March 2021

Zagađenje u ZE-DO kantonu ubija ljude i onemogućava nove industrijske objekte

Na području Zeničko-dobojskog kantona je tokom posljednjih 17 godina udvostručen broj umrlih od raznih vrsta karcinoma – od 168 u 1999. godini do 300 umrlih u 2016., a zagađenje je toliko da prema zakonskoj regulativi nije moguće odobriti izgradnju nijednog novog postrojenja koje emituje zagađujuće materije u zrak. Aktivisti iz EcoForuma neuspješno podnose tužbe protiv zagađivača i žive u strahu da u vlasti kantona ne postoji niko ko razumije posljedice zagađenja okoliša –  u Ministarstvu zdravstva nemaju pomoćnika za zdravstvo, a Zlatan Alibegović, predsjednik Udruženja EcoForum upozorava da  je ministar za okoliš u Vladi najzagađenijeg kantona došao iz šiša-bara i ne zna ništa o problematici kojom se bavi.

Piše: Rubina Čengić

U Institutu za zdravlje i sigurnost hrane u Analizi uticaja zagađenja na zdravlje ljudi u Zenici ocjenuju da je podatak o broju umrlih od raznih vrsta karcinoma   alarmantan u javno-zdravstvenom smislu.

No u Udruženju građana EcoForum tvrde da ne postoje pouzdani podaci o broju ljudi  oboljelih usljed zagađenja zraka u Zeničko-dobojskom kanotnu, posebno u širem području grada Zenica gdje su stacionirani najveći zagađivači za to područje.

„Ako prošetate kroz naselja oko Mittala lako ćete saznati da nema kuće u kojoj nema oboljelog od karcinoma, svih svrsta, posebno pluća. Nikada nije urađena studija o direktnoj povezanosti Željezare i Mittala sa oboljenjima stanovništva – bronhitisi, leukemije i druga slična oboljenja. Što se tiče statistika – mnogo plućnih bolesnika je liječeno u Travniku ili Tešnju gdje je specijalizovana bolnica za plućne bolesti i tamo umire mnogo tih bolesnika, pa djeluje da je tamo smrtnost veća nego u Zenici. Mi smo predlagali Vladi i Institutu da finansiraju i urade studiju uticaja Koksare na zdravlje građana jer Koksara je izvor emisije SO2, benzola, benzena i benzoapirena koji su dokazano kancerogeni spojevi. Mjerenja tih emisija su bila obaveza Mittala u protekle dvije okolinske dozvole i oni to nisu  nikada uradili, a ispitivanje koje smo mi predlagali je trebalo uraditi na uzorcima osoba raznih starosnih grupa nastanjenih  oko Mittala i kontrolne grupe izvan područja zagađenja, ali to nikada nije odobreno“,  kaže Zlatan Alibegović, predsjednik Udruženja. Naglašava da je analiza Instituta za hranu samo statistička analiza, odnosno prikupljanje dostupnih podataka i njihova interpretacija. Za  njega je mnogo značajnija reakcija Tužilaštva Ze-do kantona na njihovu tužbu protiv Arcelor Mittal-a.

„Mi smo prije pet godina podnijeli tužbu, odbili su nas, pa smo se žalili Tužilaštvu FBiH koje je utvrdilo da postoje osnov sumnje da su prijavljeni počinili kazneno djelo  onečišćenja okoliša, odnosno da su djelovali u suprotnosti sa prethodno izdatim važećim okolinskim dozvolama, da je kantonalno Tužilaštvo radnje iz naše prijave smatralo prekršajem i predmet vratilo kantonalnom Tužilaštvu koje sada opet tvrdi da nema dokaza da Mittal zagađuje zrak u Zenici“ kaže Alibegović

U Informaciji o zagađenju životne sredine u Zeničko-dobojskom kantonu iz februara 2020. godine, koju je za potrebe Skupštine Kantona izradio Institut „Kemal Kapetanović“, stoji da zagađivači neredovno prijavljuju svoje emisije u bazu podataka Registra o postrojenjima i zagađivanjima Federacije BiH i bazu podataka Registra o postrojenjima i zagađivanjima Zeničko-dobojskog kantona, a često ne prijavljuju stvarno stanje svojih emisija i uzroka nastajanja takvih emisija; da se najčešće ne vrši validacija prijavljenih emisija u skladu sa Uputstvom za proračun godišnjih emisija SO2, CO2 i čvrstih čestica u zrak za obvezike Uredbe o vrstama, naknadama i kriterijima za obračun naknada za zagađivače zraka. Naglašeno je da je stanovništvo  Zenice, Kaknja, Visokog, Maglaja i Tešnja izloženo zagađenju zraka (SO2, lebdeće čestice i taložne materije) većem od dozvoljenog dok su stanovnici Breze, Vareša, Olova, Žepča, Zavidovića, Doboj-Juga i Usore ovakvim zagađenjima izloženi u zimskom periodu.

Posebno je izloženo prekoračenju graničnih vrijednosti zagađujućih materija u zraku stanovništvo u bližoj okolini dominantnih izvora emisija, a potom u gradskom i prigradskom području Grada Zenice… Prema zakonskoj regulativi nije moguće više odobriti izgradnju nijednog postrojenja koje emituje zagađujuće materije u zrak jer ne postoji mogućnost za prijem novih količina zagađujućih materija u atmosferski zrak ovog područja, bez eventualnih kompenzacionih mjera u smislu smanjenja emisija na postojećim izvorima najmanje u količini koje bi planirano postrojenje emitovalo u zrak”, upozoravaju autori Informacije naglašavajući da mjerenje zagađenja nije konstantno na svim ovim podrušjima.

Ministar za okoliš u Vladi Ze-do kantona Arnel Isak kaže da su najveći izvori zagađenja, a prema registru o postrojenjima i zagađivanjima Zeničko-dobojskog kantona, emisija iz industrijskih i energetskih postrojenja, emisija iz malih ložišta u kojima se pretežno koristi čvrsto gorivo i saobraćaj, te emisija iz sektora usluga.

“Značajna količina zagađenja potiče od saobraćaja, te korištenjem velikog broja malih kotlovnica i kućnih ložišta koji su značajni u emisiji zagađenja, posebno u zimskoj sezoni kada se često javljaju epizodna stanja učestale zagađenosti”, kaže Isak u pisanim odgovorima na pitanja za Interview.ba.

U Ministarstvu zdravstva nisu imali odgovore na pitanja za ovaj tekst koja se odnose na specifične izazove koje zagađenje  donosi pred zdravstvo i potrebe zdravstvenog sektora u tom kontekstu.

Obratite se Institutu, mi smo najmanje Ministarstvo, svega pet zaposlenih i uopšte nemamo pomoćnika za zdravstvo. Ako baš insistirate – pošaljite pitanja pismenim putem, ali ne znam ko će vam odgovoriti”, rekla je ženska osoba koja se javila na zvanični broj Ministarstva.

U Kantonalnoj bolnici, koja uskoro postaje univerzitetski centar, kažu da je bolnica u Tešnju centar za plućne bolesti.

U Skupštini Ze-do kantona postoje komisije za zdravstvo, za zaštitu okoliša i za ljudska prava, no nekoliko pozvanih zastupnika (nakon što čuju pitanja o zagađenju i odgovorima zdravstva na posebne izazove, te podršku zdravstvenom sektoru u ovoj oblasti) tvrde da su zauzeti, da nisu spremni za razgovor  jer nemaju dovoljno podataka ili upućuju na Institut za zdravlja i kvalitet hrane iz kog, opet, upućuju na Vladu Ze-do kantona.

Alibegović se plaši da u vlasti u Ze-do kantona nema niko ko razumije refleksije zagađenja na zdravlje

“Mi koji smo najzageđeniji kanton imamo ministra okoliša koji je došao iz šiša-bara, nema dana iskustva u oblasti u kojoj djeluje, ne zna ništa o ovoj problematici”, kaže Alibegović i naglašava da Ze-do kanton ima kantonalni Akcioni ekološki plan za period od 2017.

“Nakon prve trećini predviđenog perioda je EcoForum napravio analizu urađenog i to je bilo poražavajuće, ali mi nismo uspjeli doći u kontakt s ministrom ili bilo kim drugim jer oni, kako su rekli, nemaju resursa”, kaže Alibegović i zaključuje da je to najbolji pokazatelj kako se svi odnosimo prema smanjenju zagađenja i zaštiti zdravlja.

Zastupnik u Skupštini Ze-do kantona Jasmin Duvnjak kaže da je rođeni Zeničanin, da su svi njegovi radili u Željezari i da ga je Željezara hranila i odhranila, da od kada zna za sebe Zenica vodi bitku sa zagađenjem.

“Prije 30ak godina, kada sam ja imao deset, protestirali smo s vojnim maskama na licu. I poslje rata smo protestirali, pisali peticije tražeći da se zagađenje svede na prihvatljivu mjeru, i sada tražimo da se ispoštuju norme i standardi propisani zakonima, u Zenici je otvoren i ured inspektora za okoliš Uprave za inspekcijske poslove u FBiH i nadam se da radi svoj posao. Znam da će stariji reći da je Zenica prije rata u BiH bila i zagađenija i da će na to neko reći da je nekada u Željezari radilo 20.000 ljudi, a sada jedva dvije ili tri hiljade, ali to nije način da mjerimo zagađenje. Generalno mislim da vlast moraju pojačati kontrolu, nadzor, pratiti poštivanje propisa i primjereno sankcionisati one koji zagađuju, i kompanije i građane”, kaže Duvnjak i naglašava da se u Zenici oduvijek jede industrijski hljeb i da je to usud grad.

Usud ili ne, ali iz Instituta upozoravaju da dugotrajna izloženost zagađenom zraku izaziva akutna nespecifična oboljenja disajnih organa,  hronični bronhitis, hronične opstruktivne smetnje disanja, plućni emfizem, bronhijalna astma,  rak pluća,  kardiovaskularna oboljenja.

Dragan Mektić: Mi ne možemo primati plate, a da ništa ne radimo

Čak u jeku pandemije, koja zdravstveno i ekonomski pogađa Bosnu i Hercegovinu, državni parlamentarci ostaju dosljedni neradu, ali zato rado primaju plaće i sve ono što ih sljeduje. Riječ je ogromnim plaćama koje liježu na njihove račune da bi opstruirali, blokirali i državu što je više moguće zaveli u crno. Zastupnik u Parlamentu BiH Dragan Mektić za Interview.ba govorio je o tome zašto plaćamo parlamentarce ako ništa ne rade, da li parlamentarci dolaze na posao jer ih većina ima profesionalni mandat i morali bi, te šta je sa sistemom odgovornosti za političku elitu…

Piše: A. Š.

Foto: Detektor.ba

POLITIČKIM ELITAMA ODGOVARA STATUS QUO: „Možete to vidjeti po tome da se 80 posto ljudi vrti već 20 godina u toj istoj politici. Zašto? Zato što postoji debeo interes koji se na kraju materijalizuje“.

INTERVIEW.BA:  Zastpunici i delegati Parlamenta Bosne i Hercegovine, među kojima ste i Vi, od 2018. godine ne rade ništa. Zašto vas onda plaćamo? 

