigu radnici o čijoj profesionalnost ne znamo ništa, kaže Jagodić Vujić.

Iz ekološkog  romantizma u ekološki radikalizam

Pojašnjena radi, u Srbiji već neko vrijeme postoji protivljenje javnosti najavama tamošnje vlasti da australsko-britanska kompanija RioTinto otvara rudnik i pokreće proizvodnju litijuma neophodnog za izradu baterija. Brojne nevladine organizacije i eksperti  upozoravaju na probleme koje će prouzročiti ovaj rudnik i prerada.

Vlast u Srbiji pojašnjava da će država od rudnika dobiti milijarde eura jer državi, navodno, pripada 4 posto rudne rente. Dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kako prenosi N1 Srbije, objašnjava da će uz ovaj rudnik u Srbiji  biti uspostavljena i proizvodnja katoda i baterija za električna vozila što bi toj državi  donijelo prihod ne samo  600 miliona evra, nego 3,4 milijarde na godišnjem nivou za narednih 56 godina, ministrica rudarstva i energetike u Vladi Srbije Zorana Mihajlović naglašava da nikakva odluka u vezi sa izgradnjom rudnika litijuma nije doneta, niti može biti doneta pre nego što se završi studija uticaja na životnu sredinu, kao i dok građani ne daju svoj stav.

U međuvremenu naši izvori potvrđuju da u Loznici nečiji advokati od lokalnog stanovništva otkupljuju kuće i okućnice.

Rješenja protiv životne sredine

 Eko Put se priključio ovom protestu jer smatraju da je na području BiH Bijeljina najugroženija ovim projektom. Aktivisti Centra za životnu sredinu su u novembru 2020. godine od nekoliko institucija u BiH zatražili da se uključe u javnu raspravu o Prostornom Planu Republike Srbije od 2021 do 2035 u kojem se spominje eksploatacija jadarita. Tada im je iz Ministarstva prostornog uređenja, gradnje i ekologije u Vladi RS rečeno da su njihovu inicijativu uputili u Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću mnistara BiH.

-Mi smo iskoristili mogućnosti za prekogranične konsultacije i dali svoje komentare na projekat Rio Tinto, kaže Majda Ibraković iz Centra.

Oni su između ostalog  pitali na osnovu čega je donijeta ocena da su planska rješenja kreirana u kontekstu zaštite životne sredine? Budući da plan donosi mnogo rješenja koja su u suprotnosti sa zaštitom životne sredine (od izgradnje 6 novih termoelektrana, otvaranja brojnih rudnika uglja, jadarita, bakra i drugih mineralnih sirovina pa do planiranja turističke eksploatacije zaštićenih prirodnih dobara, uvođenja „fleksibilnijh“ režima zaštite i izgradnje saobraćajne infrastrukture), neophodno je pojasniti na koji način su sva ova rešenja „kreirana u kontekstu zaštite životne sredine”. Uz upozorenje da eventualne posljedice obrade rude mogu ugroziti ekološki atraktivna područja u BiH poput izvorišta mineralne vode “Vitinka” u mjestu Kozluk ili Zvorničko jezero ( identificirano kao potencijalno NATURA 2000).

Upozorili su i da širenje štetnih emisija od prerade teških metala i drugih ruda, kao i širenje drugih štetnih gasova, vjetrom može se očekivati u krugu i do 100 km.

Uzimaće se ogromna količ̌ina vode iz rijeke Drine i odvoditi do sela Nedeljice u loznič̌koj opštini. Ta voda će biti teško hemijski onečišćena i skupa sa vodom iz rijeke Jadar će se slivati u rijeku Drinu, što će imati direktne štetne posljedice po kvalitet vode koju koristi stanovništvo u BiH koje obitava uz obalu rijeke Drine, dok se naročite štetne posljedice mogu očekivati po ihtiofaunu i akvatične organizme uzvodno od ušća, ali djelomice i nizvodno; uslijed plavnosti rijeke Jadar mogu se očekivati poplave kada će jalovišta i odlagališta planiranog rudnika direktno da se izlijevaju u rijeke Jadar i Drinu, direktno utičući na Mačvu, odnosno Semberiju u Bosni i Hercegovini, a time i kvalitet obradivog tla, što predstavlja potencijalni rizik za poljoprivredu i sigurno snabdijevanje hranom iz Semberije.

Ministar na službenom putu

U MVTEO u VM BiH kažu da su uradili mnogo po ovom pitanju i da ih nepravedno optužuju za nezainteresovanost, no na konkretna pitanja da li je napravljena procjena mogućih uticaja projekata Rio Tinta iz Srbije u BiH, ako je napravljena šta su saznali, a ako nije napravljena zašto nije kao i mnoga druga do zaključenja ovog teksta nije stigao odgovor – minister je na putu, resorni odjel otežano radi….

No u Eko Putu cijene da je vlast u BiH – nezainteresovana.

 -Mi sumnjamo da naša vlast vjerovatno razmišlja da, na osnovu toga kako će u Srbiji proći uticaj javnosti, ponude i naša prirodna bogatstva na rasprodaju bez obzira da li to nama kao građanima i građankama ove zemlje odgovara ili ne. Na osnovu dešavanja oko malih hidroelektrana može nam sve biti jasno kako će se naše vlasti ponašati, cijeni Jagodić Vujić i upozorava da od vlasti u BiH  očekuje da bar izraze zabrinutost jer je ćitava situacija vrlo slična sa odlagalištem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u Hrvatskoj jer Drina nije samo granica nego rijeka koja ima lijevu i desnu obalu i ne poznaju granice.

Profesor  rudarstva, geologije i građevinarstva Zvjezdan Karadžin, ministar ekologije u Vladi kantona Tuzla, smatra da Srbija ne smije uraditi ništa protivno volji građana i rezolucijama EH, ali očekuje i da se vlasti BiH angažuju i uključe u javnu raspravu.

 -Više ne postoji štetan zahvat u prirodi koji se može uraditi jer prije toga mora biti urađena studija uticaja na okoliš koja mora proći javnu raspravu koja bi trebala pokazati da li taj određeni zahvat pravi štetu. I okolinska dozvola može  biti neobnovljena ako se pokaže da je neki projekat štetan. Što se tiče konkretnog slučaja – ako postoji potencijal prekograničnog uticaja, vlasti BiH mogu uzeti učešće u javnoj raspravi i pozvati se na Arhušku konvenciju i direktive EU o rudničkom otpadu koje su usvojene nakon određenih prekograničnih incidenata, kaže Karadžin i podsjeća na izlijevanje cijanida iz rudnika zlata u Baia Mareu u Rumuniji ili protivljenje rumunskih vlasti gradnji TE Kostolac u Srbiji.

-Znam da su u Srbiji ogromni otpori tom projektu iako on jeste izuzetno važan jer je litijum jako tražen u cijelom svijetu i to je visokoprofitabilni posao. Ali to dvoje se može pomiriti  uz snažne mjere zaštite pod ozbiljnim stručnim nadzorom i dobro planiranu sanaciju po prestanku vađenja. Mi ne smijemo iz ekološkog  romantizma pasti u u ekološki radikalizam i ništa ne raditi da bi sačuvali čitst zrak i člistu vodu jer s ena tome ne možemo razvijati,  zaključuje Karadžin.

Procjene su da će potražnja za litijumom u narednih 11 godina porasti za osam puta, prvenstveno zbog sve većeg broja električnih automobila koji koriste litijumske baterije.

Investitore nema ko da provjerava

U Eko Putu kažu da ih posebno brine loša reputacija britansko-australijske kompanije Rio Tinto:

-Oni su izazvali totalno zagađenje životne sredine u najmanje 10 zemalja gdje su vadili litijum i imaju veliki broj međunarodnih tužbi zbog nesavjesnog poslovanja, kaže Jagodić Vujić.

Iz Centra za životnu sredinu upozoravaju da u BiH  niko ne provjerava rejting investitora.

-Mi nemamo sistem provjere osim bankovnih garancija o finansijskoj solventnosti investitora, dakle naše vlasti nije briga za rejting, kršenje ljudskih prava i uništavanje životne sredine i društva u drugim zemljama kao što je slučaj sa Rio Tintom i drugim eksploatatorima manje razvijenih zemalja, kaže Majda Ibraković iz Centra.

Portal capital.ba je u januaru 2021. godine pisao da je u Laktašima osnovano preduzeće Rudnik Litijuma čiji su osnivači  pet firmi iza kojih stoji slovenački biznismen Andrej Rautner. Osnivački kapital koji su uplatili je 11,8 miliona KM, a firmu koja će se baviti istraživanjem i eksploatisanjem rude litijuma na istoku Republike Srpske, piše portal CAPITAL  uz napomenu da su osnivači preduzeća Ar plane, R mercuri i The H iz Slovenije, te AR plane i Yolle top invest iz Laktaša.  Rautner je za CAPITAL potvrdio da će preko ovog preduzeća tražiti koncesije za istraživanje ovog metala  na graničnom području između Republike Srpske i Srbije ne precizirajući tačne lokacije.

Prema dostupnim podacima, osim u Podrinju, nalazišta ovog metala postoje i na teritoriji Ugljevika, Domaljevca, Šamca, te u regionu srednje Bosne, a navodno je kompanija iz Kanade dobila koncesije za istraživanje u Loparama. Do zaključenja ovog teksta iz kancelarije za koncesije u RS nije došao odgovor na pitanje koja je to kompanija i na koliko dugo je dobila koncesiju i za koje lokalitete.