MEKTIĆ: U slučaju BiH građani plaćaju, i to dobro, parlamentarce, a oni ne rade nikakav ozbiljan posao i kroz svoju nadležnost ne vraćaju svoju aktivnost na dobrobit građana. Ukazivao sam, pozivao i govorio da su sjednice Parlamenta BiH besmislene, da se sazivaju samo forme radi, te da od 2018. godine nismo imali nijednog ozbiljnog reformskog zakona. Takođe, imamo i 14 prioriteta koje nam je postavila EU u vezi sa dobijanjem statusa kandidata. To se uopće ne stavlja na dnevni red. Tu je ključni problem i Savjet ministara BiH koji bi kao izvršno tijelo trebalo da kroji zakone i dostavlja ih u parlamentarnu proceduru. Tu se vrtimo u jedan krug, ne radi Savjet ministara, ne radi Parlament BiH i zbog toga apsolutno mi u svom razvoju u svim segmentima društva ne pokazujemo nikakav napredak, nego stagniramo. Građani plaćaju isključivo nerad i Parlamenta BiH i Savjeta ministara i tu se vidi da ne postoji nikakva odgovornost političkih struktura i političkih elita prema građanima, te da im nije stalo do građana BiH. Već drugu godinu funkcionišemo na takav način.

Nakaradno smo uspustavili sistem i počeli smo jedni druge da blokiramo, Savjet ministara blokira Predstavnički dom, a Dom naroda blokira Predstavnički dom, i tu se nalazimo u jednom začaranom krugu u kome ništa ne funkcioniše. 

INTERVIEW.BA: Ukoliko neko od građana_ki ne bi otišao na posao, sigurno ne bi dobio dnevnicu, a ako bi se to ponovilo više puta u mjesecu vjerovatno bi dobio otkaz. Sistem odgovornosti postoji za „obične“ građane i normalno je da postoji, no gdje je kada su u pitanju političari_ke? 

MEKTIĆ: Nažalost ne postoji sistem, a morao bi ili bi se pod hitno morao uspostaviti. Lično sam na to pozivao u posljendjih nekoliko sjednica. Ne možemo primati plate, a da ništa ne radimo. Sjednice se održavaju samo da se zadovolje statistički podaci u smislu da se na kraju godine kaže, održalo se toliko i toliko sjednica, i da se stekne pogrešan utisak da se nešto radilo. Kad uđete u suštinu vidjet ćete da se ništa nije radilo. Kroz same tačke dnevnog reda, to su samo neke informacije, preporuke, beznačajne stvari, što nije uloga Parlamenta BiH. 

INTERVIEW.BA: S obzirom na činjenicu da dosta parlamentaraca_ki ima profesionalni madat, trebali bi da dolaze na posao i da imaju radno vrijeme. Dolazi li iko da radi, osim što dolaze na sjednice? 

MEKTIĆ: Profesionalni radni odnos podrazumijeva da vi svako jutro dođete na posao i da imate kraj radnog vremena kada idete s posla. Međutim, niko ne dolazi! Nama su samo holovi i sale puni onaj dan kad se održava sjednica Parlamenta BiH, i to je jedan dan, drugih 29 dana svi su kod kuće. Nema nigdje nikoga. 

INTERVIEW.BA: Imate li prijedlog šta uraditi po ovom pitanju? Kako „natjerati“ političare_ke da budu odgovorni u smislu svog djelovanja i obavljanja posla za koji su visoko plaćeni? 

MEKTIĆ: Nakon konsultacija sa stručnjacima, sugrisali su mi da je to najbolje da se definiše kroz Zakon o platama i naknadama u institucijama BiH. Mogu ja pokrenuti inicijativu u Predstavničkom domu, ali to onda ne vrijedi za Savjet ministara i delegate u Domu naroda…međutim, jedna ovakva zakonska odredba trebala bi da se odnosi na sva imenovana lica. Radim na tome da napravim određeni broj amandmana na Zakon u platama i naknadama u institucijama BiH. Ponudit ću ih Predstavničkom domu i Domu naroda, gdje bi se definisala ta situacija da stvarno ako nismo ništa uradili, da ne dobijamo plate. 

INTERVIEW.BA: Šta je s međunarodnom zajednicom, zašto se gleda kroz prste na trenutnu situaciju? 

MEKTIĆ: Međunarodna zajednica na određeni način doprinosi trenutnoj situaciji. Vidjeli ste u više navrata da predstavnici međunarodne zajednice su prestali da komuniciraju i da određena rješnja traže u insitucijama BiH, nego jednostavno sazivaju političke lidere, koji su doprinijeli cijeloj ovoj situaciji i pokušavaju s njima dogovoriti određene reforme.  Političari koji prihvate takav način rada derogiraju institucije unutar BiH, i onda Pralement BiH i Savjet ministara postaju besmisleni i samo su neka vrsta protočnog bojlera.

Međunarodna zajednica ako ima određene inicijative, ako ima određene prijedloge, mora se vratiti u institucije BiH i tu tražiti rješenja, inače došli smo u strašnu situaciju da bukvalno sudbina čitavog naroda u BiH nalazi se u rukama tri politička lidera. 

INTERVIEW.BA: Kome odgovara ovakva situacija? 

MEKTIĆ: Odgovara korumpiranim političkim elitama i strukturama. Kod nas je politika duboko korumpirana, kriminalizovana i tu najveći broj ljudi funkcioniše na način da zadovoljava svoje lične i privatne interese. Možete to vidjeti po tome da se 80 posto ljudi vrti već 20 godina u toj istoj politici. Zašto? Zato što postoji debeo interes koji se na kraju materijalizuje. 

Dr. Bakir Nakaš: Sramota je da čekamo da porodica koja ne radi kupi lijek i donese ga u bolnicu

Osvrćući se na činjenicu da lijek koji je u Tuzli besplatan pacijenti u Sarajevu plaćaju 1.300 maraka, infektolog Bakir Nakaš kaže da je sramotno da jedan od najbogatijih fondova zdravstvenog osiguranja, a to je Fond zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, nije u prilici da osigura besplatne lijekove za osiguranike u ovom kantonu

Razgovarao: ADEM DŽAFEROVIĆ

Sarajevski doktor Bakir Nakaš je prije nekoliko dana podnio krivičnu prijavu protiv predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije, ministrice civilnih poslova BiH Ankice Gudeljević, premijera Federacije BiH Fadila Novalića i ministra zdravstva Federacije BiH Vjekoslava Mandića zbog nenabavljanja vakcina.

Prijavu je podnio Tužilaštvu BiH, a pomenute dužnosnike tereti da nisu ispunili svoje zakonske dužnosti, odnosno da “u periodu od 18. septembra 2020. godine do 18. marta 2021. godine, svjesni svojih zakonskih obaveza, nisu obavili ili izvršili svoje službene dužnosti u pogledu osiguravanja direktne nabavke vakcina potrebnih za imunizaciju stanovništva”.

– Njihova zloupotreba službene dužnosti ima za posljedicu nekontrolisano širenje zarazne bolesti, smrt većeg broja ljudi, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu osiguranicima zdravstvenog osiguranja i kolaps zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini, naveo je Nakaš.

U prijavi se navodi kako je u nadležnosti Vijeća ministara i Vlade FBiH ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, među koja spada i pravo na život.

– Ako Vijeće ministara BiH i Vlada FBiH nisu osigurali blagovremeno vakcine za imunizaciju stanovništva od virusa Covid-19, onda je očigledno da su povrijedili i ugrozili pravo na život i zdravlje građana Bosne i Hercegovine, dodaje penzionisani ljekar.

Napomenuo je kako nema nikakve dvojbe da su ministrica civilnih poslova BiH i ministar zdravstva FBiH lično odgovorni za stanje u oblasti zdravstva, a to svakako znači i za nabavku vakcina kojima se sprečava širenje epidemije i štiti zdravlje stanovništva.

U saopćenju kojim je Nakaš obavijestio javnost o podnošenju krivične prijave istakao je kako su, zbog nenabavljanja vakcina, izgubljeni mnogi ljudski životi u BiH, te napominje kako su brojni doktori izgubili živote u borbi sa virusom Covid-19.

“Barem dio ljudskih života bio bi spašen da su prijavljene osobe obavile svoje dužnosti i osigurale nabavku vakcina”, tvrdi Nakaš.

Posebno je upozorio na visoku stopu smrtnosti od posljedica zaraze ovim virusom u BiH.

“Bosna i Hercegovina je trenutno deveta država na svijetu po broju smrtnih slučajeva na 1.000 stanovnika. Naime, dok je svjetski prosjek 0,34 smrtna slučaja na 1.000 stanovnika, u BiH je taj broj 1,75 na 1.000 stanovnika, odnosno 5 puta veći od svjetskog prosjeka”, podsjetio je Nakaš.

O navedenoj krivičnoj prijavi, odnosu vlasti prema epidemiji, ali i samom virusu, dugogodišnji doktor, infektolog i bivši direktor Opće bolnice u Sarajevu Bakir Nakaš govorio je za Naratorium.

NARATORIUM: Doktore Nakaš, krenimo od najaktuelnijeg događaja, predali ste uime grupe građana krivičnu prijavu protiv nekoliko dužnosnika zbog nenabavke vakcina. Kada smo najkasnije morali imati vakcine dostupne za stanovništvo?

Nakaš: Mi smo trebali imati vakcine kada su se vakcine pojavile u okruženju, odnosno u januaru, da je bilo odgovornih dužnosnika koji su trebali, u skladu sa svojim obavezama, pokrenuti direktnu nabavku, jer osloniti se samo na COVAX mehanizam i Evropsku uniju čiji su intervali dostavljanja vakcina neizvjesni je neozbiljno. To je jedan opušten odnos u kojem se razmišljalo da će neko drugi riješiti naše probleme.

NARATORIUM: Vjerujete li da će iko odgovarati na kraju?

Nakaš: Da ne vjerujemo, ne bismo podnijeli ovu prijavu. Međutim, uvijek postoje određene okolnosti koje ne možemo da predvidimo, a imajući u vidu iskustvo sa dosadašnjim krivičnim prijavama koje su završavale bez rezultata, na neki način smo spremni i na tu varijantu i iz tog razloga ćemo se potruditi da osiguramo još i dodatne dokaze koji će opravdati sve one naše navode u krivičnoj prijavi.

NARATORIUM: S druge strane, kada slušamo predstavnike vlasti, reklo bi se da ne živimo u istoj zemlji. Jedni kažu da su mogli nabaviti vakcine u decembru, ali nisu željeli glumiti državu, dok pojedini sa državnog nivoa kažu da ne zaostajemo za regionom? Koliko je ova otuđenost nadležnih opasna?

Nakaš: Sigurno da je opasna i sve to zavisi od toga iz kojeg se ugla gleda. Ako gledate s visoka, onda ćete malo vidjeti šta je dolje u dnu i iz tog razloga vrlo je bitno biti u bazi i znati kakva je situacija u okruženju, od velikog broja novozaraženih, velikog broja hospitaliziranih i, nažalost, velikog broja umrlih. Tada možete da shvatite ozbiljnost tih riječi kada kažete da smo mi što se tiče vakcinacije isti kao region, odnosno, da smo mogli obezbijediti vakcine u decembru, ali, eto, nismo htjeli da se igramo države, jer nam je daleko bitnije pitanje države, nego zdravlje naših građana.

NARATORIUM: Koliko će biti problematično za BiH to što se imunizacija u cijeloj zemlji, evidentno, neće sprovesti u isto vrijeme, s obzirom na to da su prvo određene količine stigle u Republiku Srpsku, pa za nekoliko sedmica stigle donacije za Federaciju, pa će opet uslijediti pauza dok se vakciniše stanovništvo?

Nakaš: Imat ćemo situaciju kao što imamo sada sa preduzimanjem određenih mjera na određenim nivoima. Što se tiče države Bosne i Hercegovine, protivepidemijske mjere bi trebale biti jako usklađene. Nažalost, mi idemo na mjere na lokalnom nivou, gdje svako određuje mjere u svojoj čaršiji, a takva situacija će se sigurno negativno odraziti i na okolnosti kada ćemo imati jedan dio populacije u Bosni i Hercegovini koji je vakcinisan i drugi dio populacije koji to nije. To će, definitivno, dovesti u pitanje i one koji su vakcinisani i njihovu mogućnost da se kreću slobodno, onako kako bi se inače kretali da je cjelokupna populacija u procesu vakcinacije jednako u isto vrijeme.

NARATORIUM: Koliko bi trebalo ljudi u BiH da se vakciniše da bi ovaj proces imao smisla?

Nakaš: Kažu da je to otprilike negdje od 60 do 70 posto stanovništva. Ali, imajući u vidu da svaki broj onih koji su imunizirani smanjuje mogućnost daljeg širenja virusa, sigurno je da bi taj stepen između 40 i 50 posto ukupne populacije dao pozitivne rezultate.

NARATORIUM: Kako gledate na posljednja dešavanja sa AstraZenecom u pojedinim evropskim zemljama, smatrate li da je u ovoj priči bilo i malo politike?

Nakaš: Sigurno je da farmaceutska industrija ima način svoje vlastite borbe, a, nažalost, nekad tu vlastitu borbu koriste da plasiraju informacije koje djeluju negativno na konkurenciju, tako da smatram da je i ovo jedan od načina usporavanja određenih proizvođača na tržištu. Bilo bi jako dobro da se ljudi time ne bave. Sigurno je da svaka imunizacija ima jedan procenat neželjenih efekata, pa tako i ova vakcina ih ima. Bitno je da se sve bazira na dokazima. Ako imamo dokaze, onda nemamo nikakvu bojazan.

NARATORIUM: Dok građani BiH iščekuju vakcine, neki iščekuju kada će se osloboditi mjesto u bolnici da bi bili hospitalizirani. Ono što je posebno pogodilo mnoge jeste što pacijenti u Sarajevu za vrijeme liječenja plaćaju lijek oko 1.300 KM, dok su isti lijekovi u Tuzli besplatni. Je li država barem mogla nabaviti lijekove za bolnice, ako već pacijenti redovno plaćaju zdravstveno osiguranje?

Nakaš: Država po svojoj strukturi nije bila u obavezi da nabavi lijekove, jer na državnom nivou nemamo institucija koje bi to radile. Međutim, fondovi zdravstvenog osiguranja su u obavezi da osiguraju lijekove za svoje osiguranike. Nelogično je da jedan od najbogatijih fondova zdravstvenog osiguranja, a to je Fond zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, nije u prilici da osigura besplatne lijekove koji su besplatni u Tuzli i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine i mislim da je to sramota. Ne treba da prolazi vrijeme u priči oko toga kako će se to staviti na listu i kako će se regulisati, nego se treba već sutra iznaći modul da se jednostavno ti lijekovi daju besplatno, odnosno da se troškovi tih lijekova pokriju iz sredstava Fonda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo koji ima dostatna sredstva. Sramota je da u jeku pandemije mi računamo na to da će porodica koja ne radi i koja nema primanja biti u prilici da kupi te lijekove i da ih odnese u bolnicu kako bi se oni dali pacijentu. Zašto nam onda služi bolnica, zašto nam onda služi Fond zdravstvenog osiguranja ako nismo u stanju da pacijentima obezbijedimo osnovno, a to je ta terapija koja je sada aktuelna u svijetu.

NARATORIUM: Posljednjih sedmica sve je više pacijenata u našoj zemlji koji imaju sve simptome Covida, ali negativan PCR test. Imate li Vi objašnjenje, do čega je?

Nakaš: Pa, to je do tog samog testa koji na određeni način može pokrivati prisustvo određenog virusa. Međutim, određene mutacije, kao što izazivaju težu kliničku sliku, kao što izazivaju veću virulentnost ili veće zaražavanje, također imaju mehanizme da se ne mogu otkriti ovim sadašnjim testovima. Sada je na industriji da vrlo brzo iznađe mogućnost da se u ove testove ugrade ti elementi koji će biti u stanju da otkriju i ove komponente.

NARATORIUM: Kada već nadležni nisu obezbijedili vakcine, šta nam preostaje? Jesu li trenutne mjere na snazi dobre i da li biste ih Vi pooštrili? Je li za Vas apsurdno što smo jedna od rijetkih zemalja u koju se ulazi bez negativnog PCR testa?

Nakaš: Ako hoćemo da imamo kontrolu nad svim mjerama unutar države Bosne i Hercegovine, mi moramo te mjere koordinirati sa državnog nivoa. Zbog toga i jeste bila obaveza Vijeća ministara da primjeni sav onaj plan za borbu protiv pandemije koji je donesen 2009. godine, a u kojem je predviđeno formiranje koordinacionog i ekspertnog tijela na nivou države. Da imamo ta dva tijela na nivou države, sigurno se ne bi dogodila ova situacija gdje imamo diskontinuitet i diskoordinaciju na lokalnom, entitetskom i državnom nivou. Ustvari, na državnom nivou gotovo da nemamo nikakvih mjera, a sve ove mjere su se svele na lokalni nivo kao da je situacija takva da se protiv virusa borimo kad nam on već uđe u kuću.

NARATORIUM: Sluša li se, doktore, struka dovoljno u Bosni i Hercegovini? 

Nakaš: Ne. Struka se uopšte ne sluša u Bosni i Hercegovini. Ovdje je dominantna politika. Ovdje su dominantne stranke koje su na vlasti i koje nastoje kroz svoje odluke da pridobiju podršku svojih glasača i na taj način dovode nas u situaciju da eksperti koji bi trebali da imaju svoje mjesto u ovim tijelima bivaju potpuno izbrisani iz komisija, odnosno štabova. 

Bakir Izetbegović izgubljen u ideji o građanskoj državi kao švedskom stolu

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović u svojim javnim istupima sve češće govori da je ta stranka građanska i da zagovara građansko uređenje BiH, ali iako je SDA 2019. godine usvojila deklaraciju kojom izražava spremnost da radi na uređenje BiH kao građanske države ili republike, sve što se događa u praksi pokazuje sasvim suprotno na osnovu čega je legitimno pitanje da li Izetbegović zna šta podrazumijeva građanski koncept i da li zaista želi ili zna uraditi ono što zagovara.    

Piše: Rubina Čengić

Dok zagovara građansku državu, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i dopredsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH, radi sve suprotno – od zaštite pred zakonom pojedinaca iz svoje stranke i neprepoznavanja sukoba interesa ili nepotizma, preko izbora koalicionih partnera i čestog prebacivanja odgovornosti na druge i zamijene teza u javnim istupima do podrške spornim potezima političkih “prijatelja” izvan BiH.

Govoreći pred članovima Kruga 99 sredinom marta 2021. godine Izetbegović je rekao da je SDA jedan od ključnih faktora za vraćanje BiH na postavke građanske države, te je pozvao pograđanske stranke, međunarodnu zajednicu i međunarodne organizacije da koordinirano rade na jačanju svih faktora kako bi naša država postala građanaska.

“Moraju se priključiti i lijevo orjentisane stranke koje se uporno sukobljavaju sa SDA, kao i nacionalne stranke u Republici Srpskoj koje se predstavljaju kao lijevo orjentirane. SDA se treba prestati izjednačavati sa druge dvije nacionalne stranke. Iako SDA jeste utemeljena u bošnjačkom narodu i brani interes tog naroda na jedan proevropski način, SDA je najjača bosanska stranka, jača od SNSD-a i HDZ-a kad saberu ruke”, poručio je Izetbegović naglašavajući da je potrebna saradnja građanskih subjekata sa SDA, prodor građanstva, a SDA treba napraviti nove iskorake od nacionalne ka multietničkoj.

SDA 2019 godine jeste usvojila deklaraciju kojom zagovara republiku, ali je 2020-te ušla u koaliciju sa SNSD i HDZ BiH koje su godinu dana ranije najglasnije osudile deklaraciju i upravo tim strankama omogućila da u Domu naroda Parlamenta BiH imaju sve mehanizme kontrole ili blokade procesa u državi, pa samim tim,  u skladu sa svojim političkim stavovima i ciljevima, onemoguće bilo kakve promjene Ustava BiH koje bi vodile ka ostvarenju deklarativnog stava SDA od godinu dana ranije. (Šemsudinu Mehmedoviću koji je 2019-te upozorio da je “ljestvica previsoko postavljanje”, a odluka donesena površno, bez preciziranja poteza i partnera za realizaciju cilja, rečeno je da je imao priliku da vodi stranku kada se kandidovao za predsjednika i izgubio!)

Naime, ako građanska država podrazumijeva da su svi njeni građani ravnopravni pred zakonom, jednaki u pravima, te da nikakvi grupni identiteti, vjera, rasa, porijeklo, pol ili klasa ne smiju da im garantuju veća ili manja prava od bilo kojeg pojedinca, onda bi se dalo zaključiti da Izetbegović ili ne zna šta je građanska država ili pokušava popraviti imidž svoje stranke nakon niza pogrešnih poteza  i stranke i pojedinaca od kojih se nije ogradio, nego ih je i podržao.

Primjerice, kada se u javnosti pojavio snimak sa tajnim dogovorom o izboru predsjednika kantonalnog odbora SDA Sarajevo u kom se čuje glas potpredsjednika SDA Asima Sarajlića (koji ima potvrđenu optužnicu za nezakonito posredovanje pri zapošljavanju) – Izetbegović je Sarajlića branio riječima da je  “napravio grešku, ali da ne treba zaboraviti da je branio BiH i da je dva puta teško ranjen”, da hapse visoke dužnosnike i drugih stranaka, a da će  Semir Efendić, načelnik općine Novi Grad koji je objavio kompromitirajući snimak, snositi političku odgovornost jer je problem “trebao prijaviti prvo nadležnim organima i Predsjedništvu SDA kako ne bi ugrozio ugled stranke i kako ne bi bio ugrožen izborni proces, a ne da ide u javnost”.

Kada je potpredsjednik SDA Denis Zvizdić objavio svoje nezadovoljstvo radom stranke, Izetbegović je rekao daje  Zvizdić to trebao iznijeti u direktnom razgovoru s njim ili na Kolegiju SDA, te da se nada da će ubuduće sve delikatne stvari razjasniti u direktnom razgovoru ili na sjednicama organa stranke, a ne kroz medije.

U intervjuu za radiosarajevo, na pitanje da li će prihvatiti zahtjeva stranačkih kolega da njegova supruga Sebija Izetbegović odstupi sa stranačkih dužnosti, ne pokazujući da razumije pojmove kao što su nepotizam ili sukob interesa, Izetbegović odgovara da “treba poštovati žene, njihovu jednakost, prevazići balkanski mentalitet i odnos po kom muž ženi naređuje šta će uraditi ili neće uraditi. Sebija Izetbegović je slobodna i realizovana osoba, svoje odluke donosi sama, pa će i u ovoj situaciji svoju odluku donijeti sama” i da se njegova supruga “zamjerila mnogima, pokvarila različite interese i komoditete, stvorila front protiv sebe koji ne žali ni truda niti sredstava da joj se osveti. Zamjerila se i nekima u SDA jer je za godinu dana napravila uspjeh kakav oni nisu za deset ili dvadeset godina”. 