Doktorka hemijskih nauka i naučna savjetnica u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju (IHTM) Univerziteta u Beogradu Dragana Đorđević u intervjuu za Balkan Green Energy News upozorava da će rudnik Srbiji donijeti više štete nego koristi. Pojašnjava da eksploatacija litijuma iz rude jadarit predstavlja složenu proceduru u kojoj se koristi  koncentrovana sumporna kiselina na temperaturi od 250 stepeni.

Pare agresivnih kiselina će otparavati u atmosferu i nagrizati zeleni pokrivač, a takođe i pluća i kožu ljudi i životinja. Ukoliko se, da bi se spustila temperatura procesa, bude koristila fluorovodonična kiselina (HF) za razaranje silikatne strukture koja prožima jadarit, razvijaće se ekstremno toksični gas silicijum fluorid (SiF4) koji će takođe odlaziti u atmosferu i predstavljati stalni rizik po zdravlje ljudi i životinja, a za koji ne postoji nikakvo ekološko rešenje da se spreči njegova emisija u vazduh. Domet uticaja na zagađenje vazduha može biti i više desetina kilometara, u zavisnosti od pravca i brzine vetra kojim će se opasne materije raznositi putem atmosfere, rekla je Đorđević napominjući da ne postoje ni informacije o zbrinjavanju otpadnih rudničkih voda prije  nego  se upuste u reku Jadar.

Zagađene vode iz Jadra će se izlivati u plodna polja doline ove reke i rasejavati otrove na poljoprivredno zemljište zagađujući ga trajno, a takođe će prodirati u podzemne vode jer su površinske i podzemne vode povezane… Jadar je pritoka Drine u kojoj žive zaštićene vrste, ali preko Drine ugrožena je i Sava. Iz aluviona ovih reka snabdevaju se vodom svi gradovi u njihovom priobalju, kaže Đorđević i upozorava i na količine vode koje će za potrebe obrade rude biti zahvaćene iz Drine, (pominje se 1.000 tona dnevno ili  više) te šta će biti sa 1.500 tona otpadne vode, šta će ona u sebi sadržati…

Ako je vjerovati stručnjacima realna je vjerovatnoća da će zbog kontaminacije vode toksičnim elementima iz same rude i ostacima kiselina i njihovih soli Jadar postati mrtva rijeka, posljedice rada ovog rudnika biće dalekosežne i trajne, a prihod beznačajan s aspekta uništenje vrijednog poljoprivrednog zemljišta i vode, koja je odnedavno uvrštena u trgovinu na svjetskim berzama.

 

 

Amna Popovac: We could have done it all, only if you were braver Inzko!

Do you remember a time when there was not some crisis? Me neither.

The crisis has become a permanent category in our region. Problems are not solved, they are just made, new ones are invented, and previous crises are swept under the carpet or left to be forgotten. Like the pain you get used to living with, so you don’t feel it anymore. Thus, we no longer take seriously the announcement of a crisis in the work of the BiH Parliament.

After all, the Parliament has not been working for at least two years, and I don’t remember it doing anything serious before, except that the parliamentarians took large salaries and lump sums and retired for a few days to take tens of thousands of marks of unearned money.

The Government of the Federation has been in a technical mandate since 2018, and as it seems, it will be until 2022.

And, as if we did not have enough of various crises, the outgoing High Representative Valentin Inzko brought amendments to the BiH Criminal Code and a ban on genocide denial, which served our politicians to create another crisis. Some of them have decided to stop working and thus keep state institutions under blockade.

It is known that during the eight-month presidency, Milorad Dodik scheduled only two regular sessions of the Presidency of BiH, which shows that he had kept this institution under blockade before.

So what will really change due to the new blockades? Nothing, except for additional inflammatory rhetoric in public space because of which we will not deal with real problems. People will live equally bad as before, and perhaps harder because economic analysts are announcing inflation and the economic crisis in the fall.

Let’s be clear – I fully support the imposed Law on the Prohibition of Genocide Denial. It could have been better written, but even this is better than nothing. I think Inzko should have passed this law at the beginning of his term, not at the end, but it is what it is. Such a law will also bring BiH closer to EU legal norms and values ​​outlined in the EU Council Framework Decision from 28 November 2008, which requires members to ensure the punishability of public approval, denial, or trivialization of the crime of genocide.

We see that the outgoing High Representative is now more courageous in his statements as well. He says his successor needs to be more determined and work to establish the rule of law. Well, my dear Inzko, you could have done it all if you were only a little bit braver.

And in a day or two, we will have a new High Representative, Christian Schmidt. He is sent to us by Angela Merkel from Germany. We hope he will be better for us, and he doesn’t have to last longer than this outgoing one. Let’s keep it short but effective!

I expect him to have German accuracy in detecting problems and solving them. Corruption and the lack of the rule of law are cancer that eats away our society. He should know how to solve these social problems and should not be afraid to deal with them. I expect that he will have the support not only of Germany but also that of Quinte (USA, France, Germany, Great Britain, and Italy).

Only in this way will Mr. Schmidt be able to break the spiral of crises in which we are stuck, and stop the decline of BiH society and at least partially curb corruption and crime. If he would, let us say, cut off the flow of money for these ethno-cartels of ours and somehow their fear-mongering of their peoples – I hope we would see the light at the end of the tunnel.

But we will also have to roll up our sleeves and do our part. Everyone will have to make a decision for themselves that they no longer want to live in a poor and stolen society and refuse to support corruption and ask for (party) concessions and connections for employment or tendering.

We will need another law, the one on the protection of whistleblowers at the federal level, and the state of BiH could also protect its citizens, not just civil servants. Otherwise – mark it as failed! And we could do all this because we are not worse than our European relatives, only the system doesn’t work for us. And we can’t fix that on our own, no matter how hard we try. We still need help to get out of the network of crime and corruption.

With the systematic approach of the German diplomat and the courage of our people, in which I still believe, I hope that a new chapter begins in BiH in which crises will be resolved, not created, and problems solved for the benefit of society, not the individual.

Sve smo mogli mi da si hrabriji Incko bio ti!

Piše: Amna Popovac

Sjećate li se vi kada vremena nisu bila krizna? Ni ja.

Kriza je na našim prostorima postala trajna kategorija. Problemi se ne rješavaju, nego se samo prave i izmišljaju novi, a krize se trpaju pod tepih ili ih se prepusti zaboravu. Kao bol s kojim se naviknete živjeti, pa ga više ne osjećate. Tako više ne uzimamo za ozbiljno ni najavu krize u radu Parlamenta BiH.

Uostalom, Parlament ne radi već najmanje dvije godine, a ne sjećam se da je nešto ozbiljno radio i ranije osim što su parlamentarci uzimali velike plate i paušale i išli par dana u penziju da bi uzeli još koju desetinu hiljada maraka nezarađenog novca.

Vlada Federacije je u tehničkom mandatu od 2018. i sve su prilike da će biti do 2022.

I, kao da nam nije dovoljno raznih kriza, odlazeći Visoki predstavnik Valentin Inzko donese dopune Kaznenog zakona BiH I zabrani negiranja genocida što je poslužilo našim političarima za kreiranje još jedne krize. Dio njih je odlučilo da prestanu raditi i tako drže državne institucije u blokadi.

Poznato je da je tokom osmomjesečnog predsjedavanja  Milorad Dodik zakazao samo dvije redovne sjednice Predsjedništva BiH što govori da je i ranije držao ovu instituciju u blokadi.

Dakle, šta će se zaista promijeniti usljed novih blokada? Ništa, osim dodatne zapaljive retorike u javnom prostoru zbog koje se nećemo baviti stvarnim problemima. Ljudi će podjednako loše živjeti, a možda i teže jer ekonomski analitičari najavljuju inflaciju i ekonomsku krizu na jesen.

Da se razumijemo –  potpuno podržavam nametnuti Zakon o zabrani negiranja genocida. Mogao je biti i bolje napisan, ali i ovo je bolje nego ništa. Mislim da je Inzko trebao ovaj zakon donijeti na početku svog mandata, a ne na kraju, no šta je tu je. I ovakav zakon će BiH dovesti bliže pravnim normama EU i vrijednostima koje su istaknute u Okvirnoj odluci Vijeća EU od 28. novembra 2008. gdje se od članica traži da osiguraju kažnjivost javnog odobravanja, negiranja ili trivijaliziranja zločina genocida.

Vidimo da je odlazeći Visoki predstavnik sada hrabriji i u izjavama. Kaže da njegov nasljednik treba biti odlučniji i raditi na uspostavljanju vladavine prava. Pa moj Inzko, mogao si i ti to sve da si bio malo hrabriji.

A za dan-dva eto nam novog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Šalje nam ga  Angela Merkel iz Njemačke. Nadamo se da će nam biti bolji, a ne mora trajati duže od ovog odlazećeg. Neka bude kratko, ali efektno!

Očekujem od njega da bude njemački precizan u detekciji problema i njihovom rješenju. Korupcija i nedostatak vladavine zakona su rak koji izjeda naše društvo. On bi trebao da zna kako se rješavaju ti društveni problemi i ne bi se trebao bojati da se uhvati u koštac s njima. Očekujem da će imati podršku ne samo Njemačke, nego i Quinte (USA, Francuska, Njemačka, Velika Britanija i Italija).