Priču o lažnoj diploma direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića Osmice koji je SDA-kadar  komentarisao je riječima da “Mehmedagić i OSA rade odličan posao što je izazvalo snage koje ne žele dobro BiH” i da Mehmedaghić, ako posjeduje diplomu, treba nastaviti da radi posao u kojem očigledno postiže uspjeh zaboravljajaći ili prešujući da je Mehmedagić dostavio više dipoloma koje su sve proglašene nevažećim.

Hapšenje premijera FBiH Fadila Novalića zbog sporne nabavke respiratora sumnjivog kvaliteta koji su plaćeni 10 miliona KM je ocijenio kao “udar tužilaštva na Bošnjake koji odavno traje”: ”Nezamislivo je da se Hrvatima, a naročito Srbima od strane Tužilaštva radi ovo što se radi Bošnjacima” rekao je Izetbegović i pri tom izvještavanje medija o aferi “respiratori” ocijenio kao “medijski linč nad premijerom Federacije koji se ne smije nastaviti jer to je uvreda za svakog ko poštuje državu Bosnu i Hercegovinu”.  Javno je govorio i tome da Novalić i njegova zamjenica Jelka Miličević, inače ministrica finansija u Vladi FBiH i HDZ-ov kadar, “trebaju imati jednak odnos i tretman”.

Izetbegović, kada javno istupa, najčešće kaže da “govori u ime Bošnjaka”. Tako je, nakon izbora u Mostaru i nagađanja da bi SDA mogla ući u koaliciju bez HDZ BiH što bi moglo izazvati reakciju HDZ BiH na višim nivoima vlasti, odgovorio da se nada da “Čović neće postavljati uslove, da je bilo dovoljno provokacija i da su Bošnjaci ipak pet puta brojniji, te da ne može jedan uvjetovati petoricu, da će SDA razbiti te okove i da se Čović ne bi trebao tako ponašati”. U jendom intervjuu je pitao novinara “otkud  mu ideja da je SDA popustila politikama koje Mostar nazivaju stolnim hrvatskim gradom” i da “SDA nikada ništa i nikome nije prepustila, a Mostar je vladavini HDZ-ovog gradonačelnika predala izdaja dva bošnjačka predstavnika na tajnom glasanju za koje samo pretpostavljamo ko su, ali nismo sigurni”. 

Poraz SDA u Srebrenici je  ocijenio kao izdaju SDP-a. Inače često koristi termin “izdaja” i pripisuje je onima “koji bi trebali braniti interes i slogu Bošnjaka”, a zapravo sobom nose neslogu, borbu za vlast, izdaju…

Kada ga optužuju da je HDZ-u predao upravljanju svim kompanijama u Hercegovni čime je praktično, zbog kontrole tokova novca i procesa zapošljavanja, stvorio “ekonomski treći entitet”, odgovara da je  to samo raspodjela vlasti i da je Čović odustao od trećeg entiteta.

Krajem 2020 je izjavio da su  Srbi loš narod, a “njegova” ministrica vanjskih poslova Bisera Turković je uporedila srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika sa Adolfom Hitlerom i Srbe sa nacistima – Izetbegović nije reagovao.

Treba li podsjećati da Izetbegović ili SDA nikada nisu uradili dovoljno protiv “dvije škole pod jednim krovom”, a da su djecu iz RS kojoj je onemogućeno nazivanje jezika bosanskim samo izmjestili u druge škole, nerijetko improvizovane, ugrozivši njihov obrazovni ciklus.

Među spornim potezima ne treba zaboraviti ni podršku  SDA ili samog Izetbegovića Recepu Tayyipu Erdoganu prilikom napada Turske na Kurde.

Često ponavlja da SDA ima “najveći broj ruku osvojenih na izborima” da su pobijedili na nivou države Bosne i Hercegovine, na nivou Federacije BiH, u svim kantonima sa bošnjačkom većinom uključujući i Kanton Sarajevo, da su pobijedili i 2018…. Pri tom ne spominje da je na izborima 1996. godine kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH Alija Izetbegović osvojio 730.592 glasaova,  SDA je u Zastupnički dom BiH tada ušla sa 19 zastupnika – 725.417 glasova u FBiH ili 16 zastupnika i 184.553 glasaova u RS-u. Ne spominje ni to da je 2016. godine bilo 319.238 glasova, a 2020.  253.729 birača. Na nižim nivoima vlasti ovo znači gubitak i u nekoliko opština među kojima su sigurno najznačajnije sarajevski centar i Srebrenica.

Deklaracija SDA iz 2019  navodi da je dugoročni cilj SDA usvajanje Ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definisana kao demokratska, regionalizirana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina, sa tri nivoa vlasti – državnim, regionalnim i lokalnim, s gradom Sarajevom koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine, građanskim modelom države, njegovanjem zajedničkog bh. identiteta te afirmacijom bosanskog jezika. Dakle  SDA definitivno deklarativno jeste za građansku državu, ali njen predsjednik, pa samim tim i stranka ili ne zna da se ponaša u skladu s promovisanim ciljevima ili nema partnera za to, odnosno bira pogrešne partnere ili ima problem sa razumijevanjem građanskog koncepta koji  nije švedski sto da svako uzme samo ono što želi i što mu odgovara.

Adin Šabić: IZVINITE – to je najmanje što možete reći

IZVINITE je najmanje što nam možete (političari_ke) reći za mjesece odugovlačenja u nabavci vakcina, za neadekvatne mjere i njihovu (ne)provedbu, za sve one koji su danas oboljeli i one koji zbog posljedica COVID-19 više nisu tu, a mnogo ih je.

Svjesno ste promatrali kako ljudi obolijevaju i umiru, a po tom pitanju niste radili NIŠTA, a mogli ste da ste htjeli da „glumite državu“. Nisu vas zanimale informacije o tome što su bolnice pune, što nemaju svi novca da kupuju skupe lijekove i idu u privatne klinike, što nemaju svi SVOJE da ih proguraju, srede im termine, bolničku sobu, respirator…i zato najmanje zaslužujemo da kažete IZVINITE, glasno, jasno i javno, za sve one koji nisu podobni i privilegirani.

Pokazali ste da niste dorasli zadatku, a niste se ni trudili. Pandemija je iznenadila sve države, ali pojedini političari su se barem trudili. Pronalazili su adekvatna rješenja, osluškivali građane_ke, a nisu samo kopirali mjere! No, kako ćete vi to kada ne znate ni kakav je psihološki profil vaših građana_ki. Niste se nikada ni potrudili da nas upoznate, naša ponašanja, razmišljanja, mogućnosti prilagodbe …NIŠTA. Mi vama uopće nismo važni. Mi smo samo tepih po kome gazite kako biste došli do zlatne fotelje, sigurne budućnost za vašu unučad, i bezbrižnu starost.

To nam pokazujete godinama igrajući se politike i svega onoga što se direktno reflektira na naše živote, a evo sad i zdravlje, od toga zaista nemate kud dalje da idete, i to je propast, koju smo dozvolili mi, a vi na najbrutalniji način iskoristili, a nikad niti u jednom trenutku niste rekli IZVINITE. Umjesto toga ste nas krali, obrtali milijune na respiratore, o kojima nečiji život ovise, punili vlastite džepove, i bili sretni što ste nas po ko zna koji put preveli „žedne preko vode“ u državi gdje ste toliko pružili žile da vam ni pravosuđe više ne može ništa jer su i tamo vaši.

Čak i danas kada je stigla informacija da ste donijeli to jada vakcina u Bosnu i Hercegovinu niste bili dostojanstveni, i niste pokazali stid prema nama koji vas trpimo takve nesposobne kakvi jeste, plaćamo vas, da biste nas ugrožavali. Baš danas, kada smo trebali da čujemo ovo IZVINITE ministrica vanjskih poslova Bisera Turković na svom profilu se POHVALILA kako su njene posjete „Berlinu i Briselu dale konkretne rezultate“.

Za to vrijeme građani_ke države u kojoj je ona ministrica vanjskih poslova vakcinišu se u Srbiji, i to bez najave, termina, bilo čega. Samo odu i prime vakcinu. Srbija je gospođo Turković Vašim građanima_kama omogućila vakcine prije nego što ste Vi to uradili. I da, u klasifikacije da li su to vakcine za siromašne države ili ne, nećemo ulaziti, jer se neko tamo ako ništa barem minimalno potrudio i pokazao da mu je stalo da građana_ki.

Ako ćemo već tako Srbija je među prvim državama Europe koja je krenula s vakcinacijom, i čije je stanovništvo vakcinisano, dok je Bosna i Hercegovina crna rupa Europe, država koja je danas 25. marta 2021. godine nabavila vakcine. U Srbiji je gospođo Turković izvršena skoro i revakcinacija, a vakcine koje primaju građani Bosne i Hercegovine su zalihe koje se moraju potrošiti, dok naša država dovozi prvih 25 hiljada vakcina. Time se baš ne bi niko hvalio, niti ponosio, već bi se postidio, izvinio i obećao da takvo nešto svojim građanima više nikada neće uraditi.

U ovom lancu odgovornosti zbog nenabavke vakcine nalaze se različite partije, i svi od onih najviše do najmanje pozicioniranih su bili bitni, i mogli su biti glas razuma i mogli su tražiti promjene, ali su šutjeli za vlastite interese. Interes nas, građana, nije bio bitan na početku ove pandemije, a nije ni danas. To najbolje pokazuje situacija u koju smo dovedeni velikim dijelom zbog nesposobne vlasti.

Zato tražimo ono što najmanje možete učiniti, a to je da kažete IZVINITE, ma koliko mi krivi bili što smo vas postavili tamo gdje jeste.

Sarajevski taksisti prevoze oboljele od COVID-19: Svjesno preuzimamo rizik, vozimo i besplatno

Oboljeli od virusa COVID-19 u Kantonu Sarajevo prinuđeni su da se sami snalaze za prevoz do punkta za testiranje ili COVID ambulante, a često ni oni najteži bolesnici ne mogu računati na vozilo Hitne pomoći. Međutim, u ovakvoj situaciji, kako saznajemo, mogu se sigurno osloniti na Sarajevo taxi, a tu je Holland, čiji taksisti ponekad prevoze oboljele od ovog virusa.   

Piše: Alena Beširević

 – Svjesno smo prihvatili da vozimo i pozitivne pacijente, jer domovi zdravlja i bolnice nemaju kapaciteta. Vidimo kakva je situacija i uključili smo se maksimalno. Preuredili smo vozila i kolege koje imaju antitijela su se uključile da pomognuJedan broj vozila smo preuredili i javili bolnicama i domovima zdravlja da mi možemo prevoziti hitne pacijente – kaže predsjednik Udruženja Sarajevo taxi Enver Suljagić

Navodi da su u ovom Udruženju sami organizovali odjel koji smatraju jednom vrstom ispomoći građanima, ali i zdravstvenom sektoru koji nema kapaciteta da izađe u susret svakom pacijentu koji treba prevoz. 

Amir Hrustanović iz Sarajevo taksija koji je i predsjednik Kriznog štaba Udruženja Sarajevo taxi, koje je osnovano početkom pandemije, ističe kako su organizovali ispomoć još od prvog trenutka kada su se susreli s ovim virusom, bez podrške bilo koga. Najviše smo pomagali u općini Centar u dostavljanju hrane i lijekova starijim i nesposobnim govori Hrustanović. 

Ovaj taksista je prebolio Covid-19, te je kao osoba koja još ima antitijela na raspolaganju za prevoz osobama koje su pozitivne na prisustvo korona virusa. 

 Na terenu sam dobio koronu i trenutno sam među tim taksistima koji vrše prevoz oboljelih. Bude tu svega. Dosta je starijih i nemoćnih ljudi koji trebaju pomoć. Znali smo iznositi ljude iz njihovih stanova i prevoziti ih do COVID bolnice i halalosum. To smo radili i besplatno, jer kako da naplatimo starom čovjeku koji je u takvom stanju – govori Hrustanović i objašnjava da u takvim situacijama nikome nije do zarade. Mada, kako saznajemo, cijene ovakvih vožnji ne odstupaju od uobičajenih cijena vožnji. 

Statistikama o broju vožnji pozitivnih na koronavirus ne rapolažu, jer je prevelika frekventnost vožnji. 

– Nama to sve zavisi od mjesta na kojem se nalazimo. Nekad ne bude nijedna vožnja, ali ovo u zadnje vrijeme stvarno su učestali pozivi za vožnju ljudi da l’ na testiranje ili u bolnicu na pregled – govori Hrustanović.

Govori da je to njihov posao, ali i da su, svjesni potreba i nekapacitiranosti, voljni da pomognu. 

– Nama je žao teških pacijenata, dolazimo i u situacije da nam po dvojica ili trojica taksista odu na jednu adresu da bi iznijeli pacijenta i da bi ga dovezli do Vojne bolnice. I nije to problem. Mi smo svjesni situacije i svjesno preuzimamo rizik – priča Hrustanović. 

O riziku s kojim se ljudi na terenu svakodnevno suočavaju govori i činjenica da je i među njima dosta zaraženih i da ne rade u punom kapacitetu. 

– Mi smo Udruženje koje broji oko 1000 članova, a imamo 200 zaraženih. To nije malo – govori Hrustanović. 

Predsjednik Udruženja Sarajevo taxi Enver Suljagić objašnjava da su se taksisti pripremili i da su poštovali mjere, ali da ipak među njima ima dosta zaraženih. 

– Nažalost, imamo kolega koji su u teškoj situaciji, imamo i umrlih i to ne zbog naše nepažnje. Mi smo se dobro pripremili i poštovali mjere, ali u situaciji opšte pometnje i haosa to tako završi. Ne možemo se žaliti na cjelokupan sistem – govori Suljagić i napominje da oni trenutnu situacija smatraju ratnim stanjem. 

Vremena poput ovih u kojima vladaju haos, strah i neizvjesnost gotovo uvijek prikažu i svijetlu stranu – humanost i solidarnsot. 

Tako su i iz Udruženja Sarajevo taksi ostvarili saradnju sa malim privrednicima koji su u mogućnosti i koji žele da pomognu građanima. 

– Dijelimo maske, sredstva za dezinfekciju kako taksistima na terenu, tako i građanima. Tu nas podržavaju opet oni mali privrednici – kao naprimjer apoteka BioHerbal, koji pokušavaju pomoći građanima na bilo koji način.

Taksista Anel Šurković je u ime Udruženja Sarajevo taxi zadužen za suradnju sa ovom apotekom koja isporučuje lijekove na adresu.

– To su u 90 posto slučajeva ljudi koji su pozitivni na virus, jer bi u drugom slučaju oni sami mogli doći i preuzeti lijekove iz apoteke. Ovo funkcioniše tako što apoteka zaprimi narudžbu, a ja te narudže onda dostavljam na adrese – priča Šurković.

Strah od zaraze je prisutan, no to znači i veću dozu opreza. Taksista Šurković objašnjava da poštuje mjere distance, nosi masku i rukavice i redovno dezinfikuje vozilo. 

 – Nekada nekome lijekove ostavim ispred vrata, ljudi mi nekada s balkona bace novac, nekada se i ne naplati, pa te troškove snosi udruženje. To sve zavisi od procjene odnosno od situacije. 90 posto ljudi je samo i nema nikoga da im donese lijekove – govori Šurković. 

Osim Sarajevo taksija koji je našao način da pomogne, ali i da sačuva radna mjesta uspostavom posebnog odjela za prevoz građana koji su pozitivni na korona virus ili onih koji sumnjaju na to, nijedna druga kompanija nije uspjela u tome. Jedino su još u firmi Holland taxi fleksibilni, ali nemaju poseban odjel. 

– Nas su zvali građani koji su pozitivni na korona virus i govorili su da moraju na testiranje ili na kontrolu. Dispečer to uredno prenese u sistemu i ja sam tu dao prostor da vozači sami odluče. Ima onih koji se boje i ne možeš ti nikoga natjerat, pa je to negdje na vozačima da sami odluče da li će da voze ili ne. Neko se javi ko hoće da vozi, i u tom slučaju bude se još pažljiviji – navodi Haris Mujčinović iz Holland taksija. 

On smatra da nije u redu ni to da se ljudi ostave na cjedilu zato što su pozitivni na koronavirus. 

– Ovo je naš posao i mi to radimo i tu je svejedno da li imaš odjeljene ili nemaš. Meni je drago što postoje oni koji hoće da voze jer je to naš posao – zaključuje Haris. [MOU1] 

Predsjednik Udruženja Sarajevo taxi Enver Suljagić govori i o mračnoj strani i napominje da je dosta onih koji pokušavaju da zloupotrijebe ovakav sistem i dobru volju sarajevskih taksista. 

– Nažalost ima i onih koji zloupotrebljavaju, koriste. U posljendje vrijeme su građani toliko neodgovorni, nekorektni i nepošteni kako prema ljudima iz domova zdravlja, tako i prema taksistima. Stoga i na ovaj način molimo građane za minimum nekog poštenja i poštovanja prema nama i da nam bar na vrijeme kažu o kome se radi i šta bi mi trebali poduzeti – , priča Suljagić. 

Taksisat Šurković također skreće pažnju sugrađanima na važnost upozorenja o tome da su potencijalni nosioci virusa. 

– Sad već svi znaju da mi prevozimo pacijente i svi se oslanjanju na nas. Nama je problem kada ljudi neće da kažu da su zaraženi. Znam i da zdravstveni radnici imaju problem kada im ljudi ne kažu da su zaraženi ili da sumnjaju na prisustvo virusa –, napominje Šurković. 

I Hrustanovoć moli za transparentnost i objašnjava kako Sarajevo taxi ima dovoljno vozača koji su poput njega preboljeli Covid-19 i mogu da voze zaražene. Osim toga on kaže da Sarajevo taxi ima dovoljno vozila koja su specijalizovana za ovu namjenu.

– Apelujemo na građane da nam kažu ako su bolesni, i sigurno neće ostati bez vozila. Nas i domovi zdravlja kontaktiraju ukoliko oni nisu u mogućnosti da voze, i onda, normalno, izađemo i njima u susret –, napominje Hrustanović. 

Za razliku od onih koji sjede u Parlamentu BIH i koji su na pozicijima moći, sarajevski taxisti su uspjeli da nađu način kako da se organizuju, nastave da rade i izađu u susret građanima. U susret građanima izlaze i mali privrednici i zdravstveni radnici i svi oni koji su i sami ugroženi i koji nemaju stvarnu moć. Građanima ove zemlje godina u susret izlazi bh. dijaspora i građani nekih drugih zemalja, njima izlazi u susret i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Vakcine nam doniraju i Kina i Turska. I to je sve čemu se sada možemo nadati – izlaženju u susret i sadaki, jer oni koji su plaćeni da izađu u susret građanima to nisu uradili.


 [MOU1]Ima li prezime, ili hoće da ostane zaštićen? 

ZAROBLJENA DRŽAVA (VIDEO): Drugima gas, nafta i električna energija, rudarima otkazi

Usljed nedostatka vlastitih sredstava za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata BiH je prinuđena na kreditna zaduženja, ali i prihvatanje različitih zahtjeva i uslova uspostavljenih od strane investitora. Odbijanje bi značilo potpunu obustavu razvoja ovoga sektora.

Najsnažniji inostrani uticaj na privredu Bosne i Hercegovine se vrši u sektorima vezanim za proizvodnju, preradu i distribuciju nafte i prirodnog gasa, a za njima bitno ne zaostaju ni elektroenergetski sektor, sektor rudarstva i sektor infrastrukture. Budući da je privreda oslonjena na pobrojane sektore, ove investicije vode ka fenomenu tzv. ”zarobljene države”. 
Sve ide prilično lako jer je Bosna i Hercegovina politički i socioekonomski za to plodno tlo, a još je jasnije da će ‘’oslobađanje države’’ ići veoma teško i sporo.

Pogledajte video “ZAROBLJENA DRŽAVA”:

ZAŠTO NEMA STRANIH INVESTICIJA: Bosna i Hercegovina je zemlja konflikta za investitore

Naša zemlja ima lošu baznu infrastrukturu. To je samo jedan od razloga zašto su direktne strane investicije u BiH na skromnom nivou. U posljednjih nekoliko godina samo je u Varešu najavljeno nekoliko investicija vrijednih stotine miliona maraka. Do danas, malo toga je i konkretizovano

FOTO: Adi Kebo/zurnal.info

Piše: Dino Cviko, ŽURNAL

„Upućujemo Vas da postupite u skladu s Pravilnikom o uslovima, postupku i naknadama za mišljenja Porezne uprave, shodno kojem možete podnijeti zahtjev za izdavanje mišljenja u pismenom obliku. Napominjemo, upute u vezi načina uplate naknade za mišljenje PU FBiH (koja po jednom poreznom pitanju iznosi 50,00 KM) možete pronaći na web stranici.“

Ovo je dio odgovora Porezne uprave Federacije BiH upućen bh. državljanki (ime poznato redakciji) koja trenutno živi i radi u Švicarskoj. Ukratko, ona se, zajedno sa suprugom koji je strani državljanin, željela ponovo nastaniti u BiH, s obzirom na to da rade poslove koje mogu obavljati „na daljinu“.

Odgovor PU FBiH

Ne želeći raditi nezakonito, bh. državljanka šalje upit Poreznoj upravi FBiH. Pojednostavljeno, zanimalo je kakav tip firme je potreban za njihov vid poslovanja. Dok su ovakve informacije u većini drugih zemalja javno dostupne i/ili besplatne, iz PU FBiH navode da se za njihovo mišljenje – treba platiti! I to 50 maraka (ostaje nejasno da li se to odnosi na jedan cjelovit upit ili se taj iznos plaća po svakom zasebnom pitanju).

„Za sada sam odustala od dolaska, jer putem državnih institucija ne mogu da dobijem nikakve detaljnije informacije o oporezivanju i odbicima“, govori razočarana bh. državljanka za Žurnal.

„BiH NIJE INTERESANTNA STRANIM INVESTITORIMA“

Ovo je samo jedan praktičan primjer koji prikazuje odnos institucija u BiH prema potencijalnim investitorima koji bi u ovom slučaju, ako ništa drugo, barem plaćali porez u našoj državi i tako punili budžet.

Stoga i ne čudi što su direktne strane investicije u BiH zanemarive ako se porede s investicijama u druge države, kako u Evropi, tako i u regionu.

Direktne strane investicije u BiH

„BiH nije interesantna stranim investitorima i ne dajem tu ocjenu paušalno. Ako se posmatraju direktne strane investicije u kontekstu regiona, vidimo da BiH značajno zaostaje za susjednim zemljama, naročito za npr. susjednom Srbijom. To su konkretni podaci. Zašto je to tako? Niz je razloga. Prije svega, unutrašnji problemi, zatim vanjska percepcija naše zemlje, jer mi moramo biti svjesni da investitori percipiraju BiH kao zemlju konflikta“, objašnjava za Žurnal ekonomski analitičar Admir Čavalić.