Samo tako će gospodin Schmidt moći prekinuti spiralu kriznih situacija u koje smo zapeli, zaustaviti propadanje bh-društva i bar djelomično obuzdati korupciju i kriminal. Ako bi recimo  ovim našim etno-kartelima prekinuo dotok novca i nekako i njihovu strahovladu nad njihovim narodima –  nadam se da bismo ugledali svjetlo na kraju tunela.

Ali, moraćemo i mi zasukati rukave i uraditi svoj dio posla. Svako za sebe će morati donijeti odluku da ne želi više da živi u siromašnom i pokradenom društu i odbiti da podržava korupciju i traži (stranačke) ustupke i veze za zapošljavanje ili namještanje tendera.

Trebaće nam još i jedan zakon, onaj o zaštiti zviždača na federalnom nivou, a mogla bi i država BiH zaštiti građane, a ne samo državne službenike. Inače – piši propalo! A mogli bi jer nismo mi ništa gori od naših evropskih rođaka, samo nam sistem ne valja. A to ne možemo sami popraviti, koliko se god trudili. Još uvijek nam treba pomoć da se ispetljamo iz mreže kriminala i korupcije.

Uz sistematični pristup njemačkog diplomate i hrabrost naših ljudi, u koju i dalje vjerujem, nadam se da počinje novo poglavlje u BiH u kom će se krize rješavati, a ne kreirati i problemi rješavati za dobrobit društva, a ne pojedinca.

Branko Perić, sudija Suda BiH i bivši predsjednik VSTV BiH: Gordana Tadić je skromnih profesionalnih sposobnosti i nerealnih ambicija

Nakon što je disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, nepravosnažnom odlukom, razriješila dužnosti Gordanu Tadić, glavnu tužiteljicu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, premještajući je s mjesta glavne tužiteljice na mjesto tužiteljice Tužilaštva BiH zbog disciplinskih prekršaja,  nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti, propuštanje, iz neopravdanih razloga, da postupi u skladu s odlukama, naredbama ili zahtjevima Vijeća i ponašanja u sudu ili tužilaštvu ili izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije zamolili smo Branka Perića, bivšeg predsjednika VSTV BiH, da za interview.ba pojasni izrečenu odluku i novonastalu situaciju u Tužilaštvu BiH.

Razgovarala: Rubina Čengić

Interview: Kako komentarišete ovu još uvijek nepravomoćnu smjenu glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić

Perić: Ne mogu govoriti o disciplinskom slučaju jer još nije pravosnažno okončan. Bilo bi krajnje neprofesionalno da bilo šta kažem o njenoj disciplinskoj odgovornosti. Mogu da kažem da je ona skromnih  profesionalnih sposobnosti, kao i većina tužilaca u ovoj zemlji. U njenoj profesionalnoj biografiji nema slučajeva koji bi je preporučili kao kandidatkinju za Tužilaštvo BiH. Kako je izabrana treba pitati Milana Tegeltiju. Vjerujem da je instalirana kao projekat političke strategije uništavanja državnih pravosudnih institucija, Tužilaštva i Suda BiH, koju je realizovao Milan Tegeltija sa svojim trabantima u VSTV.

Interview: Možete li malo objasniti našim čitaocima – šta je ona zapravo radila, šta je njena krivica i kakva bi po vašem mišljenju trebala biti daljna procedura oko Tadić, ako odluka o razrješenju postane pravosnažna, ima li ona krivičnu odgovornost?

Perić: Ne znam da li se nerealne ambicije mogu smatrati krivicom. Prije bih rekao da ona nije ništa znala o organizaciji tako ozbiljne tužilačke institucije. Nije moguće očekivati rezultate od nekog ko nema nikakvog upravljačkog iskustva, a pri tom je i skromnog tužilačkog znanja. Zbog toga ja ne bih govorio o njenoj krivici. Krivci su oni koji su je izabrali kao najboljeg kandidata. Katastrofalno stanje u pravosuđu je posljedica negativne selekcije upravljačkog kadra. Mislim da ono što se Gordani Tadić stavlja na teret nije u zoni krivične odgovornosti i pored toga što ima neke elemente nesavjesnog rada i zloupotrebe moći.

Interview: Ovo je četvrti glavni tužitelj/ica BiH koja ne radi do kraja mandata –  kako to objašnjavate, na kome je odgovornost? Razgovarala sam s par ljudi koji smatraju da je najveći teret na VSTV BiH – bili ste predsjednik, da li se slažete s tom ocjenom i kako je moguće da nam se ovo stalno ponavlja? Četvrti tužilac koji nije dočekao kraj mandata – ko je kriv ili odgovoran?

Perić: Tužilačka funkcija je uvijek meta politike.

Vladajuće politike su uvijek nastojale da preko glavnog tužioca kontrolišu pravosuđe i osiguraju vlastitu nekažnjivost. Ko kontroliše tužilaštvo taj može da se bez straha bavi organizovanim državnim kriminalom i korupcijom. Naši političari su se svaki put utrkivali ko će prvi doći u posjetu novoizabranom glavnom tužiocu. Vidio sam to u nekoliko navrata. Zašto su dolazili? Da mu čestitaju? Svi tužioci su pali zbog neprimjerenih veza sa politikama i političarima. Pali su jer nisu bili ljudi sa profesionalnim integritetom. Svaka politička protuva mogla je da posjeti glavnog tužioca. To je porazno.

Ugled pravosuđa je uništavan od ljudi koji su ga trebali čuvati.  Uticaj političara na tužilaštvo, ali i na Sud BiH, je bio očigledan. Vrijedilo bi to zapisati.

Interview: Možete li nas podsjetiti uopšte kako se bira glavni tužilac/teljica, ko donosi odluku o tome i na koji način? Da li je možda problem izbor predsjednika VSTV BiH ili to što VSTV BiH bira i zamjenike glavnog tužioca?

Perić: Odgovornost za izbor kompetentnih nosilaca pravosudnih funkcija je na regulatoru sistema. VSTV mora za to snositi odgovornost. Ali sad vidimo da ni VSTV nije nikakva garancija da ćemo imati na čelu pravosudnih institucija najbolje i najsposobnije. Izbor je uvijek ogledalo časti i sposobnosti onih koji biraju. Desilo se u jednom trenutku da je u VSTV izabrana većina nesposobnih, nečasnih i kompromitovanih ljudi. Ta većina je šest godina podržavala Milana Tegeltiju i spašavala ga od bilo kakve odgovornosti. Izabrali su ga za predsjednika u drugom mandatu gotovo jednoglasno. Ni danas mi nije jasno kako je moguće da su podržavali čovjeka koji je tako drsko i otvoreno rušio institucije i izvršavao naloge nekih politika. Volio bih da znam šta danas misle o Milanu Tegeltiji.

Iinterwiev: Kad ćemo dobiti novog glavnog tužioca?

Perić: Teško je prognozirati kako će se stvari odvijati.

Moguće je da se ponovo u procese upetlja politika i da se sve razvuče do izbora i rasporeda političke moći. I Tadić je čekala na izbor dvije godine. Sve će zavisiti od sposobnosti VSTV da samostalno vlada procesima i bude efikasno. Ovo je veliki test nezavisnosti za instituciju. Prošlo je pola godine od dolaska novih ljudi, a još uvijek nemamo ohrabrujućih rezultata koji mijenjaju smjer djelovanja. Dok se ne okonča disciplinski postupak protiv Gordane Tadić nije moguće raspisati konkurs za izbor novog tužioca. Sve su to procedure koje parališu i kompromituju sistem. Sistem u kome se kadrovske stvari rješavaju dugotrajnim disciplinskim procedurama je truo i osuđen na propast.

Od sudija i tužilaca se očekuje da sami učestvuju u efikasnom rješavanju problema pravosudnog sistema, a ne da se spore i parniče. Ima u Tužilaštvu BiH tužilaca sposobnih da profesionalno i nezavisno upravljaju institucijom, ali nisam siguran da će neko od njih biti spreman da se prihvati teškog i odgovornog posla. Institucija je u teškom rasulu. Nema dobrih praksi, nema kolegija, nema internog dijaloga, nema politika procesuiranja. Ljudi se prebacuju iz odjela u odjel, sa predmeta na predmet. Sve to utiče na efikasnost i kvalitet rada. Mislim da su ljudi izgubili snagu i nadu da nešto mugu uraditi. Javiće se na konkurs najgori jer samo najgorim može upravljati politika.

Interview: Kako objašnjavate činjenicu da je Tadić ostala tužiteljica za razliku od recimo Gorana Salihovića koji je uklonjen odmah iako prema nekim izvorima ne postoji ni odluka o njegovom razrješenji ili suspenziji? Zašto je ostala na dužnosti?

Perić: Ostala je zbog toga što nije suspendovana kada je otvoren disciplinski postupak. A nije suspendovana jer se u to vrijeme nije znalo kako će se odvijati situacija sa novom strukturom VSTV. Bila je to velika greška. Nije prirodno da institucijom upravlja glavni tužilac protiv koga se vodi disciplinski postupak. To ne postoji nigdje. U svijetu bi takav tužilac odmah podnio ostavku. Jednostavno, to se očekuje od svakog nosioca javne vlasti. Naši pravosudni funkcioneri bi to trebali da znaju i da to prihvate kao moralnu dužnost.

Interview: Znate li vi nešto o toj navodnoj rodbinskoj vezi Tadić i Dragana Čovića, da li je to zaista tajna i njenog imenovanja i ostanka u Tužilaštvu BiH?

Perić: Ne znam ništa o rodbinskim vezama Gordane Tadić. Čak i da jeste – za ličnost sa integritetom to ne bi bio problem.

 

Revizori o poslovanju JU Djeca Sarajeva – Nesporazum ili  nedorečene procedure

Piše: Rubina Čengić

Koliko su procedure i zakoni u BiH nedorečeni pokazuje slučaj Javne ustanove  Djeca Sarajeva koja je za poslovanje u 2020-oj godini od revizora dobila ocjenu s rezervom jer zgrada u pripremi čija je vrijednost 1,73 miliona KM i opreme u iznosu od 619.040 KM nije knjigovodstveno evidentirana na osnovu relevantne knjigovodstvene dokumentacije iako Ustanova nema nikakve ingerencije nad tim sredstvima dok zgrada ne dobije upotrebnu dozvolu.

Ustanova nije obezbijedila relevantnu dokumentaciju kojom bi dokazala da su ispunjeni uslovi za priznavanje stalnih sredstava u pripremi u iznosu od 2.349.756 KM, pišu revizori.

No Svjetlana Hadžidamjanović iz Odjela za finansije JU Djeca Sarajeva naglašava da su mnogo vremena proveli u nastojanju da revizorima predstavi problem.

To jeste naš novac, ali Ministarstrvo obrazovanja kao naše resorno ministarstvo sredstva proslijedi opštini na čijem području je vrtić čija zgrada se obnavlja i oni raspolažu tim novcem. Mi očekujemo da će opština ili Ministarstvo nama dostaviti svu potrebnu dokumentaciju kada zgrada bude završena i dobije upotrebnu dozvolu. Dakle bez obzira na zakon, procedure i računovodstvena konta – mi to ne možemo evidentirati na način na koji revizori traže od nas, kaže Hadžidamjanović.

Da su revizori i razumjeli situaciju u kojoj se nalazu JU Djeca Sarajeva pokazuje preporuka iz izvještaja.

U saradnji sa nadležnim Ministarstvom osigurati da se knjigovodstveno evidentiranje poslovnih promjena u Glavnoj knjizi Ustanove vrši na osnovu vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije, stoji u izvještaju.

Objašnjeno je da unos podataka u Glavnu knjigu Ustanove, na poziciji stalnih sredstava u pripremi, nije vršen na osnovu ovjerenih i potpisanih knjigovodstvenih isprava rukovodioca Ustanove ili lica koje je od rukovodioca dobilo pisano ovlaštenje… Knjiženje na pozicijama sredstava u pripremi nije izvršeno ni u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH kojim je propisano da su predmet knjigovodstvene obrade podataka u glavnoj knjizi u dijelu bilansne evidencije poslovni događaji koji su se stvarno dogodili i pripadaju prošlosti poslovanja, i čiji se nastanak može dokazati vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom, pišu revizori na šta Hadažidamjanović kaže da JU Djeca Sarajeva   nema nikakav kontakt ni s novcem ni s dokumentacijom dok radovbi ne budu završeni.

Predsjednik Komisije za budžet i finansije u Skupštini kantona Sarajevo Sead Milavica kaže da još nije video izvještaj, a i na godišnjem odmoru je.

Druga zamjerka Ureda za reviziju je da su u Ustanovi 53 osobe angažovane na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme bez konkursne procedure što nije u skladu sa Zakonom o radu i internim aktima Ustanove.

Inače  31. decembra  2020. godine u JU Djeca Sarajeva je bilo upisano 2.784 upisane djece u 34 vrtića u Kojima je zaposleno 412 osoba od čega 338 na neodređeno i 74 na određeno vrijeme. Najveći broj uposlenih je na radnom mjestu odgajatelja (219), spremačice (56), servirke (37), medicinske sestre (27) i odgajatelja u obaveznom programu (15).

Članica skupštinske Komisije za finansije i budžet Bilsena Šehman smatra da Ustanova nije mogla postupiti drugačije.

Oni već nekoliko godina govore da im nedostaje ljudi, ali Vlada KS ili resorno Ministarstvo im ne daju odobrenje za te ljudi, kaže Šehman.

Do zaključenja ovog teksta nismo uspjlei dobiti objašnjenje Ministarstva obrazovanja u Vladi kantona Sarajevo.

 

Kako se pere novac u BiH – građevina, ugostiteljstvo, advokati, klađenje…

Građevinarstvo i nekretnine, bankarski i sistem brzog transfera novca, ugostiteljstvo, osiguravajuće kuće, kladionice i kockarnice, advokati, računovođe, taksisti – samo su neke od djelatnosti preko kojih se u Bosni i Hercegovini pere nelegalno stečen novac, pokazalo je istraživanje portala CAPITAL.

Pranje novca definiše se kao postupak kojim kriminalci pokušavaju da sakriju ilegalno porijeklo dobiti, ograđuju se od izvornog krivičnog djela i ubacuju novac u privredu kako bi se činilo da dolazi iz legitimnog izvora čime postaje upotrebljiv. Time se veza između kriminala i novca prekida.

Metode i tehnike pranja novca koje koriste kriminalci u BiH svakodnevno se mijenjaju i prilagođavaju, potvrdili su sagovornici novinaru portala CAPITAL iz policijskih agencija, tužilaštava, poreskih institucija, bankarskog sektora.

Tužioci, inspektori, advokati, bankari i vještaci saglasni su u jednom, a to je da je posljednjih godina u BiH, pored standardnih tehnika za pranje veće ili manje količine novca, razvijeno i nekoliko novih metoda.

Načini i tehnike pranja novca

Građevinarstvo i nekretnine – Ulaganje u izgradnju nekretnina već dugo godina je način apsorbovanja ilegalnih prihoda, a to je omogućeno zbog loše regulative i kontrole građevinskog sektora koji je istovremeno značajan i u udjelu u ekonomiji jedne zemlje. Kriminalci vještački podstiču cijene da operu novac, što je jedan od razloga zašto cijene nekretnina ne padaju. Opštine izdaju dozvole za izgradnju, ali nemaju sredstava da nadgledaju šta se dešava. Kompanije koje podnose zahtjev za građevinsku dozvolu nisu obavezne po zakonu da pokažu dokaz o kapitalu koji planiraju investirati. Prodaja nekretnine po znatno višoj cijeni od realne je takođe jedan od načina pranja. Zidare, zanatlije i fizičke radnike plaćaju na ruke, prljavim novcem, a zatim prodaju stanove i time stiču dokaz o legalnom porijeklu novca. Takođe, prodaja stanova u izgradnji omogućava kompanijama da prikazuju da se cjelokupna investicija vrši na osnovu plaćanja kupaca. S druge strane, zemljišne knjige i evidencije su nepotpune i loše arhivirane, a nadležne poreske i istražne institucije nepovezane, pa mogu da prođu godine do utvrđivanja stvarnog vlasništva nad nekretninama. Samo nekoliko najpoznatijih banjalučkih graditelja prošle godine je prikazalo dobit od oko 50 miliona maraka, pisao je CAPITAL.

Agenti, advokati, računovođe – Advokati, računovođe, notari i agenti za promet nekretninama takođe su dio sistema pranja novca. Bez njih nije moguće praviti fiktivne kupoprodajne ugovore, niti voditi dvojne knjige za kompanije. Svi ugovori o kupovini ili prodaji nekretnina ovjereni su kod javnih bilježnika/notara, ali niko ne kontroliše vrijednosti određene imovine. U izvještajima MONEYVAL-a identifikovani su slučajevi tajnog dogovora u svrhu pranja novca, uključujući izvođače, agente za promet nekretninama, notare, advokate i bankare. Niko ne kontroliše novac koji se slijeva na račune advokata. Oni sa klijentima sklapaju ugovore za fiktivne usluge koje naplaćuju u gotovini i polažu na svoj račun u banci, a potom ga uz proviziju vraćaju u vidu pozajmice ili prikazuju kao svoje ulaganje u firmu klijenta.

Šema „hawala“

Foto: Pixabay

Restorani, hoteli, pumpe, taksi – Pranje novca manjih količina često počinje u uslužnim djelatnostima koje su na kraju poreskog lanca, jer oni račune naplaćuju u gotovini. Klubovi, restorani, hoteli, kafići, rentakar i taksi službe posebno su popularno sredstvo za pranje novca, jer je skoro nemoguće tačno izmjeriti broj gostiju ili putnika na mjesečnom nivou. Oni prikazuju znatno veći prihod od realnog.

Kladionice – Pranje novca putem kladionica jedna je od najnovijih tehnika koju su počeli primjenjivati kriminalci u BiH sa razvojem informacionih tehnologija. Kako to rade? Fizičko lice uplati gotovinu na račun otvoren kod kladionica koje im ne traže porijeklo novca. Napravi se nekoliko malih opklada da se prikaže promet, a zatim unovči ostatak ili kao dobitak prebaci na legalni račun u banci. Otvaranje desetaka računa drži transakcije ispod praga i iznosa za koje se pokreću provjere. Većina banaka u posljednje vrijeme upravo zbog ovog načina pranja novca zabranjuje uplate sa kartica kladionica. Međutim, to se može zaobići koristeći servise za plaćanje poput „skrilla“, „paypala“ i mnogo drugih načina, pri čemu nelegalna sredstva završe u legalnim tokovima.