On kao posebne probleme ističe kompleksnost sistema, odnos institucija i vlasti te, naravno, korupciju:

„Imamo izuzetne probleme s korupcijom – naprimjer, investitori imaju najviše problema s korupcijom na lokalnom nivou, a to je nivo gdje se konkretizuje strana investicija. Generalno je činjenica da nikada nismo upali u društvo razvijajućih tržišta, gdje je bila Slovenija, a blizu su bile Hrvatska i Srbija.“

Dok evropski, ruski, američki, kineski, turski i drugi investitori sve više ulažu u države Zapadnog Balkana, njihove investicije u BiH i dalje su relativno skromne. Čavalić govori kako oni koji dolaze, ne dolaze zbog klime koja vlada u BiH, već uprkos tome.

„Posljednji smo u redu dolaska ako se uporedimo sa susjednim zemljama. Stvari se dosta sporo odvijaju, iako se neke stvari dešavaju. Ako govorimo o iznosima, to su zaista zanemarivi iznosi kada govorimo o stranim direktnim investicijama“, ističe on.

Činjenica je da BiH ima skromnu baznu infrastrukturu – nerazvijena mreža autoputeva, zastarjela željeznica itd. A upravo je nedostatak putne infrastrukture najveća barijera stranim investicija.

„Uzmimo za primjer trgovinske lance. Vi morate imati razvijenu putnu infrastrukturu da bi imali razvijene kanale distribucije“, objašnjava Čavalić. Na pitanje zašto onda nemamo više stranih ulaganja u baznu infrastrukturu, on ističe da je to „vjerovatno što koncept javno-privatnog partnerstva još uvijek nije zaživio u BiH u pravom smislu“.

MOŽE LI VAREŠ BITI ZANIMLJIV INVESTITORIMA?

Vareš je prije rata bio primjer rudarskog grada u kojem su živjeli pripadnici brojnih nacionalnosti. Danas, Općina Vareš jedna je od najsiromašnijih općina u državi.

Vareš mart 2021

Vareš (Foto: Adi Kebo/zurnal.info)

„Naš budžet je oko 3,5 miliona maraka. On nikako ne može biti razvojni, riječ je o čistom preživljavanju“, priča za Žurnal načelnik Zdravko Marošević (HDZ BiH).

Ko god dođe u Vareš, dočekaju ga srušene fabrike, napuštene ili trošne zgrade, zastarjela infrastruktura… Kako nam govori Marošević, u cijeloj općini danas živi tek oko 8.000 stanovnika. Opisuje nam kako je općina došla u situaciju u kakvoj je danas.

„S ratnim djelovanjem prestalo je sve raditi. Čim je prestao rudnik raditi, prestale su raditi i sve druge servisne industrije, od građevinarstva pa nadalje. Najviše što je ostalo od bivšeg vremena je loša infrastruktura koju mi još ne možemo obnoviti – putevi, utopljavanje zgrada, željeznica…“, ističe načelnik Općine Vareš.

Zdravko Marošević

Zdravko Marošević (Foto: Adi Kebo/zurnal.info)

Da bi se Vareš uspio koliko-toliko obnoviti i barem vratiti status kakav je imao nekada, potrebne su investicije, kako javne, tako i privatne. U posljednjih nekoliko godina najavljeno je nekoliko velikih stranih investicija u Vareš. Malo toga je konkretizovano.

„Amerikanci žele graditi prugu Vareš – Banovići“, objavili su bh. mediji krajem 2019. godine. Kako je tada objavljeno, Vlada FBiH je odobrila 600.000 maraka za izradu studije izvodljivosti, a vrijednost investicije procijenjena je na oko 400 miliona maraka.

Skoro godinu i po kasnije, novih informacija – nema. Načelnik Marošević kaže kako taj projekat ima punu ekonomsku opravdanost i da se na njega treba gledati kao na evropski, a ne samo bh. projekat.

Posljednji voz, turistički, u Vareš je došao 2012. godine. Novinari Žurnala provjerili su u kakvom se stanju danas nalazi željeznica. Slika poznata – objekti srušeni i devastirani, pruga zarasla. Sve je prepušteno zubu vremena. Kako nam pričaju mještani, pruge su uništene, pa čak i rezane kako bi se prodale u staro željezo.

Vareš pruga mart 2021

Pusta vareška pruga (Foto: Adi Kebo/zurnal.info)

Ekonomski analitičar Admir Čavalić govori kako je željeznička infrastruktura važna zbog spuštanja transportnih trokova, a posljedično i spuštanja cijena finalne potrošnje.

„Strani investitori imali bi interes uložiti u željeznice, ako bi bio dobar model javno-privatnog partnerstva. To bi vjerovatno revitaliziralo određene lokalne zajednice u BiH koje, zaista, demografski izumiru“, dodaje Čavalić.

U samom Varešu obnova željeznice bitna je i zbog rudnika. Podsjetimo, kompanija „Eastern Mining“, u vlasništvu britanske kompanije „Adriatic Metals PLC“, dobila je dozvolu za eksploataciju olova, cinka i barita u Varešu. Riječ je o vjerovatno najvećoj poslijeratnoj investiciji u ovoj općini. Načelnik Zdravko Marošević ističe da je u stalnom kontaktu s investitorima i da bi uskoro trebala početi eksploatacija.

„Priprema se infrastruktura, gradnja puteva, dobijaju se eksploatacione dozvole… Vjerovatno će 2022. godine početi eksploatacija, a 2023. bi trebao biti puni kapacitet. Prema njihovim riječima, tada bi oni trebali postati najveći izvoznik u BiH“, govori Marošević.

Općina Vareš bi od rudnika trebala dobiti puno – bolja infrastruktura, stanovnici će dobiti priliku za posao, a značajan prihod Općina Vareš ostvarit će i kroz koncesione naknade. Od svih najavljenih investicija, čini se kako je investicija u vareške rudnike jedina i konkretizovana.

JOŠ JEDNO ARAPSKO TURISTIČKO NASELJE

Nedavno je objavljeno i kako će arapski investitori graditi turističko naselje na području Općine Vareš. Nakon jednog od posljednjih sastanaka u Vladi ZDK, a na kojem su prisustvovali v.d. premijera ZDK Mirnes Bašić, ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoliša ZDK Arnel Isak, načelnik Općine Vareš Zdravko Marošević, te predstavnik investitora iz Saudijske Arabije, javnosti su prodečeni i određeni detalji.

Ukratko, investitor je već otkupio cca. 540.000 metara kvadratnih zemljišta na samoj granici s Općinom Ilijaš, na obroncima planine Zvijezde. Zemljište je već isparcelisano, a u planu je gradnja kompleksa s hotelom, popratnim objektima, rekreacionim centrima, vilama, biciklističkim stazama, adrenalin parkovima i drugim sadržajima.

RP Toljenak 1

Na pitanje kakve koristi će Općina Vareš i njeni građani imati od samog turističkog naselja, načelnik Marošević odgovara:

„Oni stavljaju u funkciju zemljište koje je pasivno. To zemljište je bilo većinom u vlasništvu Srba. Nažalost, Srbi se nisu vratili i odlučili su to prodati. Mi naplaćujemo porez od kupoprodaje, za izdavanje dokumenata, komunalne takse. Ljudi koji žive u blizini će imati šansu raditi tu. Naše komunalno preduzeće će imati posla gore.“

Prema najavama, radovi bi trebali krenuti na proljeće.

„Pošto je to padinski dio, prvo je potrebno putnu komunikaciju uraditi, uz još neke druge stvari, kako bi se sve pripremilo za ostale radove. To košta oko 10 miliona eura“, ističe Marošević.

U BiH je prethodnih godina najavljena gradnja nekoliko desetina turističkih naselja. Većina nikada nije završena, a na mnogim radovi nikada nisu ni počeli. Načelnika Maroševića to ne brine:

„Može investitor sutra stati, ako se njemu isplati to zaustaviti. Taj promet zemlje je bio dva i po miliona, ovdje je plaćen porez. Ako oni mogu priuštiti da to kupe i ostave… Ja samo znam da gore ne može praviti ništa osim turističkih objekata, a može recimo da to kupi i godinama ništa ne napravi.“

Iz razgovora s načelnikom saznajemo da cijeli kompleks, vjerovatno, neće biti izgrađen ubrzo i da ne postoje nikakve garancije da će sve biti izgrađeno.

Kao što se može vidjeti iz regulacionog plana, na najvećem dijelu planirana je izgradnja privatnih kuća, odnosno vila. One se neće graditi odmah, nego samo ako neko bude zainteresiran i uplati novac za gradnju tog objekta. Ako ne bude zainteresiranih – neće se ni graditi.

Dar Al Arkan Vareš

Područje na kojem bi se trebalo graditi turističko naselje

Marošević priznaje da od samog arapskog naselja Općina Vareš neće imati koristi kao od naprimjer rudnika, te da je svjestan toga da je ovo naselje za arapsku klijentelu: „Ja sam dugo živio u arapskom svijetu. Oni imaju svoj stil. Mi smo toga svjesni. Ovo naselje je za njihovu klijentelu.“

Novinari Žurnala posjetili su područje na kojem će se naselje graditi. Put od Vareša do ovog dijela nije najpristupačniji, mnogo je jednostavnije iz Sarajeva doći do ovog područja. No, ono što saznajemo jeste da na ovom području postoje i izvorišta pitke vode – izvorišta vode za piće Mahmutovića rijeka i rijeka Misoča prema dostupnim podacima spadaju u III zaštitnu zonu blagog režima zaštite. Cijelo područje bogato je i šumom.

„Sve se mora regulisati po zakonu. Zbog toga smo u kontaktu i s Općinom Ilijaš i s nadležnim ministarstvima. Šume moraju biti zadržane. One mogu biti uređene za šetnicu, ali ne smiju biti devastirane. Potok mora biti čist za piće, mora biti zaštićeno. Eh, sad, što je to tehnički skupo, toga su oni svjesni“, navodi Marošević.

Da stvari nisu tako jednostavne, govori nam Anes Podić iz Udruženja „Eko akcija“.

„Bilo kakva ljudska aktivnost gdje su vodozaštitne zone je problematična. Neko će oprati auto, desit će se da će nekome iscuriti ulje iz auta, vode će pasti niz krovove i pri tome će sprati niz nečistoća i sve će to opet završiti u podzemlju. Riječ je o uglavnom poroznom, kraškom terenu koji se vrlo brzo sliježe, onda kanalizacije počnu da pucaju i puštaju. Tako da je u i u blizini vodozaštitnih zona potpuno neprimjerena bilo kakva gradnja, pogotovo gradnja nekakvih ogromnih naselja“, ističe Podić.

Kompanije iz BiH koje su kupile zemljište u vlasništvu su kompanije „Dar al Arkan“ čije je sjedište u Saudijskoj Arabiji. Prema dostupnim podacima, ovo je prvi projekt ove kompanije na evropskom tlu. Kako arapski mediji prenose, kompanija „Dar al Arkan“ jedna je od najvećih u Saudijskoj Arabiji kada je riječ o kompanijama koje se bave prometom, razvojem i gradnjom nekretnina. Zanimljivo, u decembru 2020. godine objavljena je vijest da je u Saudijskoj Arabiji „pokrenuta istraga zbog sumnjive trgovine dionicama kompanije ‘Dar Al Arkan’“.