Kockanje – Kriminalci u BiH se koriste i načinom koji je još davne 1931. godine prepoznala američka mafija kao siguran kanal za pranje novca i u pustinji Nevade izgradila cijeli grad za kockanje. Veliki promet gotovine olakšavaju miješanjem prljavog novca s čistim. Najčešća solo-metoda je da se nelegalnim novcem kupe žetoni, a zatim se igra neko vrijeme, po mogućnosti u igrama s velikim kvotama. Klađenjem na svaki mogući ishod kockar će imati jedan ili više dobitnika. Kad unovče žetone, dobiće potvrdu da su ostvarili dobitak na kocki. Organizovano, u saradnji sa vlasnicima ili zaposlenima, nije potrebno ni da se kockaju, već dobitke drugih igrača kladionica prikaže kao da su njihovi.

Banke – Smišljen je novi način pranja manjih količina novca kroz banke kako bi se izbjegla obaveza dokazivanja porijekla novca preko limita. Na primjer, fizičko lice položi 10.000 KM na račun u banci. Poslije nekog vremena podigne taj novac uz potvrdu da je isplaćen sa računa. To isto uradi u još nekoliko banaka i svaki put dobije istu potvrdu. Sa svim potvrdama ode u svoju banku i na račun legalno položi 100.000 KM.

Priliv sredstava iz inostranstva, bez dokaza, na račun fizičkog lica je u bankama ograničen na 10.000 evra mjesečno. Međutim, gleda se kalendarski mjesec. Ako krajem mjeseca nekome legnu sredstva, već početkom mjeseca mogu opet da mu se uplate sredstva bez suvišnih pitanja bankarskih službenika. Manji iznosi ilegalnog novca često se jednostavno uplate u banku i na kreditne kartice, odakle se kasnije troše bez daljeg nadzora. Banke su takođe važan posrednik i u većim transakcijama ka inostranim računima. U BiH ne postoji porez na novčane transakcije sa off-shore finansijskih centara i uobičajeno je da se off-shore firme pojavljuju kao osnivači lokalnih kompanija. Jedan od način je da fizička lica daju vlasnicima kompanija sa velikim prometom novac u kešu koje one koriste da plaćaju radnike „na ruke“ i druge troškove. Kompanija preko računa sklopi ugovori i da legalnu pozajmicu kriminalcima u visini dobijenog keša koji je umanjen za proviziju. Ta pozajmica nikada ne bude vraćena, a firma je poslije nekog vremena otpiše kao zastarjelo potraživanje. Drugi način je da fizičko lice proda firmi imovinu desetostruko manje vrijednosti od ispostavljenog računa.

Sistem „hawala“ i brzi transfer novca – Sistem „hawala“ odnosi se na mnoge vrste neformalnog prenosa novca koji ne uključuju fizički prenos gotovine. Obično ga koriste brokeri za slanje i primanje novca, s tim da pošiljalac plaća malu proviziju, a primalac lozinku za oslobađanje sredstava. Na balkanskim prostorima sistem „hawala“ najčešće se spominje za pranje novca među nižim i srednje organizovanim kriminalnim grupama koje se bave trgovinom drogom i krijumčarenjem migranata. Na primjer, migranti zatečeni na Balkanu pominjali su da troškove putovanja plaćaju unaprijed u Turskoj i Grčkoj polaganjem novca kod operatora „hawale“ koji novac pušta tek nakon njihovog sigurnog dolaska.

pranje novca u bih

Šema „hawala“

Sistem „hawala“ ima prednost zbog brzog transfera novca, mogućnosti prikrivanja prihoda stečenog kriminalom i nemogućnosti kontrola, sankcija i obračuna poreza. Osim toga, može se povezati i s drugim domaćim bankarskim uslugama uključujući brzi prenos novca putem popularnih sistema za transfer.

Osiguranje – Osiguravajuće kuće u BiH godinama klijentima nude nelegalne popuste koji se ogledaju u različitim kuponima ili davanju keša na ruke koji je najčešće nelegalnog porijekla. Time povećavaju broj klijenata i na kraju imaju veću dobit koju isplaćuju kroz dividendu, čime su legalizovali veće količine prljavog novca. „Tržište osiguranja RS je vrijedno oko 160 miliona maraka na godišnjem nivou. Sada nelegalni popusti iznose 30 odsto, što znači da se nelegalno ubaci 48 miliona maraka u gotovini svake godine“, rekao je izvor CAPITAL-a za tekst koji smo objavili prošle godine.

Neformalna ekonomija – Rad na crno jedan je od najčešćih načina da se nelegalni novac potroši i ubaci u legalne tokove. Firme često posluju potpuno mimo zakonskih propisa, neregistrovane su i obrću novac ili su registrovane, ali ne prikazuju stvarne prihode i zapošljavaju radnike na crno te prikazuju enormnu dobit. BiH je takođe postala raj za strane firme koje izbjegavaju porez u svojoj zemlji, prebacuju sredstva u BiH gdje ih oročavaju ili kasnije na ime fiktivnih poslova vraćaju u matičnu zemlju što su utvrdili i novinari CAPITAL-a u ovom tekstu. U BiH su registrovani oni koji otvaraju lažne firme u zemlji i inostranstvu kako bi međusobno prebacivali novac i povećali izgled legalnosti. Uz to, kompanije često posuđuju novac iz inostranstva, čije se porijeklo ne može utvrditi, a zatim te zajmove koriste za ulaganje u kupovinu nekretnina, privatizaciju državne imovine ili otvaranje drugih firmi.

Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala

Sve pomenute i još neke od načina pranja novca utvrdila je i Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala koja je analizirala tokove ljudi, droge i novca na Zapadnom Balkanu.

„Relativno mala količina novca pere se u firmama koje posluju s gotovinom, poput restorana, pekara, kafića, barova, klubova, hotela, benzinskih pumpi i kompanija za iznajmljivanje. Veći novac se sliva u građevinsku industriju i nekretnine, kockanje i turizam“, naveli su u toj organizaciji.

U izvještaju koji su kreirali ističe se da se ilegalna dobit koja je stečena na zapadnom Balkanu najčešće pere u regionu, dok kriminalne grupe sa Balkana zarađuju veliki novac van regiona.

pranje novca u bih

Foto: Pixabay

„Prljavi novac koji se zarađuje i pere u regionu održava ekosistem kriminala i korupcije”, kaže Kristina Amerhauser, jedna od autorki izvještaja.

Kako se prihod od organizovanog kriminala povećava, tako raste i potražnja za strateškim i sofisticiranijim metodama pranja novca koje mogu apsorbovati veće količine novca.

„Pored pomenutih, ostale oblasti koje u budućnosti zaslužuju detaljnu istragu i analizu uključuju postupak privatizacije, IT sektor i javno-privatna partnerstva, kao i ulaganja u infrastrukturu i vezu sa stranim direktnim ulaganjima širom regije“, naveli su u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.

Dodali su da kao politički i ekonomski centri zemlje Sarajevo i Banjaluka privlače kriminalce koji stupaju u kontakt sa korumpiranim političarima, plaćaju mito kompanijama i obezbjeđuju mjesto za pranje novca.

„Bosni i Hercegovini još nedostaje jedinstveni sveobuhvatni registar nekretnina. Tržište nekretnina u zemlji nije privuklo samo lokalne aktere kriminala, već i međunarodne grupe za trgovinu drogom i arapske investitore“, ističu u ovoj organizaciji.

MUP Srpske: Novac se pere najčešće kroz nekretnine i off-shore firme

U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske ističu da je, prema dosadašnjem iskustvu i na osnovu Procjene rizika od pranja novca i finansiranja terorizma u BiH, utvrđeno više načina izvršenja krivičnog djela pranja novca.

„Najčešći načini su kupovina nekretnina od strane fizičkih lica, novčani transferi koji se vrše u korist računa off-shore kompanija kao navodno plaćanje obaveza nastalih po osnovu poslovnih odnosa, a računom offshore kompanije direktno ili indirektno raspolaže lice koje je steklo novac koji je predmet pranja“, navela je za CAPITAL načelnik Odjeljenja u MUP-u Mirna Miljanović.

Iz MUP-a su dodali da se ubacivanje gotovine u legalne tokove vrši i kroz pozajmice koje fizička lica (najčešće vlasnici preduzeća) daju preduzeću i obrnuto, kroz ulaganje novca stečenog kriminalnim aktivnostima u nekretnine, te upotrebu novčanih „mula“ – fizičkih lica koja primaju novac iz prevara u inostranstvu na svoje račune ili na račune svojih firmi.

„Veći broj fizičkih lica iz inostranstva učestalo uplaćuje novčana sredstva u manjim iznosima putem ‘MONEYGRAM-a’ ili Western uniona na ime fizičkog lica iz BiH, a tu je i upotreba ‘brzih transfera novca’ u svrhe prevara vezanih za ‘namještanje’ utakmica i drugo“, naveli su u MUP-u.

U 2020. godini MUP je podnio 11 izvještaja o izvršenih 17 krivičnih djela pranja novca protiv 26 lica, dok je za prvih šest mjeseci 2021. godine podneseno ukupno deset izvještaja o izvršenih 13 krivičnih djela protiv 21 lica. Saradnja sa nadležnim tužilaštvima i ostalim institucijama je, tvrde u MUP-u, na zadovoljavajućem nivou.

Osim naprijed navedenih načina pranja novca, u radu MUP-a evidentirano je pranja novca tako da je novac stečen izvršenjem krivičnog djela prebacivan na naloge koji su kreirani kod pravnih lica koji se bave djelatnostima klađenja, gdje su nakon toga vršene novčane isplate u različitim poslovnicama navedenih pravnih lica.