Kompanija u predstavljanju projekta u našoj zemlji ističe da je ovo područje na samo 30-ak minuta vožnje od Sarajeva, a u neposrednoj blizini Nišića.

Dar al Arkan naselje skica

Drugim riječima, Općina Vareš se ne spominje. Ono što je investitoru bitno jeste blizina aerodroma i dobra povezanost Sarajeva s tim lokalitetom. Tačnije, investitoru je prioritet što bolje povezivanje sa Sarajevom, a ne samim Varešom, iako bi se naselje trebalo graditi na teritoriji te općine.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić na gradnju ovakvih turističkih naselja ne gleda kao na značajne investicije.

„Ona imaju određen turistički potencijal, ali treba uzeti u obzir da turizam generalno ne doprinosi značaju GDP-u, iako je to krema. Od toga ne treba očekivati previše. Kapital je obično upitan, te finansijske konstrukcije vrlo su krhke i to se pokazalo ne samo u BiH. Naravno. postoje nekakvi interni, privatni razlozi u koje ne treba ulaziti, ali nisu to stabilni finansijski modeli. Nisu se pokazale kao ozbiljnije investicije“, zaključuje Čavalić.

image0 (1)

INVESTICIJE U KRITIČNU INFRASTRUKTURU: Država gubi kontrolu nad telekomunikacijama i internetom

Privatizacija komunikacijskih i informacijskih resursa može dovesti državu u izuzetno nepovoljan položaj. Njihova kontrola može se iskoristiti i za dezinformisanje, širenje panike, straha, ugrožavanje ljudskih prava…

Piše: Slobodan Golubović, ŽURNAL

O stranim investicijama u energetiku u Bosni i Hercegovini (nafta, gas, elektroenergetika, rudnici…) Žurnal je do sada detaljno pisao, u ovoj analizi ćemo se osvrnuti na preostale sektore kritične infrastrukture za koje se vezuju strane investicije.


Kritična infrastruktura je neophodna za održavanje ključnih društvenih funkcija – zdravstva, bezbjednosti, sigurnosti, ekonomskog ili socijalnog blagostanja, a njeni sektori su: energetika, komunikacijska i informacijska tehnologija, saobraćaj, zdravstvo, vodoprivreda, hrana, finansije, upravljanje opasnim materijama, javne službe, nacionalni spomenici i vrijednosti.

TELEKOMUNIKACIJE I INTERNET VAN DRŽAVNE KONTROLE

Iako postoje oprečna mišljenja o ovoj oblasti, privatizacija komunikacijskih i informacijskih resursa može dovesti državu u izuzetno nepovoljan položaj. Što je najbitnije, to može ugroziti sigurnost različitih državnih resursa, pa samim tim i svih njenih građana. Također, ne treba zaboraviti ni to da se kontrola telekomunikacija, mreža i interneta u državi može iskoristiti i za dezinformisanje, širenje panike, straha, ugrožavanje ljudskih prava…


U kontekstu Bosne i Hercegovine, kada su u pitanju komunikacijski i informacijski resursi, možemo reći da je najmanje 1/3 prodata, a ostale 2/3 su pod takvom političkom kontrolom vladajućih stranaka sa velikom vjerovatnoćom da će u budućnosti biti prodate.


Od 2007. godine Telekom Republike Srpske je u većinskom vlasništvu Telekoma Srbije i to je bila jedna od najvećih pojedinačnih stranih investicija u Bosnu i Hercegovinu u iznosu od oko 1,2 milijardi KM. Nakon promjene vlasničke strukture, Telekom RS je preimenovan u Mtel a.d. i krenula je agresivna kampanja uklanjanja tržišne konkurencije koja je realizovana tako što su kupljene sve konkurentske kompanije koje posluju na teritoriji Republike Srpske: Telrad NetBlicnet i Elta Kabel. Ukratko, sva komunikacijska infrastruktura na području RS je u vlasništvu i pod kontrolom kompanije Mtel, čiji je većinski vlasnik kompanija iz Srbije.

2- MTEL SLIKA

Preostala dva velika telekom operatera u BiH su dionička društva (d.d.) u većinskom vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, i to BH Telekom (više od 90% vlasništva) i HT Eronet (više od 50% vlasništva). Analizom vlasničke strukture, koja je dostupna na Sarajevskoj berzi (SASE), BH Telekoma može se uočiti da je drugi najveći vlasnik dionica sarajevska ispostava ruske Sber banke (cca 0,76% vlasništva), dok kod su kod HT Eronet-a značajniji vlasnici dionica Hrvatske Telekomunikacije d.d. Zagreb (cca 39,1% vlasništva) i Hrvatske Pošte d.d. Zagreb (cca 5,23% vlasništva). Miješanje politike u poslovanje ovih kompanija može neminovno dovesti do njihove skorije prodaje, što će će za posljedicu imati to da država na svojoj teritoriji nema apsolutno nikakvu kontrolu nad telekomunikacijama, internetom i drugim komunikacijskim i informacijskim resursima.

3- BHT i ERONET SLIKA

FINANSIJSKO POROBLJAVANJE

Saobraćajna infrastruktura u Bosni i Hercegovini, bilo da govorimo o putnoj, željezničkoj, vazdušnoj ili plovidbenoj, je zastarjela ili oštećena. U modernizaciju i rekostrukciju saobraćajne infrastrukture se ulaže veoma malo, a i ono što se uloži zbog sistemske korupcije bude pronevjereno ili ne bude kvalitetno urađeno.

Kada je u pitanju drumski saobraćaj, izgradnja novih autoputeva i puteva u BiH se manjim dijelom realizuje iz vlastitih budžetskih sredstva, a većim dijelom su u pitanju kreditna sredstva. I pored brojnih najava, do sada nije došlo do potpune realizacije direktnih stranih investicija u drumski saobraćaj, a razlozi za to su mnogobrojni. Kao ključni strani investitori u ovu oblast ističu se Kina, Turska i Srbija.

Najznačajniji projekat za koji su zainteresovani Kinezi je izgradnja autoputa Banja Luka – Prijedor. Kako je tada objavio portal Capital, 13. decembra 2018. godine, kineska kompanija SDHS-CSI BH je potpisala Ugovor o koncesiji sa Vladom Republike Srpske. Otkrivene su brojne tajne i sumnjivi poslovi koji se kriju iza ovoga projeka, od toga da će firma sa kapitalom od jednu KM graditi autoput, preko toga da će sav novac od putarina u Republici Srpskoj ići Kinezima, do toga da će Kinezi u ovaj autoput uložiti oko 300 miliona eura, a naplatiti oko 900 miliona eura. Posljednji problemi koji su se pojavili vezano za ovaj projekat odnose se na određivanje trase i eksproprijaciju zemljišta.

Naime, 8. februara 2021. godine mještani naselja Kozarac kod Prijedora su se mirnim protestnim okupljanjem usprotivili planiranoj trasi autoputa Banja Luka – Prijedor i zatražili njeno izmještanje. Također, istim povodom, 06. marta 2021. godine protestvovali su i mještani sela Verići u blizini Banja Luke.

4- autoput

Osim pobrojanih velikih i malih problema vezanih za ovaj projekat, Republika Srpska, a samim tim i Bosna i Hercegovina, mogla bi upasti u jednu veoma ozbiljnu finansijsku zamku karakterističnu za zemlje koje sklapaju kreditno-investicijske poslove sa Kinom, a to je tzv. ‘’finansijsko ropstvo’’. Ukoliko se ne bude mogao otplaćivati dug, Kinezi će imati pravo na svoj dio teritorije/zemljišta, a svaka eventualna arbitraža provodiće se prema kineskim zakonima. Pravi primjeri za ovaj problem su Šri Lanka i Crna Gora, o kojima je pisao Financial TimesŠri Lanka je pod pritiskom dužničkog ropstva uzrokovanog kreditno-investicijskim poslovima sa Kinom bila prinuđena da svoju južnu luku Hambantotu službeno preda Kini u zakup narednih 99 godinaCrna Gora je u velikim problemima zbog nepovoljnog ugovora o izgradnji autoputa Bar – Boljare jer je dug zemlje je sa 63% BDP-a nakon ovog ugovora porastao na skoro 80% BDP-a, a sada se pojavile informacije da će Srbija otkupiti ovaj dug i postati vlasnik autoputa.

Ključni projekat u kome Turska vidi svoj politički i ekonomski interes je izgradnja autoputa/brze ceste Sarajevo – Beograd – Sarajevo. Politički interes se može staviti u kontekst boljih konekcija sa Evropskom unijom, s obzirom na to da većina njenih članica osporava članstvo Turske u EU, jačanje njenog uticaja na Balkanu doprinijeće za ‘’povoljnijim vjetrovima’’ u kontekstu članstva. Ekonomski interes Turske u ovom projeku je ipak mnogo bitniji jer je poznato da je Turska među najvećim investitorima u Srbiji i logične su namjere da se to proširi i na Bosnu i Hercegovinu. Naravno, ne treba zanemariti činjenicu da građevinske firme iz Turske, kao izvođači radova na Koridoru Vc, nisu prepoznatljive po kvalitetu gradnje, o čemu je Žurnal nedavno pisao.

VUČIĆEVO OBEĆANJE

Početak realizacije projekta izgradnje autoputa Sarajevo-Beograd-Sarajevo ozvaničen je 09. oktobra 2019. godine kada su predsjednik Turske Redžet Tajip Erdogan, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović položili kamen temeljac u Sremskoj Rači. Finansiranje i realizacija posla na teritoriji Srbije je zaokružena, jedan dio se finansira iz budžeta Srbije, a drugi dio su zajmovi turskih komercijalnih banaka, dok u BiH još uvijek ništa nije finalizirano. Zbog kompleksnih društveno-političkih odnosa, u BiH je prvo dvije godine vođena polemika oko određivanja trase autoputa, a kada je trasa konačno određena ostalo je da se definišu finansijski aspekti ovoga regionalnog projekta. S obzirom da je za 16. mart ove godine najavljeno potpisivanje Sporazuma o saradnji na infrastrukturnim i građevinskim projektima između Turske i Bosne i Hercegovine, nadamo se da će javnosti biti poznato više informacija o finansiranju i planu realizacije ovoga projekta.

Srbija, koja se nameće kao regionalni lider, svoje investicije u saobraćajnu infrastrukturu u BiH čvrsto drži na političkom terenu. Gotovo u pravilu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pojavi se sa novim obećanjima o ulaganjima u Republiku Srpsku u toku izbornih godina i na taj način daje politički vjetar u leđa Miloradu Dodiku i njegovom vladajućem SNSD-u.

Jedan od primjera za to je obećanje Vučića koje je dao 10. aprila 2018. godine prilikom svoje posjete Trebinju vezano za izgradnju magistranog puta Foča – Tjentište. Danas, skoro 3 godine nakon toga, nema puno informacija o tome da li će i kada doći do realizacije ovoga projekta. Takođe u izbornoj 2020. godini, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, bez preciznih pokazatelja o lokaciji i finansijskoj opravdanosti projekta, izašao je u javnost sa informacijom da će Srbija graditi aerodrom u Istočnoj Hercegovini. Naravno, do današnjeg dana osim medijskih spinovanja nije urađen nijedan konkretan korak na realizaciji ovoga projekta.