„Otkrivanje krivičnih djela pranja novca koje se odvija kroz legalne poslovne aktivnosti je izuzetno teško otkriti i dokazati. Posebno je teško doći do početnih informacija o postojanju sumnje na izvršenje krivičnog djela pranje novca kako bi se preduzele dalje aktivnosti na rasvjetljavanju i dokazivanju navedenog“, istakli su u MUP-u.

Sljedeća faza pranja novca je seoba u virtuelni svijet

Jedan od vještaka ekonomsko-finansijske struke koji je bio angažovan u mnogobrojnim istragama o pranju novca za CAPITAL je objasnio da su indikatori koji ukazuju na pranje novca mnoštvo tekućih računa, visoke gotovinske uplate, nošenje i polaganje velike količine novca u gotovini te prihvatanje loših uslova pri ulaganju i polaganju novca.

„To su djelatnosti u kojima ima mnogo gotovine što najčešće ukazuje na trgovinu. Perači novca olako, odnosno lakše nego legalno dođu do novca, pa ne žale da neke usluge preplate i da plate porez – sve sa ciljem da novac uđe u legalne tokove. Lica koja steknu prljav novac u prvom koraku će tako legalizovati novac. U drugom koraku možemo govoriti o licima koja najčešće prime novac za neku uslugu. Kada nešto (ne) urade. Na primjer, to su advokati, tužioci, sudije… Na njih se, zbog redovnih i prijavljenih visokih primanja, manje sumnja i manje ‘upadaju u oči’. Takva lica često ulažu u građevinske poduhvate ili rjeđe u kupovinu gotovih objekata ili u trgovinu automobilima“, istakao je ovaj vještak.

Dodao je da je kod tih lica naglašena ambicija da se zataška primanje novca, a onda će se, zahvaljujući dobroj reputaciji i štedljivosti, pojaviti kao investitori ili partneri u nekom projektu.

„Naivno se misli da će elektronsko kockanje, klađenje i ulaganje na berzi biti dobar paravan. Zahvaljujući modernim tehnologijama i takvi načini se lakše rasvjetljavaju“, istakao je.

Na pitanje koliko je teško ući u trag pranju novca ako se ono odvija kroz legalan biznis, ovaj vještak kaže da je najlakše zapaziti ugostiteljski ili prodajni objekat koji se odupire zakonima tržišne, pravne, ekonomske ili svake druge logike i čiji vlasnici „žive na visokoj nozi”.

pranje novca u bih

Foto: Pixabay

„To su često ugostiteljski ili prodajni objekti u koje malo ko zalazi uprkos tome što dugo postoje, a vlasnici, iako nemaju drugih biznisa, imaju visoke troškove i imovinu. Pri dokazivanju, najlakše je uporediti uredno prijavljene prihode sa rashodima i imovinom osumnjičenog. Danas su i perači novca ‘prerasli’ fazu u kojoj se naivno mislilo da se tek trgovinom na berzi može oprati novac. Sa razvojem bankarstva, uslijed lakšeg praćenja svih transakcija, mnogo je urađeno na suzbijanju pranja novca. Zanimljivo je da su se, u posljednjih nekoliko godina, ozbiljni biznismeni posvetili uvozu tekstila i prodaji na pijacama, te kozmetičarskim, frizerskim, masažerskim i sličnim poslovima. U ovim djelatnostima ima mnogo manje računa, a dobar dio priliva se opravdava izdašnim bakšišom“, naveo je vještak.

On je istakao da je, bez sumnje, sljedeća faza pranja novca i finansiranja terorizma seoba u virtuelni svijet.

„Perači novca još od doba Al Kaponea konstantno smišljaju nove, sofisticirane, načine pranja prljavog novca. Uprkos tome što se u javnosti doživljava drugačije, perači novca mlađe generacije vjerovatno se ne bi složili s konstatacijom da je trgovanje kriptovalutama idealno za pranje novca. Mnogo je urađeno na praćenju i kontroli novca, ali se zahvaljujući anonimnosti kriptovalute dalje koriste za finansiranje nelegalnih aktivnosti. Za prenos prljavog novca se često koristi neformalan sistem prenosa novca koji funkcioniše van formalnih finansijskih sistema – poznat kao hawala. Proces hawala transakcije odvija se van kontrole države i institucija zaduženih za nadzor“, naveo je naš sagovornik.

Cenić: BiH praonica para

Ekonomista i bivši ministar finansija RS Svetlana Cenić ističe da postoje mnogobrojni mehanizmi za pranje novca i poreske prevare.

„Prvi mehanzam je izbjegavanje plaćanja punog iznosa plate, odnosno radniku se daje minimalac, a ostalo se isplati u kešu. Pogođene su sve oblasti, a posebno građevina, trgovina i ugostiteljstvo“, navodi Cenićeva.

Dodaje da se dio novca legalizuje kroz restorane.

„Uđete u jedan restoran i nikada nije pun, ali kad gledate finansijski izvještaj, vidite enorman promet, kao da svi jedemo i pijemo po restoranima. Međutim, u pitanju je to da naveče donesu keš i ukucaju kroz kasu i račune i taj nelegalni novac se legalizuje“, objašnjava Cenićeva.

Ona ističe da je problem u prijavi imovine i da je osnovni problem neusklađenost evidencija i to što se ne gleda izvor prihoda i imovina.

„BiH je jedina država u kojoj možete unijeti milion, kupite nešto, fino vam ovjeri notar, platite što treba, samo vas niko ne pita odakle vam milion. Niko ne istražuje odakle je novac, da li je stečen pranjem para, da li je iz nelegalnih aktivnosti, da li je utajom poreza“, kaže Cenićeva.

pranje novca u bih

Foto: Screenshot N1

Dodaje da se novac iz firmi izvlači i tako što se uzme keš za navodnu kupovinu goveda ili poljoprivrednih proizvoda, ali da se to zapravo nikad ne kupi, nego se samo prikaže da je ušlo u firmu, ali vlasnik firme praktično pare zadržava sebi.

„Treba obratiti pažnju na zajednička ulaganja, jer imamo slučajeve da se odjednom pojavi firma koja će uložiti keš, a neko drugi ulaže objekat ili zemlju. To se prikaže kao zajednička investicija, ali niko ne prati šta se dalje dešava. Nakon toga imamo da je keš opran, pri tome nisu porezi plaćeni, niti bilo šta drugo“, naglašava Cenićeva.

Načini putem kojih se vrše poreske prevare su i umanjivanje ili uvećavanje faktura, transferne cijene, igre na sreću, kladionice, kamatari, izdavanje stanova, dvostruko vođenje poslovnih knjiga, trampa, posao za posao, posao za uslugu…

BiH je praonica para, legalizuju se pare i to vrlo jednostavno zato što nema ispitivanja odakle ti imovina“, naglasila je ona.

Ističe da su građevina, hotelijerstvo i ugostiteljstvo pogodna područja za legalizaciju novca, ali i da postoje tržište kriptovaluta koje naše institucije ne prate, niti imaju  volje i stručnih kapaciteta.

CAPITAL: Svjetlana Šurlan

Šutnja je zlato i u Parlamentu BiH – 16,8 miliona u džepove i sjedi i šuti

Čudno je da zastupnici ne koriste mogućnost postavljanja zastupničkih pitanja, ali je čudno i da birači to ne kažnjavaju.

Piše: Rubina Čengić

U Sarajevu je u utorak 27. jula  2021. godine otkazana redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH – nisu došli zastupnici iz parlamentarnih stranaka koje imaju sjedište u RS jer su nezadovoljni odlukom visokog predstavnika Valentina Incka o dopuni Krivičnog zakona BiH kojom se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida. Zbog ove Inckove odluke kadrovi u institucijama BiH koji dolaze iz RS neće raditi u Predsjedništvu, Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara BiH.

S otkazanom sjednicom ili bez nje i neizvjesnim datumom novog zasjedanja – moglo bi se reći da Parlamentarna skupština BiH u mandatu od 2018. godine radi prilično kilavo. Objašnjenja mršavih  rezultata rada koja javnost najčešće dobije  jesu loši politički odnosi među parlamentarnim strankama, nedovoljno aktivnosti Vijeća ministara BiH i tako dalje i tako dalje.

Od konstituirajuće sjednice koja je održana u decembru 2018. godine  održano je 10 hitnih i 22 redovne sjednice, usvojeno je 13 zakona ili izmjena zakona, a godišnji budžet ove institucije je u prošloj godini  bio 16,28 miliona KM što bi u ovoj, ako budžet bude usvojen, trebalo biti 18,67 miliona KM.

No, postoji jedna aktivnost zastupnika koja nema direktne veze ni s Vijećem ministara BiH ni s odnosima među koalicionim partnerima, a to su poslanička pitanja.  Na 35 dijelova ovih 32 sjednice Zastupničkom doma Parlamenta BiH  od decembra 2018. godine poslanici su postavili nešto više od 1.200 zastupničkih pitanja – Aida Baručija 226, Saša Magazinović 217, Damir Arnaut 163, Mirjana Marinković-Lepić (101)… Zlatan Begić 264 s tim da je on na samo jednoj sjednici postavio više od 100 pitanja tražeći od svih institucija  BiH nacionalnu  strukturu zaposlenih  i rukovodnih kadrova. No Dragan Bogdanić, Jakov Galić, Mirsad Kukić, Nebojša Radmanović i Obren Petrović nisu postavili ni jedno pitanje.

U Domu naroda 15 delegata je postavilo 80-ak pitanja s tim da su najaktivniji Zlatko Miletić (14), Denis Bećirević (14), Marina Pendeš (12) i Lazar Prodanović (11), ni jedno pitanje nisu postavili Bakir Izetbegović, Dragan Čović, Nikola Špirić i Munib Jusufović.

– Oni koji ne postavljaju pitanja su vojnici svojih političkih partija i samo glasaju kako im se kaže, niti ih zanima šta se događa u parlamentu, niti smatraju da je išta bitno, samo čekaju nalog kako glasati i tako rade, kaže Baručija.

Damir Arnaut pojašnjava da je svrha parlamenta u svakom demokratskom sistemu, ne samo da donosi zakone, već i da vrši parlamentarni nadzor.

– Poslanička pitanja su prema Zakonu o parlamentarnom nadzoru ključni element te naše nadležnosti. Na ovaj način, osim dobivanja odgovora o temama od značaja za građane, također često ukazujem na stvari koje treba popraviti. Puno puta sam kroz pitanje ukazao na postojeći problem, te osim odgovora dobio i potvrdu da će problem biti riješen, kaže Arnaut  i naglašava da  je neshvatljivo da veliki broj zastupnika uopšte ne koriste taj mehanizam kojim, kako on cijeni,  mogu značajno unaprijediti kvalitet života svojih glasača.

– Još gore je, međutim, da njihovi glasači to ne kažnjavaju, zaključuje Arnaut.

Saša Magazinović smatra da su zastupnici koji ne postavljaju lijeni i da ne razumiju šta znači biti zastupnik u parlamentu.

– Najveći broj pitanja postavljam tako što me to zamole građani putem društvenih mreža ili na drugi način, Naime, ja poziciju parlamentarca razumijem kao servis građanima i svoju ulogu u parlamentu sam postavio tako da otvaram pitanja koja građani postavljaju. Tako ja zamišljam konzumiranje poslaničkog mandata –  kao nečiji glas i ne isključivo svojih ili birača svoje političke stranke, kaže Magazinović.

Baručijina pitanja privlače mnogo pažnje i medija i javnosti – šira javnost je iz  njenih poslaničkih pitanja saznala da šefovi oba Doma Parlamenta imaju po 500 KM za korištenje mobilnih telefona ili da je državni zatvor za par godina od izgradnje do otvorenja izgubio 10 miliona eura.

– Želja da ljudima otvorim oči i da shvate šta se radi u institucijama Sistema vlasti me tjera da postavljam pitanja, a imam i podršku velikog broja građana koji takođe imaju pitanja koja ja proslijedim, pa je moj aktivizam u Parlamentu baziran na pitanjima građana.  Crpim ih i iz svih  materijala koje dobijem za sjednice – svaku nejasnoću pribilježim i pitam. Sada mi je recimo aktuelno pitanje o broju izdatih diplomatskih pasoša – ko su ljudi koji su ih dobili i zašto, ali i informacija da imamo 27 sportista koji su službeno sportisti BiH i dobili su 100.000 KM – mene zanima ko su ti ljudi i na osnovu čega su dobili novac, priča Baručija i naglašava da joj želja da tim odgovorima ljudima pokaže šta se radi u institucijama BiH i ko radi, a ko ne radi.

– Državni zatvor mi je dugo bio glavna tema –  dvije ili tri godine nakon što je završen bio je potpuno prazan, održavan je sistem, radilo je i grijanje i hlađenje bez ijednog zatvorenika, a entitetskim zatvorima se plaćalo 40 KM po danu za boravak zatvorenika. Ukupna gubitak je oko 10 miliona eura, kaže Baručija. Često ima sastanke s građanima i predstavnicima različitih nevladinih organizacija iz kojih proizilaze njena poslanička pitanja.

– Nedavno sam Ministarstvo pravde u VM BiH pitala koliko sportskih saveza imamo i odgovorili su mi 47, a najmanje 15 ih uopće ne postoji što znači da državna institucija ne raspolaže tačnim podacima, upozorava zastupnica Baručija.  Kaže da često ne dobije odgovor, ali tada koristi mogućnost da interveniše, urgira ili ponovi pitanje, a ako dobije nepotpun ili nejasan odgovor – traži doradu i pojašnjenje.

– Jednostavno ne odustajem od neodgovorenih pitanja. Samo na pitanje o esencijalnoj liste lijekova za BiH sam čekala odgovor godinu dana – dva puta sam pitala, slala urgencije i na kraju dobila odgovor koji je pomogao i Agenciji za lijekove jer smo dobili esencijalnu list na nivou države, ali i entitetima jer sada građani cijele BiH imaju jedinstvenu esencijalnih listu lijekova koju entitetski zavodi za zdravstveno osiguranje mogu da dopunjavaju prema svojim odlukama, mogućnostima i potrebama, kaže Baručija. Smatra da mediji prate poslanička pitaja koja su im zanimljiva s aspekta povećanja gledanosti i čitanosti.

– Bili su vrlo zainteresovani, naprimjer, za moju inicijativu da se željezničke stanice i vozovi pokriju videonadzorom – ja smatram da je to važno i zbog velikog broja migranata i zbog intenziviranja željezničkog saobraćaja, kaže Baručija

Da za broj poslaničkih pitanja nije presudan ni zastupnički staž i iskustvo, ni položaj u stranci pokazuje slučaj Halida Genjca, zastupnika sa najdužim stažem u Parlamentu, koji je imao jedno pitanje – šta je BiH uradila za zaštitu svoje imovine u Hrvatskoj.

I Arnaut dijelom ideje za pitanja dobiva od građana.

– Volio bih da takvih sugestija bude još više. Na zapadu je većina pitanja motivisana upravo sugestijama koje nominiraju građani. Drugi dio mojih pitanja dolazi iz strateške sfere implementacije obećanja i programa za koje se zalažem. Tek mali dio je motivisan dnevnim događajima, pojašnjava Arnaut.

No Dragan Bogdanić koji je jedan od zastupnika koji ne postavljaju pitanja kaže da smatra da nema potrebe za njima.

– Sve što me zanima mogu saznati u direktnim kontaktima s ministrima ili direktorima i drugim zvaničnicima, ja sam jedan od zastupnika sa najredovnijim dolascima na sjednice i posvetio sam se drugim stvarima – mnogo radim u komisijama, dvije stalne i jednoj zajedničkoj, kaže Bogdanić.

Kako se u Zastupničkom domu nalazi i nekoliko predsjednika stranaka poput Nermina Nikšića (8 pitanja), Predraga Kojovića (14), Mirka Šarovića (12) ili Nenada Nešića  (27) – nemoguće je ne primjetiti da su oni manje aktivni od svojih stranačkih kolega. Magazinović pojašnjava da je to neka vrsta operativnog dogovora o djelovanju poslaničkog kluba. 

– Nikšić postavlja pitanja vezana za dnevni red i predlaže zaključke, a ja postavljam pitanja  koja mahom dolaze od građana, pojašnjava Magazinović.

Među onima koji imaju manje od deset pitanja su Adil Osmanović (8), Borjana Krišto (7), Denis Zvizdić (5), Alma Čolo (4), Predrag Kožul (7),  Vlatko Glavaš (4), Safet Softić (3), Šemsudin Dedić (4),   Snježana Novaković-Bursać (9),  Nenad Stevandić (3), Enver Bijedić (2), Darijana Filipović, Nermin Mandra  i Halid Genjac po jedno, Mijo Matanović i Dragan Mektić po dva, Edin Mušić (4),  Nada Mladina (5) i Ljubica Miljanović (3).

Ahmed Burić: Where there is no essence and vision – costumes become the most important thing

Social networks were set on fire by a photo in which Damijan Sedar, the new Slovenian ambassador, hands over credentials to a member of the Presidency of BiH in the national costume of Slovenia. A respected colleague and longtime friend, a great connoisseur of (Eastern) European relations, wisely warned that this is not the worst: They used to send both criminals and alcoholics. So this gentleman could also be some refreshment. Do you think it’s better in Washington?

I do not know. I haven’t been to Washington for a long time, but it’s true that the former ambassador of the country that currently holds the presidency of the European Union with 1.8 per mille of blood alcohol in Sarajevo caused a car accident for which she was sentenced to one year in prison in Ljubljana, and thus left without a diplomatic service. In our country, so far, it has not been a practice for ambassadors to appear in traditional costumes, although this is nothing new around the world.

It is known around the world that female diplomatic representatives of, say, the Netherlands appear in the uniforms of Dutch milk maidens, as in Vermeer’s paintings. Norwegians, Austrians, and Japanese very often show fashion details from their rich traditions at inaugurations. As for me – I love African. Somewhere there must be an anthropological foundation for a representative of a tribe to appear in a costume that reveals (not exactly diplomatic) attributes and stereotypes about Africans as extremely gifted. I’m not particularly versed in these things, but let’s go back to tradition: the folk saying that where there is smoke, there is fire, would surely fit. And the world would surely rejoice.

Okay, jokes aside. The result of the meeting between Milorad Dodik and the new Slovenian ambassador, dressed in a uniform that suits the character of the Mexican from Gorenjska, shows, in fact, all the misery of the relations between BiH and the European Union.

The result is pure postmodernism, and the feeling is tragicomic.