6- cvijanovic_vucic_dodik_lukaa

(Cvijanović, Vučić, Dodik i Petrović u Trebinju / Foto: direkt portal)

Teško je posebno izdvojiti neku od stranih investicija u druge sektore kritične infrastrukture u BiH, ali treba istaći da se one realizuju najčešće kroz različite oblike donacija ili kreditiranja. Na osnovu svega prethodno iznesenog, osim konstatacije da su investicije u kritičnu infrastrukturu svakako neophodne jer je to oblast neophodna za funkcionisanje društva i države, nameće se zaključak da pored zaduživanja i ispunjavanja političko-finansijskih interesa investitora Bosna i Hercegovina mora naći i druge modalitete za unapređenje ovog sektora.

image0 (2)

Ozren Perduv na dan treće godišnjice od ubistva Davida Dragičevića u sudnici zbog uzvika „Pravda“: Ne dozvoljavamo da se zaboravi

Ozren Perduv, član grupe Pravda za Davida, danas je, kada se navršavaju pune tri godine otkad je pronađeno beživotno tijelo Davida Dragičevića, imao ročište pred Osnovnim sudom u Banjaluci zbog uzvikivanja riječi „Pravda“. I dok vlasti privode zbog njima neželjenih riječi, Davidov slučaj je godinama kupio prašinu u ladicama Tužilštva u Banjaluci. Odgovorne za smrt ovog mladog Banjalučanina nisu pronašli, a nedavno je slučaj prebačen u Državno Tužilaštvo, u koje se polaže nada da bi moglo biti mjesto gdje će stvari krenuti s mrtve tačke. Perduv je za Interview.ba govorio o tome kome smeta riječ „Pravda“, zaboravlja li se David, koliko se njegov život promijenio otkad je postao dio ove borbe, te o tome da li ima strahove i za koga se najviše plaši…

Piše: A. Šabić

SRAMOTA DRUŠTVA I MEĐUNARODNE ZAJEDNICE: “Jedini napredak koji se desio jeste preuzimanje predmeta u Tužilaštvo BiH, i to je jedini konkretni napredak nakon tri godine, i nakon čitave borbe, koja i dan danas traje. To je strašno, sramota je za društvo u kojem živimo i za međunarodne institucije koje posmatraju sve ovo, i za visokog predstavnika koji treba da vodi računa o ostvarivanju ljudskih prava”. 

INTERVIEW: Kome smeta riječ „Pravda“? 

PERDUV: Kome normalnom može smetati uzvik „pravda“? Dovoljno je postaviti to pitanje. Odgovor se sam po sebi nameće.  Ja sam po ne znam koji put pred sudom zbog ovog uzvika, i to je skandal o kojem će tek doći vrijeme da se piše. Vjerujem da će doći ljudi koji će to ismijavati. Mi smo već odavno u diktatorskom režimu, koji osjetite u trenuktu kada pokušate nešto da progovorite onako kako nije mainstream, tada nastaju problemi. Sistem nas pokušava na bilo koji način ućutkati, i ne bira sredstva, da li su to prekršajni nalozi, da li je to udaljavanje s posla ako radite u javnom upravi ili nešto treće. Međutim, dobra stvar koju smo učinili za društvo jeste to da smo pokazali da prekršajni nalog apsolutno ne znači ništa, i da tu nije kraj, već da se obavezno treba tražiti sudsko odlučivanje, gdje smo ravnopravni s policijom.  

NTERVIEW: Zaboravlja li se David Dragičević? 

PERDUV: Ne zaboravlja se. Naravno da vrijeme čini svoje, ko god da je u pitanju. Normalno je da stvari idu u zaborav, dolaze neki novi ljudi i događaji, međutim, postoji grupa ljudi koja ne dozvoljava da sve ovo ode u zaborav i to ne samo zbog porodice Dragičević, već zbog svih nas.

Mi smo davno rekli, i stojimo iza toga, borba koju vodi porodica Dragičević, nije samo za Davida, to je borba za jedno normalnije i zdravije društvo, pošto ovo danas nije normalno.

Naime, imamo institucije i pojedince koji su sebi dali za pravo da zataškaju ubistvo, ali nažalost, to nije jedino što je zataškano. Srećom, imali smo roditelje koji su bili glasni i koji su okupili veliki broj ljudi oko sebe i zato borba koja traje i danas ne dozvoljava da David ode u zaborav. 

INTERVIEW: Tri godine bez istine i pravde. Tri godine sputavanja na razne načine, koji se oštro krše s demokratskim postulatima kao što su okupljanja i protestovanje. Koliko je teška borba s ovim sistemom?  

PERDUV: Itekako teška, nisam očekivao da ćemo uopće doći do današnjeg datuma, a da se pri tome skoro ništa nije promjerilo s mrtve tačke. Vjerovao sam, kada sam prvi put stao na Trg Krajine, da će to trajati svega tri do pet dana i da ćemo nakon toga sve znati. Istina je da su to vjerovali i Davidovi roditelji. Davor je sam na početku govorio „Ne želim teške riječi, ne želim nikoga da optužujem, želim samo da znam šta mi je sa sinom“. Međutim, kao što kaže narod vrag je odnio šalu, i evo došli smo do tri godine, i apsolutno se ništa ne zna. Jedino što se radi efikanso od strane Tužilaštva u Banjaluci je zataškavanje ubistva. Mada, i to nije toliko efikasno jer da jeste ne bi Tužilaštvo BiH preuzimalo taj predmet. Od predmeta David Dragičević, ne našom voljom, napravljen je predmet svih nas, izdavanjem velikog broja prekšajnih naloga, pokretanjem zahtjeva za prekršajnim postupkom pred sudovima, podnošenjem krivičnih prijava…Zaista je napravljena jedna nenormalna situacija od ljudi koji traže istinu i pravdu, i koji nikada u životu nisu dobili prekršajni nalog. Predstavljeni smo kao neko ko želi da sruši Republiku Srpsku, što je netačno i ne pije vode, ali i do dana današnjeg se tako predstavlja. Da ne govorim o ograničenjima koja smo prošli, a koja se krše s ustavom i pravim koje imamo kada je u pitanju okupljanje. Tokom 2019. pokušali smo nekoliko puta da napravimo javna okupljanja, međutim, svaki put su zabranjena pod izgovorom da postoji neposredna opasnost od ozbiljnog remećenja javnog reda i mira. A kad se vratimo na onaj događaj iz decembra 2018. godine jedine probleme su počinili pripadnici MUP-a Republike Srpske. Održavali smo skupove 2018. godine i niko nikada nije napravio nijedan incident, prvi je napravljen 25. decembra i to je učinila policija, te ih zato zovemo organima nereda. U decembru prošle godine smo održali mirnu protestnu šetnju povodom 1000 dana od ubistva, uprkos tome što je bilo izdato rješenje o zabrani. Mi nismo u zakonski datom roku dobili odgovor ministra, i po zakonu smo imali pravo da održimo mirni protest – šetnju. Održali smo je bez ikakvih problema, bez remećenja javnog reda i mira. 

INTERVIEW: Koliko se stanje popravilo kada je u pitanju odnos s policijom kako je Draško Stanivuković postao gradonačelnik Banjaluke, s obzirom na činjenicu da je i sam protestovao za pravdu za Davida?  

PERDUV: Imamo zaista dobru suradnju s novom Gradskom upravom. Ono što je dobra stvar jeste da su nam sada otvorena vrata Gradske upravo, što ranije nismo imali. Neko tamo ima sluha i za nas i za naše aktivnosti. Ono što sam ranije govorio, mi ne tražimo privilegovan odnos, mi tražimo da gradonačelnik koji treba da bude gradonačelnik svih nas uvažava mišljenja i stavove pojedinaca i grupa, to se danas dešava, i to je pozitivno. Nadam se da će se tako nastaviti i da će se desite konačno promjene 2022. godine, jer gradonačelnik nema puno ovlasti, svezane su mu ruke, može učiniti dosta kada je u pitanju komunalna policija, i što se tiče toga, mi s njima više nemamo nikakvih problema. 

INTERVIEW: Koliko se Vaš život promijenio kako ste se uključili u ovu cijelu priču? 

PERDUV: Promijenio se naopačke. Ja to sa ove distance još uvijek ne mogu da rezonujem na način na koji bi trebalo objektivno, jer sam i dalje uključen u sve to, ne žalim se, ponosan sam, međutim, život se jeste promijenio. Mislio sam na početku kao što rekoh da će se sve to riješiti brzo, a kasnije da će borba utihnuti, ali evo nakon tri godine borba nije utihnula, traži mnogo odricanja, mnogo vremena i živaca. Nadam se da ću imati živaca i borbe da istrajemo ne samo ja, već svi drugi ljudi koji su oko porodice Dragičević.

Ako pređemo preko ovoga desit će se novo ubistvo, a isto će postojati neko ko će sebi dati za pravo da sve to zataška. Ja ne pristajem da živim u takvom društvu. Zbog toga ne smatram da su vrijeme i nervi koje dajemo uzalud. 

INTERVIEW: Slabi li podrška građana?

PERDUV: Nisu ljudi koji su davali podršku je prestali davati, ali su ljudi umorni i to je potpuno razumljivo. Svako je trebo da izdvoji svoje vrijeme, ja govorim za sebe, nisam oženjen, nemam djecu, i tu vrstu obaveze, pa mogu sebi priuštiti da budem tu svaki dan. Međutim, ima veliki broj ljudi koji imaju porodice, koji su se umorili, ali nisu prestali davati podršku, iako ih nema fizički tu s nama. Ljudi su i bijesni i ljuti na sistem zato što su bili tu, stajali tu, i nema nikavog napretka. Jedini napredak koji se desio jeste preuzimanje predmeta u Tužilaštvo BiH, i to je jedini konkretni napredak nakon tri godine, i nakon čitave borbe, koja i dan danas traje. To je strašno, sramota je za društvo u kojem živimo i za međunarodne institucije koje posmatraju sve ovo, i za visokog predstavnika koji treba da vodi računa o ostvarivanju ljudskih prava. 

INTERVIEW: Jeste li dobijali prijetnje?

PERDUV: Bilo je privatnih prijetnja preko društvenih mreža, nekih komentara, ljudi meni potpuno nepoznatih. Toga je bilo, ali nešto konkretnije i ozbiljnije toga nije bilo zaista. 

INTERVIEW: Je li Vas i u jednom trenutku borbe bilo strah što ste uključeni u sve to? 

PERDUV: Ne želim da glumim nikakvog heroja i ne osjećam neki poseban strah. Jedini strah koji osjećam jeste zbog roditelja. Njima je najteže, prije svega majci. Ona razumije i mene, ali ima strah da se može nešto desiti. Ja tog straha nemam, prije svega zato što nisam sam u tome svemu. Ogroman broj ljudi je sa mnom. Aktivni smo, viđamo se, radimo naše aktivnosti. Mediji nam pružaju najveću podršku i oni nam daju najveću zaštitu. 

INTERVIEW: Šta dalje, Ozrene? 

PERDUV: Nastavljamo dalje do našeg svjetla na kraju tunela. Dokle god Ifet Feraget, naš advokat misli da ima nade, mi ćemo biti tu. Gospodin Feraget ima optimizma, ako on ima, imamo ga i mi, mislim da zajedno možemo mnogo toga učiniti. Mislim da činimo mnogo toga ne samo za porodicu Davida, već za čitavo naše društvo. Dobro je to Feraget rekao ovo nam je pružena prilika, ako ne iskoristimo, nećemo imati popravni. 

1 2 3 5