So Dodik, pictured with an anti-covid mask, is essentially a village swindler who constantly threatens to secede from Bosnia, the country where he holds the presidency. The Ambassador of Slovenia, with a childlike facial expression, typical for silly delighted tourists when faced in front of the lens, hands out credentials. Dodik, probably still traumatized by the fact that a few days ago, at a ceremony with Emir Kusturica, that magnificent Serb, was shown a modernist bust of Patriarch Pavle made of wire, must say to himself: Shut up, this is great, here at least a man can be recognized. There, you don’t even know what it is. So he understood the appearance of Sedar as a slight relief.

In the photo, the ambassador is visibly happy to be where he is as an envoy of the presidency of the European Union. He officially says that Slovenia is an ally of BiH on its way to the Union.

It’s all nice when there would be no other meanings. If he had thought about it, the cursed Slovene would have realized that the country he comes to is full of nationalist contradictions and the only thing that does not lack here is insisting on folklore “peculiarities”. In that sense, it would be more appropriate for his Excellency – from a country that, at least administratively, leads the European Union and should serve as an example – to appear in civic, European, and civil uniform instead of in ethno-creation.

But we are not that lucky – it is difficult to ask others to understand you if you do not understand yourself.

In a good manner of Bosnian naivety, the folks over in Bosnia have already given the ambassador a nickname – Kekec. There is no need to agree to this, because the legendary boy, once created by the writer Josip Vandot, and indebted to generations of children growing up in the South Slavic area, shows exceptional intelligence in the fight against his enemy Bedanec.

Which, it turns out, is not exactly the case in this example.

But neither the first nor the last time. The disgust of civilian Slovenes over this ceremony is to be expected: most people there do not think like Janez Janša, but one of the constants of Slovene-Bosnian relations is a deep misunderstanding of the context. And if Slovenia will not understand us – then how can we expect that from other, more distant points of the EU?

Relations between Slovenia and BiH mostly took place in the foggy post-war neo-capitalist realities of taking positions in the new geopolitical circumstances. Both countries were objects, by no means subjects, of international relations. At the declarative level, there was a certain level of mutual respect. As for the market, the laws of the stronger ruled. In that game, Slovenia was, and remains, more than a favorite. There was never any doubt.

In the end, one observation that can be an impression, but it is the feeling of someone who has been watching it closely for more than three decades: the ambassadors of Slovenia to BiH, and vice versa, for the most part, were not God knows what formats. It turns out that the best was in the war, and immediately after it when the ambassador of BiH was the late Uglješa Uzelac, and in Sarajevo, thank God, Drago Mirošič is still alive and well.

At that time, there was still some healthy energy, communication, and hope that the two countries that lived in the same state and have much heritage in common, could find common ground on most issues. Because where there is no essence and vision – costumes turn out to be the most important.

Objectively, we do not need a Europe of folk costumes. Rather, an open, broad, clean environment in which we have the right to be citizens, even without being nationally marked.

Given who is leading us we may be asking too much. But we should not be underestimated.

The meeting between Dodik and the ambassador of the country holding the presidency of the European Union, on a symbolic level, was just that.

Underestimation of intelligence.

 

 

 

Ahmed Burić: Gdje nema suštine i vizije – kostimi postaju najvažniji

Društvene mreže je zapalila fotografija na kojoj Damijan Sedar, novi slovenački ambasador, u narodnoj nošnji Slovenije predaje akreditive članu Predsjedništva BiH. Uvaženi kolega i dugogodišnji prijatelj, odličan poznavatelj (istočno)evropskih odnosa, pametno je upozorio da to i nije najgore: Prije su slali i kriminalce i alkoholičare. Tako da bi ovaj gospodin mogao biti i izvjesno osvježenje. Misliš da je bolje u Washingtonu?

Ne znam. Nisam dugo bio u Washingtonu, ali je istina da je bivša ambasadorica zemlje koja sada predsjedava Evropskom unijom  sa 1,8 promila alkohola u krvi u Sarajevu skrivila saobraćajnu nesreću zbog koje je na sudu u Ljubljani osuđena na godinu dana zatvora što je uredno i odležala, ostavši bez diplomatske službe. Kod nas, dosad, nije bila praksa da se ambasadori pojavljuju u narodnim nošnjama, iako to širom svijeta nije nikakva novost.

Po Svijetu se zna dogoditi da se diplomatske predstavnice, recimo, Holandije pojave u odorama holandskih mljekarica, kao sa Vermeerovih slika. Norvežani, Austrijanci i Japanci vrlo često na pristupnim inauguracijama pokazuju modne detalje iz svojih bogatih tradicija. Što se mene tiče – volim afričko. Negdje mora da postoji antropološko utemeljenje da se  predstavnik nekog plemena pojavi u kostimu koji otkriva (ne baš diplomatske) atribute i stereotipe o Afrikancima kao iznimno obdarenima. Nisam nešto posebno upućen u te stvari, ali vratimo se tradiciji: narodna poslovica da gdje ima dima, ima i vatre tu bi sigurno pasala. A i svijet bi se sigurno obradovao.

Dobro, šalu na stranu. Rezultat susreta Milorada Dodika i novog slovenačkog ambasadora, odjevenog u monduru koja odgovara liku Gorenjskog Meksikanca,  pokazuje, zapravo, svu bijedu odnosa BiH i Evropske unije.

Rezultat je čisti postmodernizam, a osjećaj – tragikomičan.

Dakle, Dodik, na fotografiji s anti-covid maskom, u suštini je seoska varalica koja stalno prijeti otcijepljenjem od Bosne, zemlje u kojoj obnaša dužnost  predsjednika. Veleposlanik Slovenije, s dječijim izrazom lica, tipičnim za blesasto oduševljenje turista kad se nađu pred objektivom, uručuje akreditive. Dodik, vjerojatno, još istraumiran od toga kad su mu prije nekoliko dana, na svečanosti kod Emira Kusturice, tog veličanstvenog Srbina, pokazali modernističku bistu Patrijarha Pavla izrađenu od žice, u sebi mora da konta: Šuti, ovo je odlično, ovdje se makar čovjek prepoznaje. Ono Tamo, ne znaš šta je.  Tako da je pojavljivanje Sedara shvatio i kao blago olakšanje.

Ambasador je na fotografiji vidno sretan što je kao izaslanik predsjedavajućeg Evropske unije tu gdje jeste. Zvanično poručuje da je Slovenija saveznik BiH na putu u Uniju.

Sve je to lijepo, kad ne bi bilo drugih značenja. Da je imalo razmišljao, ukleti Slovenac bi shvatio da je zemlja u koju dolazi puna nacionalističkih protivrječnosti i jedino čega joj ne manjka jeste insistiranje na folklornim posebnostima. I u tom smislu bi bilo primjerenije da se ekselencija – iz zemlje koja, barem administrativno, predvodi Evropsku uniju i treba služiti za primjer – umjesto u etno–kreaciji,  pojavila u građanskoj, evropskoj i civilnoj monduri.

Ali, nismo mi te sreće – teško je tražiti da vas drugi razumiju ako sami sebe ne razumijete.

Raja je u dobrom maniru bosanske naivnosti veleposlaniku već dala i nadimak – Kekec. Na to nikako ne treba pristati jer legendarni dječak kojeg je jednom davno stvorio pisac Josip Vandot, i zadužio generacije djece odrasle na južnoslavenskom području, u borbi protiv svog neprijatelja Bedaneca iskazuje iznimnu inteligenciju.

Što, ispada, u ovom primjeru baš i nije slučaj.

Ali, ni prvi ni zadnji put. Zgražavanje civil(izira)nih Slovenaca nad ovom ceremonijom je očekivano: većina ljudi tamo ne misli kao Janez Janša, ali jedna od konstanti slovenačko-bosanskih odnosa jeste duboko nerazumijevanje konteksta. A ako nas Slovenija neće razumjeti – kako onda to očekivati od drugih, udaljenijih tačaka EU?

Odnosi između Slovenije i BiH uglavnom su se odvijali u maglovitim poslijeratnim neokapitalističkim datostima zauzimanja pozicija u novim geopolitičkim okolnostima. Obje zemlje su bile objekti, nikako subjekti, međunarodnih odnosa. Na deklarativnom nivou je postojao određeni nivo međusobnog uvažavanja. Što se, pak, tržišta tiče – tu su vladali zakoni jačeg. U toj igri Slovenija je, bila i ostala, više od favorita. Tu nikada nije ni bilo dvojbe.

Na kraju jedna opservacija koja može biti impresija, ali je osjećaj nekoga ko to izbliza gleda više od tri decenije: ambasadori  Slovenije u BiH, a i vice versa, uglavnom, nisu bili bog zna kakvi formati. Ispada da je najbolje bilo u ratu, i odmah poslije njega, kad je ambasador BiH još bio pokojni Uglješa Uzelac, a u Sarajevu, hvala bogu, još uvijek živi i zdravi Drago Mirošič.

Tada je još uvijek postojala nekakva zdrava energija, komunikacija i nada da dvije zemlje koje su živjele u istoj državi, i baštine dosta toga zajedničkog, po većini pitanja mogu naći zajedničkih jezik. Jer tamo gdje nema suštine i vizije –  kostimi ispadaju najvažniji.

Objektivno, nama ne treba Evropa narodnih nošnji. Nego otvorena, široka, čista sredina u kojoj imamo pravo biti građani, i bez toga da smo nacionalno obilježeni.

S obzirom na to ko nas predvodi možda previše tražimo. Ali ne treba nas ni potcjenjivati.

Susret Dodika i ambasadora zemlje koja predsjedava Evropskom unijom, na simboličkom nivou,  je bio upravo to.

Potcjenjivanje inteligencije

1 2 3 6